Otok Vis i Bisòvo

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Vis (čakav. Vyš, latin.& grč. Issa, talij. Lissa) je pučinski otok u srednjem Jadranu, na hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Površina mu je 90,3 km2, udaljen je 45 km od dalmatinskog kopna i ima 3.700 stanovnika. Na otok vozi trajekt iz Splita dvaput i u sezoni do četri puta dnevno, a ljeti ima i vezu s Anconom u Italiji. Ukupna duljina obala Visa je 77 km.

Oko otoka Visa se nalaze brojni manji pučinski otoci, otočići i školji: Bisòvo (jugo-srb. 'Biševo'), Brusnik, Jabuka, Ravnik, Svetac i ini. Klima je na Visu izrazito sredozemna i najtopliji je od većih naseljenih otoka na Jadranu. Kako je Vis dosta udaljen od ostalih otoka i kopna, odnosno dosta je usamljen na pučini, Vis je izložen jačem vjetru nego susjedni veći otoci.

Pučanstvo

Po popisu stanovništva iz 2001. Vis je imao ukupno 3.637 stanovnika. U doba najvećeg prosperiteta otoka (Austro-Ugarska) na njemu je živilo gotovo 10.000 stanovnika ( Popis 1910.) Većinsko i jedino autohtono stanovništvo otoka su Hrvati, čiji udjel u ukupnoj populaciji iznosi 94.1 %. Veća naselja tj. gradiči na otoku su Vis (1.776 st.) i Komiža (1.523 st.). Ostala sela su se razvila u unutrašnjosti otoka na rubovima polja duž stare ceste Vis - Komiža, izim Oključne na sjeverozapadu.

Cakavizam Visa i Bisova

Bodulski cakavizam Visa i Biševa (starohrvatsko-cakavski Vîš, Bisòvo): Pučinski otok Vis sa susjednim otočićima je najjužnije područje najizrazitijega nepalatalnog cakavizma u Dalmaciji, za koje postoji niz manjih priloga većinom u časopisu "Čakavska rič" (Split 1972-2004) i noviji opsežan viški rječnik (Roki-Fortunato 2001) što je dosad najbogatiji leksički popis cakavizama kod nas i ujedno jedini suvisli i cjeloviti leksički popis bodulskih cakavizama iz dalmatinskih otoka. Izuzev jugoistočni zaselak Rukavac s običnom čakavštinom, većina inih naselja na otoku Visu govore tipičnim bodulskim cakavizmom: grad Vis, Komiža, Oključna, Podhumlje i manji zaselci u unutrašnjosti otoka, pa selo Mezoporat na susjednom Biševu.

Ranije se slična nepalatalna cakavica govorila i na susjednom otoku Svecu (Sv. Andrija, bodulsko-cakavski: Štôndria), čije je pučanstvo dosad izumrlo. Osim egzotične bascanske "scakavice" na Krku, najekstremnija bodulska "cokavica" u Dalmaciji postoji u Komiži, Oključni i na susjednom otoku Bisòvo (vukovski yugo-naziv "Biševo"). Iako je viška cakavica dijelom slična kao na Hvaru i Braču, znatno je izrazitija sa svim značajkama cakavizma i još dodatnim osobitostima u Komiži: zamjenice ca (Komiža: co = što) i zoc (= zašto), mnoštvo diftonga (najviše u Komiži), česti polupalatali s/š i z/ž, itd. Medju svim cakavskim govorima, viški leksik sadrži najviše romanizama koji obuhvaćaju polovicu viškog rječnika, a slavenske riječi su samo 2/5 leksika i ostatak razni germanizmi, turcizmi itd.

Povijest otoka

Otok je bio naseljen Ilirima još u davno predpovijesno doba. U antici je to mjesto starogrčke naselidbe, a iz tog doba datira i starovjekovno naselje Issa, pa zatim dolazi pod rimsku vlast. U ranomu srednjem vijeku se nalazi u starohrvatskoj državi. Potom je često mijenjao vladare, pa je za vladare imao Mletke, Francuze i čak Engleze (tada se npr. na otoku po prvi put u Hrvatskoj igrao i kriket).

Nakon pada Napoleona i Mletačke republike, Vis dolazi pod vlast Habsburga. Daljnjim upravnim reorganiziranjem monarhije, Vis postaje dio carske pokrajine Dalmacije, koja je nakon austro-ugarske podjele monarhije podpala pod austrijski dio. U blizini otoka Visa se 1866. godine odigrala poznata viška bitka, koja je umnogom utjecala na daljnji razvitak dogodjaja na istočnoj jadranskoj obali. Pobjedom austro-ugarske mornarice su privremeno zaustavljena talijanska posezanja za Visom i cijelom Dalmacijom.

Vis u 20. stoljeću

Raspadom Austro-Ugarske, otok Vis podpada pod taliansku okupaciju (1918.- 1921.), a zatim postaje dio Kraljevine SHS. Premda je Londonskim ugovorom 1915. otok bio obećan Italiji, njena vojska se ipak morala povući s Visa. Postoji priča da je u zadnji trenutak na mirovnoj konferenciji u Parizu Italiji darovano Lastovo da bi napustila Vis, koji je za nju imao simboličku važnost zbog poraza iz 1866. godine. Smatra se da je u tomu glavnu ulogu imao Ante Trumbić koji je bio i zastupnik otoka Visa.

Doba Kraljevine SHS, tj. kasnije Jugoslavije je razdoblje prve krize otoka, uzrokovane gubitkom velikog tržišta. Takođr dolazi do sukoba oko podjele ranijega kolonatskog zemljišta, što zlorabe tadašnji velikosrpski krugovi iz Beograda. Oni su obećali zemlju samo Višanima koji prijeđu na pravoslavnu vjeru, što je velika skupina težaka i učinila. U gradu Visu je zato 1933. podignuta velika pravoslavna crkva i nastavljen je prijelaz stanovništva na pravoslavlje. To je među mještanima uzrokovalo teške sukobe, uključivo i fizičke, jer su se oštro podijelili na dvije nepomirljive strane. Osnivanjem Banovine Hrvatske je ipak prevladala prohrvatska struja na otoku, a pokret viških pravoslavaca se osipa, pa je potom posve nestao tijekom 2. svj. rata.

2. svjetski rat i poraće

Po izbijanju Drugoga svjetskog rata, otok Vis je ponovno 1941. okupirala Italija, koja je odmah započela provoditi politiku opće talianizacije, posebno u samom mjestu Visu gdje je imala nešto pristaša. Oni su se posebno okomili na članove HSS-a, koristeći metodu izgona uglednijih Višana na kopno u NDH. S porastom partizanskih akcija, metode vladanja su postajale sve okrutnije, uključivo strijeljanje talaca u Visu i Komiži i paljenje kuća po viškim selima. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. vlast na otoku preuzimaju partizani.

Vis je jedini dio nekadanje Jugoslavije koji nikad nije zauzela njemačka vojska. Tada je na njemu bila smještena saveznička vojna zračna luka (danas pod vinogradima). Tito se sklonio na Vis u lipnju 1944. nakon njemačkog desanta na Drvar. Do zauzimanja Beograda u listopadu 1944. otok je funkcionirao kao središte partizanskih vlasti i savezničkih vojnih misija. Svo otočko pučanstvo koje nije bilo sposobno za borbu su evakuirali Britanci u logor El Shatt na Sinaju, gdje su mnogi Višani i umrli zbog loših uvjeta života. Povratak iz Egipta je bio tijekom 1946. godine.

U komunističkoj Jugoslaviji je Vis opet zbog svoga strateškog položaja ostao zatvorenim otokom za strance (zabrana dolaska stranaca je ukinuta tek 1989.) i čitav je pretvoren u veliku vojnu utvrdu. Na površini od svega 90 km2 nalazilo se preko 30 vojnih objekata, uključivo podzemnu vojnu bolnicu i tunel za zaklon ratnih brodova. Posljedica te polustoljetne vojne izolacije je bilo gospodarsko zaostajanje i nemogućnost turističkog razvitka, a s tim povezana i velika odselidba pučanstva. Jugoslavenska vojska je napustila otok tek 30. svibnja 1992. godine, skoro šest mjeseci nakon medjunarodnog priznanja Hrvatske.

Gospodarstvo

U 19. stoljeću i prvoj polovici 20. stoljeća je bilo iznimno razvijeno ribarstvo i prerada ribe sa sedam tvornica u Komiži prije Drugoga svjetskog rata. Gradić Vis i sela u unutrašnjosti otoka su bili više orijentirani na vinogradarstvo. 1910. godine skoro 1/3 površine otoka je bila pod vinogradima, koji su opskrbljivali tržište cijele Habsburške monarhije. Sada je ribarstvo u propadanju i zadnja tvornica za preradu ribe je ukinuta, pa otočani sad najviše žive od turizma.

Zanimljivosti

Prirodne ljepote vrijedne viđenja su Modra špilja na obližnjem otoku Biševu, Zelena špilja na Ravniku i Kraljičina špilja na Visu, a od povijesnih znamenitosti je Titova špilja, pa obnovljeni spomenik poginulim mornarima u bitci kod Visa...

Zasluge što nakon komadanja Austro-Ugarske 1918. godine i kasnije otok Vis nije pripao Italiji, pripadaju Anti Trumbiću, hrvatskom političaru. Težina je ovoga što je Vis imao veliku simboliku, jer je bio mjestom velikog talijanskog poraza u viškoj bitci. Ali, svojim znanjem i umijećem, Trumbić je uspio izboriti da Vis ne pripadne Italiji, nego da bude dijelom nove slavenske države. Na koncu svega - Ante Trumbić je za Austro-Ugarske vlasti bio viškim zastupnikom.

Planinarstvo

Sam otok Vis za kopnene planinare i nije previše privlačan ni popularan, jer je tu najviše otočno brdo Hum južno iznad Komiže visoko tek 587m. Medjutim, iz tog vrha se ipak naokolo pruža nezaboravna panorama na desetak većih primorskih planina s obje strane oko srednjeg Jadrana, što se kod nas može uzporediti još samo sa sličnom pučinskom panoramom oko Gornjeg Jadrana s vrha lošinjske Osoršćice.

Tako se za bistrog dana osobito popodne iz tog Huma zapadno na talianskoj strani dobro vide pod sniegom najviši oštri vrhovi Apenina u skupini Gran Sasso (vrhunac Corno: 2.912m), pa na jugozapadu malo niža i zaobljena Monte Maiella (vrh Amaro: 2.793m) i na jugu rt Gargano s nižim zaobljenim brdom Monte Gargano (1.065 m).

Na suprotnoj hrvatskoj obali s viškog Huma se panoramski vidi većina dalmatinskog primorskog gorja: na sjeverozapadu je Promina (1.148 m) i u zaledju Poštak (1.446 m), pa spram sjevera obalni Mosor (1.340 m) i u zaledju Dinara (1.831 m), na sjeveroiztoku Biokovo (1.762 m) i u pozadini najviši Troglav (1.913 m), na iztoku Sutilija (964 m) na Pelješcu i u zaledju Velež (1.969 m), a na jugoiztoku Konavoska Sniježnica (1.234 m) i iza nje visoki Orjen (1.894 m) i Lovćen (1.749 m).

Grad Vis

Vis (grč. i latin. Issa, talij. Lissa) je otočni gradić u južnoj Hrvatskoj na Visu, Splitsko-dalmatinska županija. Ima 1.960 stanovnika, poštanski broj je 21480, zen. širina = 43.06N i z. dužina = 16.18E.

Prigradska naselja

Gradu Visu pripada 11 bližih naselja (stanje 2006): Brgujac, Dračevo Polje, Marinje Zemlje, Milna, Plisko Polje, Podselje, Podstražje, Rogačić, Rukavac, Stončica i Vis. Gradić Vis se nalazi u velikom i prirodno zaštićenom zaljevu (uvala Svetog Jurja) na sjeveroistočnoj strani otoka Visa, okrenut prama Hvaru i dalmatinskom kopnu. Viška luka je smještena u najviše uvučenom jugozapadnom dijelu zaljeva, kojeg otočić Host i poluotok Prirovo štite od utjecaja otvorenog mora. Unutar zaljeva nalaze se i manja sidrišta na predjelima Kut i Stonca.

Pojas viših brda (250–300 m) odvaja gradić od plodnih polja u unutrašnjosti otoka (Dračevo i Velo Polje), koja su tvorila osnovu gospodarskog razvoja mjesta tj. vinogradarstva. Području grada Visa pripada i razvedena jugoistočna obala otoka Visa s mnogobrojnim uvalama (Milna, Rukavac, Srebrna, Stiniva, Stončica, Ruda i dr.) i otočićima Budihovac i Ravnik, koji imaju veliki turistički potencijal.

Pučanstvo

Ukupan broj stanovnika Grada je 1.960, od toga gradjani u samom naselju Vis 1.776. Prije Drugog svjetskog rata je područje tadanje općine Vis (jednako današnjem gradu) imalo 4.189 stanovnika, a samo mjesto Vis 3.189 (Popis 1931.), ali od tada broj stanovnika stalno opada. Područje grada Visa obuhvaća istočnu polovicu otoka. Zapadni dio otoka Visa nalazi se u sastavu grada Komiže. Osim samog gradića Visa, u sastav ove upravne jedinice ulazi i osam malih naselja seoskog tipa: Dračevo Polje, Marine Zemlje, Milna, Plisko Polje, Podselje, Podstražje, Rogačić i Rukavac. Gradsko vijeće Visa broji 11 vijećnika od kojih je 5 iz koalicije SDP - HNS - HSS, 3 s Nezavisne gradske liste A. Acalinovića i 3 iz koalicije HDZ - HSP. Vlast obnaša koalicija NGL -HSP u savezu s HDZ-om.

Povijest grada

Prvo gradsko naselje na mjestu današnjeg Visa pod imenom Issa, osnovali su grčki kolonisti iz Sicilije u IV. stoljeću prije Krista. Njih je, kao i sve kasnije gospodare Visa, privukao izvrstan strateški položaj pučinskog otoka s kojeg su se mogli kontrolirati pomorski putovi na Jadranu. Antička Issa se razvijala kao urbani i gospodarski centar ovog dijela Jadrana i poslužila je kao baza za dalju naselidbu srednjodalmatinskog kopna: Epetion (Stobreč kod Splita) i Tragurion (Trogir). Funkcionirajući kao polis (grad-država), Issa je svoju samostalnost uspjela očuvati sve do I. stoljeća prije Krista kada postaje dio Rimskog carstva. Nakon toga Vis gubi značenje i samo se povremeno javlja u srednjovjekim izvorima, dijeleći sudbinu ostale Dalmacije.

U blizini otoka Visa se potom odvila i poznata viška bitka 20. srpnja 1866., u kojoj je habsburška ratna mornarica sastavljena ponajviše od hrvatskog osoblja, pobijedila talijansku mornaricu koja se spremala za osvajački pohod na istočnu jadransku obalu i hrvatske krajeve.

Gospodarstvo

Sve do sredine XX. stoljeća su glavni izvor prihoda Višanima bili njihovi vinogradi, tj. proizvodnja vina. Danas pučanstvo radi uglavnom u turizmu i uslužnim djelatnostima. U gradu se nalazi i jedini posebni rasadnik palmi na istočnoj obali Jadrana, koje kod nas tu najbolje uspijevaju.

Slavni Višani

  • Ivan Farolfi.-1945.); visoki dužnosnik HSS-a i gradonačelnik Visa ; sudionik urote Lorković-Vokić
  • Ranko Marinković (1913.-2001.); hrvatski književnik, rođen u Visu ;
  • Vlaho Paljetak (1893.-1944.); hrvatski šansonijer i pjesnik, radio kao učitelj u Visu;
  • Vesna Parun (1922.-); hrvatska pjesnikinja, rođena na Zlarinu, ali provela djetinjstvo i školovala se u Visu;
  • Mihovil Pušić (1880.-1972.); hvarski biskup (1926-70) i upravitelj Zadarske nadbiskupije ; rodom Višanin
  • Ivan Pavao Vlahović (1825.-1899.); hrvatski liječnik, prirodoslovac, sveučilišni profesor i rektor Sveučilišta u Padovi

Spomenici i znamenitosti

  • Ostatci antičkog grada Isse (terme, nekropola, teatar, dijelovi luke)
  • Bogato sakralno nasljeđe (Župna crkva Gospe od Spilica, crkve Sv. Ciprijana i Sv. Duha, franjevački samostan na poluotoku Prirovo, svetište Vele Gospe u Podselju - Velom Selu)
  • Ljetnikovci hvarskih i viških plemića (Hektorović, Jakša, Gariboldi, Dojmi Delupis)
  • Utvrde iz raznih povijesnih razdoblja (Venecija, Engleska, Austro-Ugarska)
  • Gradska arhitektura iz XIX. i početka XX. stoljeća (neoklasicizam i secesija; Hrvatski dom, kuća Tramontana, osnovna škola)

Ine zanimljivosti

  • Vis je vjerojatno jedan od najstarijih gradova na tlu Hrvatske koji postoji već 2400 godina: za tu se titulu još natječu Stari Grad - Pharos na susjednom Hvaru i arheološki najstariji grad Krk - Kuraktike s arheonalazima preko 3 tisućljeća.
  • Grad se dugo vremena sastojao od dva odvojena dijela - Luke i Kuta, pa je župna crkva, a kasnije i škola, izgrađena između njih da bi se bolje povezali.
  • Otočno središte Vis postaje tek u XV. stoljeću, nakon što je vojska Napuljskog kraljevstva 1483. uništila dotadašnji centar Velo Selo (današnje selo Podselje).
  • Od 1807. do 1815. Vis se nalazio pod upravom Engleza, koji su podigli sustav utvrda oko grada i nazvali ih po svojim vladarima i vojskovođama: Bentinck, George III. i Wellington.
  • Spomenik znamenitoj viškoj bitki iz 1866. godine, u kojoj je habsburška mornarica porazila taliansku, rastavila je i odnijela talijanska vojska nakon okupacije Visa 1918. godine. Spomenik (tzv. "Viški lav") se danas nalazi u Livornu ispred tamošnje pomorske akademije.
  • U Drugom svjetskom ratu saveznička britanska vojska je područje antičke Isse koristila kao parkiralište za svoja vozila i pritom uništila znatan dio arheološkog nalazišta.

Naobrazba

  • Osnovna škola Vis
  • Srednja škola "Antun Matijašević - Karamaneo". Osnovana je 1975. Ima nekoliko smjerova (trgovačka škola, gimnazija..), i centar je srednjoškolskog obrazovanja cijelog otoka Visa (učenici iz Komiže tu se također školuju).
  • Do 1960-ih postojale su i škole u viškim selima Podselje, Podstražje i Marine Zemlje koje su zatvorene zbog iseljavanja stanovništva.

Kultura

  • Limena glazba Vis
  • Muzej s bogatom arheološkom zbirkom iz antičke Isse (tvrđava Batarija)
  • Viško amatersko kazalište "Ranko Marinković"
  • Matica Hrvatska - ogranak Vis

Šport

  • U Visu je 1944. godine obnovljen HNK Hajduk Split, nakon što je prestao djelovati 1941. zbog talianske okupacije.
  • Kriket klub "Sir William Hoste"
  • ŠRC "Issa"
  • boćarski klub "Vis"
  • stolnoteniski klub "Issa"
  • nogometni klub "Vis"
  • jedriličarski klub "Vis"

Komiža (Komýza)

Komýza (= domaće-čakavski; jugo-štokavski: "Komiža", talianski Comisa) je gradić na zapadnoj obali otoka Visa u Hrvatskoj. Administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji, broj stanovnika je 1.677, poštanski broj 21485, z. širina = 43.04N i z. dužina = 16.09E. Komiža se nalazi na zapadnoj strani otoka Visa u dubokom Komiškom zaljevu. Od ostalog otoka ju razdvaja brdski masiv Hum (najviši vrh otoka 587m) koji se strmo spušta do obala zaljeva. Takav smještaj, a s njim povezan i manjak poljoprivrednih površina, odredio je orientaciju Komiže prama moru i ribarstvu. Preko prijevoja Sveti Mihovil novom cestom je povezana s gradom Visom, udaljenim 10 km, a udaljenost starom cestom Vis - Komiža koja prolazi južnim dijelom otoka iznosi 20 km.

Povijest Komiže

Komiža je srednjovjeki gradić mlađeg postanka od susjednog gradića Visa. Jedna od hipoteza o nastanku njenog imena govori da je nastalo od riječi Com Issa, što doslovno znači mjesto pokraj Isse, antičkog naselja na mjestu današnjeg Visa. Predpostavlja se kako su se možda već Grci ili Rimljani naselili i komišku uvalu, ali dosad nisu pronađeni sigurni materjalni dokazi. Komiža se prvi put spominje 1145. godine kao Val Comeza u darovnici zadarskog kneza Petra, koji je vladao srednjodalmatinskim otocima. Smatra se da je benediktinska opatija u mjestu vjerojatno postojala već i ranije.

Pod mletačkom vladavinom Komiža zajedno s Visom pripada hvarskoj općini, pa se ubrzano razvija kao središte ribarstva na ovom dijelu Jadrana. Mletačke vlasti su u 16. stoljeću zabilježile da su samo u jednom danu komiški ribari ulovili tri milijuna tona sardela. Bila je to gospodarska grana koja je omogućila izgradnju crkvi, utvrda i velikih kuća u Komiži, a donosila je bogatstvo i Hvaru ter samoj Veneciji. Pod austrijskom upravom (1815.- 1918.) Komiža dobiva i samostalnu općinu, pa prerasta u gradić sa svim potrebnim sadržajima. Početkom 20. stoljeća je to već najveće naselje na otoku Visu s blizu 4.000 stanovnika. Tada je izgrađen veliki lukobran i uređena luka, a u mjestu postoji sedam tvornica za preradu ribe: najveća je 'Fratelli Mardešić'.

S propašću Austro - Ugarske 1918. započinje dugo stoljetno razdoblje stagnacije Komiže do danas. Iako je otok Vis postao dio Kraljevine SHS, osnova komiškog gospodarstva tj. bogata ribolovna područja oko Palagruže, pripala su Italiji i ostala u njenom sastavu sve do 1947. godine. Sve više stanovnika se iseljava u Kaliforniju, gdje se nastavljaju baviti ribarstvom. Nakon Drugog svjetskog rata se i dalje nastavlja propadanje otoka, a s njim i Komiže. Ne samo što je Vis pretvoren u vojnu zonu što je spriječilo razvoj turizma, već je Komiži ukinuta općina i izravna trajektna veza sa Splitom koja je kasnije obnovljena. Nakon osamostaljenja Hrvatske i odlaska jugo-vojske s otoka, zaustavlja se iseljavanje i počinje turistički razvitak, pa je 1993. godine obnovljena komiška općina, koja 1997. dobiva status Grada, - ali je opet ukinut trajekt do Komiže koji sada vozi samo u Vis.

Pučanstvo

Čakavski Hrvati su autohtono i većinsko pučanstvo grada Komiže (97% prema popisu iz 2001.). Komižani govore posebnim cokavskim narječjem (bodulska inačica čakavskog narječja). Za vrijeme Austro-Ugarske je komiška općina imala preko 5.000 stanovnika, trostruko više nego danas. Prema popisu 1931. samo mjesto Komiža je imalo 3.254 stanovnika. Brojni su uzroci takvog demografskog nazadovanja: prvo bolest vinove loze i Prvi svjetski rat, koji su brojne Komižane natjerali na iseljavanje u Ameriku, a još više Drugi svjetski rat i njegove posljedice. Poratna vojna izolacija otoka Visa i s tim povezano gospodarsko zaostajanje, doveli su do velikog odljeva mladog stanovništva koje je odlazilo u potrazi za poslom. Nakon odlaska vojske s otoka (1992) počinje jači razvitak turizma, a time i prestanak iseljavanja. Nažalost, taj proces je prestao i prirodnim putem, jer je u mjestu ionako ostala uglavnom starija populacija, a konačno je nedavno ukinuta i trajektna veza čime je većina turista preusmjerena u grad Vis.

U sastav grada Komiže osim samog mjesta upravno još ulazi područje Podšpilja (s naseljima Borovik, Duboka, Podhumlje, Podšpilje i Žejna Glava), selo Oključna na sjevernoj obali otoka, pa manji otoci Biševo, Brusnik, Jabuka, Palagruža i Svetac. Na cijelomu upravnom području Komiže sada živi 1.677 stanovnika, od čega u samoj Komiži 1.523 gradjana, što je najmanji broj u zadnjih 150 godina otkad se provode popisi pučanstva. U inim područjima koja pripadaju gradu, stanje je još gorje: selo Oključna je sa 282 stanovnika (1931.) spalo na njih 5, područje Podšpilja sa 710 na 129, a otok Biševo sa 192 na 19 i Svetac od tridesetak na nula stanovnika. Tu se može govoriti o potpunom izumiranju ovih zaselaka, a ne smanjenju broja stanovnika.

Gospodarstvo

Komiža je poznata po svojoj ribarskoj tradiciji, koju su iseljeni Komižani prenesli i u Sjevernu Ameriku. Prije Drugog svjetskog rata u mjestu je postojalo sedam tvornica za preradu ribe, koje su kasnije udružene u tvornicu "Neptun". To je donedavno bio najveći i najvažniji gospodarski objekt u Komiži, ali je odnedavna potpuno propao u tzv. 'pretvorbi'.

Spomenici i znamenitosti

  • Crkva Gospe Gusarice zapravo posvećena Svetoj Mariji, ali je poznatiji narodni naziv koji je dobila po legendi o gusarskoj krađi gospine slike.
  • Mletački kaštel na rivi (Komuna)
  • Modra špilja na otoku Biševu
  • Župna crkva Svetog Nikole (Muster) s ostatcima benediktinskog samostana
  • Spomen - dom u Komiži, građen po projektu Stjepana Planića.
  • Zonkotova kuća na trgu Škor, zanimljiv spoj lokalne i barokne arhitekture
  • Titova špilja iznad Podšpilja

Ine zanimljivosti

  • U lučkom gradu San Pedro u Kaliforniji (danas južni dio Los Angelesa) živi deset puta više Komižana nego u samoj Komiži. Neke procjene govore i o 20-25 tisuća Komižana i njihovih potomaka u Americi.
  • Komiža je prvo hrvatsko mjesto koje je posjetio rimski Papa: 1177. godine Papu Aleksandra III. su ribari s Palagruže, gdje se sklonio od nevremena na putu za Veneciju, prevezli do Komiže. Tom je prilikom posvetio crkvu Svetog Nikole, a zatim nastavio put prama Zadru.
  • Komiški ribarski brod (gajeta) Falkuša je predstavljao Hrvatsku na Svjetskoj izložbi (EXPO) 1998. godine u Portugalu i opet u Brestu 2008.

Naobrazba

  • Osnovna škola Komiža
  • Odjel srednje škole "Antun Matijašević - Karamaneo" iz Visa

Kultura

  • Galerija slika Borisa Mardešića
  • Galerija slika Đure Tiljka
  • Gradska knjižnica i čitaonica
  • Ribarski muzej
  • Ženska klapa Gusarica

Šport

  • U mjestu se nalazi Športska dvorana sa zatvorenim boćalištem.
  • U Komiži djeluje i boćarski klub Komiža.

Slavni Komizjoni

  • Joško Božanić, pjesnik i dekan Filozofskog fakulteta u Splitu
  • Jakša Fiamengo, pjesnik
  • Ranko Marinković, književnik - Rođen u Visu, ali rodom iz komiške obitelji i pokopan u Komiži.
  • Ante Petrić, filozof
  • Miljenko Smoje, književnik; radio kao učitelj u komiškoj školi.
  • Ivica Vidović, glumac (Internet Movie Database)

'Biševo' (Bisòvo)

Bisòvo (= izvorno-čakavski; jugo-štokavski "Biševo", latinski Bucium, talij. Busi) je pješčani pučinski otok na srednjem Jadranu nedaleko Visa kod Komiže, poznat po svojoj Modroj špilji, vinu malom plavcu i pješčanim plažama. Površina mu je 5,84 km², a nalazi se na 42°58' N, 16°00' E, tj. 5 km jugozapadno od gradića Komiže, s kojim je tijekom cijele godine povezan manjom brodskom linijom (prugom).

Obale Biševa su većinom strme i klisuraste dijelom izbušene špiljama i procjepima, dok se manje pješčane plaže nalaze u zapadnim uvalama. Nutarnja površina otoka je većinom prekrivena plodnim naslagama staroga vulkanskog pepela donedavno zaraslog vinogradima, koji se tu nataložio ranijim erupcijama iz susjednih ugaslih vulkana Brusnik i Komiža: vidi još pobliže Srednjojadranski vulkani. Najviši je otočni vrh Straženica (240 m) iznad strme i klisuraste južne obale Biševa, na kojoj je donedavna bio i vojni bunker JNA, a zato je do 1990. oko Biševa bilo zabranjeno ronjenje i turistički ribolov (osim domaćim ribarima). Na otoku se nalazi više morskih špilja (čakav. garmi): najpoznatija je tzv. Modra špilja koja je lomom svjetla na uskom ulazu danju sva modro obojena, a druga je Medvidina špilja gdje su donedavna živjeli tuljani (sredozemna medvjedica - Monachus). Tu su ribari god. 1970. ubili zadnju stalnu medvidicu na Jadranu, pa dada kod nas tek povremeno dolutaju iz Sredozemlja.

Naseljenost

Ranije je najveće selo posred otoka bilo Polje sa crkvom Sv. Silvestra i uz nju ranije ruševine benediktinskog samostana koji je tu osnovao Ivan Grlić iz Splita, ali je nakon 2 stoljeća napušten zbog gusarskih napada. Po popisu iz 2001. godine Biševo ima tek 19 stalnih stanovnika, od kojih je 8 starije od 70 godina. Još 1961. je na Biševu bilo 114 stanovnika (prije Drugog svjetskog rata preko 192), koji su dijelom izumrli ili se preselili uglavnom u Komižu. Mnogi su i dalje ostali vezani za svoj otok na kojem u sezoni obrađuju vinograde i maslinike, a ljeti uglavnom i borave na njemu dok zimi borave u susjednoj Komiži.

Prometne veze

Biševo je zbog isturenoga vanjskog položaja često izloženo visokim valovima tramuntane iz sjeverozapada, bure sa sjevera i juga od jugoistoka, dok je tu mirnije more (bonaca) razmjerno rijetko pa se zato tu čamci većinom izvlače na obalu. Na otoku su 3 manje poluzaklonjene lučice s pristanom: na zapadu u uvalama Salbunara i Porat (Biševska luka), a na istoku Mezoporat odakle ide brodska linija za Komižu, ali je tu zabranjeno sidrenje zbog podvodnog kabela za Vis. U najnovije doba su neki makadamski putovi na Biševu asfaltirani i umjesto magaraca su dovezeni manji automobili za domaće (fiće i sl.), ali turisti ne mogu prevoziti auta na taj otočić.

Ini susjedni otočići

Biševo spada medju naseljene vanjske pučinske otoke središnjeg Jadrana najdalje od kopna. Susjedni manji nenaseljeni otočići dalje na zapadnoj pučini su još (vidi pobliže Pučinski otoci Jadrana):

  • Svetac (čakav. Štondria) koji je danas već nenaseljen, a krajem 20. st. je imao 5 stanovnika.
  • Susjedni Brusnik je niski vulkanski otočić na pučini južno od Svetca.
  • Viši vulkanski otočić Jabuka je najzapadnije vani na pučini i ranije je mornarici JNA služio za vježbe gadjanja kao balistička meta, a okolno dno za odlagalište starih mina i granata.

Abstract

Vis (Greek: Ἴσσα - Issa; Italian, Venetian: Lissa) is the most outerly lying larger Croatian island in the Adriatic Sea, and is part of the Central Dalmatian group of islands, with an area of 90.26 km² and a population of 3,617 (as of 2001). Of all the inhabited Croatian islands, it is the farthest from the coast. The highest peak of Vis is called Hum, 587 m high. There are two towns and municipalities on the island, Vis (1,960 inhabitants in the municipality) and Komiža (it. Comisa) (1,677), both located on the seacoast. There are smaller settlements on the island's interior: Podselje, Marinje zemlje, Oključna, Podšpilje, and Podstražje.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Elaborated and enlarged by GNU-license almost from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Otok_Vis_i_Bisòvo&oldid=45042"