Priljev imigranata u Europu
 Dopunite ga po pravilima Metapedije. |
|---|
Priljev imigranata u Europu (u javnom mnijenju: „Europska izbjeglička kriza”) je masovna selidba više stotine tisuća ilegalnih imigranata pridošlih iz Afrike i Azije (osobito Arapskog svijeta) u države članice Europske zajednice i neke nečlanice.
Od 1980-ih, od kad je najranije započeo rastući dolazak, broj pridošlih neeuropskih imigranata je počeo alarmantno rasti od 2011. godine, dok se njegov vrhunac zbio 2015. godine dolaskom više od milijun imigranata te prvih dva mjeseca 2016. godine dolaskom više od 135.000 imigranata. Stanje se još više pogoršalo od kad je njemačka kancelarka Angela Merkel najavila kako će Njemačka prihvatiti milijun imigranata. Tzv. „Merkel učinak” je izazvao priljev imigranata s čijim su se nezakonitim ulaskom suočile ostale države, poput Mađarske, Grčke i Italije.
Sadržaj
Nezakonito krijumčarenje ljudi
2015. godine, više od 3.700 imigranata je poginulo u pokušaju prelaska u Europu preko Sredozemnog mora, čime je to bila rekordno najsmrtonosnija godina zabilježena. 2014. godine, 3.279 osoba su bile žrtve učinka povlačenja iz država poput Njemačke prilikom potajnog prelaska Sredozemnog mora. Pro-imigrantske nevladine udruge su krivile Europu zbog neprimanja većeg broja imigranata. Međutim, one ne pokazuju isti interes u obeshrabrivanju nezakonitih dolazaka putom informativnih kampanja i pomoći u susjednim državama radi izbjegavanja rizika nezakonite trgovine ljudima.
Grčka i Turska su jedne od glavnih točki nezakonitih ulazaka u Europu. Tisuće imigranata svakodnevno nastavljaju pristizati na grčkim obalama. Napetosti su eskalirale između tih država i pro-imigrantskih nevladinih udruga što vrše pritisak na Europsku zajednicu, kako bi zaustavile deportacije imigranata.
Gospodarski useljenici predstavljeni kao politički izbjeglice
Imigranti pridošli u Europu su uglavnom gospodarski useljenici što, zloporabom imigracijskog kaosa prouzročenog ratnim okolnostima u Siriji i Libiji, pokušavaju dobiti status političkih izbjeglica radi dobivanja privlačnih povlastica, poput stanovanja i besplatnog održavanja na nekoliko godina. Većina imigranata ne dolazi iz država obuhvaćenih ratnim sukobima. Između 72% i 80% imigranata čine odrasli muškarci, što je više u skladu s gospodarskim useljenicima nego s ratom raseljenih useljenika. Za razliku od toga, poznato je kako su imigranti, što doista odgovaraju pojmu političkih izbjeglica, cijele obitelji čiji članovi su prisiljeni zajednički pobjeći zbog straha od osvete.
Premda se pro-imigrantske nevladine udruge poslužuju izvorom sažaljenja radi zahtijevanja otvaranja „svojih vrata” masovnom useljeništvu od Europe, za bijeg od ratnih sukoba na Bliskom istoku zapravo nije potrebno useliti u udaljene države poput Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva, u kojima je dohodak po glavi pučanina deset puta veći. Useljavanje u Europu je smislenije u slučaju bijega od siromaštva, zbog čega „izbjeglice”, kad dođu do sigurnog tla u južnoj Europi, ne zatraže odmah politički azil, nego nastavljaju putovanje i pješice prema sjeveru, kako bi sebe mogli proglasiti „prognanicima” nakon dolaska u države poput Švedske, Austrije, Njemačke ili pak Ujedinjenog Kraljevstva nakon nezakonitog prelaska Engleskog kanala. U međuvremenu, većina stvarnih političkih izbjeglica i ratom raseljenih osoba se nalaze u izbjegličkim logorima u Libanonu, Turskoj i unutrašnjosti Sirije.
Uloga političke podobnosti
Kriminalitet stranaca
Do ožujka 2016. godine, u Europskoj zajednici su postojale brojne sigurnosno rizične zone pod utjecajom ilegalnih imigranata i izvan nadzora redarstva, čiji je broj, po mađarskom predsjedniku vlade Viktoru Orbánu, iznosio oko 900.
Otpor priljevu imigranata
.jpg)
Poveznice
- Autogenocid
- Kalergijev plan
- Kultura dobrodošlice
- Migracijsko oružje
- Odnarodba
- Postdemokracija
- Preplavljenost tuđinštvom
- Priljev imigranata u Bosnu i Hercegovinu
- Priljev imigranata u Republiku Hrvatsku
- Sirijski građanski rat
