Rani Zagreb i Sljeme

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Rani Zagreb i Sljeme (srednjovjeki bizantski `Agranon i Pyrrhos oros): - Kod nas se zbog srednjoeuropsko-slavenske usmjerbe i zanemarivanja Bizanta dosad uglavnom držalo kako su najraniji poznati nazivi Zagreba bili ovaj sadanji slavenski, pa germanski Agram, a slično za Zagrebačku goru - Medvednicu ovo isto ime i magjarsko Zelemen-hegy.

Medjutim su ovo područje oko Zagreba istodobno u ranomu srednjem vijeku još razmjerno dobro poznavali i u Bizantu, koji tuda većinom nisu vladali nego samo do Kvarnera i Srijema, ali im je preko trgovine ipak već rano početkom srednjeg vieka bio poznat i grčki imenovan sam grad Zagreb kao `Agranon i susjedna gora Medvednica kao Pyrrhos oros, ter rijeka Sava kao Saos.

Abstract

Early Zagreb and its mount (early medieval Byzantine 'Agranon and Pyrrhos oros): The first known names of Croatian capital Zagreb, and of its nearest Mount Medvednica in early Middle Age were in the Byzantine Greek as `Agranon town (then derived in German Agram), and nearby Mt. Pyrrhos oros (now: Mt. Medvednica or Zagrebačka gora).

Poviestni kontekst

Antički stariji Grci koji su do naših krajeva pretežno dolazili kao pomorci preko Jadrana, o hrvatskomu nutarnjem ozemlju su imali razmjerno slabi uvid, pa su u rano doba prije Krista od kopnenih predrimskih gradova znali uglavnom samo za Segestike (Sisak) i Syrmion (Srijemsku Mitrovicu), a od većih rijeka tek za Draos (Drava), Saos (Sava) i Ister (Dunav). Na užemu gradskom području današnjeg Zagreba, tada u antici vjerojatno još nije bilo gradskog naselja izim manjih domorodačkih sela, a jedino je u jugoistočnoj okolici od rimskog doba, tj. približno od Krista nastao lučki grad Andautonia na Savi kod današnjeg turopoljskog sela Ščitarjevo.

Ova Andautonia je u klasičnoj antici pod Rimskim carstvom bila razmjerno najveće gradsko naselje uzvodno i sjeverno od Siska (rimska Siscia) kao glavnoga gradskog središta za područje Pannonia Savia (tj. antička Posavina). Nakon propasti zapadnoga Rimskog carstva, zatim je pri vrhuncu selidbe naroda na prijelazu iz antike u srednji vijek, grad Andautonia od V. stoljeća bio razoren i uništen, a njegovo pučanstvo se dielom razbježalo bred provalama novih barbara, pa su se većina jamačno sklonili u ina sigurnija sela na podnožju susjedne Medvednice.

Sve donedavna je iz hrvatsko-srednjoeuropskog gledišta bilo uglavnom pobliže nepoznato, što se tu u okolici zbivalo kroz idućih pola tisućljeća, od barbarskog razaranja Andautonije pa do prve pismene pojave srednjovjekog gradića Zagreba tj. susjednih naselja civilni Grič i crkveni Kaptol. Grad Zagreb se u domaćim zapisima prvo navodi prije jednog tisućljeća, tj. u crkvenim izvorima povodom osnutka Zagrebačke biskupije od god. 1094.

Bizantinci u Panoniji

Nakon raspada Rimskog carstva na istočno helenističko carstvo (kasnije Bizant) i zapadno Rimsko carstvo koje pod provalama barbara propada od 5. stoljeća, prostor oko budućeg Zagreba i ruševina Andautonie se kroz par stoljeća našao u nesigurnom medjuprostoru bezvlašća, preko kojega su uzastopno protutnjale provale raznih barbara: najprije od istoka nomadski Huni, pa sa sjevera razni germanski narodi, zatim još sa sjeveroistoka preko Karpata i Panonije Avari i slavenska plemena ter razni ini srednjovjeki barbari.

Zato iz toga burnog doba u ranomu srednjem vijeku za okolicu Zagreba izim arheonalaza, uglavnom nema suvislih vijesti ni jasnih zapisa, koji tu vrlo oskudno počinju tek nakon uzpostave Franačkog carstva. Medjutim je na jugu duž Jadrana i na srednjem Balkanu preko Srbije tada od 6.- 9. st. uglavnom stabilno vladalo još moćno Bizantsko carstvo, kao tada najjača velesila ranoga srednjeg vijeka u Europi.

Bizantska je izravna vlast kroz prva srednjovjeka stoljeća (6.- 9. st.) dosezala uz Jadran preko cijele Dalmacije na sjeverozapadu do Kvarnera gdje drže niz utvrdjenih gradova na otocima, a preko srednjeg Balkana na sjeveru su još dugo vladali sve do Srijema s najvećim utvrdjenim gradom Syrmion. Iako tada Bizantinci nisu izravno zavladali do gornje Posavine oko Zagreba, njihovi su trgovci i izvrstno organizirana špiunaža bar posredno dijelom kontrolirali ine pogranične krajeve i imali su o tim prostorima više i boljih informacia od ostale Europe iz ranog srednjovjekovlja.

Rani Zagreb: 'Agranon

Preko takvih njihovih naznaka iz srednjovjeke Panonije, u gornjoj Posavini nedgje uzvodno iznad Segestike (Siska) je u prvim srednjovjekim stoljećima već morao postojati i drugi gradić prvo pod heleniziranim imenom `Agranon, a taj isti naziv su kasnije sami Grci od srednjovjekovlja pa kroz cijelo iduće tisućljeće sve do godine 1976. i službeno rabili kao ime glavnoga grada Hrvatske tj. Zagreba. Taj rani gornjeposavski grad - već prije Zagrebačke biskupije, jamačno su prvotno nastanili i izgradili većinom predslavenski izbjeglice iz susjedne razorene Andautonie, pa je zato i nosio ovo još starije neslavensko ime.

Medjutim treba dodati kako slična imena manjih naselja Agram postoje još u Iranu i Afganistanu, pa su možda i ovaj naš Agram/Agranon zapravo mogli imenovati doseljeni Iranohrvati. Inače manji gradić sličnog imena Agramón postoji i u jugoistočnoj Španjolskoj (uz granicu provincia Castilla i Murcia), a to je i često španjolsko prezime u domovini i američkoj diaspori. Iz svega slijedi kako je taj rani grčki 'Agranon ujedno bio i prvi prjedložak za kasnije germansko ime Zagreba u Austrougarskoj kao Agram, pa njegovih stanovnika kao Agrámeri i domaće gradske kajkavice kao Agrámerska špreha, tj. taj Agranon/Agram je tu izvorni toponim i bar podjednako star kao i slavenski Zagreb, - ili možda čak i stariji za par stoljeća.

Inače se kod samih Grka taj naziv 'Agranon za naš Zagreb dugo rabio preko tisućljeća, tj. od Bizanta pa sve do vremena vojne hunte u 20. st. Nakon pada hunte se tamo u jeziku zbivalo vrlo slično kao kod nas u Hrvatskoj nakon pada NDHrvatske i ukidanja korienskog pravopisa, pa su nedavno i tamo uveli sličan narodnjačko-balkanski 'krivopis' koji je većinom analogan kao i naš srbohrvatski Vukopis: tim činom je tisućljetna grčka uljudba, slično kao i naša starohrvatska do 19. st., odnedavna podvalom prebačena u zajednički Balkanski Sprachbund, - vidi još i pobliže poredbe: Balkan, vukopis i dimotiki.

Raniji stoljetni grčki književno-korienski pravopis Katharévousa je potom od 1976. novija liberalistička vlast ukinula i odbacila, a zajedno s njim i mnoštvo klasičnih starogrčkih riječi i ranijih naziva, medju inima i `Agranon (slično poput Vukovih jugojezičara u Hrvatskoj). Potom su uveli dosad pojednostavljeni i balkanizirani 'narodnjački' pravopis tzv. Dhimotikî, po kojemu je uz ino odredjeno i da se odnedavna na tomu novogrčkom glavni grad Hrvatske piše kao "Zangremp" što bi se približno čitalo kao naš hrvatski 'Zagreb' ...

Sljeme: Pyrrhos oros

Već ranim antičkim Grcima do Kristova doba prije Rimljana su bile poznate bar najveće sjevernohrvatske rijeke kao Saos (Sava), Draos (Drava) i Ister (Dunav), dok su ine sjevernohrvatske vodotoke bolje znali i grčki imenovali uglavnom tek srednjovjeki Bizantinci. Naprotiv je Zagrebačka gora - Medvednica u antičko doba ranim Grcima još uglavnom bila nepoznata, a u Rimskom carstvu vjerojatno kao razmjerno niže brdo dalje od gradova ostaje bezimenom.

Medjutim su već od početka srednjeg vijeka Medvednicu kao Pyrrhos oros posebno na grčkom imenovali Bizantinci, jer se na njenomu južnom podnožju odonda razvio njima već poznati grad 'Agranon tj. kasnije Zagreb (ili Agram). Pyrrhos oros na grčkom u prijevodu približno znači "Vatrena gora": nestručni društvenjaci mogu pomisliti da je to u pitanju bila vulkanska planina.

Medjutim je geološki razmjerno slabiji vulkanizam još odavna prestao na Medvednici puno prije ikakve pojave čovjeka na Zemlji, ali odonda u predpovijesti pa sve dosad, po vjerodostojnim geonalazima na Medvednici zasigurno nije bilo nikakvih vulkana, pogotovo ne u antici ni srednjem vijeku. Stoga jedini povod toga 'vatrenog' nadimka za ranu Medvednicu mogu biti šumski požari ili još vjerojatnije namjerni krijesovi na vrhovima, koje su u doba selidbi naroda, kao upozorbu ostalima u širjem okružju tu palili domorodci, zbog uzastopnih čestih provala raznih barbara po nižoj okolici oko Medvednice (= danas uglavnom Zagrebačka županija). O novijem Zagrebu vidi još pobliže: Zagreb (Agranon).

Nova literatura

  • J. Bilić & H. Ivanković (ured) 2006: Zagrebački leksikon, knj. 1.- 2. Leksikografski zavod, Zagreb, 604 + 656 str.
  • A.Ž. Lovrić, M. Rac, M.H. Mileković, A. Negro 2014/2015: Jen agrámerski slovár (purgerska špreha zagrebečka, sisečka i petrinjska). Starohrvatski pradialekti knj. 2: 950 str. (u tisku), Agram & Sisek.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Original compilation adapted and elaborated by GNU license from WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Rani_Zagreb_i_Sljeme&oldid=35201"