Odnosi NDH i Bugarske
.png)
|
Korugve NDH i Bugarske. | |
Korugve NDH i Bugarske.
| ||
Ovaj članak govori o medjusobnim odnosima izmedju Bugarske i NDH u razdoblju od 1941. do 1945. godine. O uzpostavi NDH Pavelić je 18. travnja brzojavno izvijestio bugarskog cara Borisa i zamolio ga za priznanje. Odlukom Vlade od 19. travnja 1941. godine, Carevina Bugarska je medju prvim državama koje priznaju Nezavisnu Državu Hrvatsku. Samo tri dana kasnije, 21. travnja, objavljena je i Odluka Vlade o uzpostavi redovitih diplomatskih odnosa izmedju dvije države, ter je postavljen početak njihovih bilateralnih državno-političkih, ekonomskih i kulturnih odnosa. Njemački je poslanik 24. lipnja dostavio Borisov odgovor, kojim se Zagreb izvješćuje da je bugarska kraljevska vlada 21. travnja priznala NDH.
Poslanstvo NDH u Bugarskoj
Dr. Vladimir Židovec bio je prvi hrvatski izvanredni i opunomoćeni ministar u Sofiji (1941.-1943.). On je predao vjerodajnice caru Borisu III. 5. kolovoza 1941. U prvi sastav hrvatskoga izaslanstva u Sofiji bili su uključeni Silvije Celebrini (tajnik), Milovan Molnaj (načelnik ureda), podpukovnik Adam Petrović (vojni izaslanik od jeseni 1941.), Andro Fabris i Miroslav Boršić. Za izaslanika za novinstvo postavljen je ugledni hrvatski novinar Stjepan Mosner. Dr. Židovec opozvan je u ljeto 1943. godine. Napušta Bugarsku 18. kolovoza, a svoje dojmove o zemlji i Bugarima izpisuje dvije godine u svome dnevniku. Njegovi zapisi objavljeni su u Zagrebu kolovoza 1944. godine pod nazivom "Bugarska danas i kroz stoljeća". Knjigu dr. Vladimira Židovca objavila je Vojna izdavačka kuća u Bugarskoj 2004. godine.
Novi hrvatski opunomoćeni ministar bio je dr. Stijepo Perić, rodjen 1896. godine u Stonu. Predao je vjerodajnice premijeru Bogdanu Filovu 2. rujna 1943. godine. Za njegova mandata u hrvatskom izaslanstvu uvedena je dužnost "savjetnik izaslanstva", na koju je postavljen Vlaho Buško, dotadašnji savjetnik Hrvatskoga izaslanstva u Rimu. Novi tajnik Poslanstva takodjer je jedan od službenika u Rimu - Anton Borozan. Medjutim, ubrzo (studeni 1943.) je dr. Stijepo Perić postavljen za ministra vanjskih poslova NDH, a na upražnjeno mjesto u Sofiji dolazi admiral Đuro Jakčin. Bivši pomorski častnik austro-ugarske vojske i hrvatski vojni izaslanik u Berlinu, predao je svoje vjerodajnice 18. siečnja 1944. godine. Ali samo mjesec dana kasnije, u veljači, admiral Jakčin umire u Sofiji. U travnju 1944. na njegovome mjestu postavljen je dr. Nikola Rušinović. On ubrzo napušta je Sofiju, 3. rujna 1944. godine. U razdoblju od 27. srpnja 1941. do 7. rujna 1944. godine tajnici u veleposlanstvu su:
- prof. Andrija Fabris (27. srpnja 1941. - travnja 1942.)
- prof. Antun Borozan (15. kolovoza 1943. - 13. studenoga 1943.)
- dr. Ivo Škrobot (lipanj 1942. - srpanj 1943.)
- dr. Marijan Ferek (lipanj 1942. - ožujak 1943.).
Izaslanik za konzularna pitanja je dr. Fedor Cicak, izaslanik za novinstvo i kulturu od 1941. do 1944. godine je Stipe Mosner, koji je u razdoblju od 15. kolovoza 1943. do 7. rujna 1944. istodobno i tajnik i vršitelj dužnosti opunomoćenog ministra u odsutnosti poslanika. Osim vojnoga izaslanika Adama Petrovića, akreditirani su i pomoćnik vojnoga izaslanika Franjo Keser, privremeni izaslanik za trgovačka pitanja ing. Franjo Gašparović, izaslanik za socijalna pitanja Jozo Bajurin. U hrvatskome poslanstvu u Sofiji od početka do zatvaranja radilo je 37 ljudi.
Bugarsko poslanstvo u NDH
Prvi (i posljednji) bugarski veleposlanik u NDH poznati je bugarski novinar, u to vrijeme ravnatelj Uprave za tisak, Jordan Mečkarov. Jordan Mečkarov predaje vjerodajnice državnome poglavaru Anti Paveliću 14. srpnja 1941. godine. Još iste večeri u Zagrebu se osniva Hrvatsko-bugarsko družtvo, u čije upravno tijelo ulaze poznati hrvatski politički, znanstveni i kulturni djelatnici - prof. Ivan Oršanić, dr. Blaž Jurišić, dr. Mile Budak, Marko Došen, dr. Franjo Dujmović, prof. dr. Miho Barada, dr. Milan Ivšić, dr. Stjepan Ivšić, ter bugarski pisac, dramaturg, književni kritičar i pravnik koji živi u Zagrebu - Ilija Milarov i dr. U hrvatskoj prijestolnici gostuju bugarski novinari, pisci, glazbenici (Carski simfonijski orkestar i gudački kvartet, operni pjevači Bojka Konstantinova, Stojan Kolarov i dr.). Organiziraju se izložbe i tribine, tiska se prvi broj časopisa "Zagreb - Sofija", objavljuju se knjige Elina Pelina, Yordana Yovkova, Angela Karalijčeva, Stojana Zagorčinova i dr. U Bugarskom poslanstvu koje se nalazilo na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića, na broju 12, česti gosti su poznate osobe iz hrvatskoga kulturnog i javnog života. Dr. Jordan Mečkarov ostaje na dužnosti do 13. rujna 1944. godine. Uzprkos poslanoj zapovjedi da napusti Zagreb, on ostaje u hrvatskoj prijestolnici s dijelom osoblja Bugarskoga poslanstva. Krajem svibnja 1945. godine je uhićen od strane posebnog odjela pri Stožeru Prve bugarske armije i vraćen u Bugarsku. Narodni sud ga osudjuje na 10 godina zatvora te je poslan u logor.
Medjusobna suradnja
Dana 8. prosinca 1941. godine u Sofiji je podpisan sporazum o kulturnoj suradnji kojim se predvidja promicanje kulturno-povijesnog nasljedja oba naroda i niz inicijativa na području znanosti, obrazovanja i kulture. Na potpisivanje stiže službeno hrvatsko izaslanstvo, pod vodstvom ministra vanjskih poslova dr. Mladena Lorkovića. Samo oko dva mjeseca kasnije, 25. rujna 1941. u Zagrebu su potpisana tri gospodarska sporazuma - Sporazum o trgovini, Sporazum o razmjeni roba i Pismo suglasnosti o primjeni Veterinarske konvencije, sklopljene izmedju Bugarske i Jugoslavije 1934. godine do potpisivanja Hrvatsko-bugarskoga veterinarskog sporazuma. Sporazumom o trgovini Bugarska i Hrvatska priznaju medjusobno načelo najpovlaštenije nacije na području trgovine, industrije, plovidbe, ter nadležnosti sudbene vlasti (pitanje jurisdikcije) i dr. Izradjen je i projekt o osnivanju Hrvatsko-bugarske trgovinske komore. Sporazum izmedju Bugarske i NDH o uredjivanju uzajamne pravne zaštite i sudske pomoći u području gradjanskog i trgovačkog prava podpisan je 18. veljače 1943. godine u Sofiji. Veze i kontakti izmedju državnih institucija, ter bugarskog i hrvatskog naroda svakom sljedećom godinom postaju sve intenzivnije i plodonosnije, čemu uveliko pridonose aktivnosti izaslanstava u Sofiji i Zagrebu, kao i osobne aktivnosti dvaju opunomoćenih ministara - dr. Vladimira Židovca u Sofiji i dr. Jordana Mečkarova u Zagrebu. U oba glavna grada često gostuju kulturni i znanstveni djelatnici, vojni stručnjaci, sportaši, gospodarstvenici - na Plovdivskome sajmu otvoren je hrvatski paviljon, dok Bugarska sudjeluje na Zagrebačkom sajmu: u posjet Zagrebu dolaze izaslanstva bugarskih uzgajivača peradi i poljoprivrednih zadruga. Suradnja izmedju Zagrebačkog državnog kazališta i Narodnoga teatra u Sofiji vodi do realizacije prvih premijera - u Sofiji hrvatske drame "Ognjište" Mile Budaka, a u Zagrebu drame "Majstori" Rače Stojanova, koju je režirao vodeći redatelj Zagrebačkog državnog kazališta, Branko Gavella. Od 27. srpnja 1943. godine Radio Zagreb započeo je emitirati "Bugarski radiosat" koji se uredjuje svaki drugi utorak u mjesecu.
