Ivan Oršanić

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Ivan Oršanić
Ivan oršanić.jpg
Smrt 7. prosinca 1968.
Buenos Aires, Argentina
Narodnost Hrvat
Zanimanje političar, novinar
Stranka Hrvatska republikanska stranka
Suprug/a Ivana Berger

Ivan Oršanić (Županja, 2. srpnja 1904. - Buenos Aires, Argentina, 7. prosinca 1968.), hrvatski političar, novinar i dužnostnik NDH.

Životopis

Rodio se u Županji 2. srpnja 1904. Gimnaziju je završio u rodnom mjestu, a studij matematike u Zagrebu. Kao student uključio se u rad hrvatskog katoličkog pokreta, sudjeluje u radu Hrvatskog orlovskog saveza, a poslije njegove zabrane 1929. aktivan je u Velikom križarskom bratstvu. U 19. godini postao je prvi tajnik Hrvatskog orlovskog saveza, čiji je predsjednik bio dr. Ivan Protulipac.[1] Vjenčao se sa Ivanom Berger 1925. godine. Radio je kao srednjoškolski profesor u Vukovaru. Kasnije je bio profesor u Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagreb. Od 1933. piše u časopisu Hrvatskoj smotri (uredjivao ju je od 1941.) i suradjuje sa isusovačkim časopisom "Život". Od 1939. je bio političkim urednikom u tjedniku iz Zagreba Hrvatskom narodu. Bio je uhićen sbog svojih političkih stavova i potpore ustaškom pokretu, pa je zato prvo poslan u zatvor u Lepoglavu, a kasnije u logor Krušćica kraj Travnika.

Djelatba u NDH

Kad je izbio drugi svjetski rat, pripadao je onoj struji hrvatskih intelektualaca nacionalističke orijentacije koji su više simpatizirali ideje i kulturne dosege iz Francuske, nego one iz Njemačke i Italije. Njegove je zamisli nadogradjivao Ivo Korsky.

U NDH obnašao je više dužnosti. Bio je šef promičbe, zapovjednik Ustaške mladeži i državni savezničar od 1944., kada se bavio socijalnom politikom. Bio je medju glavnim pobočnicima pobočničkog zbora u Glavnom ustaškom stanu. Bio je i član Hrvatskog državnog sabora. Krajem Drugog svjetskog rata s obitelji je pobjegao u Austriju (putem mu je poginuo sin), pa u Italiju (organizirao je prebacivanje izbjeglica), a 1948. u Argentinu. Ondje je 1951. osnovao zajedno s bratom Antom i još nekima, 9. siečnja 1951., Hrvatsku republikansku stranku i pokrenuo političku reviju "Republiku Hrvatsku". Napisao je više djela: Europa u prelomu (1939), Oslobođenje i sloboda (1973), Vizija slobode (1979).

Citati

  • "Ako Balkan hoće slobodu, mora ukloniti Jugoslaviju, ustanovu stalnog nereda i nasilja jer ta država nema drugi supstrat za svoje postojanje."
  • "Povijest ne pozna periode velikih sloboda iza perioda velikih diktatura, jer se iz velikih diktatura do velikih sloboda mora ići postepeno, a samo zato, što organizacija slobode nije mehanička stvar, nego rezultanta živih sila, izraženih i organiziranih u idejama slobode, dakle upravo onih komponenata, koje zločinačke diktature redovno uništavaju, ali uništiti ne mogu, jer pripadaju naravi života."
  • "Jugoslavenska zabluda je najveća nesreća Balkana i izvor zločina, jer je protiv ideje slobode i samoodređenja svih njegovih naroda."
  • "Mi moramo biti protiv Srbije u konkretnom smislu, jer drukčije nije moguće, ali u idejnom i temeljnom smislu mi moramo biti protiv jugoslavenske zablude."
  • "Otrov Balkana je u jugoslavenstvu. Nosioci otrova na Balkanu jesu nosioci jugoslavenstva."
  • "Jugoslavija će propasti, to joj je sudbina, ali s propašću Jugoslavije propast će diktature samo ako ih ne bude u nama, i nastat će sloboda, ako je budemo nosili kao vrlo živu i živahnu viziju i odgovornost."
  • "Narod koji se bori za slobodu mora se hraniti idejama slobode."
  • "Narod danas živi životom prošlih stoljeća i za buduća stoljeća u svim i po svim svojim djelima i nedjelima. Austrijski zločini, mađarski, turski, srpski i naravno naši vlastiti, sve je u nama kao prošlost i sadašnjost."
  • "Ni oslobođenje ni sloboda nisu posljedice spontanih doživljaja, nego mnogih i mnogih znanih i neznanih, više ili manje formuliranih nastojanja, borbi, žrtava i požrtvovnosti."

Vanjske poveznice

Izvori