Najtrajniji hrvatski gradovi

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Najtrajniji hrvatski gradovi (naša urbana naselja što najduže postoje u kontinuitetu): - Na hrvatskom etnoprostoru poznato je i bar dielom proučeno desetak prastarih gradova koji tu postoje već u ranoj antici pred dva do tri tisućljeća: Medjutim dio takvih su potom nakon Kristova doba razoreni i zatim do danas napušteni u ruševinama, pa su samo u njihovom susjedstvu tek kasnije nastala novija sela čije doseljeno pučanstvo uglavnom više nema izravne veze s prvotnim ranim gradinama.

Jedan od izrazito najtrajnijih prapovjesnih gradova u Hrvatskoj je megalitna Kuraktike tj. sada centar Krka na istoimenom otoku, što je stalno naseljen već preko 3 tisućljeća. U hrvatskomu kopnenom zaledju je najtrajnija gradina iz rane antike Segeste tj. danas Sisak što traje već bar 26 stoljeća i koji je stoga jedan od najstarijih gradova u Panoniji. Ini dugotrajni gradovi znatno preko 2 tisućljeća su kod nas još Senia (rani Senj), Issa (Vis), Diadora (Zadar), itd.

Abstract

Croatia's long-lasting cities: - Within the recent Croatia's territory nearly a dozen early pre-Roman towns is known, persisting yet during 2 - 3 millennia or even more: e.g. islander Krk from protohistoric megalithic Kuraktike in Krk island nearly 33 centuries ago, also port Senj from early Celtic Senia, and recent Sisak persisting from the hoary Persian Segeste nearly 26 centuries ago, etc.

Starost i dugotrajnost gradova

Starost najranijih gradova kod nas nije istovjetna s njihovom dugotrajnošću do danas. Npr. medju takvima davno razorenim i izumrlim pra-gradovima na hrvatskom je etno-prostoru jedan od najranijih ilirska megalitna gradina Daorson u srednjoj Hercegovini, koji je nastao već početkom prvog tisućljeća puno prije Krista, ali je do Kristova doba već ostao razoren bez kasnijeg nastavka, izim tek novijeg sela Ošanići.

Prvi najtrajniji naši pragradovi

Naprotiv par inih ranih gradova kod nas su se održavali manjeviše u kontinuitetu kroz niz uzastopnih tisućljeća sve do dandanas: npr. grad Krk iz megalitne predilirske Kuraktike još od prapoviesti tj. već preko 3 tisućljeća, pa preko 2 i pol tisućljeća grad Sisak još od ranoperzijske Segeste, pa i keltoilirska Senia kao rani predhodnik sadanje luke Senj, otočna Issa kao predhodnik sadanjeg grada Visa i još par inih sličnih.

Pragradovi preko 3 tisućljeća

Kod nas je Krk zamalo jedini domaći i najstariji pra-grad iz Hrvatske, koji u kontinuitetu postoji naseljen već duže od punih tri tisućljeća i čije se slično ime stoljećima mienjalo kao prvotna prapoviesna Kuraktike, pa antička Kourykta i rimski Curicum, starohrvatsko-čakavski Khark/Kark i balkanizirano-štokavski Krk, a jedini ini različiti naziv izvan toga sličnog niza je bila mletačka kolonialna "Veglia" od srednjeg vieka.

Krk: prapoviesna Kuraktike

Kuraktike: zamalo jedini i najstariji domaći grad, koji u kontinuitetu sve dosad postoji već preko tri tisućljeća u Hrvatskoj je otočni grad Krk, izgradjen kao prapoviesna megalitna Kuraktike vjerojatno izmedju 15. i 12. stoljeća pr.Kr. Po stilu gradnje najstarijih dijelom očuvanih megalitnih zidina od višetonskih blokova (očuvano na glavnom trgu i uz sjevernu cestu), taj naš 'pra-Krk' je najsličniji i istodoban s ranogrčkim megalitnim gradovima Mikena i Tyrins na Peloponezu, ter Tartessos u južnoj Španjolskoj.

Taj ranokvarnerski pragrad Kuraktike su prvi osnovali i dielom izgradili već predilirski prapoviesni Hitmeti (ranogrč. Hythmetoi), koji su prvotno nastavali osobito rani Vinodol, pa otok Krk i dielom ine susjedne obale i otoke na sjeveroiztoku sadanjeg Kvarnera. Po srodstvenim odnosima, jeziku i kulturi, ovi jamačno još nisu bili Iliri, a možda čak niti klasični Indoeuropljani (nego vjerojatnije izravni potomci ranijih Praeuropljana): vidi još pobliže Ranokvarnerski Hythmeti.

Potom je u ranoj antici prije Krista taj rani pragrad još dogradjen i proširen u starogrčkom stilu pod imenom Kourykta, ter nakon Krista u kasnoj antici preuredjen kao klasični rimski municipij Curicum. Tek potom u kasnom srednjovjekovlju pod Veneciom, tj. puna 2 tisućljeća nakon osnutka, Krk dobiva drugo i naknadno italo-venetsko ime Veglia, kojem je od novog vieka opet vraćeno klasično-slavizirano čakavsko ime Khark/Kark i u 20. st. pod Jugoslaviom dosad opet balkanizirano u novoštokavski "Krk".

Epitauro: fenički grad Konavala

Tek par stoljeća mladji od hythmetske Kuraktike i čak za pola tisućljeća stariji od ranogrčkog Pharos-a je pra-Cavtat ili Epitauro na jugoiztočnoj obali Hrvatske, koji su prvi utemeljili i bar dielom ga izgradili rani pomorski Feničani već oko 10.st. pr.Kr., pa je to postala na iztočnom Jadranu najveća fenička kolonia (uz njihov ini veći grad Hatrya na ušću rieke Pada).

Sam fenički pra-Cavtat su zatim preuzeli stari Grci kao Epidauros, pa konačno osvojili Rimljani kao Epidaurum. Rani Feničani su tada pred nekih 3 tisućljeća, izim lučkog grada Epitauro, u susjedstvu na obalama južne Dalmacie osnovali najmanje još ina dva njihova lučka grada: Buthoe (sada Budva, potom rimska Butua), ter Emporion na ušću rieke Neretve (možda uz sadanji Metković). Vidi još: Fenički pomorci na Jadranu.

Ranoantički gradovi bar 25 stoljeća

Nakon najstarijeg Krka i rane hercegovačke gradine Daorson (koja je razorena od Delmata i nestala do Kristova doba), još ini razmjerno stariji i sve dosad trajno naseljeni naši rani gradovi kroz 24 - 26 uzastopnih stoljeća jesu osobito otočni Vis (prvotna Issa), primorski Senj (rana Senia) i panonski Sisak (prvotna perzijska Segeste). Svi ini naši klasični gradovi su znatno manje stari od ovih najranijih, tj. samo su od Rimljana ili tek od srednjeg vieka pa zato niti ne postoje duže od jednog do dva tisućljeća.

Keltoilirska rana luka Senia

Današnji primorski Senj na sjeveroiztočnom rubu Kvarnera (sad formalno na tzv. "ličkoj obali"), razmjerno je najstariji primorski grad koji stalno postoji na iztočnojadranskim obalama već preko dva i pol tisućljeća. Prvotno su ga u ranoj antici osnovali lički Japodi (Iapydes) kao manje primorsko selo Athynities na obalnom brdu iznad sadanjeg Senja.

Ubrzo su u klasičnoj antici već prije Krista tu na sadanjoj senjskoj obali kvarnerski pomorski Liburni (Libyrnides) i doseljeni antički Kelti odatle izbacili Japode u zaledje, ter su tu izgradili najveću klasičnu luku i grad Senia na sjeveroiztočnoj obali Jadrana.

Potom su od Kristova doba Rimljani tu stvorili važan municipij i veću luku iz koje je dalje u zaledje preko Vratnika i Like vodila glavna rimska cesta za Panoniju, do najvažnijega rimsko-panonskog grada Siscia. Od Liburna je dosad Senj slabije mienjao imena: rana antička Senia, pa italo-mletački Segna, austrougarski Zengg, starije čakavski Seyn i novije hrvatski Senj.

Srednjojadranska otočna Issa

Nakon daleko najstarijega otočnog Krka (Kuraktike), takodjer i grad Vis na istoimenom srednjojadranskom otoku je naš drugi razmjerno stariji otočni grad na Jadranu koji traje preko dva tisućljeća. To je rani helenistički grad koji su na središnjem Jadranu utemeljili i uglavnom ga izgradili ranoantički pomorski Grci, kao njihovu glavnu postaju za dalju naselidbu jadranskih otoka i obala.

Ovaj je rani grad potom manje mienjao kasnija imena od Krka, pa su mu idući nazivi sve dosad većinom slični od iste osnovice: antička Issa, pa srednjovjeka mletačka Lissa, stariji čakavski Vyš i noviji štokavski Vis.

Panonija: prairanska Segeste

Razmjerno najstariji rani grad našega kopnenog zaledja, koji stalno dosad postoji na jugozapadu Panonije je dosadašnji Sisak, što sigurno postoji kao niz susjednih uzastopnih gradina uz ušće Kupe u Savu već najmanje kroz 26 uzastopnih stoljeća. Prvotne oskudne naznake o njegovu gradskom postojanju su već od rane antike najmanje iz 6. st. pr.Kr., kad su se pri ranim Darijevim vojnama na Balkanu do Grčke, tu preko Kosova i dalje duž donje Save ovamo naselilo iz ahemenidske vojske ranoperzijsko pleme Segestani podrietlom iz perzijske satrapije Seistan (sada Sistan oko tamošnjeg grada Sisakt).

Ovi Segestani iz perzijskog Sisakta su uzvodno duž rane Posavine (perz. Sau-Daryah) tu stigli Savom do granice plovnosti, pa su ovdje kod Siska pred 26 stoljeća osnovali ranopanonski grad Segeste. Zbog ideološke nepodobnosti iranskog izkona u donedavnom jugo-komunizmu, ovi rani podatci i nalazi za Sisak su se sve donedavna kod nas sustavno i dosljedno prešućivali i potiskivali.

Kasnije je taj najraniji grad Panonije u klasičnoj antici za vrieme Grka još povećan pod heleniziranim imenom Segestike, pa je postao drugim najvećim i najvažnijim gradom klasične Panonije uz kasnije osnovani jugoiztočni Syrmion (sada Mitovica). Oko Kristova doba ovaj važan predrimski grad osvajaju Rimljani pod novim romaniziranim imenom Siscia.

Potom je kasnije u srednjem vieku i sve do 19. st. ovo izvorno bio naš kajkavski grad Sisek, koji je tek od 20. st. pod Jugoslavijom uz doselidbu Bosanaca dosad preimenovan u štokavsko-balkanski Sisak (iz jugo-srb. ćirilski Cucak).

Ini antički preko 2 tisućljeća

Ostalih dvadesetak, tek za par stoljeća mladjih pretežno primorskih gradova na hrvatskom ozemlju, koji su kod nas utemeljeni bar pred 2 tisućljeća u klasičnoj antici već prije Krista, još su npr. Tarsatike (Trsat na Sušaku), Apsoros (sada Osor na Cresu), helenska Diadora (rimska Iadera, sada Zadar), Tragourion (sada Trogir), Pharos (Starigrad na Hvaru), Epidauros (Cavtat), Rhizon (Risan u Boki), Buthoe (Budva), itd.

Klasični kasnoantički gradovi u nas

Izim ovih gore navedenih, starijih predrimskih gradova koji su uglavnom utemeljeni barem pred dva tisućljeća tj. već prije Krista i ranije od Rimljana, ostali nešto mladji rimski gradovi s klasičnim latinskim imenima uglavnom su osnovani tek u rimsko doba, tj. od kasne antike pa su mladji od 2 tisućljeća i skoro za tisućljeće kasniji od gornjih najstarijih.

Takvi su kasnoantički većina klasičnih južnopanonskih gradova (izim ranijeg Siska i Sirmija), a medju južnijima primorskim gradovima kod nas npr. rimska Pola (Pula), Flanona (Plomin), Arba (Rab), Salonae (Solin), Rhagusium (Dubrovnik), ... itd.

Kasnije italo-venetske podvale

Ova gore navedena imena ranih gradova su pravi izvorno-antički nazivi zapisani iz stvarnih klasičnih izvora o ranomu iztočnom Jadranu. Naprotiv, u puno kasnijoj ideopolitičkoj literaturi se takodjer još promiču i uporno ponavljaju zbog pretenzia na iztočni Jadan još razna ina, antidatirana naknadno-srednjovjeka imena kao lažna "klasična": npr. u italo-venetskoj promičbi tzv. "klasični" gradovi kao Veglia, Zara, Ragusa (= kasni srednjovjeki Krk, Zadar, Dubrovnik) i ine tomu slične kasno-naknadne podvale tek iz doba mletačke vladavine kod nas na iztočnom Jadranu.

Poveznice

Reference

Condensed compilation exhausted from other specific detailed texts in actual wiki, available by GNU license.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Najtrajniji_hrvatski_gradovi&oldid=41910"