Neokomunistička Crvena Hrvatska

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Predložak:Komunizam okvir

HrvatGrb.png

Neokomunistička Crvena Hrvatska (ljevičarski preokret usred Europe): Posljednje i već riedke komunističke i polukomunističke države u svietu se danas postupno preobražuju i nestaju, ali uz najnoviju obrnutu iznimku usred Europe: Baš u Hrvatskoj koju je inače donedavni komunizam uništio i zamalo iztriebio, sad je ipak dielom uspjelo raznim smicalicama ponovno vratiti sličan lievo-polukomunistički režim.

Pripreme preokreta

Premda je naša nacionalna središnjica HDZ (Hrvatska demokratska zajednica) nakon više stoljeća opet uspostavila novu, razmjerno neovisnu Hrvatsku državu i uglavnom ju je vodila zadnjih 2 desetljeća, odnedavna su tu nesmotreno izgubili prevlast. Nakon te duže vlasti, uglavnom zbog gospodarske krize u porastu i istobne korumpiranosti u državi, krajem 2011. HDZ gubi izbore i silazi s vlasti, pa nam od Crvene Nove godine tj. od prosinca 2011, raznim smicalicama maskirani novokomunisti tj. Crvena koalicija SDP-a (Socijaldemokratska partija) ponovo dolaze na čelo Hrvatske, slično kao već ranije nakon "Trećejanuarske" koalicije god. 2000 pod Ivicom Račanom.

Trećejanuarska koalicia

'Trećejanuarska' koalicija je zgodan pučki naziv koji podsjeća na idejno sličnu januarsku diktaturu srbskog kralja Aleksandra Karađordjevića iz zloglasnog doba jugoslavenske "Kraljevine SHS" uz tadanje progone Hrvata i degradaciju Hrvatske. Slično tomu je i polucrvena koalicija na vlasti od god. 2000, ustvari nametnula u Hrvatskoj iduće dalekosežne promjene djelomičnog zaokreta i povratka u jugo-doba, koje su isprva naivnima izgledale tek formalne i neopasne, - ali su se dosad pokazale itekako zlokobnima i dalekosežnima:

  • Ukinuće Hrvatskoga državnog Sabora: Crvenkasta 'Trećejanuarska' koalicija je najviše zbog degradacije izvorno-hrvatske državnosti, a bez formalnog pitanja naroda i općega javnog referenduma, praktički ukinula tj. izmijenila izvorni naziv hrvatskoga državnog parlamenta. Kako se u praksi dosad pokazalo, ovo tad nije bila samo formalno-naslovna izmjena, nego ustvari dalekosežno degradacija i ograničavanje njegove ranije dobro zamišljene djelotvornosti iz 1990tih godina.
  • Ukinuće Županijskog vijeća: Po ugledu na mnoge europske demokracije, tako je i Hrvatski državni Sabor bio ustrojen kao dvodomni nacionalni parlament, gdje je izim uobičajenoga gornjeg doma koristno postojao i donji dom tj. Županijsko vijeće Sabora, a njegove glavne uloge 1990tih godina su bile usmjeravati i kontrolno izpravljati rad gornjeg doma, kao i zastupati regionalno-lokalne interese pojedinih dielova Hrvatske države. Sve te dobre i koristne uloge našega donjeg doma je zapravo nadalje poništila Trećejanuarska koalicija, koja je nakon god. 2000. bez referenduma i pitanja hrvatskog naroda zatim samovoljno izmijenila temeljni hrvatski ustav s ukinućem Županijskog vieća. Time je zapravo u praksi izveden državni udar i veliko je pitanje jeli i koliko to bilo legitimno i ne će li se jednom kad-tad ta ilegala morati unatrag poništiti - zajedno s nizom potom nametnutih sumnjivih zakona ?.
  • Ine crveno-protuhrvatske podvale: Bez opravdanih kriterija, od god. 2000. zaredom su ideopolitički smienjeni (kao ranije u komunizmu) zamalo svi njima nepodobni hrvatski i domoljubni stručnjaci na mnogim javnim položajima, a takodjer su još dielom izbačeni iz nove hrvatske policije i dragovoljci Domovinskog rata, pa su umjesto ovih vraćeni stari "provjereni" kadrovi iz bivše jugo-milicije (s njima dielom i agenti UDB-e).

Slied crvenih podvala

Takav čudni ishod u novoj Hrvatskoj se ipak realno mogao i očekivati već najmanje godinu dana, odkad je raniji Saborski sastav HDZ-a nesmotreno i bez općeg plebiscita, opet iznova samovoljno izmjenio čak i temeljni hrvatski Ustav uz korjenite i rizične reforme, očito protivne našemu općenarodnom interesu: Tako su nedavno odlučili i nametnuli nam kako na državnim izborima za saborsku pobjedu nove vlasti više nije potrebna normalna nadpolovična većina svih birača (kao u zamalo svim nebalkanskim demokracijama), - nego tzv. "polovica" samo od onih koji bi izašli na izbore, - tj. u slučaju manjeg izbornog odziva o sudbini države i naroda odonda stvarno odlučuje tek neznatna (usmjerena i organizirana) manjina - što je zapravo samo balkanska karikatura navodne demokracije. Sliedom tih novih "ustavnih" smicalica i formalno-pravnih podvala, logični je posljedak bio da su se nedavno krajem 2011. uz podršku samo 1/5 tj. tek dvadesetak posto od svih birača, na vlast u Hrvatskoj opet izdigli neokomunisti i jugonostalgici tj. sada vladajuća novo-stara partija SDP kao stvarni duhovno-idejni sljedbenik reformski presvučene jugo-partije tj. bišeg Saveza komunista Hrvatske. Nakon toga najnovijeg ubrzanog preokreta u Hrvatskoj, usred Europe se oblikovala nova Crvena republika (= službena krilatica na izborima) tj. sadanja polukomunistička Hrvatska. Ironija hrvatske sudbine je, kako su Hrvati ranije zbog Turaka i potom stvaranja Jugoslavije izgubili poviesnu Crvenu Hrvatsku na jugoistoku, ali smo odsad tim neokomunističkim preokretom zadobili novu i drugu "Crvenu Hrvatsku" usred Zagreba.

Novocrvene posljedice

Polugodišnji niz objektivnih posljedica novocrvene vlasti u skrenutoj ljevičarskoj Hrvatskoj se danas već jasno odražava kroz više usporednih komunističko-jugofilskih trendova koji dobro pokazuju što će nam se uskoro zbivati ako nam se ovo absurdno crveno stanje i dalje nastavi:

  • Kao logični i očekivani posljedak ove političke smjene na vrhu Hrvatske države, nakon tog preokreta su odnedavna idućih mjeseci uz nove ministre usliedili još uzastopni progoni desničara i hrvatskih domoljuba - pa čak i vrhunskih stručnjaka, a mnogi su ubrzo smienjeni uglavnom bez razloga sa strukovnih položaja i politički zamienjeni manje stručnim ili čak nestručnim - ali idejno podobnim kadrovima (kakvi su inače uglavnom prevladavali u komunističkoj Jugoslaviji): Takve su npr. bezrazložne žrtve neokomunističkih idejnih smjena donedavna uzpješna ravnateljica Instituta "R. Bošković" dr. Danica Ramljak, pa još niz inih kvalificirani i zaslužnih voditelja glavnih kulturnih ustanova i umjetničkih galerija u Hrvatskoj, kao i mnogih inih na javnim položajima koje su neokomunisti (SDP) smatrali idejno nepodobnima ili inače nepoželjnima.
  • U medjuvremenu je u Zagrebu na dne 13. i 14. travnja 2012. bio najavljen već raniji dogovor za medjunarodni sastanak i savjetovanje desno-nacionalnih stranaka iz 9 europskih država koje su u Europskoj uniji inače legalno-priznate i bar dielom službene članice tamošnjih parlamenata, a ovom savjetovanju je pokrovitelj i voditelj trebao biti svjetski poznati socialni filozof i hrvatski domoljub prof. dr. Tomislav Sunić. Medjutim je samovoljna Crvena koalicija (SDP) koja je odnedavna tu na vlasti, ovo savjetovanje neposredno uoči početka javno zabranila pod formalnim ideološkim izgovorom, kako u Hrvatskoj nije dopustiva medjunarodna obnova "Naci-fašizma koji ugrožava Europu i svjetski poredak" (= koji izgovor zapravo prikriva tu obnovu hrvatskog polukomunizma usred Europe). Pritom su čak po ugledu na nedavne režimske trikove iz Egipta i inih sjevernoafričkih država, od 12. travnja 2012. na medjumrežju zablokirali portale voditelja T. Sunića i nekih domaćih nepodobnih stranaka koje su trebale sudjelovati na tomu europskom sastanku.

Svjetski savezi SDP-a

Samo nakon pola godine vladavine SDP-ovih neokomunista, ova Crvena Hrvatska ubrzano juri u gospodarsku propast i već je blizu sličnog stanja katastrofe u kojoj je sad npr. Grčka. Ti su naši novokomunisti očito nesposobni održati normalno gospodarsvo, slično kao i njihovi predhodnici jugo-komunisti koji su pred dvadesetak godina propalu Jugoslaviju doveli u političko-gospodarski kolaps uz golemu miliunsku inflaciju, kamo sada ubrzano klizi i ta nova Crvena Hrvatska. Kao mogući pojas spasa i zbog medjunarodne lieve podrške, naši neokomunisti su se zato odnedavna povezali i s najjačom polukomunističkom velesilom Crvenom Kinom.

Zbog očite izolacije naših neo-komunista usred danas ciele nekomunističke Europe, ovime zapravo ubuduće ulazimo u medjunarodni krug lievo-crvenih kinezkih satelita poput Vjetnama, Laosa i Sjeverne Koreje. U svezi toga odnedavna u Hrvatsku dolazi sve više kinezkih delegacija za raznoliku suradnju, pa su tom prilikom neki svjestniji Hrvati poveli i mirne ulične prosvjede u Rieci i Zagrebu od 16.- 18. lipnja 2012, ali je sada preustrojena Crvena policija uhitila i pozatvarala njih desetak: ovime nam novi crveni režim jasno daje na znanje kako ne će trpiti oporbu na svojemu crvenom putu. Time očevidno sve brže jurimo u svjetski neokomunizam, dielom čak i uz medjunarodnu kinezku podporu.

Protiv hrvatskog jezika

Pravi i izvorni Hrvatski jezik manjeviše sličan dosadašnjem, razvijao se već preko pola tisućljeća i na hrvatskom ozemlju je u javnoj uporabi približno od god. 1650.- 1918., pa opet 1939.- 1945. i ponovo od 1990. do travnja 2012. Medjutim, unatoč javnom odporu većine hrvatskih jezikoslovaca (dr. Sandra Ham i niz inih) [1], [2], novi srboidni ministar neokomunističke vlade Ž. Jovanović dne 23 svibnja 2012. obznanjuje dekret kojim se odsad opet ukida službeno državno Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, - a čime se zapravo silom vraćamo na novosadski hibrid srbohrvatskog jezika iz Jugoslavije.

Od veljače 2013. to ministarstvo i službeno najavljuje ukidanje umjerenoga školskog 'Londonca' tj. povratak na raniji Srbohrvatski jugojezik. Time se ustvari opet ponavlja nasilno ukinuće teško obnovljenoga hrvatskog jezika, slično kao što se to već dvaput zbivalo godine 1918. i ponovo 1945. Stoga je ovo danas jedna od najtežih kulturnih veleizdaja hrvatskog naroda i jezični povratak u Jugoslaviju. Vidi o tomu još pobliže: Jugojezična rekonkvista po Vuku.

Protuhrvatski neokomunisti

Iako po potrebi osobito uoči raznih izbora tek prigodno izigravaju neke (polu)Hrvate, u većini prilika se ovi naši neokomunisti stvarno izkazuju kao praktični protu-Hrvati:

  • Jedan od očitih dokaza tomu su npr. javne zlonamjerne izjave naših neokomunističkih čelnika u inozemstvu po Europi, kako je sadanja hrvatska država tek "slučajna" tvorba i Hrvati "slučajni" narod.
  • Novije protukulturne djelatnosti neokomunista od 2012. dosad za ponovnim ukidanjem hrvatskog jezika, tj. odbacivanje školskog 'Londonca' i buduće nametanje obnovljenoga novosadskog Vukopisa i srbohrvatskog jugojezika.
  • Protupopulacijsaki potezi tih neokomunista nasuprot našemu niskom natalitetu, zbog nametanja novoga školskog preodgoja usmjerbom na stvaranje pedofila, homoseksualaca i sličnih trendova.

Odkaz nove Riječke pruge

Kinezki graditelji su bili načelno spremni započeti izgradnju posvema nove dvotračne elektro-pruge Rieka-Zagreb već oko 2010. s vjerojatnim dovršenjem bar do 2018, ali su to najviše stopirali idući hrvatski izbori i sve su odgodili Milanovićevi komunisti na vlasti u Hrvatskoj 2012/15.

Ovi su tada odustali od ponudjene kinezke podrške i lažno preusmjerili svoju tek formalnu obnovu na (većinom uzaludno) manje poboljšanje prastare (140 god.) postojeće loše goranske pruge preko Moravica, čime su prometno unazadili i dodatno izolirali riečku luku.

Posljedica ove Zokijeve jugo-crvene podvale jesu par uzaludno politički izgubljenih godina uz skoro jedinu veću tehničku promjenu, što je jugo- balkanska izmjenična struja za lokomotive od Moravica produžena do Rijeke umjesto europskog istosmjernog sustava: Time je tek izostalo polusatno stajanje u Moravicama i uklonjena tamošnja zamjena euro-lokomotiva na one unitarne iztočno-balkanske.

Policijski prevrat: Zagreb 2014

Iako se ti naši neokomunisti tek formalno za javnost prikazuju kao navodni "socialdemokrati", baš protivno sad najbolje pokazuju njihovi stvarni policijski postupci protiv radništva i naroda, ter grada Zagreba: Prvo su već u doba 'Trećejanuarske' koalicije od god. 2000, iz hrvatske nacionalne policije izbačeni zamalo svi hrvatski dragovoljci iz Domovinskog rata, a zatim su onda i ponovo sada opet ubačeni mnogi bivši jugo-milicijski 'kadrovi', a s njima dielom čak i zloglasni agenti bivše UDB-e. Sada odnedavno ta nova Crvena policija slično poput ranije jugo-milicije, opet napada hrvatski narod pa čak i radništvo, npr. nedavni kontroverzni incidenti i prva uhićenja na otoku Braču, pa ranije i pogotovo sada u Zagrebu i drugdje.

Vrhunac toga dosad je nova "Oktobarska revolucija" nad Zagrebom, tj. od vlade potaknut novi policijski prevrat nad glavnim gradom Zagrebom iz listopada 2014, ter njihov udar na većinu gradskih vlasti i protiv 18 vodećih ljudi hrvatske priestolnice koji su većinom strpani u logor Remetinec, uključivo i zagrebačkog gradonačelnika: Javne obrazložbe toga su vrlo šture i sumnjivo nategnute, a iza ovog čina je po svemu državni prevrat crvene vlade u želji da uz već osvojenu državnu vlast još prisvoji kontrolu, velike resurse i financije glavnoga grada dosad izvan njihove kontrole. Medjutim,- to je ipak vrlo rizičan čin, zato jer smo sada ipak pod kontrolom EUnije, koja nam može kao ranije u Grčkoj, zbog toga našeg rasula privremeno nametnuti i svoju vlast za saniranje te nove anarhije i prisilni ekonomski oporavak.

Iz javnih medija

Uvodni citat Zvonimira Despota iz 'Večernjeg lista' 29. 10. 2012. [3] :

"Je li Hrvatska jedina neokomunistička država u Europi? To se pitanje iznova nameće nakon što je za glavnog ravnatelja HRT-a imenovan ili postavljen Goran Radman. I dosad smo imali bezbroj primjera gdje se stari komunistički kadrovi godinama razmještaju po hrvatskim političkim i društvenim institucijama, kao i njihovi mlađi puleni. Još ubitačniji od toga jest komunistički mentalitet koji je u Hrvatskoj neporažen. Štoviše, od njega mnogi boluju i širi se kao zaraza! Taj mentalitet omogućuje preživljavanje i vladavinu neokomunističkog kadra u Hrvatskoj, u državi koja bi iduće godine trebala postati članica Europske unije, demokratske zajednice europskih država.

Što mi danas u Hrvatskoj imamo? Imamo apsurd da nekad zakleti partijci, koji su u bivšoj Jugoslaviji promovirali jednoumlje, danas glume najveće liberale i borce za ljudska prava. Imamo situaciju da su pojedini mediji u Hrvatskoj partijski dirigirani, da novinari to čak opravdavaju, iako bi novinari i ceh novinara trebali biti prva crta obrane demokracije, što nisu. I na sve to još civilne udruge uglavnom šute ..."

Glavni zaključak

Nakon takve smjene vlasti i stvaranja Crvene Hrvatske, logično slijede idući opći zaključci:

  • Nedvojbeno je, kako je Hrvatska nedavno postala najljevija crvena država usred cijele Europe.
  • Dosad je nakon par godina crvene vlasti neokomunista, dosad ova polukomunistička Hrvatska postupno postala u trendovima sve sličnija kao npr. Kuba ili Vjetnam. Ako bi se pak takve ideopolitičke smjernice u organizaciji crvene koalicije SDP-a ubuduće ovako i dalje nastavile, onda bi ta nova 'Crvena' Hrvatska za par godina crvenog napredka već mogla postati sličnija staljinističkoj Sjevernoj Koreji.
  • Povrh toga je dosadanja Crvena Hrvatska prva u poviesti polukomunistička država, koja je ujedno i članica Atlantskog ugovora (NATO): Jeli to s nama možda bila tek proba za dalje proširenje ovog pakta mogućim budućim primitkom npr. Kube, Vjetnama i sličnih crvenih država ?

Konačni epilog

Zokijeva neokomunistička vladavina nad sada već europskom Hrvatskom u demokratskom okružju, konačno je zbog civiliziranoga europskog okružja ipak morala napokon i završiti, zbog izbornih rokova nakon 4 godine tj. uoči Božića krajem 2015. Unatoč svakojakim pokušajima produžetka i izbornim akrobaciama, Zokijeva neokomunistička partija je upravo pred Badnjak 2015. konačno i nepovratno morala odstupiti od hrvatske vlasti.

Zajedno s tom partijom odsad tj. od 2016. nadalje, nužno moraju kad-tad usliediti u sličan nepovrat i ini njihovi epigoni i proizvodi, kao što je npr. novo-nametnuti nam lažnohrvatsko-jugokomunistički pravopis tzv. 'Instituta za jezik...' i tomu slične nametnute nam kreature.

Hrvatska: najcrvenija jugosljednica

Od svih bivših jugo-republika i pokrajina, baš su u našoj nesretnoj Hrvatskoj bivši jugokomunisti dosad očuvali i zadržali razmjerno najveću brojnost i svekoliki utjecaj. Npr. u Sloveniji, Bosni, Srbiji itd. su brojnost i ukupni društveno-gospodarski utjecaj tamošnjih jugokomunista ipak dosad postali znatno manjima od Hrvatske.

Slično je znatno manji ili skoro nikakav komunistički utjecaj i u većini bivših iztočnoeuropskih država - izim jedino velike Rusije, gdje zapravo bivši sovjetski komunisti jedino imaju još veći općedruštveni utjecaj negoli dosad u Hrvatskoj. Stoga su zapravo razmjerno najcrvenijim zemljama u Europi dosad ostale najviše Rusija, pa Hrvatska i tek potom puno manje (ili nimalo) ine iztočnoeuropske zemlje.

To crveno stanje u Hrvatskoj je posljedak činjenice što tu (kao i u Rusiji) dosad nije provedena zamalo nikakva protukomunistička lustracija, pa u obje ove najcrvenije europske zemlje bivši komunisti i dalje još manjeviše netaknuto vladaju.

Summary

Neo-communist Red Croatia (Ultra-left reconquest amid Europe): The last rare communistic and half-communist states in the world now gradually transform and disappear, but with a newest inversed exception amid old Europe. Although the national centrists (HDZ party) organized new Croatia and leaded the state during 2 decades, they recently lost their predomination. Due to an increasing economic crisis in Croatia 2011, the long-rulling party HDZ fell, and from the Red New year 2012, the leftist SDP (masked communists) returned on power. As a logical expectable result, in the next months followed iterative persecutions of Croatian nationalists, and of any others unwellcome with the divergent or anti-communist opinions. Such a bizarre exit was expectable yet a year ago, when the preceding centrist parliament voluntarily changed Croatia's Constitution (without plebiscit) with radical risking reforms: abolishing the former bicameral pariament into a new unicameral one, and also decided that no more a real 1/2 majority is obligate to win, but also a relative "majority" from the elections is acceptable. The result was that communists now became the unicameral 'winners' with 1/5 votes only, because in recent crisis any other parties received even less votes. Then a galloping neo-communist reconquest in Croatia, amid Europe produced the unique Red republic (new official epithet); all rightists and nationalists are now rejected from any public positions, and someones even put in madhouses.

So far, after half year under this new Red ruling, Croatia now gradually became yet close similar as e.g. Cuba or Vjetnam, and immediately even the international support of Red China is obtained there. But at the planned time of its entering (?) in European Union since next 1.5 years, if the actual red trend would be continued, it may be then more comparable with a Stalinist North Korea (with political police, killing of opposition, ...etc.). So even, Croatia is now the first in history red-leftist country being the NATO member (is it an experiment to accept there in future also Cuba, Vietnam, and similar ones ?). Undoubtely, from now Croatia is really the most red-leftist country in the entire Europe. In the meantime, some nationalist parties from 9 European countries announced their collective convention under the leading of Tomislav Sunić in Zagreb, Croatia on April 13th and 14th, but the communists (SDP) that recently came on power there, officially prohibited that European rightist conference as the international resurgence of "Nazi-fascism threatening the European and World establishment" (i.e. really uncovering this new communism in Croatia). From April 12th, Red police also blocked the web-portals of T. Sunic, and of several right-nationalist parties in Croatia (reminding of recent similar tricks in Egypt and other Afro-Arabic countries). Also the last protests against linking the new Red Croatia with Red China are stopped by the new Red police, and dozen protesters are closed in jails.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Almost original article, partly enlarged and elaborated by GNU-license from a minor stub in English Metapedia: Neo-Communist Red Croatia (= the Summary above).

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Neokomunistička_Crvena_Hrvatska&oldid=43176"