Medvednica, 1033m
Medvêdnica ili Zagrebéčka gora, 1.033m (latin. Mons Pyrrhus, njem. Slemengebirge, magjar. Zelemen hegy, kajkav. Zagrebéčka gora, yugosrb. ZagrebAčka gora): - To je osrednje gorje kod Zagreba u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, kao južni gorski rub Hrvatskog Zagorja.
Najviši vrh na Medvednici je Sljeme (1033 m), do kojega se može doći cestom iz Zagreba, žičarom ili planinareći pješice. Bilo Medvednice dugo je 42 km i pruža se u smjeru sjeveroiztok - jugozapad, a površina gorja je uglavnom pošumljena.
Sadržaj
Summary
Medvednica (Zagrebečka gora) is a modest mountain range in central Croatia, just north of Zagreb and marking the southern border of the historic region of Zagorje hills. The highest peak, at 1,033 m, is Sljeme (meaning summit), a name often used to refer to the entire mountain. Historically, this range was known and noted from the earliest medieval centuries, under its first Byzantine name Pyrrhos oros ("Burned mount").
Most of the area of Medvednica is now a nature park (park prirode), a type of preservation lesser than a national park. The area of the park is 228.26 square kilometers and about 63% is covered with forest. The name Medvednica could be translated as "bear mountain", there being other toponyms on the mountain using the kajkavian dialect term medved (standard Croatian "medvjed" = bear), notably Medvedgrad, a medieval castle on its southern edge above Zagreb city.
Poviest Medvednice
Nakon razpada Rimskog carstva na iztočno helenističko carstvo (kasnije Bizant) i zapadno Rimsko carstvo koje pod provalama barbara propada od 5. stoljeća, prostor oko budućeg Zagreba i ruševina Andautonie se kroz par stoljeća našao u nesigurnom medjuprostoru bezvlašća, preko kojega su uzastopno protutnjale provale raznih barbara: najprije od iztoka nomadski Huni, pa sa sjevera razni germanski narodi, zatim još sa sjeveroistoka preko Karpata i Panonije Avari i slavenska plemena ter razni ini srednjovjeki barbari. Zato iz toga burnog doba u ranomu srednjem vijeku za okolicu Zagreba izim arheonalaza, iz Europe uglavnom još nema suvislih vijesti ni jasnih zapisa, koji tu vrlo oskudno počinju tek nakon uspostave Franačkog carstva i Bizanta.
Međutim je na jugu duž Jadrana i na srednjem Balkanu preko Srbije tada od 6.- 9. st. uglavnom stabilno vladalo još moćno Bizantsko carstvo, kao tada najjača velesila ranoga srednjeg vijeka u Europi i na Sredozemlju. Bizantska je izravna vlast kroz prva srednjovjeka stoljeća (6.- 9. st.) dosezala uz Jadran preko ciele Dalmacije na sjeverozapadu do Kvarnera gdje drže niz utvrdjenih gradova na otocima, a preko srednjeg Balkana na sjeveru su još dugo vladali sve do Srijema s najvećim utvrdjenim gradom Syrmion. Iako tada Bizantinci nisu izravno zavladali do gornje Posavine oko Zagreba, njihovi su trgovci i izvrstno organizirana špiunaža ipak bar posredno, dijelom kontrolirali ine pogranične krajeve i imali su o tim prostorima više i boljih informacia od ostale Europe iz ranog srednjovjekovlja.
Rano Sljeme: Pyrrhos oros
Ranim antičkim Grcima do Kristova doba već prije Rimljana su bile poznate bar najveće sjevernohrvatske rieke na grčkomu kao Saos (Sava), Draos (Drava) i Ister (Dunav), dok su ine sjevernohrvatske vodotoke bolje znali i grčki imenovali uglavnom tek srednjovjeki Bizantinci. Naprotiv je Zagrebačka gora - Medvednica u antičko doba ranim Grcima još bila nepoznata, a u Rimskom carstvu vjerojatno kao razmjerno niže brdo dalje od gradova ostaje još bezimenom. Medjutim već krajem antike i sigurno od ranoga srednjeg vijeka Medvednicu su kao Pyrrhos oros posebno na grčkomu imenovali Bizantinci, jer se na njenomu južnom podnožju odonda nalazi njima već poznati grad `Agranon tj. kasniji Zagreb (ili germanski Agram), a iznad grada su već poimence poznavali i Medvednicu: Pyrrhos.
Pyrrhos oros (kasnija slavenska Medvednica) na grčkom u prijevodu približno znači "Vatrena gora": nestručni društvenjaci mogu pomisliti da je to u pitanju bila vulkanska planina. Medjutim je geološki razmjerno slabiji vulkanizam još odavna prestao na Medvednici u mezozoiku puno prije ikakve pojave čovjeka na Zemlji, ali odonda u predpovijesti pa sve dosad, po vjerodostojnim geonalazima na Medvednici zasigurno nije bilo nikakvih vulkana, pogotovo ne u antici niti srednjem vijeku.
Stoga jedini povod toga 'vatrenog' nadimka za ranu Medvednicu mogu biti šumski požari, - ili još vjerojatnije namjerni krijesovi na vrhovima, koje su u doba selidbi naroda, kao upozorbu ostalima u širjem okružju inače tu palili domorodci, zbog uzastopnih čestih provala raznih barbara po nižoj okolici oko Medvednice (= danas uglavnom Zagrebačka županija). O novijem Zagrebu vidi još pobliže: Zagreb (Agranon).
Izpravno: Zagrebéčka gora
Drugi i alternativni naš slavenski naziv za Medvednicu još je i Zagrebéčka gora, a koji se po važećima medjunarodnim i EU-propisima mora pisati ovako kajkavski (a nikako više ne štokavski kao tzv. "ZagrebAčka" gora),- zato jer nam tako odredjuju važeći medjunarodni propisi i konvencie o geografskom nazivlju prirodnina koje smo prihvatili ulazom u EU.
Ova stručno-medjunarodna načela odredjuju, kako sve prirodne pojave moraju imati javne nazive na domaćem dialektu starosjedilaca, - dok samo umjetni novi objekti smiju nositi umjetne književne nazive. (Zato su takvi umjetno-politički geonazivi dopustivi tek u diktaturama i sličnim komunističkim režimima).
Park prirode
Šume s Medvednice spuštaju se skoro do samog Zagreba. Osim mira i zelenila, ovo prigradsko gorje obiluje raznolikim životinjskim svijetom i inim osobitostima kao što su šumska staza 'Bliznec' za invalidne osobe, špilja Veternica, Horvatovih 500 stuba, srednjovjeki rudnik Zrinski, Sljemenska kapelica, ...itd.
Sljemenske šume
U sjevernoj panonskoj Hrvatskoj, pored zagorske Ivanščice i slavonskog Papuka, zagrebačka Medvednica još sadrži razmjerno raznolike i dijelom bolje očuvane poluprirodne šume, koje su tu visinski nanizane u više pojasa:
- Vršni gorski pojas najvišega sljemenskog grebena i sjevernih viših padina pretežno sadrži visoke šume bukve i jele (Abieti-Fagetum), a u vlažnijim gorskim uvalama i sedlima su i šumice javora (Lunario-Aceretum pseudoplatani).
- Viši prigorski pojas na gornjim padinama većinom pokrivaju čiste bukove šume, a na karbonatnim strminama su tu i manje šumice lipe s tisom (Tilio-Taxetum).
- Niži brežiljkasti pojas uglavnom prekrivaju šume kitnjaka i graba (Querco-Carpinetum betuli) koje su zbog blizine grada na jugu dijelom uništene, a na južnim karbonatnim strminama uz podnože su mjestimice i šumice crnograba s meduncem (Querco-Ostryetum), koje su dosad izgradnjom već dosta uništene, osim na istočnim padinama Čučerje-Kašina gdje još rastu veće plohe.
Rekreativna uloga
Medvednica je prikladno mjesto za one koji žele malo pobjeći iz grada, a ne biti predaleko od Zagreba. Na novouređenom se skijalištu (kada ima snijega) od siječnja 2005. održavaju utrke za ženski svjetski skijaški kup. Skijalištem upravlja gradsko poduzeće "Sljeme - Medvednica" i postoje tri skijaške žičare: trosjednica i dvije vučnice - "sidra". Uređuju se staze za skijanje: Crveni, Bijeli, Zeleni i Plavi spust, pa Bijela i Činovnička livada, a žuti spust se ne uređuje zbog prevelike strmine.
Planinarski domovi
Duž Medvednice je za uporabu Zagrebčana dosad već izgrađeno desetak planinarskih domova, većinom na atraktivnim položajima (redosliedom od zapada na istok):
- "Kameni svati"
- "Glavica"
- "Risnjak"
- "Grafičar"
- "Tomislavov dom", danas hotel
- "Runolist"
- "Rauhova lugarnica"
- "Puntijarka"
- "Lipa-Rog"
Novija literatura
- J. Bilić & H. Ivanković (ured.) 2006: Zagrebački leksikon, knj. 1.- 2. Leksikografski zavod, Zagreb, 604 + 656 str.
Vanjske sveze
Poveznice
Referenca
Elaborated and enlarged by GNU-license mostly from Croatian Wikinfo and WikiSlavia.
