Nikola Pensa

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Nikola Pensa (Drvenik Veliki, 26. travnja 1925. - Split, 23. srpnja 2016.) bio je hrvatski odvjetnik, politički aktivist i politički zatvorenik.

Životopis

Nikola Pensa rođen je 26. travnja 1925. godine u Drveniku Velikom kao jedno od troje djece u obitelji Petra Pense i Marije rođ. Meštrović.[1] Imao je brata Vjekoslava i sestru Luciju. Bio je oženjen Josipom rođ. Jakovac, s kojom je imao dvoje djece.[2]

Bio je student medicine, te je bio preživjeli zarobljenik s Križnoga puta. U drugoj polovici 1946. povezao se sa skupinom aktivista okupljenoj kao Hrvatski oslobodilački pokret. Bio je suinicijator prosvjednoga skidanja jugoslavenskoga i postavljanja hrvatskoga barjaka na Marjanu 10. travnja 1947. godine povodom obilježavanja 6. godišnjice uspostave Nezavisne Države Hrvatske, zbog čega je nakon provedene istrage, uz ostale sudionike, bio uhićen i osuđen na sedam godina zatvorske kazne.

Poslije odsluženja zatvorske kazne, radio je kao odvjetnik do svoga umirovljenja. Bio je predsjednik Društva političkih zatvorenika u Splitu, član i suosnivač Udruge Hrvatske domovinske vojske 1941.-1995. Split. Bio je posljednji živući pripadnik Hrvatskoga oslobodilačkog pokreta.

Preminuo je 23. srpnja 2016. godine u Splitu, u 91. godini života.[3]

Navodi

Svjedočanstvo Nikole Pense o skidanju jugoslavenskoga i postavljanja hrvatskoga barjaka na Marjanu 10. travnja 1947. godine:

„Sastajali smo se u nekoga od nas kući i sanjali slobodnu Hrvatsku, pokušavali nešto napraviti širenjem glasa o potrebi za hrvatskom nezavisnošću u tadašnjem komunističkom teroru. Tako smo Frane Bettini i ja došli na ideju da desetoga travnja zamijenimo jugoslavensku zastavu na Marjanu hrvatskom trobojnicom. Zašto deseti travnja? Ne zbog veličanja NDH nego zbog jedinog datuma koji je u to vrijeme asocirao da je Hrvatska ostvarila državnost. Makar i u takvoj ratnoj tvorevini kakva je bila NDH, a o njoj neka istinu kaže povijest. Bettini i ja smo noću došli na Marjan, ali je puhala strahovita lebićada, dizala se nevera, a mi nismo imali nikakav alat i odustali smo. A onda je Bettini sam, da nije rekao ni meni ni ikome iz skupine, došao u ranu zoru i promijenio zastave. Osvanuo je sunčani dan, a s njime i hrvatska trobojnica na Marjanu i Splitom se brzo pročuo glas o akciji. To je za komuniste bio ogroman šok. Pisalo se tada kako je izvješena ustaška zastava, jer je u to vrijeme sve hrvatsko proglašavano ustaškim. Ali to je zapravo značilo da hrvatski narod nije pobijeđen i ušutkan u pravu na svoju državu i slobodu.” [4]

Poveznice

Izvori