Deseti travnja

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Naslovnica posebnoga izdanja Hrvatskoga naroda povodom proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941. godine.

Deseti travnja (službeni naziv: Dan osnutka Nezavisne Države Hrvatske) bio je državni blagdan uspostave Nezavisne Države Hrvatske i obnove hrvatske državnosti službeno obilježavan od 1941. do 1945. godine, na dan kada je Slavko Kvaternik, u ime poglavnika Ustaškoga pokreta Ante Pavelića, proglasio uspostavu Nezavisne Države Hrvatske. Blagdan i danas slavi dio hrvatskih iseljenika i od početka 1990-ih dio rodoljubnih Hrvata u domovini.

Nazivi

Službeni je naziv blagdana Dan osnutka Nezavisne Države Hrvatske, dok su u uporabi kolokvijalni nazivi Dan državnosti, Dan hrvatske državnosti, te najčešće Deseti travnja (po nadnevku osnutka), s time kako je vrlo raširen njegov pogrješni pravopisni oblik Deseti Travanj, u kojemu je, umjesto u genitivu, imenica „travanj” u nominativu, i početno je slovo iste imenice veliko (možda radi razlikovanja nadnevka i blagdana). Uz navedene nazive, za taj se blagdan samo rjeđe ili ponekad, u razgovoru i literaturi, rabe i ostali razni nazivi kao što su to „Dan Nezavisne Države Hrvatske”, „Dan osnutka/uspostave/obnove Nezavisne Države Hrvatske”, „Uskrs Nezavisne Države Hrvatske”, „Dan uskrsnuća Nezavisne Države Hrvatske” i slično.

Povijesni pregled

Događaji pred 10. travnja 1941.

Nakon državnoga udara što se zbio 27. ožujka 1941. u Beogradu, kada je pod vodstvom generala Dušana Simovića srušena vlada Cvetković-Maček, isti je dan uslijedila odluka o vojnom prodoru članica sila Osovine u Kraljevinu Jugoslaviju. Prodorom njemačkih, talijanskih i mađarskih oružanih snaga u Jugoslaviju započeo je Travanjski rat, tijekom kojega su uvjeti za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske bili omogućeni. 7. travnja, dan nakon početka Travanjskoga rata, državna neovisnost proglašena je u Han Pijesku, Đurđevcu i Čakovcu, gdje je vlast, kao povjerenik za Hrvatsko Međimurje, preuzeo Teodor Košak, koji je također pri preuzimanju vlasti objavio idući Proglas o preuzimanju vlasti u Međimurju:[1]

„Hrvatice, Hrvati! Međimurci, Međimurke! Nepokolebivom voljom hrvatskog naroda, preuzimam ovim časom građansku vlast nad teritorijem Hrvatskog Međimurja, uključivo obćinu Štrigovu sa Razkrižjem. Povodom toga pozivam cjelokupno pučanstvo, da se svim mojim naredbama i nalozima bez daljnjega pokorava, kako bi se uzdržao najveći red i mir. Najmanji rad protiv interesa hrvatskog naroda kaznit će se najstrožom kaznom.”

Isti je taj dan započeo Bjelovarski ustanak, kada se dogodila pobuna hrvatskih vojnika i pučana Bjelovara i okolice protiv jugoslavenske vlasti. 8. travnja, u Plavnicama Starim, pred okupljenim hrvatskim vojnicima i građanima, Martin Cinkoš proglasio je hrvatsku državnost, a isti dan kasnije, pred okupljenim građanstvom u Bjelovaru, hrvatsku državnost također je proglasio gradonačelnik Julije Makanec.

Proglašenje hrvatske državnosti

Slavlje na zagrebačkom Jelačićevom trgu povodom uspostave Nezavisne Države Hrvatske.

U četvrtak, 10. travnja 1941. godine, nakon ulaska njemačkih Wehrmachtovih vojnika i Hrvatskoga domobranstva u Zagreb u jutarnjim satima, pukovnik Slavko Kvaternik pročitao je preko radijske postaje Radio Zagreb, u 16:00, u ime poglavnika Ante Pavelića, slijedeći proglas o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske i obnove hrvatske državnosti:

„Hrvatski narode!

Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskoga naroda i velika požrtvovnost našeg Poglavnika doktora Ante Pavelića, te Ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu odredili su da danas pred dan Uzkrsnuća Božjeg Sina, uzkrsne i naša Nezavisna Hrvatska Država!

Pozivam sve Hrvate, na kojemu god oni mjestu bili, a naročito sve častnike, dočastnike i momčad cjelokupne oružane snage i javne sigurnosti, da drže najveći red i da svi smjesta zapovjedničtvu oružane snage u Zagrebu prijave mjesto gdje se nalaze, te da ciela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njenom Poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedničtvo ciele oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik Poglavnika!

Bog i Hrvati! Za Dom spremni!

Proslave i ostali povezani događaji

Plakat za svečanu proslavu Glavnoga ustaškog stana u Hrvatskom državnom kazalištu povodom treće godišnjice uspostave Nezavisne Države Hrvatske.

Nezavisna Država Hrvatska

U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj održavale su se različite državne, vojne i pučke svečanosti, posebice središnje svečanosti povodom Dana državnosti, poput svečanih vojnih mimohoda, dodjela odličja u znak priznanja i zasluga za državu, i slično. Zadnja proslava Dana državnosti kao službenoga državnog blagdana održala se 10. travnja 1945. godine, mjesec dana prije pada Nezavisne Države Hrvatske.

Hrvatska u SFR Jugoslaviji

Tijekom cjelokupnoga postojanja SFR Jugoslavije, bilo je zabranjeno, te zatvorskom kaznom i progonima kažnjivo slaviti Deseti travnja u domovini, a jugoslavenske su vlasti to i slična djela smatrale odmetničkima, protudržavnima i „zločinačkima”.

Prosvjedno skidanje barjaka na Marjanu 1947.

Podrobniji članak: Hrvatski oslobodilački pokret (Split)

Skoro dvije godine od pada Nezavisne Države Hrvatske, manja skupina splitske mladeži, okupljena kao Hrvatski oslobodilački pokret, 10. travnja 1947. izvela je prosvjedno skidanje jugoslavenskoga barjaka i postavljanje 18-metarskoga hrvatskog barjaka s grbom na vrhu Marjana, što je kasnije ishodilo uhićenjem svih pripadnika HOP-a, uključujući i mladoga Franu Tenta, preminuloga godinu dana kasnije od posljedica mučenja u lepoglavskoj kaznionici.[2]

Hrvatsko iseljeništvo (od 1946.)

Nakon pada Nezavisne Države Hrvatske te obnove jugoslavenske države pod komunističkom vlašću i provedbe represivnih političkih i kaznenih progona protujugoslavenske i protukomunističke oporbe, uz ostale hrvatske blagdane i spomendane, i Dan državnosti počeo se slaviti u inozemstvu, među hrvatskim iseljenicima i političkim prognanicima, od tada pod općeprihvaćenim nazivom „Deseti travnja”. Prve poznate proslave Deseti travnja počele su se održavati već 1946. godine[3], od kada se one redovno i do danas održavaju, obično u velikim dvoranama ili većim restoranima, te se uz proslave održavaju i svete mise, humanitarne akcije, dodjele nagrada, razna športska i društvena zbivanja, katkad i prosvjedi.

Australija

Prva zabilježena službena proslava Deseti travnja među hrvatskim iseljenicima u Australiji bila je održana 1952. godine u dvorani katoličke crkve u sydneyskom pregrađu Surry Hills. Od tada se proslave održavaju na različitim lokacijama u Sydneyu i njegovoj bližoj okolici, a na proslavama su od 1960-ih nazočni i predstavnici određenih europskih narodnih manjina u Australiji, te članovi i delegati državne vlade i savezne vlade Novoga Južnog Walesa, s time kako neki od njih svim australskim Hrvatima šalju pozdravno pismo i čestitku povodom Deseti travnja, a značajniji i najpoznatiji takav slučaj čestitka je australskoga predsjednika vlade Tonyja Abbota australskim Hrvatima 2014. godine.

1. travnja 1973. dogodio se incident, kada je oko 260 australskih redarstvenika po nalogu laburističkoga senatora Lionela Murphya, s ciljem suzbijanja djelovanja hrvatskih revolucionarnih organizacija, izvelo noćnu raciju na brojne kuće hrvatskih obitelji, u kojima su pri upadima budili i dizali nazočne muškarce, žene i djecu. Tjedan dana kasnije, 8. travnja održala se jedna od najvećih proslava Deseti travnja u Horden Pavilionu (Show Ground), gdje su svi izašli na proslavu u znak prosvjeda za progon Hrvata, gdje je govor održao Douglas Darby. Uz to što je 1975. godine promaknut u sudca australskoga Vrhovnog suda, Lionel Murphy također je dao ostavku na mjesto senatora i zbog lažnih optužbi protiv hrvatske zajednice u Australiji.[4]

Sjedinjene Američke Države

4. travnja 1968. godine, tadašnji kalifornijski guverner Ronald Reagan objavio je proglas u kojemu je priznao Deseti travnja kao dan hrvatske neovisnosti u čast američkim Hrvatima s prebivalištem u saveznoj državi Kaliforniji, navodeći obrazloženja kojima je odlučio objaviti proglas:[5]

Pritisnuti na sliku za veći prikaz
P R O G L A S

BUDUĆI KAKO
se hrvatska nacija, još od svojih ranih početaka u sedmom stoljeću, morala se boriti kako bi očuvala svoju slobodu i neovisnost, i u težnji k stvaranju demokratskih procesa stvorila je, prije više od tisuću godina, jedno od najstarijih izabranih parlamentarnih tijela - Sabor, i

BUDUĆI KAKO
je Hrvatska trenutno podložna sili i teroru od Jugoslavije, koja je spriječila izbor predstavnika Sabora i uskratila Hrvate za osnovna ljudska prava na samoodređenje, slobodne izbore, gospodarstvo, kulturu, vjeru, pa čak i jezik, i

BUDUĆI KAKO
više od 150.000 Amerikanaca hrvatskoga podrijetla živi u Kaliforniji, te sudjeluju u gospodarstvu, kulturi i političkom razvitku Zlatne države i uvijek održavaju budnost protiv komunističke agresije tako što dijele svoje znanje i iskustvo,

STOGA JA, RONALD REAGAN, GUVERNER KALIFORNIJE, proglašavam 10. travnja kao DAN HRVATSKE NEOVISNOSTI u čast ovim građanima Kalifornije, te pozivam sve građane neka obnove predanost pravednim težnjama svih ljudi za narodnu neovisnost i ljudske slobode.

KAO SVJEDOČANSTVO, polažem svoju ruku na ovaj proglas i stavljam Veliki pečat Države Kalifornije ovoga 4. dana travnja tisuću devetsto šestdeset i osme.

Guverner Ronald Reagan

Također je iste godine tadašnji gradonačelnik Los Angelesa Sam Yorty objavio proglas u kojemu je, umjesto Deseti travnja, iz jednakih razloga priznao 8. travnja kao dan hrvatske državnosti u Los Angelesu:[5]

Pritisnuti na sliku za veći prikaz
P R O G L A S

BUDUĆI KAKO je tisućljetna povijest Hrvatske sastavljena od stranica neovisnosti pod kraljevima, od krvavih bitaka prije nego što bivaju osvojenima i asimiliranima, i

ZBOG godina tvrdoglavoga otpora rođenoga iz ponavljajućega sna o oživljenoj i slobodnoj Hrvatskoj, državi što sada sastavlja više od 60% Jugoslavije, i

ZBOG Amerikanaca hrvatskoga podrijetla što prkosno časte hrvatsku crveno-bijelo-plavu trobojnicu sa štitom u sredini, šahiranoga s 12 crvenih i 13 bijelih kvadrata, pod kojim su se izborili za slobodu za državu sa šahiranom povijesti, i

ZBOG milijuna Amerikanaca hrvatskoga podrijetla u Sjedinjenim Američkim Državama, uključujući i 95.000 u Los Angelesu i južnoj Kaliforniji,

STOGA ja, Sam Yorty, gradonačelnik Grada Los Angelesa, proglašavam subotu, 8. travnja, kao „DAN HRVATSKE NEOVISNOSTI” u Los Angelesu.

Gradonačelnik Sam Yorty

Negativnu reakciju na objavu proglasa na saveznoj razini iskazao je tadašnji veleposlanik SFR Jugoslavije u Sjedinjenim Američkim Dravama Bogdan Crnobrnja. Nakon što je prenio svoje nezadovoljstvo Johnu Leddyu, tadašnjem pomoćniku državnoga tajnika za europske poslove, Win Brown pisao je guverneru Reaganu o Deseti travnja kao „nesretnom značenju 10. travnja kao obljetnice osnutka nacističke marionetske države u Hrvatskoj”. Postoje i podatci o nastalom nezadovoljstvu među američkim „Jugoslavenima” povodom objave proglasa, o čemu je također bilo obaviješteno i dotično jugoslavensko veleposlanstvo.[6]

Republika Hrvatska

Deseti travnja ponovno se, ali kao neslužbeni spomendan, u domovini održava od prve polovice 1990-ih. Danas se u domovini obično slavi i obilježava na svečanim skupovima pravaških stranaka, komemoracijama, te privatno među rodoljubnim Hrvatima, premda se katkad održavaju i javni skupovi manjih razmjera. Jedan od redovnih skupova u domovini povodom Deseti travnja također je skup povodom obilježavanja osnutka IX. bojne „Rafael vitez Boban” Hrvatskih obrambenih snaga u Splitu.

Proslava u Zagrebu 1992.

Prva javno zabilježena proslava u Republici Hrvatskoj održana je 10. travnja 1992. godine pod organizacijom Hrvatske stranke prava u Zagrebu, premda su tada i gradovi Kutina, Sinj i Varaždin bili predviđeni za proslavu Deseti travnja.

9. travnja 1992., dan prije predviđenih proslava u Kutini, Sinju, Varaždinu i Zagrebu, hrvatsko redarstvo objavilo je rješenje o zabrani skupova pod obrazloženjem kako bi, po redarstvenoj procjeni, došlo do mogućih nereda i ugrozbe javnoga reda i mira zbog ratnoga stanja, eskalacije oružanih sukoba i dolazaka izbjeglica iz ratom zahvaćenih hrvatskih krajeva. Unatoč zabranama, Hrvatska stranka prava i brojni pravaši održali su u Zagrebu proslavu Deseti travnja. Okupljanje je najprije održano na Mirogoju, gdje je pred križem kao trajnim spomenom na žrtve komunizma i nad grobom Josipa Franka govore održao osnivač i prvi predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga pred nekoliko okupljenih pravaša. Zatim se skupina pravaša uputila prema Trgu Francuske Republike, gdje je trebala biti održana proslava i gdje je redarstvo dočekalo nazočne pravaše. Dio je pravaša zaustavljen kod Botaničkoga vrta Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta, kao i u ulici Ilici. Kako se proslava zbog redarstvene zabrane nije mogla održati na Trgu Francuske Republike, Dobroslav Paraga obratio se okupljenom mnoštvu s balkona Starčevićevoga doma, s kojega je također održao govor.[7]

Značaj i posvete

Deseti travnja samosvjesnom hrvatskom pučanstvu u domovini i iseljeništvu predstavlja općenito veliki dan ostvarenja višestoljetnoga sna o slobodnoj hrvatskoj državi nakon 839 godina, odnosno, obnovu tisućljetnoga hrvatskog državnog kontinuiteta, uspostavu ozemne cjelokupnosti hrvatskoga etničkog prostora i stvaranje općega duhovnog jedinstva hrvatskoga naroda, što predstavlja ideale za čija su se ostvarenja naporno radili i žrtvovali brojni hrvatski naraštaji, te predstavlja krunu tih stoljetnih napora i žrtava.

Samom danu osnutka, kao i osnutku Nezavisne Države Hrvatske u širem smislu, posvećena su brojna književna i pjesnička djela, novinski i međumrežni članci, govori, čestitke, i slična djela.

Negativni stavovi o Deseti travnja

Deseti travnja za oporbene i protuhrvatske ideološke skupine i javne medije predstavlja „dan najveće sramote hrvatskoga naroda”, u smislu dana kada je uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska, koju jedan dio ni ne priznaje kao državu ili ju ne smatraju hrvatskom državom, dok drugi dio radi kriminalizacije Deseti travnja, iz politički podobnih razloga, povezuje blagdan s preuveličanim i tobožnjim zločinima počinjenih od vlasti i oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske.

Navodi

Poglavnik Ante Pavelić: „Veliki hrvatski narodni blagdan Deseti travnja ostati će zauviek u poviesti hrvatskoga naroda i u srdcima svih hrvatskih pokoljenja, jer je on svjedočanstvo hrvatske narodne i državotvorne sviesti, te dokaz da se hrvatski narod nije nikada odrekao svoje narodne slobode i državne nezavisnosti i da je uviek spreman boriti se za ta dva velika dobra, koja takovim svaki svjetski narod smatra.” (Navod iz zadnjega snimljenog govora u iseljeništvu, cca. 1956.)

Poveznice

Literatura