Deseti travnja

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Naslovnica posebnog izdanja Hrvatskog naroda povodom proglašenjae Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941. godine.

Deseti travnja (službeno: Dan državnosti ili Dan hrvatske državnosti) je državni blagdan uspostave Nezavisne Države Hrvatske i obnove hrvatske državnosti službeno obilježavan od 1941. do 1945. godine, na dan kad je Slavko Kvaternik, u ime poglavnika Ustaškog pokreta dr. Ante Pavelića, proglasio uspostavu Nezavisne Države Hrvatske, te je do danas slavljen u hrvatskom iseljeništvu i od početka 1990-ih među rodoljubnim Hrvatima u domovini.

Nazivi

Službeni naziv blagdana je Dan državnosti ili Dan hrvatske državnosti, dok je u najčešćoj uporabi kolokvijalni naziv Deseti travnja, nastao od nadnevka osnutka, s tim kako je vrlo raširen njegov pogrješni pravopisni oblik Deseti Travanj, u kojemu je, umjesto u genitivu, imenica „travanj” u nominativu, i početno slovo iste imenice je veliko (možda radi razlikovanja nadnevka i blagdana). Uz navedene nazive, za taj blagdan se, samo rjeđe ili ponekad - u razgovoru i literaturi - rabe i ini razni nazivi, poput: „Dan Nezavisne Države Hrvatske”, „Dan osnutka/uspostave/obnove Nezavisne Države Hrvatske”, „Uskrs Nezavisne Države Hrvatske”, „Dan uskrsnuća Nezavisne Države Hrvatske” i slično.

Povijesni pregled

Događaji pred 10. travnja 1941.

Podrobniji članci: Bjelovarski ustanak, Travanjski rat

Nakon državnog udara što se zbio 27. ožujka 1941. godine u Beogradu, kad je pod vodstvom generala Dušana Simovića srušena vlada Cvetković-Maček, isti dan je uslijedila odluka o vojnom prodoru u Kraljevinu Jugoslaviju. Prodorom njemačkih, talijanskih i mađarskih oružanih snaga u Jugoslaviju, započeo je Travanjski rat, tijekom kojega su uvjeti za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske bili omogućeni. 7. travnja, dan nakon početka Travanjskog rata, državna neovisnost je proglašena u Han Pijesku, Đurđevcu i Čakovcu, gdje je vlast, kao povjerenik za Hrvatsko Međimurje, preuzeo Teodor Košak[1], koji je također pri preuzimanju vlasti objavio idući Proglas o preuzimanju vlasti u Međimurju:[2]

„Hrvatice, Hrvati! Međimurci, Međimurke! Nepokolebivom voljom hrvatskog naroda, preuzimam ovim časom građansku vlast nad teritorijem Hrvatskog Međimurja, uključivo obćinu Štrigovu sa Razkrižjem. Povodom toga pozivam cjelokupno pučanstvo, da se svim mojim naredbama i nalozima bez daljnjega pokorava, kako bi se uzdržao najveći red i mir. Najmanji rad protiv interesa hrvatskog naroda kaznit će se najstrožom kaznom.”

Isti taj dan je započeo Bjelovarski ustanak, kad se dogodila pobuna hrvatskih vojnika i pučana Bjelovara i okolice protiv jugoslavenske vlasti. 8. travnja, u Plavnicama Starim je, pred okupljenim hrvatskim vojnicima i građanima, Martin Cinkoš proglasio hrvatsku državnost, a isti dan kasnije je također, pred okupljenim građanstvom u Bjelovaru, hrvatsku državnost proglasio gradonačelnik Julije Makanec.

Proglašenje hrvatske državnosti

Slavlje na zagrebačkom Jelačićevom trgu povodom uspostave Nezavisne Države Hrvatske

U četvrtak, 10. travnja 1941. godine, nakon ulaska njemačkih Wehrmachtovih vojnika i Hrvatskog domobranstva u Zagreb u jutarnjim satima, pukovnik Slavko Kvaternik je preko radijske postaje Radio Zagreb, u 16:00, u ime poglavnika dr. Ante Pavelića, pročitao slijedeći proglas o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske i obnove hrvatske državnosti:

„Hrvatski narode!

Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskoga naroda i velika požrtvovnost našeg Poglavnika doktora Ante Pavelića, te Ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu odredili su da danas pred dan Uzkrsnuća Božjeg Sina, uzkrsne i naša nezavisna hrvatska država!

Pozivam sve Hrvate, na kojmu god oni mjestu bili, a naročito sve častnike, dočastnike i momčad cjelokupne oružane snage i javne sigurnosti, da drže najveći red i da svi smjesta zapovjedničtvu oružane snage u Zagrebu prijave mjesto gdje se nalaze, te da ciela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njenom Poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedničtvo ciele oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik Poglavnika!

Bog i Hrvati! Za Dom spremni!

Proslave i ini povezani događaji

Plakat za svečanu proslavu Glavnog ustaškog stana u Hrvatskom državnom kazalištu povodom treće godišnjice uspostave Nezavisne Države Hrvatske

Nezavisna Država Hrvatska

U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj su se održavale različite državne, vojne i građanske svečanosti, posebice središnje svečanosti povodom Dana državnosti, poput svečanih vojnih mimohoda, dodjela odlikovanja u znak priznanja i zasluga za državu, i slično. Zadnja proslava Dana državnosti kao službenog državnog blagdana se održala 10. travnja 1945. godine, mjesec dana prije pada Nezavisne Države Hrvatske.

Hrvatska u SFR Jugoslaviji

Tijekom cjelokupnog postojanja SFR Jugoslavije, bilo je zabranjeno te zatvorskom kaznom i progonima kažnjivo slaviti Deseti travnja u domovini, a taj čin (i slične) su jugoslavenske vlasti smatrale odmetničkim, protudržavnim i „zločinačkim”.

Prosvjedno skidanje barjaka na Marjanu 1947.

Podrobniji članak: Hrvatski oslobodilački pokret (Split)

Skoro dvije godine od pada Nezavisne Države Hrvatske, manja skupina splitske mladeži, okupljena kao Hrvatski oslobodilački pokret, je 10. travnja 1947. godine izvršila prosvjedno skidanje jugoslavenskog i postavljanje 18-metarskog hrvatskog barjaka s grbom na vrhu Marjana, što je kasnije ishodilo uhićenjem svih pripadnika HOP-a, uključujući i mladog Franu Tente, preminulog godinu dana kasnije (1948.) od posljedica mučenja u lepoglavskoj kaznionici.[3]

Hrvatsko iseljeništvo (od 1946.)

Nakon pada Nezavisne Države Hrvatske te obnove jugoslavenske države pod komunističkom vlašću i provedbe represivnih političkih i kaznenih progona protujugoslavenske i protukomunističke oporbe, uz ine hrvatske blagdane i spomendane, i Dan državnosti se počeo slaviti u inozemstvu, među hrvatskim iseljenicima i političkim prognanicima, od tad pod općeprihvaćenim nazivom „Deseti travnja”. Prve poznate proslave Deseti travnja su se počele održavati već 1946. godine[4], od kad se one redovno i do danas održavaju, obično u velikim dvoranama ili većim restoranima, te se uz proslave održavaju i svete mise, humanitarne akcije, dodjele nagrada, razna športska i društvena zbivanja, katkad i prosvjedi.

Australija

Prva zabilježena službena proslava Deseti travnja među hrvatskim iseljenicima u Australiji je bila održana 1952. godine u dvorani katoličke crkve u sydneyskom pregrađu Surry Hills. Od tad se proslave održavaju na različitim lokacijama u Sydneyu i njegovoj bližoj okolici, a od 1960-ih su na proslavama nazočni i predstavnici određenih europskih narodnih manjina u Australiji te članovi i delegati državne vlade i savezne vlade Novog Južnog Walesa, s tim kako neki od njih svim australskim Hrvatima šalju pozdravno pismo i čestitku povodom Deseti travnja, a značajniji i najpoznatiji takav slučaj je čestitka australskog predsjednika vlade Tonya Abbota australskim Hrvatima 2014. godine.

1. travnja 1973. godine se dogodio slučaj, kad je oko 260 australskih redarstvenika po nalogu laburističkog senatora Lionela Murphya, s ciljem suzbijanja djelovanja hrvatskih revolucionarnih organizacija, izvršilo noćnu raciju na brojne kuće hrvatskih obitelji, u kojima su pri upadima budili i dizali nazočne muškarce, žene i djecu. Tjedan dana kasnije, 8. travnja se održala jedna od najvećih proslava Deseti travnja u Horden Pavilionu (Show Ground), gdje su svi izašli na proslavu u znak prosvjeda za progon Hrvata, gdje je govor održao Douglas Darby. Senator Lionel Murphy je, uz to što je 1975. godine promaknut u suca australskog Vrhovnog suda, također je dao ostavku na mjesto senatora i zbog lažnih optužbi protiv hrvatske zajednice u Australiji.[5]

Sjedinjene Američke Države

4. travnja 1968. godine, tadašnji kalifornijski guverner Ronald Reagan je objavio proglas u kojemu je priznao Deseti travnja kao dan hrvatske neovisnosti u čast američkim Hrvatima s prebivalištem u saveznoj državi Kaliforniji, navodeći obrazloženja kojima je odlučio objaviti proglas:[6]

Pritisnuti na sliku za veći prikaz
P R O G L A S

BUDUĆI KAKO
Hrvatska nacija, još od svojih ranih početaka u sedmom stoljeću, se morala boriti kako bi očuvala svoju slobodu i neovisnost. U težnji k stvaranju demokratskih procesa starih više od tisuću godina jedno od najstarijih izabranih parlamentarnih tijela - Sabor, i

BUDUĆI KAKO
Je Hrvatska trenutno podložna sili i teroru od Jugoslavije koja je spriječila izbor predstavnika Sabora i uskratila Hrvate za osnovna ljudska prava na samoodređenje, slobodne izbore, gospodarstvo, kulturu, vjeru, pa čak i jezik, i

BUDUĆI KAKO
Više od 150.000 Amerikanaca hrvatskog podrijetla živi u Kaliforniji, te sudjeluju u gospodarstvu, kulturi i političkim razvitcima Zlatne države i uvijek održavaju budnost protiv komunističke agresije tako što dijele svoje znanje i iskustvo,

STOGA, JA, RONALD REAGAN, GUVERNER KALIFORNIJE, proglašavam 10. travnja kao DAN HRVATSKE NEOVISNOSTI u čast ovim građanima Kalifornije te pozivam sve građane neka obnove predansot pravednim težnjama svih ljudi za narodnu neovisnost i ljudske slobode.

KAO SVJEDOČANSTVO, polažem svoju ruku na ovaj proglas i stavljam Veliki pečat Države Kalifornije ovog 4. dana travnja tisuću devetsto šestdeset i osme.

Guverner Ronald Reagan

Također je iste godine, tadašnji gradonačelnik Los Angelesa Sam Yorty objavio proglas u kojemu je, umjesto Deseti travnja, priznao 8. travnja kao dan hrvatske državnosti u Los Angelesu, iz jednakih razloga:[6]

Pritisnuti na sliku za veći prikaz
P R O G L A S

ZBOG, tisuće godina Hrvatske povijesti sastavljene od stranica neovisnosti pod kraljevima, i krvavim bitkama prije nego što bivaju osvojeni i apsorbirani, i

ZBOG, godina tvrdoglavog otpora rođenog iz ponavljajućeg sna o oživljenoj i slobodnoj Hrvatskoj, državi koja sad sastavlja više od 60% Jugoslavije, i

ZBOG, Amerikanaca hrvatskog podrijetla što prkosno časte crveno-bijelo-plavu trobojnicu, koja u središtu ima štit šahiran s 12 crvenih i 13 bijelih kvadrata pod kojim su se izborili za slobodu za državu s kockastom povijesti, i

ZBOG, Milijun Amerikanaca hrvatskog podrijetla u SAD-u, uključujući i 95.000 u Los Angelesu i Južnoj Kaliforniji,

STOGA, ja, Sam Yorty, gradonačelnik Grada Los Angelesa proglašavam subotu, 8. travnja kao „DAN HRVATSKE NEOVISNOSTI” u Los Angelesu.

Gradonačelnik Sam Yorty

Negativnu reakciju na objavu proglasa na saveznoj razini je iskazao tadašnji veleposlanik SFR Jugoslavije u Sjedinjenim Američkim Dravama Bogdan Crnobrnja. Nakon što je prenio svoje nezadovoljstvo Johnu Leddyu, tadašnjem pomoćniku državnog tajnika za europske poslove, Win Brown je pisao guverneru Reaganu o Deseti travnja kao „nesretnom značenju 10. travnja kao obljetnice osnutka nacističke marionetske države u Hrvatskoj”. Postoje i podatci o nastalom nezadovoljstvu među američkim „Jugoslavenima” povodom objave proglasa, o čemu je također bilo obaviješteno i dotično jugoslavensko veleposlanstvo.[7]

Republika Hrvatska

Deseti travnja se ponovno, ali kao spomendan, u domovini održava od prve polovice 1990-ih. Danas se u domovini obično slavi i obilježuje na svečanim skupovima pravaških stranaka, komemoracijama te privatno među rodoljubnim Hrvatima, premda se katkad održavaju i javni skupovi manjih razmjera. Jedan od redovnih skupova u domovini povodom Deseti travnja je također skup povodom obilježavanja osnutka IX. bojne „Rafael vitez Boban” Hrvatskih obrambenih snaga u Splitu.

Proslava u Zagrebu 1992.

Prva javno zabilježena proslava u Republici Hrvatskoj je održana 10. travnja 1992. godine pod organizacijom Hrvatske stranke prava u Zagrebu, premda su tad i gradovi Kutina, Sinj i Varaždin bili predviđeni za proslavu Deseti travnja.

Hrvatsko redarstvo je 9. travnja 1992., dan prije predviđenih proslava u Kutini, Sinju, Varaždinu i Zagrebu, objavilo rješenje o zabrani skupova pod obrazloženjem kako bi, po redarstvenoj procjeni, došlo do mogućih nereda i ugroza javnog reda i mira zbog ratnog stanja, eskalacije oružanih sukoba i dolazaka izbjeglica iz ratom zahvaćenih hrvatskih krajeva. Unatoč zabranama, Hrvatska stranka prava i brojni pravaši su u Zagrebu održali proslavu Deseti travnja. Okupljanje je najprije održano na Mirogoju, gdje je pred križom kao trajnim spomenom na žrtve komunizma i nad grobom dr. Josipa Franka govore održao osnivač i prvi predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga pred nekoliko okupljenih pravaša. Zatim se skupina pravaša uputila prema Trgu Francuske Republike, gdje je trebala biti održana proslava i gdje je redarstvo dočekalo nazočne pravaše. Dio pravaša je zaustavljen kod Botaničkog vrta Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, kao i u ulici Ilica. Kako se proslava zbog redarstvene zabrane nije mogla održati na Trgu Francuske Republike, Dobroslav Paraga se obratio okupljenom mnoštvu s balkona Starčevićevog doma, s kojeg je također održao govor.[8]

Značaj i posvete

Deseti travnja samosvjesnom hrvatskom pučanstvu u domovini i iseljeništvu predstavlja općenito veliki dan ostvarenja višestoljetnog sna o slobodnoj hrvatskoj državi nakon 839 godina, odnosno, obnovu tisućljetnog hrvatskog državnog kontinuiteta, uspostavu ozemne cjelokupnosti hrvatskog etničkog prostora i stvaranje općeg duhovnog jedinstva hrvatskog naroda, što predstavlja ideale za čija su ostvarenja naporno radili i žrtvovali se brojni hrvatski naraštaji, te predstavlja krunu tih stoljetnih napora i žrtava.

Samom danu osnutka, kao i osnutku Nezavisne Države Hrvatske u širem smislu su posvećena brojna književna i pjesnička djela, novinski i međumrežni članci, govori, čestitke, i slična djela.

Politički podobni stavovi o Deseti travnja

Deseti travnja za oporbene i protuhrvatske ideološke skupine i javne medije predstavlja „dan najveće sramote hrvatskog naroda”, u smislu dana kad je uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska, koju jedan dio ni ne priznaje kao državu ili ju ne smatraju hrvatskom državom, dok drugi dio, radi kriminalizacije Deseti travnja, iz politički podobne perspektive, povezuje blagdan s preuveličanim i tobožnjim zločinima počinjenih od vlasti Nezavisne Države Hrvatske.

Navodi

Metapedia-cloud.png „Veliki hrvatski narodni blagdan Deseti travnja ostati će zauviek u poviesti hrvatskoga naroda i u srdcima svih hrvatskih pokoljenja, jer je on svjedočanstvo hrvatske narodne i državotvorne sviesti te dokaz da se hrvatski narod nije nikada odrekao svoje narodne slobode i državne nezavisnosti i da je uviek spreman boriti se za ta dva velika dobra, koja takovim svaki svjetski narod smatra.“
(Poglavnik dr. Ante Pavelić [navod iz zadnjeg snimljenog govora u iseljeništvu, cca. 1956.])

Multimedija

       
Okupljeno mnoštvo oduševljeno dočekuje i pozdravlja ulazak Wehrmachtovih vojnika u Zagreb
       
Izvorna zvučna snimka proglasa o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske
       
Proslava treće obljetnice uspostave Nezavisne Države Hrvatske
       
HSP Mostar - slavlje 10. travnja i sjećanje na hrvatske branitelje
       
Govor dr. Branimira Jelića na proslavi 30. godišnjice proglašenja Nezavisne Države Hrvatske u Njemačkoj
(1. dio)
       
Govor dr. Branimira Jelića na proslavi 30. godišnjice proglašenja Nezavisne Države Hrvatske u Njemačkoj
(2. dio)













Poveznice

Literatura

  • Plamen Nezavisne Države Hrvatske, Zagreb 1992.
  • Fabijan Lovoković: Hrvatske zajednice u Australiji: nastojanja i postignuća, Central Council of Croatian Associations in Australia, Kingsgrove 2010.

Vanjske sveze

Hrvatska (barjak, prvo bijelo polje grba).png Ovaj članak je dio portala
Hrvatski nacionalizam


Nezavisna Država Hrvatska (barjak).png Ovaj članak je dio portala
Nezavisna Država Hrvatska

Govori, izjave i tekstovi

Članci

Izvori