Priljev imigranata u Republiku Hrvatsku

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Trenutno vrijeme.png
Ovaj članak izvješćuje i sadrži podatke o trenutnom zbivanju/događaju.
Moguće su česte ili povremene izmjene članka pri nadolasku novijih informacija i izjava.
Pozor.png
Ovaj članak ili neki njegov dio sadrži zastarjele podatke.
Članak je potrebno nadopuniti novim informacijama.
Skupina imigranata na graničnom prijelazu Maljevac - Velika Kladuša u pokušaju ulaska u Republiku Hrvatsku, listopad 2018.

Priljev imigranata u Republiku Hrvatsku je dio općeg priljeva imigranata u europske države, čija dionica putovanja prolazi kroz ozemlje Republike Hrvatske.

Prvi priljev je bio započet 15. rujna 2015. ulaskom prvog masovnog vala imigranata iz smjera Srbije i službeno završen zatvaranjem tzv. „balkanske izbjegličke rute” 9. ožujka 2016. godine. Drugi priljev imigranata je započeo 2018. godine ponovnim „otvaranjem” tzv. „balkanske izbjegličke rute”, odnosno, ulaskom masovnog vala imigranata iz smjera Bosne i Hercegovine.

Tijek zbivanja

Također su se, prije 2010-ih, zbivali slični nezakoniti ulasci ilegalnih imigranata u Republiku Hrvatsku, no bili su minimalni i nisu imali značajan odjek u hrvatskoj javnosti.

Prvi priljev (2015. - 2016.)

Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić je prije ulaska velikog vala imigranata izjavio i tvrdio kako redarstvo u tom ozemlju ima dovoljno ljudi i opreme za zaštitu hrvatske granice od ilegalnih imigranata. Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović i prva podpredsjednica Vlade Vesna Pusić su odbacile mogućnost izgradnje ograde na državnoj granici Republike Hrvatske i Srbije. Predsjednik Vlade Zoran Milanović je izjavio kako je Republika Hrvatska spremna pomoći izbjeglicama što dolaze u Europu, inzistirajući na tomu kako ljudi bježe od sukoba i kako bi im stoga trebalo dati pravo na ostanak u EU.

U utorak, 15. rujna 2015. godine, u Republiku Hrvatsku je ušao prvi val imigranata, nakon što je Mađarska ogradila i zatvorila svoju državnu granicu sa Srbijom i nakon što su mađarski redarstvenici uhitili 519 osoba zbog prelaska granice, zbog čega su imigranti pošli prema Republici Hrvatskoj kao potencijalno novoj dionici putovanja prema srednjo- i sjevernoeuropskim državama. Prije ulaska u ozemlje Republike Hrvatske, imigranti su se uputili prema Šidu, kako bi došli do tzv. „zelene granice”. Nekoliko imigrantima popunjenih autobusa je pristiglo na granični prijelaz Tovarnik, gdje su stožer za zaštitu i spašavanje Vukovarsko-srijemske županije i hrvatski Crveni križ čekali nadolazeće imigrante. U četvrtak, 17. rujna 2015., oko 3:30, već više od 5000 imigranata je prešlo granični prijelaz Tovarnik. Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić je kazao kako je Hrvatska „potpuno puna” do večeri 17. rujna, te su hrvatske vlasti odlučile zatvoriti državnu granicu sa Srbijom, s iznimkom graničnog prijelaza Bajakovo, otvorenoga za cestovna vozila. Željezničke linije iz Srbije prema Republici Hrvatskoj, te prema Sloveniji su bile zatvorene.

6. listopada 2015. godine, 125.000 imigranata je ušlo u Republiku Hrvatsku unutar tri tjedna. Od sredine rujna do sredine listopada 2015., oko 200.000 imigranata je prošlo kroz Hrvatsku, s tim kako je većina njih putovalo prema Mađarskoj. 17. listopada 2015., Mađarska je zatvorila svoju državnu granicu s Republikom Hrvatskom, nakon čega su imigranti putovali dalje prema Sloveniji. Međutim, slovenske vlasti su izjavile kako će biti u mogućnosti priznati dolazak samo 2.500 ljudi dnevno, čime bi se zadržavalo tisuće imigranata u Hrvatskoj, kao i u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji, dok bi i dalje pristigli novi imigranti u ogromnom broju.

U prosincu 2015., slovenske vlasti su dale postaviti britvičaste žičane ograde („žilet-žice”) na državnoj granici s Republikom Hrvatskom, u sjevernoj Istri, rubnim predjelima Gorskog Kotara, te uz Hrvatsko Zagorje. Mjesni pučani iz dijela hrvatskog i slovenskog pograničnog prostora, neki političari i aktivisti iz nekih političkih, te ekoloških udruga i hrvatskog ogranka Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF Adria) su prosvjedovali zbog odluke o postavljanju žičane ograde, dijelom zbog dobrosusjedskih odnosa i dijelom zbog smrtonosnog učinka ograde na divlje životinje nakon pronalazaka žicom zarobljenih, ali preživjelih i mrtvih životinja. Također, državne vlasti Republike Hrvatske su slale prosvjedne note Sloveniji zbog postavljanja ograda i zahtjeve za njihovim uklanjanjem, također iz razloga što postavljena ograda prolazi i po pograničnom hrvatskom državnom prostoru, u blizini graničnog prijelaza Harmica, te u ozemlju rijeke Bregančice kod graničnog prijelaza Bregana Naselje.[1]

9. ožujka 2016. godine, Republika Hrvatska je započela provedbu ograničenja na granici sa Srbijom, s ciljom ponovne uspostave schengenskih pravila, čime je službeno završio priljev vala imigranata kroz Republiku Hrvatsku, s iznimkom propuštanja imigranata s ispravnim putnim ispravama.[2]

Drugi priljev (od 2018.)

Imigranti u naselju Maćešići kod Budačke Rijeke, u nezakonitom prolazu kroz Republiku Hrvatsku, svibanj 2018.

Broj prelazaka imigranata kroz Republiku Hrvatsku je značajno opao sa „zatvaranjem” tzv. „balkanske izbjegličke rute” 2016. godine, čime se sigurnosna situacija u određenoj mjeri na određeno vrijeme normalizirala. U drugoj polovici 2017. godine su se pojavile pretpostavke o vjerojatnosti nastanka nove i veće krize u slučaju masovnog ulaska imigranata iz smjera Bosne i Hercegovine, te dolaska većeg broja imigranata deportiranih iz nekih država članica Europske zajednice i njihovog zadržavanja u Republici Hrvatskoj (→ Schengenski prostor).

Drugi val priljeva imigranata u Republiku Hrvatsku je započeo 2018. godine, skoro istodobno s početkom priljeva imigranata u Bosnu i Hercegovinu. Za razliku od prvog vala, drugi val je obilježen strožim nadzorom državne granice i graničnih prijelaza, ali nenadziranim prolaskom imigranata kroz ozemlje Republike Hrvatske, s posljedičnim ishodom ozbiljnije ugroze stanja sigurnosti s rastućim brojem incidenata i kaznenih djela počinjenih od imigranata i krijumčara ljudi.

Dionice putovanja

Prve točke ulaska imigranata u Republiku Hrvatsku u prvom priljevu su, do 9. ožujka 2016. godine, bili granični prijelazi Tovarnik, Opatovac i Bapska. Prije uspostave potpunog strogog nadzora mađarske granice, imigranti su pješice i organiziranim cestovno-pružnim prijevozom putovali prema graničnom prijelazu kod Baranjskog Petrovog Sela. Veliku većinu imigranata se prevozilo do tranzitnog prihvatnog centra u Slavonskom Brodu, gdje ih se i zadržavalo, od kud ih se organiziranim prijevozom vozilo do graničnih prijelaza Harmica i Miljana u blizini Zagreba. Dio imigranata je samostalno pješice i cestovnim prijevozom putovalo podravskim i posavskim cestovnim dionicama do sjevernog i sjeverozapadnog dijela pograničnog prostora Republike Hrvatske.

U javnosti su se pojavile pretpostavke o mogućnosti preusmjeravanja ili uspostave paralelne, južne dionice putovanja i prihvata imigranata u južnoj Hrvatskoj iz smjera Albanije, Crne Gore i/ili Bosne i Hercegovine. Kao moguće točke ulaska imigranata, bile su navedene iduće ulazne točke: granični prijelazi Konfin kod Prevlake, Brgat kod Dubrovnika, i Metković, a veći tranzitni prihvatni centar je trebala biti vojarna na Prevlaki u slučaju prolaska imigranata primorskom Hrvatskom.

U drugom priljevu, glavne točke ulaska imigranata u Republiku Hrvatsku su granični prijelazi i šume u pograničnom prostoru Ličko-senjske i Karlovačke županije, s posebnom kocentracijom oko Donjeg Lapca, Ličkog Petrovog Sela i Maljevca iz smjera Cazinske krajine. Imigranti pješice i cestovnim prijevozom putuju cestovnim i šumskim dionicama do pograničnog prostora Primorsko-goranske, Karlovačke, i u manjoj mjeri Istarske županije sa Slovenijom.

Pogranični prostor Dalmatinske Zagore i Dubrovačko-neretvanske županije je u oba priljeva (bio) povremena točka ulaska imigranata u Republiku Hrvatsku.

Točke zadržavanja

Tijekom prvog vala, u Republici Hrvatskoj je, uz postojeće objekte, bilo uspostavljeno nekoliko privremenih tranzitnih prihvatnih centara, naknadno zatvoreni odlukama državnih vlasti: Bapska, Čepin, Ježevo (Prihvatni centar za strance), Kutina (Prihvatilište za tražitelje azila), Lovas, Opatovac, Sisak, Slavonski Brod, Tovarnik, Trilj, Zagreb (Prihvatilište za tražitelje azila).

U drugom valu, državne vlasti Republike Hrvatske nastoje ponovno uspostaviti tranzitni prihvatni centar u Slavonskom Brodu[3], te uspostaviti novi tranzitni prihvatni centar u Maloj Gorici kod Petrinje unatoč snažnom protivljenju mjesnih vlasti i pučanstva.[4]

Statistika

U javnosti su se uglavnom objavljivali ukupni brojevi imigranata što su od početka do službenog završetka prvog vala ušli u ozemlje Republike Hrvatske, dok je uz to Ministarstvo unutarnjih poslova redovito na svojoj mrežnoj stranici kronološki objavljivalo i brojeve ulazećih i privremeno smještenih imigranata, a od 23. siječnja 2016. su ti podatci dostupni jedino na upit.

Planovi provedbe trajnog naseljavanja imigranata

2016. i 2017.

20. svibnja 2016., ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić je u Bruxellesu najavio kako će Republika Hrvatska od lipnja 2016. početi s postupkom preselidbe (sirijskih) imigranata iz Grčke, Italije i Turske, i njihovog planiranog trajnog naseljavanja u Hrvatsku i potpune asimilacije u hrvatsko društvo do kraja 2017., slijedeći pritom plan vodstva Europske zajedince za razmještaj određenog broja imigranata po članicama Europske zajednice, kao i Odluke Vlade Republike Hrvatske o premještanju i preseljenju državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva koje ispunjavaju uvjete za odobrenje međunarodne zaštite od 16. srpnja 2015., Odluke Vijeća (EU) 2015/1523 od 14. rujna 2015., i Odluke Vijeća (EU) 2015/1601 od 22. rujna 2015. godine, po kojima je Republika Hrvatska dužna prihvatiti 1583 osobe. Za provedbu razmještaja, Ministarstvo unutarnjih poslova je slalo časnike za vezu u Grčku, Italiju i Tursku, kako bi mogli pronaći i preseliti najprije imigrante s interesom za životom u Republici Hrvatskoj, te ih na početku preseliti u stanove u Zagrebu, Rijeci i Splitu.[5][6][7][8]

Međutim, od planiranih 1583, samo je manji broj imigranata bilo preseljeno u Republiku Hrvatsku iz Grčke i Italije. Premda su tečaji hrvatskog jezika i nastava na hrvatskom jeziku bili osigurani, većina odraslih imigranata i djece imigranata nisu pohađala ili nemaju interes za učenjem jezika.

2019.

U lipnju 2019. godine je najavljeno postupno useljavanje imigranata s odobrenim azilom u Republici Hrvatskoj (smještenih u prihvatnim centrima u Republici Hrvatskoj i Turskoj) u 64 stana u državnom vlasništvu u devet županija u 14 naselja: Sisačko-moslavačkoj (20 u Sisku), Karlovačkoj (11 u Karlovcu, 3 u Dugoj Resi), Bjelovarsko-bilogorskoj (3 u Bjelovaru, 2 u Daruvaru), Brodsko-posavskoj (2 u Slavonskom Brodu), Požeško-slavonskoj (9 u Požegi, 2 u Lipiku), Osječko-baranjskoj (2 u Osijeku), Koprivničko-križevačkoj (1 u Koprivnici), Međimurskoj (1 u Kotoribi), i Varaždinskoj županiji (1 u Lepoglavi), te u Gradu Zagrebu (6 u Zagrebu, 1 u Sesvetama), u sklopu čega je Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje proveo javnu nabavu za isporuku i montažu namještaja i tehnike za opremanje navedenih stanova, u kojoj će sudjelovati gradečka tvrtka Mundus Viridis (46 stana) u vlasništvu Ivića Pašalića i varaždinska tvrtka Orto rea (18 stanova). Opremanje stanova je financirano iz europskog Fonda za azil, migracije i integraciju, iz kojeg će biti podmireno 75% troškova, a ostatak troškova iz državnog proračuna.[9]

Reakcije i stavovi o priljevu imigranata

Državne vlasti, političke stranke i organizacije

Stavovi o priljevu imigranata se razlikuju ovisno o usmjerenju političkih stranaka i političkim dužnosnicima. Političke stranke i organizacije s proimigrantskim stavovima uglavnom pripadaju političkoj ljevici i centru, dok one s protuuseljeničkim stavovima većinski pripadaju političkoj desnici i u manjoj mjeri centru.

Službeni stavovi državnih vlasti Republike Hrvatske o priljevu su podvojeni i kao takvi dvojbene naravi, no bez obzira na bilo koji vladajući stranački sastav, odnos prema pridošlim imigrantima je de facto blagonaklon i vlasti su sklone idejama o njihovom trajnom nastanjivanju u Republici Hrvatskoj i asimilaciji u hrvatsko društvo, pridržavajući se pritom smjernica zadanih od Europske zajednice i Ujedinjenih naroda.

Hrvatsko pučanstvo i aktivisti

Glavno žarište različitih novosti i reakcija na priljev imigranata su društvene mreže, na kojima ljudi svakodnevno objavljuju različite aktualnosti, obavijesti, fotografije i video snimke s mjesta događaja, te osobna svjedočanstva i iskustva s imigrantima.

Većina hrvatskog pučanstva javno i preko društvenih mreža iskazuje zabrinutost, ogorčenje, veliko nezadovoljstvo i iznimno negativne stavove prema imigrantima. Raniji povod, što je dodatno pojačao tu skupnu protivnost i nezadovoljstvo naspram pridošlim imigrantima, je otmica i smaknuće hrvatskog radnika Tomislava Salopeka od pripadnika egipatskog ogranka Islamske Države. Također su povodi tom skupnom nezadovoljstvu depopulacija i masovno iseljavanje, sustavno obespravljivanje domaćeg pučanstva i teško socijalno stanje u Republici Hrvatskoj, zbog kojega postoje brojni slučaji socijalno ugroženih i siromašnih pučana i njihovih obitelji kojima državne vlasti ili odbijaju pružiti bilo kakvu pomoć ili im pravno-financijski otežavaju životne okolnosti, dok paralelno pravno-financijski ili na bilo koji ini način pomažu povlaštenim manjinama i (privremeno) pridošlim imigrantima, primjerice u obliku osiguravanja prehrambenih proizvoda i besplatnog smještaja u državnim stanovima. Zbog navedenih događaja, kao i zbog nepovoljne i iznimno teške sigurnosne, društvene i demografske situacije u ostatku Europe, osobito u zapadno- i sjevernoeuropskim državama, Hrvati također sve izraženije iskazuju protuislamske stavove, kao i sve veću osviještenost za potrebom očuvanja opstanka kršćanstva, europske kulture i autohtonog europskog bjelačkog pučanstva.

Istodobno, manji dio hrvatskog pučanstva je, za vrijeme prvog priljeva, dočekao imigrante uglavnom neutralno ili umjereno blagonaklono, na način kako su im, uz pomoć Crvenog križa, organizirano pružali privremeni smještaj i liječničku pomoć, dijelili vodu, prehrambene i neprehrambene proizvode. Također je bilo poziva na smještaj imigranata po obiteljskim kućama i stanovima, ali je zbog naravi stanja priljeva i kapaciteta došlo do odustanka od te ideje. Međutim, dio takvih osoba je naknadno počeo iskazivati negativne stavove prema imigrantima nakon jednog ili više loših iskustava s njima.

Puno pozitivniji odnos prema priljevu imigranata uglavnom imaju neki lijevo-liberalni pojedinci i lobističke organizacije, koje uz poruke dobrodošlice imigranatima i izjednačavanja imigranata s hrvatskim ratnim izbjeglicama i prognanicima iz Domovinskog rata, također zagovarali njihovo udomaćivanje i integraciju u hrvatsko društvo, otvaranje državnih granica za neometani prolazak imigranata, itd. Vrlo su kritični prema negativnim stavovima i reakcijama većine hrvatskih pučana, te osporavaju kritičke vijesti i svjedočanstva, smatrajući ih pritom „rasističkima”, „ksenofobičnima” i „lažnim vijestima”.

Uloga javnih medija i proimigrantskih aktivista

Imigranti ispred Centra za tražitelje azila u Zagrebu s proimigrantskim natpisima ljevičarskih nevladinih udruga, sa svrhom stvaranja lažnog dojma o stvarnim namjerama imigranata. Provokativni natpis „Vi ste jednom bili izbjeglići” (desno) je primjer manipulativnog izjednačavanja imigranata s hrvatskim ratnim izbjeglicama i prognanicima iz Domovinskog rata.

Medijska manipulacija i pristranost

Službene vijesti i obavijesti o stvarnom stanju priljeva imigranata u Republiku Hrvatsku su uglavnom oskudne i ograničene, a neke od njih su i ciljano zataškane i prikrivene.

Veći i utjecajniji hrvatski mediji su uglavnom prenosili određene birane vijesti i obavijesti, i načelno su objavljivane iz lijevo-liberalne strane gledišta, radi proimigrantske promidžbe. Mediji su često opravdavali razloge selidbe golemog broja imigranata u europske države i ideološki osporavali neprijateljske stavove domaćeg pučanstva prema cjelokupnoj okolnosti i samim imigrantima. Međutim, kritičari su dotičnim medijima zamjerali ideološku pristranost i subjektivno prikazivanje cjelokupnog ozračja u većim skupinama imigranata, tako što su, primjerice, većinom snimali birane osobe (uglavnom žene i djecu) od kojih su često uzimali izjave, dok istodobno nisu snimali cijele skupine s muškom većinom.

Izjednačavanje imigranata s hrvatskim ratnim izbjeglicama

Od početka priljeva imigranata 2015. godine, politički podobni pojedinci i organizacije su, u svrhu pokušaja pridobivanja povjerenja kod domaćeg pučanstva i opravdanja useljavanja imigranata, nerijetko izjednačivali novopridošle imigrante s hrvatskim ratnim izbjeglicama i prognanicima iz Domovinskog rata. Međutim, navedena tvrdnja je sporna zbog činjenice kako općenito većina pridošlih imigranata dolazi iz država u kojima se ne vode ratni sukobi, kako dolaze uglavnom iz gospodarskih razloga, te kako dolaze kao islamisti s osvajačkim namjerama. Za razliku od navedenih imigranata, hrvatski ratni izbjeglice su načelno zbog vlastite sigurnosti prebjegli u inozemstvo i u sigurnije hrvatske gradove do svršetka rata, nakon čega se većina njih vratila u matična naselja i pokrajine, dok se jedan dio trajno nastanio u naselja zbjega u Republici Hrvatskoj i inozemstvu. Suprotno očekivanjima „izjednačitelja”, ovakvo stajalište je dodatno produbilo neprijateljstvo hrvatskog pučanstva prema imigrantima.

Optužbe protiv postupanja hrvatskog graničnog redarstva prema imigrantima

U svrhu smišljenog pritiskanja hrvatskog graničnog redarstva nakon što je tijekom drugog vala postrožen nadzor državne granice i graničnih prijelaza, neke nevladine udruge i manji dio imigranata optužuju redarstvo za navodna premlaćivanja imigranata tijekom njihovog odvraćanja s državne granice Republike Hrvatske, kao i za zapljene određenih predmeta tretirane kao pljačke. Njemačka nevladina udruga Border Violence Monitoring je objavila snimke postupanja hrvatskih redarstvenika prema imigrantima, potajno snimljene od nepoznatih aktivista. Izvješća o postupanju hrvatskih redarstvenika su prenaglašena, a Ministarstvo unutarnjih poslova opovrgava optužbe navodeći kako je takvo postupanje zakonito.[10][11][12]

Također su međusobne tučnjave, međusobna ranjavanja i samoranjavanja česta praksa među dijelom imigranata s ciljanom namjerom lažnog svjedočenja protiv redarstvenika radi dobivanja boljeg tretmana u slučaju uhićenja (→ viktimizam).[13]

Incidenti

Oskvrnuće grobnica tijekom boravka imigranata na pravoslavnom groblju Tovarnik.

Od 2015. godine do danas, u krajevima pogođenih priljevom se dogodio veći broj incidenata počinjenih od imigranata, osobito u Gorskom Kotaru i Lici gdje je nadzor njihovog gibanja zbog teško pristupačnog i slabo naseljenog šumskog i planinskog terena značajno otežan.

Zabilježeni slučaji počinjenih incidenata najčešće uključuju:

  • Provale i upade imigranata u planinarske domove, kuće za odmor s ciljom traženja hrane i prespavanja, s ishodom uneređivanja razbacivanjem ili oštećivanjem zatečenih predmeta i zaprljanjem namještaja i prostorija izmetom, dok su u nekim slučajima izvedeni paleži samih kuća,
  • Provale i upadi imigranata u stalno nastanjene kuće,
  • Onečišćenja vanjskog okoliša, najviše na točkama boravka ili zadržavanja,
  • Krađe imovine zatečene u provaljenim kućama i krađe osobnih vozila,
  • Pokušaje silovanja, i pokušaje razbojstva,
  • Fizičke napade imigranata na redarstvenike hladnim oružjem, bacanjem kamenja ili ukradenim vozilima,
  • Fizičke napade krijumčara na redarstvenike vozilima rabljenih za krijumčarenje imigranata, često s imigrantima nazočnih u vozilima,
  • Međusobne fizičke sukobe pojedinačnih imigranata ili organiziranih kriminalnih frakcija, najčešće u obliku tučnjava ili uporabe hladnog oružja.

Zbog nazočnosti različitih zaraznih bolesti među imigrantima, rizik od prijenosa zaraze na zdrave osobe u izravnom doticaju s imigrantima je velik. Istaknuti takav primjer je pojava bolesti crvenog vjetra (vrbanca) među hrvatskim redarstvenicima.[14]

Poveznice

Vanjske sveze

Članci i osvrti:

Izvori

  1. ↑ Dnevnik.hr: „Sloveniji uručena prosvjedna nota zbog žilet žice na hrvatskom teritoriju”
  2. ↑ HRT: „Od ponoći zatvorena tzv. balkanska izbjeglička ruta”
  3. ↑ Jutarnji list: „MOSTOVI ZASTUPNICI OTKRILI TAJNI PLAN POLICIJE? ‚U Slavonskom Brodu stvaraju golemo prihvatilište za migrante, na 80.000 kvadrata, a javnost ne zna!’”
  4. ↑ Večernji list: „Vlada skriva informacije o izgradnji objekta za migrante u Maloj Gorici pokraj Petrinje”
  5. ↑ Braniteljski portal: „STIŽU IZBJEGLICE: U Rijeci, Splitu i Zagrebu stanovi za izbjeglice koje će se preseliti u Hrvatsku”
  6. ↑ MUP RH: „Ministar Orepić na sastanku Vijeća JHA”
  7. ↑ MUP RH: „Upućivanje časnika za vezu u Italiju i Grčku”
  8. ↑ Večernji list: „Počinje preseljenje i naseljavanje izbjeglica iz Grčke, Italije i Sirije u Hrvatsku!”
  9. ↑ Sloboda.hr: „DOK MLADI HRVATI NAPUŠTAJU HRVATSKU: Migranti besplatno dobivaju 64 potpuno opremljena stana”
  10. ↑ Novi list: „Objavili tajne snimke: Hrvatska policija pendrecima i pištoljima tjera migrante u Bosnu”
  11. ↑ Novi list: „MUP o snimkama tjeranja migranta: ‚Sve je zakonito. Nije protjerivanje, već zakonito odvraćanje’”
  12. ↑ Novi list: „Nove optužbe za premlaćivanje i pljačkanje migranata na hrvatskoj granici: 'EU vlade su suučesnici'”
  13. ↑ Kvarnerski.com: „Ilegalni migranti sami se ozlijeđivali kako bi krivili policiju”
  14. ↑ Braniteljski portal: „NSP: KOD POLICIJSKIH SLUŽBENIKA POJAVIO SE TZV. ‚CRVENI VJETAR’… Je li uzrok ove zarazne i infekcijske bolesti dodir s migantina?”
Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Priljev_imigranata_u_Republiku_Hrvatsku&oldid=55041"