Kuraktike, prvi pra-Krk

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Kuraktike, prvi pra-Krk (Hythmetoi i prapoviesni Krk pred 3 milenija): - Izrazito najstariji poznati grad na sadanjemu hrvatskom ozemlju je bila megalitna prapoviesna gradina Kuraktike na otoku Krku. Njezini su arheološki ostatci dosad dielom očuvani u središtu grada Krka, kao ciklopske zidine mikenskog tipa izgradjene od višetonskih kamenih blokova veličine oko kubnog metra, koje su klesane i podignute pred više od tri tisućljeća tj. u rano predilirsko doba negdje izmedju 15.- 12. stoljeća prije Krista.

Prediliri brončanog doba

Prije klasičnih plemena antičkih Ilira, manjeviše poznatih iz brojnih rimskih izvora, stariji fenički i ranogrčki zapisi (periegesis) prvih helenskih moreplovaca kod nas na iztočnom Jadranu još oskudno spominju bar desetak ranijih poluilirskih ili predilirskih plemena, koje arheolog Alojz Benac imenuje kao Prediliri i Protoiliri.

Ovi su po imenima i inim oskudnim indiciama vjerojatno takodjer izkonom iz širjega indoeuropskog kruga i manjeviše srodni kasnijim Ilirima (nabrojeni od sjeverozapada na jugoistok): Rundictes, Fecusses, Hythmetoi, Hylaei, Mannioi, Nestioi, Ismenoi, Peuketes, etc. Od ovih su najvjerojatnije samo kvarnerski rani Hythmetoi bili neindoevropska iznimka drugoga ranijeg iskona, kao relikt predindoevropskih prastanovnika u južnoj Europi.

Prajadranski Hythmetoi

Hythmeti (ranogrč. Hythmetoi) su u predpovijesno doba negdje oko 12./11. st. pr.Kr živjeli uz sjeveroistočni Jadran uglavnom po Kvarneru, Vinodolu i sjevernom Velebitu, tj. većinom na kasnijemu klasičnom području antičkih Liburna (Libyrnides) i jugozapadnih primorskih Japoda (Iapudes). Po njima se u najranije doba na starogrčkom takodjer zvalo i gorje Hythmetos oros ili zatim rimsko mons Lacinius (= danas gorje Bitoraj-Viševica, 1.427 m) koje se u slikovitim klisurinama uzdiže iznad primorskog Vinodola, vidi pobliže: Obalni Dinaridi.

Izim njihova golog etnonima i približnog smještaja, o tim ranijim Hythmetima uglavnom nema inih izravnih detalja. Njihovo najveće poznato naselje su danas megalitne (ciklopske) zidine od gradine Kuraktike uz sadanju tržnicu u gradskoj luci Krka i duž krčke obilaznice, a ina su im naselja uglavnom bila tek manja sela koja se dosad većinom nisu očuvala: vidi još pobliže Ranohrvatski megalitni pragradovi.

Ipak se poneki prakulturni pokazatelji mogu izvući bar posredno iz baštine dosadanjih čakavskih govora na Kvarneru, gdje su kao lokalni arhaizmi dosad još očuvane poneke neindoevropske riječi rijetke ili nepoznate u većini indoeuropskih jezika, - ali se vrlo slične ili iste takve nalaze u današnjem baskijskomu i antičkomu etruščanskom jeziku. To bi značilo da je u brončano doba njihov izumrli hythmetski prajezik po značajkama mogao biti približno negdje izmedju etruščanskoga i baskijskog jezika, ali iz ovoga nema nikakvih izvornih riječi ni zapisa izim oskudnih naznaka ranih Grka o njima, jer su ti raniji Hythmeti slično poput kasnijih Ilira bili vjerojatno još nepismeni.

Izkon i razvoj Hythmeta

Zasad je još nejasno, kada i kako se oblikovao taj ranokvarnerski (predliburnijski) prajezik, jer glede toga još nema izravnih jezičnih pokazatelja, premda se neke približne indicije mogu nazrijeti tragom arheonalaza o gornjojadranskim prakulturama. Tijekom neolita se na sjeveroistoku Jadrana kao i dugdje u južnoj Europi proširuje poljodjelstvo, stočarstvo i prva seoska naselja s pripadnim keramičkim arheonalazima. Nova poljska proizvodnja i stoka potakli su brže razmnožavanje pučanstva koje već stvara selske i gradske zajednice, a složenija radna tehnologija i kolektivni društveni ustroj neodložno nameću razvitak jezika u današnjem smislu sa suvislom gramatikom ter bogatijim i preciznijim rječnikom.

Zato se taj prvi ranojadranski prajezik razvio na gornjem Jadranu već prije pojave Ilira i Liburna, bar od III. tisuć. pr.Kr. Na predpoviesnom Kvarneru se ranojadranskim prajezikom jamačno govorilo od eneolita (halkolit) pa negdje do 11.st. pr.Kr. U brončano doba od 18.- 12. st. je taj ranokvarnerski (predliburnijski) prajezik pod istočnim utjecajima Indoeuropljana vjerojatno prošao kroz prijelaznu fazu djelomične indoeuropeizacije, pa se potom postupno asimilirao u klasični liburnijski jezik na antičkom gornjem Jadranu. Kod nas je leksička baština iz toga ranokvarnerskog prajezika najbolje očuvana kroz parsto čudnih arhaizama u kvarnerskom rječniku otočnih čakavaca, a tek s pojedinim riječima kod primorskih polučakavaca i u ponekim kajkavskim govorima, dok u štokavskim dialektima uglavnom nema ni traga iz toga ranojadranskog prajezika, jer se njihov leksik uglavnom temelji na mješavini doseljenih Slavena i romanobalkanskih Vlaha.

Megalitne zidine pra-Krka

Po dosad dostupnim spoznajama je rani grad Krk bio najstarije urbano naselje kod nas na hrvatskom etnoprostoru, koje je nastanjeno već kroz punih tri i pola tisućljeća. Po ranogrčkim (prahelenskim) i feničkim zapisima bi najraniji oblik krčkoga gradskog toponima krajem prapoviesti izmedju XII.- IX.st. pr.Kr. najvjerojatnije glasio Kuraktike. To je već izpočetka bio otočni lučki grad ogradjen megalitnim zidinama sličnim poput ranogrčke Mikene, od četvrtasto-klesanih kamenih blokova veličine oko 1 kubni metar i višetonske težine, koje su većinom podignute negdje izmedju 15.- 12.st. pr.Kr.

Ova megalitna gradina sada leži iztočno od današnje gradske luke Krka, a tek potom je preko te prve megalitne gradine iz prapoviesti, pregradnjom podignuta druga tj. klasična helenistička Kourykta, pa još i treći, rimski antički grad Curicum, iz čega je skraćeno sadanje hrvatsko ime Krka. Naprotiv je kasnija tzv. "Veglia" tek naknadnoga nelatinskog izkona, kao srednjovjeki mletački naziv preimenovanog grada i mletačkog otoka.

Megalitne su zidine prapoviestne Kuraktike dosta slične istodobnim zidinama ranogrčke Mikene, ali su zbog kasnijih pregradnji i mletačkih razaranja dosad samo dielom rubno očuvane i još vidljive. Najlakše su dostupne uz krčku luku, gdje se dosad još izdižu s divovskim četvrtastim blokovima na iztočnoj strani gradske tržnice i uz kasniju srednjovjeku Frankopansku tvrdjavu.

Drugi još veći niz tih megalitnih zidina prapoviestne Kuraktike teže je dostupan na sjevernoj strani gradine, ali se ipak odnedavna dobro vide panoramski u dužini preko stotinjak metara iz nove vanjske zaobilazne ceste u sjeveroiztočnom zaledju grada Krka, gdje su novije rubne gradjevine u nizu podignute duž tih prapoviestnih zidina koje im dielom služe kao podgradje. U tim prvim ostatcima rane gradine Kuraktike zasad nema nadjenih kamenih nadpisa niti iz predgrčke prapoviesti kao ni iz rane antike, pa su tu prvi uklesani latinski nadpisi čak tisućljeće mladji od megalitnih zidina, tj. tek iz rimske antike kao npr. kasniji gradski nadpis "civitas splendidissima Curictarum" i nekoliko sličnih.

Govorni relikti Hythmeta

U svezi neindoevropskih Hythmeta su sa sličnim baskijskim riječima usporedive neki baštinjeni pračakavski relikti iz Kvarnera, npr.: brôskva (kiselo zelje: bask. broska), iskàt (tražiti: bas. askatu), kargát (tovariti: bas. kargatu), kràsa (krš-kamenjara: bas. kraska), makjàt (batinati: bas. makilatu), pùska (općina: bas. puska), seupàt (ufati-nadati se: bas. ufatu), šûri (sijed: bas. zuri), šurìt (osijediti: bas. zuritu), šûrla (frula: bas. xirula), šušûr (šapat: bas. xuxurla), šušurlàt (šaptati: bas. xuxurlatu), ûla (pčela: bas. uli), ulîšće (košnica: bas. ulitxa), ulenjâk (saće-pčelinjak: bas. ulixetan), zilokân (nagrižen-rastočen: bas. ziloka), zilokàt (rastočiti-nagristi: bas. zilokatu), zincàt (zujati-cvrčati: bas. zintzatu), ...itd.

Nadalje se u 'bodulskoj' čakavici Kvarnerskih otoka nalaze još ini čudni arhaizmi slični etruščanskima, npr. ćìći (slanutak: etrur. kikvi), fêrša (mjera: etr. fersu), kletràt (usmjeriti-uputiti: etr. kletram), misàrni (gospodski: etr. macstarna), mutnjà (osa-zujalica: etr. mutna), neràt (roniti: etr. neri), pòli (kod: etr. pul), rìce (kovrče-lokne: etr. ric), sopýle (sviraljka-sopila: etr. suplu), šupèla (zemlja-crvenica: etr. šupele), šveltýna (brzina-okretnost: etr. švalthas), tîgla (glačalo-pegla: etr. tigel), tùfa (zadah-plijesan: etr. tufer), zâra (kocka, kvadrat: etr. zara), zilahnùt (uzdahnuti: etr. zilahnu), ... etc.

Rana poviest Krka

O prastanovnicima Krka i naseljenosti na ovom prostoru govore nalazišta stara 10-15.000 godina. Neke špilje i prirodni zakloni s uporabnim predmetima pokazuju da je otok bio nastanjen vrlo rano. Prvi najraniji imenovani stanovnici na Krku i u susjednom Vinodolu, o kojima se tek ponešto zna već od prapoviesti iz XII.- X.st. pr.Kr. su bili predilirski Hythmetoi (Hitmeti) iz feničkih i ranohelenskih navoda. Potom se na sjevernoj obali otoka iz rane antike spominju još pripadnici ilirskog plemena Japoda najviše kod Vrbnika. Od 7. stoljeća pr.Kr. potiskuje ih drugo ilirsko pleme Liburni koji su već rano oko 6.st. pr.Kr. izgradili veću pomorsku bazu u uvali Malalukà kod Baške.

Za razliku od inih plemena oni su gradili naselja na brežuljcima koji su dominirali okolinom, plodnim tlom i morem. Liburni su bili dobri pomorci i brodograditelji koji su uzpostavili veze s grčkim trgovcima, a koristili su položaj Krka na jantarskom trgovačkom putu od Baltika do Mediterana i dijelu helenskog trgovačkog puta od Crnog mora do ovog dijela Jadrana. Po tim putovima kvarnerska se skupina otoka prvo nazivala grčki Elektrides (Krk-Rab) i Apsyrtides (Cres-Lošinj). Iz tog razdoblja već postoji i današnje ime Krka.

Korien svega je u prapoviesnomu predilirskom imenu Kuraktike (vjerojatno iz ranijega hythmetskog prajezika) preko feničko-ranohelenskih izvora, a starogrčki pisac Homer u svom spjevu Ilijada spominje Kourete za koje se predpostavlja da bi bili stanovnici otoka Krka. Klasični antički pisci taj otok još nazivaju Kurikon i Kourykta. Rimljani preuzimaju otok Krk pod imenom Curicta i Curicum. Dolaskom Hrvata to ime je skraćeno u izvorno čakavsko Khark ili Kerk, ter sada novoštokavski Krk (tek od Jugoslavije).

Literatura

  • Š. Batovic: Die Eisenzeit auf dem Gebiet des illyrischen Stammes der Liburnen. Archaeologia Jugoslavica 6, Beograd 1965.
  • A. Stipčević: Bibliographia Illyrica, I - III. Posebna izdanja Akademije BiH VI/3, XLII/8, LXXVI/12, Sarajevo 1967-1984.
  • H.V. Tolk & al.: MtDNA haplogroups in the populations of Croatian Adriatic Islands. Coll. Anthropol. 24, 2000.
  • L. Barač & al.: Y-chromosomal heritage of Croatian population and its island isolates. European Journal of Human Genetics 11, 2003.

Poveznice

Reference

Original compilation elaborated and enlarged by GNU license chiefly from WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Kuraktike,_prvi_pra-Krk&oldid=35741"