Kraške ponornice u Hrvatskoj

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Ponornica ili podzemna rieka je izraziti kraški vodotok, koji bar dielom ili većinom teče ispod karbonatnog tla (vapnenci, dolomiti i slično), kroz osebujni kraški sustav podzemne cirkulacije. Takve su ponornice tipične i česte u dinarskom Krasu, gdje čine većinu tokova svježe vode.

Ponornice su osobito važne za hidrologiju krasa, jer isti vodeni tiek inače spaja u zajedničku cjelinu više reljefom razdvojenih područja. Time ponornice hidrološki povezuju naizgled zemljopisno odvojena područja kroz jedinstveni podzemni sliv. Najpoznatije tipske ponornice u hrvatskom krasu jesu Mrežnica, Dobra, Lika, Gacka, Krbava, Otuča-Krupa, Pazinčica, dubrovačka Ombla i dr.

Postanak i razvitak

Podzemne rieke ponornice su jedna od najvažnijih i tipskih prirodnih pojava u karbonatnom krasu, jer njihovim radom tj. kemijskim otapanjem vapnenca i dolomita uglavnom nastaju podzemne špilje kao glavna značajka kraškog reljefa. U područjima nerazvijenog polukrasa takve ponornice mogu izostati iz više razloga:

  • Fosilni kras s presuhom klimom: u ranijim vlažnijim razdobljima tamo su u pravim karbonatima još mogle teći podzemne vode, koje su zbog novije sušne klime nestale pa su preostale samo suhe špilje. To je slučaj sušnih karbonata npr. u Australiji, Africi i drugdje.
  • Nečisti polukras: ako na debljim karbonatima uopće nema špilja ni ponornica, glavni uzrok je većinom što je to miješani nečisti poluvapnenac s manje od 70% CaCO3, pa se takav slabo otapa i pritom prevladava mehanička erozija, što pak stvara mnogo rezidualnog sedimenta, npr. u mnogim polukraškim područjima sjeverozapadne i srednje Europe.
  • Pretanki karbonati: ako su karbonatne naslage samo površinske do par desetaka metara dubine i ispod toga netopivi silikati, već prostorno nema mogućnosti za pravi razvitak ponornica niti špilja.

Ponornice u Hrvatskoj

Prostrani vapnenački kras jugozapadnih Dinarida u južnoj Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori je u Europi najbogatije i tipično kraško područje s preko stotinu većih podzemnih rijeka i rječica ponornica, ne računajući tu još i više stotina manjih ponorničkih potoka i potočića. Samo u Hrvatskoj podzemno teče bar šezdesetak ponornica po čemu je među prvima na svijetu, a najviše je njih u Lici, Kordunu i dalmatinskoj Zagori. Neki su naši značajni primjeri:

  • Europski je rekorder u uzastopnom višestrukom poniranju rijeka Mrižnica koja zajedno s pritocima ponire i opet izvire čak 7 puta uzastopno. Po 4 puta ponire još i rijeka Dobra, itd.
  • Iako su uglavnom karbonatne građe s kraškim reljefom, na jadranskim je otocima danas već dijelom polufosilni kras i zbog oskudnih oborina uglavnom nema stalnih vodotoka. Samo na sjevernomu i kišnijem otoku Krku postoji jedini stalni vodotok - ponornica: ova izvire pod najvišim otočnim vrhom kao "Suha Ričina" koja teče veći dio godine samo do brdskog zaselka Sv.Juraj gdje ponire pa opet izvire kao obalna vrulja 'Kanali' kod Vrbnika (jedino po kišnoj zimi uz mnogo vode ista teče dalje i površinom kao rječica Velarika do Baške.
  • Većina dinarskih ponornica su ograničene na pravi tipski kras između Jadrana i Save. Izvan Dinarida u sjevernoj Hrvatskoj, na manjim vapnenačkim oazama postoji tek desetak manjih ponorničkih potoka (kao u ostaloj Europi). Npr. na karbonatima južnog podnožja zagrebačke Medvednice teče kraći potok Pustodol koji ponire, pa opet izvire kod Gračana i teče kao (sada kanalizirani) potok Medveščak kroz gradski centar Zagreba na jug do Save.

Primjeri sliva Kupe

Premda sama rijeka Kupa (latin. Colapis, sloven. Kolpa, čakav. Kulpa) nije ponornica iako izvire iz velikoga kraškog vrela pod Risnjakom, većina od desetak njezinih pritoka su izrazite kraške ponornice, dijelom i višestruke osobito Mrižnica i Dobra. Zato kraški sliv Kupe sveukupno obuhvaća čak dvadesetak podzemnih ponorničkih tokova, po čemu je glavni ponornički rekorder u Europi i među prvima na svijetu. Sama Kupa je pretežnim dijelom tj. duž 3/5 svoga gornjeg i srednjeg tieka kanjonska i granična rieka izmedju Hrvatske i Slovenije, a od toga 1/3 gornje Kupe teče klisurastim kanjonima kroz Gorski Kotar.

Kupa izvire iz kraškog jezerca tamnozelene boje u Nacionalnom parku Risnjak kod sela Razloge u Gorskom Kotaru. Oko 100m nizvodno s desne strane prima vodu povremenog bujičnog potoka Krašićevica, a dalje s lijeve strane je povremeni pritok Sušica gdje skreće prama sjeveroistoku, pa zatim na sjever. Ispod izvora je Kupa brza gorska rijeka, dok se nakon nekoliko kilometara smiruje i postaje mirna rijeka ispresjecana mnogim umjetnim slapovima koji su u povijesti služili za pogon vodenica tj. mlinova i pilana.

Pograničnom rijekom Kupa postaje pri ušću lieve pritoke Čabranke u Kupu. U svomu gornjem tieku se Kupa probija kroz duboki šumoviti kanjon. Na nekim se mjestima kanjon proširuje, pa se tamo nalaze plodne njive i polja. Sljedeća druga veća rijeka koja se ulieva u Kupu je ponornica Lahinja od sjevera iz Slovenije. Kupa tek kod Ozlja ulazi u svoj donji ravničarski tiek. Zatim stiže do Karlovca gdje se s desne strane ulieva ponornica Dobra, pa ubrzo nakon toga i kanjonska Korana koja već donosi vode ponorničke Mrežnice.

Sliv rijeke Kupe obuhvaća desetak većih pritoka i niz manjih rječica i potoka, od kojih je jedina značajna od sjevera iz Slovenije je Lahinja, a sve ine uglavnom teku s juga u Hrvatskoj, tako da se i sam sliv Pokuplja pretežno u 4/5 pruža u Hrvatskoj: najgornja Čabranka, pa Lahinja, Dobra, Mrežnica, Korana, Kupčina, Glina i najdonja Odra. Inače Kordunska vapnenačka zaravan u južnom slivu rijeke Kupe sadrži jedan od najvećih kraških spletova s desetak rječnih kanjona: Korana, Mrežnica, donja Dobra i njihove manje isto kanjonske pritoke Slunjčica, Tovunica, Rudnica, Kukača, ogulinska Mrižnica itd.

Slovenska Lahinja

Lahinja je jedini veći sjeverni pritok u Kupu iz Slovenije. To je kraška rieka u Beloj krajini na jugu Slovenije, kao lievi pritok Kupe, a tiek joj je dugačak 33,4 km. Izvorište je na 163m visine i sastavljeno od više kraških vrela na kraju kraške udoline kod Črnomlja između sela Knežina, Belčji Vrh i Mali Nerajec. Zbog malog pada u gornjem tieku ima ta rijeka vijugavo korito. Veće istočne pritoke Krupa i Dobličica dobiva s lijeve strane i obje nastaju iz kraških vrela, a kod Primostka utječe u Kupu.

U gornjem slivu je prvih 7km zaštićeno kao rezervat Lahinja (Natura 2000). Prije tridesetak godina su u donjim selima na rijeci mještani Bele Krajine rabili pitku vodu direktno iz Lahinje i tek u sedamdesetim godinama 20. st. se gradio vodovod npr. u selu Gradac. Iako se čistoća rijeke nakon gradnje uređaja za pročišćavanje odpadnih voda u gradu Črnomelj vidno poboljšala, neki građani tu još uvijek zlorabe Lahinju kao divlji deponij otpada.

Dobra i Kamačnik

Dobra (latin. Polanus) je višestruka hrvatska ponornica i desni pritok donje Kupe. Izvire iz dva izvora kod Skrada i Bukovog vrha. Dužina joj je 104 km i površina sliva 900 km². U gornjem tieku od izvorišta do grada Ogulina teče Gorskim Kotarom, a donja Dobra teče sjeverozapadnim rubom Kordunskog krasa i ulieva se u Kupu kod sela Mahično iznad Karlovca. Goranska gornja Dobra ponire u Ogulinu u Đulinom ponoru tj. u najdužem sustavu špilja u Hrvatskoj, da bi nekoliko kilometara dalje opet izišla na površinu.

Rieka Dobra je bogata ihtio- i ornitofaunom. Gornja i donja rieka Dobra obiluju ribljim vrstama: potočna i kalifornijska pastrva, lipljan, klen, mrena, uklija, šaran i linjak u gornjoj Dobri, a donja Dobra je jedna od rietkih hrvatskih rijeka u kojoj se još može naći i mladica, pa štuka, klen, plotica i mrena. Dobra ima 2 vodenice koje još uvijek rade i na njoj već radi hidocentrala Gojak, a pri kraju je izgradnja još i druge HE "Lešće".

  • Kamačnik: kod Vrbovskog u Dobru kao desni pritok utječe kanjonska rječica Kamačnik. Kanjon Kamačnik dužine 6,3km je većinom usječen u mezozojskom dolomitu blizu autoceste i pruge Rijeka-Zagreb u Gorskim Kotaru. To je zaštićeni krajolik blizu gradića Vrbovsko na 74,44 hektara zaštićenog područja na nadmorskoj visini od 370-600m. Na samom ulazu u park nalazi se ugostiteljski objekt. Pješačka staza odatle vodi rubom dolomitne stiene i brojnim mostovima izgrađenim iznad kanjonskog potoka kroz šumu bukve, jele i smreke do izvorišta na sjevernoj strmini podno gorja Bjelolasice.

Mrižnica i Tovunica

Mrižnica (jugo-srb. "Mrežnica", latin. Bolia, grč. Baloiê) je čak sedmostruka ponornica, ali je to imenom bila posrbljena kraška rieka usred Hrvatske (tzv. "Mrežnica"), kao lievi donji pritok blizu ušća rieke Korane u Kupu. Dužina pretežno kanjonskog korita Mrižnice je 63 km, a prosječni istjek = 45. Izvire kao ponornica zapadno od Slunja iz Ljubčagore, kao podzemni nastavak ličkih ponornica Dretulje-Vrnjike i Plasenice (jugo-srb. "Plaščanke").

Mrižnica utječe u donju Koranu u predgrađu Karlovca (Mekušje) i donjim nizinskim tiekom protječe kroz gradove Duga Resa i Karlovac. Glavni su joj s lieve strane kanjonski pritoci Tovunica, Rudnica i Kukača. Među svima hrvatskim riekama, kanjonski tijek Mrižnice na Kordunskom krasu se ističe najvećim nizovima travertinskih slapova i brojnih sedrenih brzica od izvora pa sve do Duge Rese.

  • Tovunica (jugo-srb. "Tounjčica") je imenom posrbljena kanjonska rieka na Kordunskom krasu i glavni je pritok Mrižnice, pa se zato ranije zvala i Zapadna Mrižnica. Vodu joj daju ponornice iz ogulinsko-modruške doline i njen južni kanjonski pritok, rječica Kukača. Izvire iz prostrane tristotinjak metara duboke špilje ispod brda Krpel u mjestu Tounj. Izpitivanjima je nađeno kako je vrelo Tovunice povezano s bivšom ponornicom Zagorska Mrižnica, rječicom čije se vode danas umjetno akumuliraju u jezeru Sabljaki kod Ogulina. Izgradnjom HE "Gojak" 1959. je sliv rijeke Mrižnice umjetno smanjen za 40% - jer joj je odsječen pritok Ogulinska Mrižnica, pa odonda Tovunica ljeti u gornjem tijeku često ima izrazito niski vodostaj ili odnedavna čak presuši.

Ukupna dužina korita Tovunice je 12,5 km, a površina sliva je 122 kv.km i tiek Tovunice se može podieliti u dva osobita diela. Prvi dio od izvora do sela Ožanića i drugi sad minirani dio od Ožanića do ušća u Mrižnicu. Prvim dielom ta rieka teče izrazito uskim i dubokim kanjonom. U Tounju se nalazi i poznati stari kameni most izgrađen 1775. god., a god. 1836. je nadograđen još jednim katom kako bi se ublažio nagib pristupne ceste. Kilometar prije sela Ožanića, Tovunica ulazi u najuži dvjestotinjak metara duboki kanjon s najvišim i najljepšim slapovima. U Ožanićima Tovunica prima pritok Rudnicu.

Nizvodno od Ožanića je Tovunica puno širja, a korito je izbrazdano dugačkim i nepravilnim sedrenim barierama. Kod ostataka stare frankopanske tvrđave Ključ i istoimenog sela se Tovunica ulieva u Mrižnicu. Donji tiek Tovunice nizvodno od Ožanića do ušća je od Domovinskog rata miniran i to obje obale u bivšoj Krajini. U izvorišnom dielu ove rieke živi stenoendem Ogulinska špiljska spužva (Eunapius subterraneus) kao jedina podzemna vrsta (slatkovodne) spužve u svietu. Izim u špilji Tounjčici, pronađena je ova još na samo šest bližih mjesta u Hrvatskoj: špilja u kamenolomu Tounj, špilja Zala (Mikašinovića špilja), u špiljama na izvorima Gojak i Rudnica, Crnačkoj špilji i u jami Mandelaja.

Ova vrlo rietka spužva se smatra ugroženom vrstom jer je izravno ugrožavaju ilegalna odlagališta smeća, kanalizacija i kamenolom u Tounju, pa hidroenergetsko skretanje okolnih vodotoka. Zbog svega toga je Karst Waters Institute iz Virginie (SAD) ovo područje oko Tovunice od 2003. god. proglasio jednim od deset najugroženijih kraških ekosustava na svietu. U Tovunici još žive ribe, npr. potočna i kalifornijska pastrva, štuka, mrena, podust, plotica, klen, linjak i grgeč. Bogatiji je ribom donji minirani tiek rijeke od Ožanića nizvodno, dok je zbog često vrlo niskog vodostaja gornji dio siromašan ribom i nastanjen uglavnom klenom.

Korana i Slunjčica

Korana (latin. Corona): Najduža i najveća kordunska rijeka (izim donje Kupe na sjevernom rubu) je rieka Korana, koja je i u Hrvatskoj druga kraška po dužini nakon najduže Kupe. Korana je kanjonska rieka na Kordunskom krasu u srednjoj Hrvatskoj i na zapadnom rubu BiH, kao desni pritok Kupe. Dužina korita Korane je 134 km, prosječni istjek = 86, a izvire iz Nacionalnog parka Plitvička jezera i utječe u Kupu u Karlovcu. Glavni pritoci Korane su po sredini Slunjčica i pri ušću Mrižnica, a protječe kroz gradove Slunj i Karlovac. Korana izvire u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Dugačka je 144 km od izvora do ušća u rijeku Kupu u Karlovcu. U Slunju na utoku Slunjčice u Koranu nastali su bogati sedreni slapovi Rastoke.

  • Slunjčica (jugo-srb. "Slušnica") je kraća rječica koja izvire jakim kraškim vrelom 5km južno od Slunja na 240m visine. Tipična je kraška rieka, pa zapravo tvori završetak podzemnog tieka južnije ponornice Lička Jesenica. Od brojnih sedrenih bariera su najljepše u naselju Rastoke na ušću Slunjčice u rijeku Koranu. Bogata je potočnom pastrvom i lipljanom.

Ličke ponornice

Izim dvadesetak ponornica u slivu Kupe, još inih desetak hrvatskih ponornica obuhvaća i kraška visoravan Like. Izim gornje Une na iztočnom rubu Like, ine glavne ličke rieke su većinom ponornice: Lika 78,1 km - sliv je 1570 km2 (izvire pod Velebitom u južnom dijelu Ličkog polja na 596m visine), Gacka 55,4 km - sliv 400-600 km2 (izvire na jugoistoku Gackog polja na 457m visine), Novčica 29 km - sliv 164,8 km2 (izvire na istočnoj padini Velebita na 1286m visine), pa kraća Lička Jasenica (izvorišna ponornica Mrežnice) i ine manje ponorničke rječice i potoci koje su većinom pritoci gore spomenutih.

Rieka Gacka

Gacka je tipska rieka ponornica duga 61 km s pritocima, a izvire kod Sinca ispod Godače i Vinca. Gacka je tehnički skraćena za 2/5 i sada je umjetno dugačka tek 61 km, dok je prije izgradnje hidroelektrane bila prirodno duga oko 100km, pa je sada nizvodno preostalo većinom suho korito. Gacka počinje od izvora Tonkovića vrilo i Majerovo vrilo kod Lešća, pa se polako spušta niz Gacko polje na sjeverozapad primajući više pritoka: Kostelka, Knjapovac, Begovac i ini manji. Odlikuje ju čista bistra voda koja unatoč krševitom kraju razmjerno sporo teče. Prosječna toplina ljeti je 10,8°C a zimi 7,9°C. Dubina rijeke varira od jednog metra pa do 10m u najdubljim djelovima.

Po svojemu kemijskom sastavu je voda prilično tvrda, blago alkalna i obiluje kalcijevim solima od 9,1 - 13,5 mg/L, što pospješuje rast obalne vegetacije oko rieke, pa je bogata kisikom. Dno rieke je većinom muljevito. Rieka Gacka obiluje podvodnim vrelima i speleološkim pojavama. Prva istraživanja započinju u drugoj polovici XX. stoljeća i do tada je podvodni sviet Gacke bio potpuna nepoznanica. Majerovo vrilo se speleološki smatra najbogatijim, pa se u zadnje vrieme njemu posvećuje posebna pozornost. Smatra se kako je preko polovice podvodnih prolaza i kanala Gacke još uviek neiztraženo.

Razvitak turizma tu počinje u drugoj polovici 20.st., kada započinje gradnja turističkih objekata na području Gacke i okolice. Veći doprinos popularnosti Gacke su dala i Plitvička jezera, jer je veliki broj turista putujući prama Plitvicama odkrio i ljepote Gacke. Danas je glavni oblik turizma na tom području rekreacijski i seoski turizam, a dobro je zastupljen i ribolov. Turisti imaju mogućnosti razgledavanja brojnih starih mlinova na rieci od kojih neki do danas još uviek rade. Rieka Gacka je iznimno bogata florom i faunom.

Zbog stroge brige za faunu u rieci, ribolov je dopušten samo od 1. ožujka do 30. rujna zbog zaštite riblje populacije. Na nekim je mjestima ribolov trajno i podpuno zabranjen npr. Karlov kanal kod Otočca, a posebno je poznata potočna pastrva. U i oko nje raste 25 biljnih vrsta mahovina i alga do stabljikastog bilja. Uz 17 vrsta vodenih životinja, tu žive domaća potočna pastrva (Salmo trutta), naseljena kalifornijska pastrva, štuka, čik, lipljen i bjelonogi potočni rak. Gacka je dom i čovječjoj ribici koja živi po dubokim vrelima u području vječne tame. Nedavno je pokrenut i projekt smanjenja umjetne populacije kalifornijske pastrve, jer je počela ozbiljno ugrožavati i potiskivati autohtonu domaću pastrvu.

Rieka Lika

Lika je rieka ponornica u jugozapadnoj Hrvatskoj na ličkoj visoravni i njezin površinski tiek teče kroz Ličko polje. Približna površina sliva Like je 1.570 kv.km. Lika izvire na sjeveroiztočnom podnožju Velebita pod najvišim vrhom Veli Golić, na nadmorskoj visini oko 600m. U svom tieku prima pritoke Jadovu, Novčicu, Otešicu i više manjih potoka. Lika je najveća lička ponornica s dužinom od 78 km, a najveće naselje uz rieku je Gospić.

Glavni njeni lijevi pritoci su Novčica i Otešica, a desni Jadova i Glamočnica. U stjenovitoj sutjeski Like na Ličkom polju je izgradjena brana za umjetno akumulacijsko jezero Kruščica, koje danas prekriva dio srednjeg korita rieke i tunelom je spojena s rijekom Gackom. Time je Lika odsječena od prvotnoga prirodnog ponora u Lipovu polju u kojim je ponirala kroz Velebit do uvale Žrnovica kod luke Jurjevo (Sv. Juraj). Najpoznatija stara građevina na rieci je Kosinjski most.

  • Novčica je kraška rječica u jugozapadnoj Hrvatskoj i pritok rieke Like. Duga je 29 km i protječe kroz grad Gospić. Površina sliva je 164,8 km2. Njezin velebitski izvor se nalazi na 1286m nadmorske visine i teče iz istočnih velebitskih padina, a ulijeva se u Liku.

Istarske ponornice

Glavne istarske rieke Raša, Mirna i Dragonja koje dielom teku i kroz fliš, uglavnom nisu ponornice. Međutim postoji u Istri još desetak manjih ponorničkih potoka i potočića, od kojih je razmjerno najveća i najpoznatija rječica Pazinčica:

Pazinčica-Limski kanal

Pazinčica je rječica ponornica u središnjoj Istri u zapadnoj Hrvatskoj (Istarska županija). Pazičica izvire od tri potoka: Lipa, Rakov potok i Borutski potok, koji se kod Cerovlja spajaju u jednu rječicu. Pazinčica ponire u Pazinsku jamu u gradu Pazinu i taj ponor rječice Pazinčice je jedinstveni spomenik prirode. Na Pazinčici je nekada bilo mnogo mlinova.

Na gornjem tieku Pazinčice se nalazi vodopad Zarečki krov. Zarečki krov je prostrana pećina koja podsjeća na krov iznad koje rječica Pazinčica u svom koritu stvara desetak metara visok vodopad i jezero, što je uz Pazinsku jamu jedna od najzanimljivijih prirodnih atrakcija u dolini Pazinčice. Taj slap i pećina leže 3 km uzvodno od Pazina prama Cerovlju u Istri. Tiekom ljetnih mjeseci Pazinjani tu nalaze mjesto za kupanje i osvježenje. Okolne stiene su kao uređeni penjački smjerovi cienjeni među penjačima.

  • Limski kanal: To je duboki kanjonski zaljev na zapadnoj obali Istre između Vrsara i Rovinja. Nastao je kao rias (potopljeno riečno ušće) rijeke Pazinčice koja danas ponire u Pazinskoj jami kod Pazina, a u prošlosti se površinski ulievala u more u Limskom kanalu slično kao danas u Dalmaciji rječna ušća Krke i Zrmanje. U staro korito Pazinčice je s postglacialnim dizanjem mora prodrlo more i tako je nastao današnji kanjonski zaljev, pa on nije fjord kao što se često pogrešno navodi u našoj turističkoj promičbi (fjord je uži duboki zaljev nastao radom ledenjaka). Limski zaljev je značajno uzgajalište školjaka. Ime mu dolazi od latinske rieči limes = granica, jer je u rimsko doba odatle počinjala granica između provincija Italije i Dalmacije.

Dalmatinske ponornice

U kopnenoj Dalmaciji je razvijeno više kanjonskih rieka sa sedrenim slapovima (Zrmanja, Krka i Cetina s pritocima) i tu se, osim niza manjih ponirućih potoka nalazi i par rječica ponornica. Najviše ponornica ima u slivu rieke Cetine, kamo uglavnom pritječu podzemno ispod lanca Dinare iz kraških polja susjedne jugozapadne Bosne.

Dubrovačka Ombla

Drugi najveći ponornički sustav je u južnoj Dalmaciji i susjednoj Hercegovini rieka Trebišnjica, koja ponire iz Popovog polja većim dielom kroz veliku špilju Vjeternicu i ponovo izvire jakim kraškim vrelom kod dalmatinskog Gruža kao dubrovačka Ombla. Ombla ili Rijeka dubrovačka je kraška rieka ponornica i spada u južnije rieke Jadranskog sliva. Izvor rieke Omble se nalazi u selu Komolac na 42°40'31"N - 18°8'10"E, tj. sjeverozapadno i oko 5 kilometara daleko od Dubrovnika, podno visoke klisuraste stiene Golubov kamen.

Ombla je jedna od više rijeka što izviru kao podzemni nastavak ponornice Trebišnjice, koja ponire u Popovom polju u dubrovačkom zaleđu. Tridesetak metara od izvora rieke Omble kod sela Komolac je mali slapić visok 70tak cm nakon kojeg Ombla teče kroz 5km dugački rias (kanjonsko ušće) Rijeke dubrovačke, a utječe u Jadran uz dubrovačku luku Gruž. To kanjonsko ušće Omble je slično ušćima Krke i Zrmanje, a u nestručnoj turistističkoj promičbi (i Wikipediji) se Ombla krivo proglašava tzv. 'fjordom' (= ledenjački zaljev).

Okoliš Omble je tipični rias (kanjonsko ušće) obalnog diela Hrvatske sa specifičnim biološkim i ekološkim osobitostima. Slična kanjonska ušća kod nas još imaju Krka, Zrmanja i Pazinčica (Limski kanal), a drugdje su najpoznatija na sjeverozapadnoj obali Španjolske, odakle su sva slična u svijetu zajedno nazvana riasi. Prosječna količina vode koja izvire na vrelu rijeke Omble je 24 m³/sek. S izvora rieke Omble se grad Dubrovnik napajao vodom za piće još od vremena Dubrovačke Republike, kada je tu izgradjen prvi dubrovački vodovod. Tiekom 15. stoljeća na izvoru rijeke Omble je poznati dubrovački graditelj Paskoje Miličević izgradio branu i mlinove.

Zaštićeni prostor Omble i Rijeke dubrovačke je dio od dvanaest takvih područja različite kategorije zaštite, koji po hrvatskom Zakonu o zaštiti prirode zavrjeđuju posebnu zaštitu radi očuvanja biološke i pejsažne raznolikosti, svoje osjetljivosti ili radi znanstvenog, kulturološkog, estetskog, obrazovnog, gospodarskog i drugoga javnog interesa. Zbog blizine dubrovačkog odlagališta za smeće Grabovica, Ombla se nalazi na popisu od desetak najugroženijih kraških fenomena u Hrvatskoj, iako je Grabovica koja je sanirana 2001. godine jedino hrvatsko odlagalište za smeće sa nepropusnim folijama koje zadovoljava najstrože ekološke kriterije i međunarodne standarde.

Ine ponornice

Izim najveće dalmatinske ponornice - dubrovačke Omble, po Dalmatinskoj Zagori teče još nekoliko manjih ponornica kao pritoci Cetine i Zrmanje: npr. rječica Ruda je ponornički pritok srednje Cetine kroz Dinaru, a Krupa veći ponornički pritok Zrmanje kroz Velebit, itd.

  • Ruda-Grab: Vodom najbogatija i najveća ponornica u dalmatinskoj Zagori je kratka rječica Ruda s ponornim pritokom Grab. Oboje izviru jakim kraškim vrelima pokraj cetinskog sela Ruda ispod Kamešnice, kao podzemni nastavci ponornica izpod Dinare iz Livanjskog polja u Bosni, pa kao lievi pritok s iztoka utječe u srednju Cetinu: vidi još Kanjonska rieka Cetina.
  • Krupa-Otuča: Otuča je lička ponornica iz Gračačkog polja, koja ponire pod južni Velebit, pa opet izvire podno Velebita u sjevernoj Dalmaciji kao kanjonska rječica Krupa. Ova kroz duboki nedostupni kanjon utječe u srednju Zrmanju: vidi još pobliže Zrmanja i Karin, ter Ponornice Otuča-Krupa.

SUMMARY

Sinking karst rivers (subterranean streams under carbonate rocks): The subterranean river is a river that runs wholly or partly deeper beneath the ground surface, where the riverbed channels does not represent the surface of the Earth. Subterranean rivers in calcareous karst relief are frequent and entirely natural, flowing frequently through cavernal systems. In karst topography, rivers may disappear through sinkholes, continuing underground, and in most cases, they may emerge into daylight further downstream, or even reach the seashore by subterranean cavernal eastuaries. There are many natural examples of subterranean karst rivers; among others:

  • The Disu subterranean river in Du'an, Guangxi Province, China is the longest known subterranean river till now. It goes down no less than 50 kilometres underground.
  • The Mrižnica karst river in Croatia sinks iteratively 7 times into karst caves then reemerging in surface. Croatian Karst areas (1/2 of that state) include about sixty major subterranean rivers sinking and emerging.
  • The Križna cave system in Loška dolina, Slovenia includes 22 subterranean lakes.
  • The Puerto Princesa Subterranean River on the island of Palawan, Philippines flows underground before emerging into the South China Sea. This subterranean river can be entered by boat through a cave.
  • The Phong Nha-Ke Bang National Park in Vietnam has an underground river flowing through its cave system.
  • The Sistema Sac Actun is an underwater cave system near the Caribbean coast of the Yucatan Peninsula.
  • The Santa Fe River in northern Florida drops into a large sinkhole in O'Leno State Park and reappears in the adjacent River Rise Preserve State Park, 3 miles (4.8 km) downstream.
  • The Mojave River in southern California flows underground in most places.
  • The Lost River in the Appalachian Mountains of West Virginia disappears underground and reappears as the Cacapon River.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Enlarged and elaborated by GNU-license almost from Croatian Wikinfo and WikiSlavia.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Kraške_ponornice_u_Hrvatskoj&oldid=35770"