Mliječni put (Galaktika)

Mliječni put (Galaktika): grč. Galaxias, latin. Via Lactea, engl. Milkway, njem. Milchstrasse, srbsko-bosan. 'Kumovska Slama', hrv.-štok. "Gospina Kruna", kajk. "Marijina Korûna", čakav. "Štomorŷna Kruna". Mliječni put (Mliječna staza) je naša vidljiva galaktika, u kojoj bočno leži Sunčev sustav sa Zemljom i susjednim planetima. Noću se vidi najbolje bez mjesečine, kao široki svijetliji pojas preko tamnijeg neba. Hrvatsko staro pučko nazivlje, osobito čakavsko i kajkavsko za dvadesetak vidljivih detalja naše Galaktike je izrazito najbogatije među europskim narodima, - nasuprot inim Slavenima (i našim jekavcima) koji su izvorno po domaćim galaktičkim nazivima najsiromašniji u Europi.

Abstract

Milkway (Via Lactea): The main astronomical properties of Milkway, and the physical structure of related galaxy, as well as the related Croatian folk traditions, are shortly presented here. Adriatic islanders have a dozen traditional toponyms on some visible details along Milkway, being the richest known folk topography of Milkway in Europe.

Ime i tradicije

Mliječna staza je prijevod iz latinskoga međunarodnog imena Via Lactea, dok je korijen naziva Galaktika (jugosrb. "galaksija") izveden iz grčke riječi galaxias - (gala, galactos znači mlijeko, a po grčkoj mitologiji je Mliječna staza nastala kada se po nebu prolilo mlijeko iz prsiju božice Here (latin. Junone), dok je dojila Herakla. Afroazijski narodi pod islamskim utjecajem (i kasnije pod Turcima Srbi i ini Balkanci) našu Galaktiku većinom nazivaju "Slamnati put" što potječe iz sličnoga arapskog naziva.

Ta nebeska "Slama" je zatim stigla i na Balkan preko Turaka, pa se Mliječni put na srpskom i bosanskom do danas naziva "Kumova Slama" (ili Slamotres): Ovaj afroazijski islamizam s istoka je donedavno u Jugoslaviji nametnut i Hrvatima, zato da se ideološki potisne naš izvorni i donedavna najrašireniji hrvatski vjerski naziv Gospina kruna. Zamalo svi naši izvorni dialektalni nazivi Mliječnog puta na hrvatskom (prije Jugoslavije) su vrlo slični: štokav. "Gospina kruna", kajkav. "Marijina korûna" i čakav. "Štomorŷna kruna", pa ih treba i službeno uvažiti i javno vratiti, umjesto ideološki novonametnute jugo-balkanske "Kumove slame" stranoga afroazijskog iskona.

Koliko je u okviru obćega protuhrvatskog kulturocida u Jugoslaviji, bilo bezobzirno i sramotno idejno nametati afroazijsku "Kumovu slamu", umjesto još donedavna proširene starohrvatske Gospine krune (i sličnih dialektalnih inačica), jasno nam potvrđuje i slijedeće iznimno bogatstvo od čak dvadesetak hrvatskih pučkih naziva za detalje Mliječnog puta i susjedne vidljive maglice: Ovo je najbogatije izvorno nazivlje tog tipa u Europi i jedno od najbogatijih u svjetskoj baštini, dijelom kod zagorskih kajkavaca i nadasve kod jadranskih otočnih čakavaca, što su nam nasilni jugoslavisti sramotno izbrisali i nametnuli nam svoje primitivno turkobalkansko neznanje o nebu.

• Via Lactea: hr.štokavski Gospina kruna, kajkav. Marijina korûna, čakav. Štomorÿna Kruna: To je izvorni euro-kršćanski naziv, kod nas još iz srednjovjekog staročakavskog Štomorÿna = Sv. Marija (Majka Božja). Čakavski (i dijelom kajkavski) su zato također stoljećima još imenovani i glavni vidljivi dijelovi naše Galaktike: Garmÿna (Crna rupa u zviježđu Strijelca), Artÿna (svijetli krak u Ofiuhu), Siongêt (tamni usjek u Orlu), Mićagêt (manji crni usjek u Kasiopeji), itd.

Kod nas je u Hrvatskoj bio ideološki naknadno nametnut vukovsko-balkanski naziv "Kumovska Slama" koji rabi tek mala manjina hrvatskih jekavaca (uglavnom školanih u gradovima), dok je inim katoličkim Hrvatima taj turkobalkanski naziv ranije uglavnom nepoznat, zato jer to u raznim inačicama uglavnom slično zovu "Marijina Kruna": npr. u Hrvatskom Zagorju Marijina Korûna, na Kvarneru to je Štomorÿna Kruna, a u Dalmaciji i Hercegovini "Gôspina Kruna". Zato je balkansko ime "Kumovska Slama" kod nas ideološki nametnuto pod Jugoslavijom uglavnom od 20. stoljeća, da se izbjegne općehrvatski vjerski naziv Marijina Kruna.

• Po pučkoj tradiciji kvarnerskih otočana, izdvojeni ogranci Mliječnog Puta i susjedne manje svemirske maglice vidljive na nebu su otrgnuti dijelovi Marijine Krune (izvorni naziv Mliječnog puta). Marijinu Krunu i okolne manje maglice slikovito opisuju također i srednjovjeke Krčke legende, Veyske Povêde: Sionvrâg-Šaÿta (Veliki Sotona) skinuo je iz Štomorÿne_Krune (Mliječni Put) par dragulja da ih ukrade, ali ga je u tom presjekao Sionbôg-Sevÿšna (Bog Svevišnji) svojim ognjenim mačem tj. zvijezdom repaticom, pa su odonda ti dragulji ostali kao svjetleći tragovi te krađe na nebu u blizini krune kao posebne maglice Šparnàć (Orionova maglica) i Mićamàtja (Andromedina maglica), pa još zvjezdani rojevi Vlahÿtje (Pleiades), Malÿtje (Hyades) i Plenÿce (Praesepe).

• Nebulae (maglice): kajkav. pîrge, čakav. màtje, jesu općeniti starohrvatski nazivi još od srednjeg vijeka za svemirske maglice i zvjezdane rojeve u značenju pjege ili mrlje. Čakavski je naziv antičkoga romanskog podrijetla (latin. macula), dok je kajkavski još puno stariji iz akadosumerskog pirga (= pjega-mrlja), tj. povezano je s predslavenskim iskonom ranih Iranohrvata.

• Središte Galaktike: čakav. Šupère (= "žarnice") jesu gustija i sjajnija mjesta duž Mliječnog Puta tj. jače nakupine brojnih zvijezda unutar naše Galaktike, a najizrazitije su u zviježdjima Strijelac i Škorpion. Ovaj staročakavski naziv znači žarnica ili žeravica, a po pučkom tumačenju (iz Vejskih legenda), to su sjajniji dragulji na Marijinoj kruni.

• Krakovi Galaktike: čakav. "Arti" = nazubljeni ogranci ili vidljivi krakovi koji bočno strše izvan Mliječnog Puta zapravo su spiralni svemirski krakovi naše Galaktike. Staročakavski je naziv ranoarijskog iskona iz Starog istoka, od mitano-perzijskog arta (vršak-šiljak).

• Sinusi Galaktike: čakavski "Gêti" = tamniji usjeci (sinusi) na rubu Mliječnog Puta. Naziv je ranoarijskog podrijetla iz Starog istoka (mitansko-armenski ghet = klanac).

• Crne rupe Mliječnog puta: kajkav. luknje i čakav. gârme = crne rupe Galaktike. To su mračna i prazna mjesta naše Galaktike prividno bez zvijezda, kojih je svjetlost zastrta tamnim oblacima neprozirne tvari. Staročakavski i kajkavski nazivi slično znače pećina ili rupetina, a naš jadranski potječe iz staroperzijskog ghar = špilja, a kajkavski je najbliži sanskritu: lokanya = rupa. Po pučkoj predaji (Vejske legende), to su prazne rupe u Marijinoj kruni odakle je zli Sotona ukrao dragulje "Šupère" (svemirske maglice).

• Promontorium Galaxiae: čakav. na Kvarneru Artÿna (u Dalmaciji: Velirât) = to je izdvojeni najveći krak Mliječnog puta u zviježđu Ofiuh. Kvarnersko je ime podrijetlom iz mitano-perzijskog arta = vršak-šiljak.

• Lacuna Galaxiae: kajkav. Velka Luknja, čakav. Garmÿna = arhaični naziv kvarnerskih otočana za najveću tamnu pjegu (Crna rupa u Strijelcu) uz središnju jezgru Mliječnog Puta, koji znači "rupetina" (perz. ghar, indovedski Lokanya).

• Sinus Galaxiae: čakav. Škarÿna (ili Siongêt) = veliki tamni zaljev tj. crni usjek Mliječnog puta u zvježdju Orla. Taj naziv u augmentativu možda potječe od antičkih Liburna.

• Mićagêt (čakav. na Kvarneru) = manji tamniji usjek ili uvala Mliječnog Puta uz zviježdje Kasiopeja.

• Andromedina maglica (M 31): kajkav. Malapîrga, čakav. Mićamàtja = to je najbliža, kod nas jedina okom jasno vidljiva i posebno imenovana druga spiralna galaktika, a čakavski i kajkavski znači "sitna pjega".

• Magellanov oblak: čakav. Velamàća = to je najveća maglica na južnom nebu, ali nije vidljiva iz Sredozemlja. Taj razmjerno noviji čakavski naziv znači "velika pjega" i poznat je našim čakavskim pomorcima, koji su zadnjih stoljeća plovili tropskim i južnijim morima.

Vidljive značajke

Galileo Galilei je god. 1609, prvi svojim teleskopom odkrio, kako se magloviti Mliječni put zapravo sastoji od mnogobrojnih zvijezda. Mliječni put je po svojoj građi prečkasta špiralna galaksija čija je ukupna masa procijenjena oko trilijun puta veća od mase Sunca. U Mliječnoj stazi nalazi se između 200 i 400 miliardi zvijezda i velika količina međuzvjezdane tvari koje se u njoj vide kao svijetle i tamne pjege. Gledano izvana, Mliječni put je tvorba u obliku leće ili diska s najširim promjerom oko 100.000 svjetlosnih godina, a u okomitom smjeru je puno tanja. Sjeverni pol galaktičke rotacije leži uz zvijezdu beta Berenices, a južni pol je uz alpha Sculptoris.

U sjajnijem središtu naše Galaktike prama zviježdju Strijelca se nalazi gušće zadebljanje s mnogo zvijezda u promjeru oko 30.000 svjetlosnih godina. Analiza dinamike zvijezda i međuzvjezdane tvari pokazuje, kako svijetla tvar koja emitira elektromagnetsko zračenje tvori tek 10% ukupne mase Galaktike, dok ostatak čini neosvijetljena, tzv. tamna tvar. Novija istraživanja od 2008. godine upućuju na zaključak, kako je Mliječni put prečkasto-špiralna galaktika, pa se za sličan primjer navodi maglica Messier 109 (M-109) kao jedna od nama najsličnijih galaktika.

Galaktička tvar je nejednako razpoređena između središta i ruba, pa se većina tvari nalazi u špiralnim krakovima: sa Zemlje prividno četiri velika i dva manja kraka, iako najnovije slike NASA-ina svemirskog teleskopa Spitzer pokazuju da je Mliječni put prečkasta galaktika samo s dva, a ne četiri kraka. Špiralni krakovi su nakupine zvijezda i međuzvjezdane tvari koje izgledaju kao da se polukružno "odmotavaju" od svjetlijeg središta naše galaksije. Područja stvaranja zvijezda i područja ioniziranog vodika nalaze se baš u tim kracima. U tamnijim područjima između krakova je gustoća tvari 2 - 3 puta manja nego u krakovima.

Sunce je udaljeno od središta naše Galaktike oko 26.000 svjetlosnih godina, unutar rubnog diska, na nutarnjoj strani kraka koji se naziva Orionov krak. Cijela Galaktika je u stanju vrlo sporoga kružnog gibanja, ali ne kao čvrsto tijelo, pa postupno mijenja svoj oblik - iako vrlo sporo s ljudskog gledišta. Kao i ine okolne zvijezde, tako i naše Sunce (s planetima) vrlo sporo kruži oko centra Galaktike i jedan puni krug mu traje oko 220 milijuna godina, pa se taj period naziva kozmičkom godinom.

Nutarnja građa

Iznad i ispod galaktičkog diska se nalazi tzv. područje galaktičkog haloa. Taj Halo' sadrži oko 150 dodatnih kuglastih skupova zvijezda, što su nakupine (aglomeracije) starih iztrošenih zvijezda pred gašenjem, razmjerno najstarijih u našoj Galaktici. U poredbi s glavnim diskom galaksije je razmjerno malo međuzvjezdane svijetle tvari u tom halou, ali novija gravitacijska istraživanja pokazuju, kako se baš u tom halou nalazi većina "tamne tvari" u našoj Galaktici. Ova neosvjetljena tamna tvar se pruža do udaljenosti čak od 300.000 svjetlosnih godina od središta i tvori galaktičku koronu. Količina mase unutar Sunčeve orbite oko galaktičkog centra je približno 9.0 × 1010 puta veća od mase Sunca.

Samo uže središte naše Galaktike, koje je od nas u smjeru zviježđa Strijelac (Sagittarius), zaklonjeno je od pogleda iz Zemlje gustim neprozirnim oblacima svemirske prašine. Srećom ta prašina ne zaustavlja elektromagnetsko zračenje u infracrvenom, radio-, gamma- i röntgenskom dijelu elektromagnetskog spektra, pa se ova područja spektra rabe za posredno istraživanje našega galaktičkog središta.

Složeni jači radio-izvor u blizini samoga galaktičkog centra je nazvan Sagittarius-A. Smatra se kako je u tom središtu Mliječnog puta Velika crna rupa, čija masa još nije precizno određena, a procjene variraju od 100 do 3 milijuna masa Sunca. Starost Mliječnog puta je teže odrediti, ali se procenjuje na oko 13,6 milijarde godina koliko iznosi starost nekih od zvijezda u našoj Galaktici, što je približno kao i starost samog svemira od 13,7 milijardi godina.

Položaj u svemiru

Mliječni put tj. naša Galaktika u širjem svemiru nije izolirana, nego je smještena u lokalnom jatu bliskih galaksija koje se sličnim smjerom zajedno gibaju, a jedna od najbližih sličnih susjeda nam je velika Andromedina maglica: = kajkav. Malapîrga, čakav. Mićamàtja. Oko same naše Galaktike na orbiti u roju još zajedno bliže rotiraju i dvije manje nama satelitske galaksije, koje su jasno vidljive prostim okom iz južne hemisfere: Veliki Magelanov oblak i Mali Magelanov oblak (domaći nazivi naših čakavskih pomoraca iz prekomorskih putovanja: Velamàća i Malamàća), pa još i desetak inih patuljastih, satelitskih galaksija vidljivih samo teleskopom. U odnosu na okolni svemir, naša Galaktika juri brzinom oko 630 km u sekundi. Pritom se Andromedina galaktika postupno i sporo približava našoj brzinom oko 100-140 km u sekundi, što znači da bi se te dvije najbliže susjedne galaktike mogle spojiti i izmiješati u jednu veću za nekih 3 do 4 miliarde godina.

Poveznice

• Magelanov oblak: Velamaća
• Maglice (pirge, matje)
• Čakavsko zvizdoslovje

Reference

Enlarged and elaborated by GNU-license almost from Croatian Wikinfo and WikiSlavia (partly original chapters added).