Psunj (984 m)
Psunj, 984 m (sred.viek: Psujnik, klas.latin. Mons Pisunus): - Psunj je glavno gorje na jugozapadu Slavonije u iztočnoj Hrvatskoj. To je razmjerno najviši slavonski masiv, s glavnim vrhom Brezovo polje na 984m. To je kod nas jedan od riedkih okruglo-pravilnih, još očuvanih vulkanskih čunjeva u Hrvatskoj.
Ima razmjerno pravilan kružno-stožasti oblik i na sjeveru se pruža do Ravne gore i Papuka, na iztoku mu je Požeška gora i na zapadu niža Paklina gora, pa na sjeveroiztoku Požeška kotlina i na jugu ravna Posavina. Napomena: dio terena na Psunju su dijelom do danas ostali minirani od nedavnoga Domovinskog rata.
Sadržaj
Gorje Požeške kotline
U slavonskoj ravnici sjeveroistočne Hrvatske uzdiže se samo starije niže gorje ispod 1.000m, koje je pretežno silikatne gradje. Većinom se razvilo Kaledonskom i Hercinskom orogenezom u paleozoiku, pa sadrže i najstarije hrvatske stijene iz silura i devona. Kasnije su ti masivi dosta erodirani i sniženi, a u terciaru su im niže padine prekrivene mladjim sedimentima iz Panonskog mora.
To slavonsko gorje u krugu oko Požeške kotline tvore: na sjeveru i sjeverozapadu najduži Papuk (953 m), na jugozapadu najviši Psunj (984 m), na sjeveroistoku Krndija (790 m), na jugu niža Požeška gora (616 m) i na jugoistoku najniža Dilj gora (471 m). Papuk i Krndija su spojeni u zajednički greben dužine oko 70 km, što je (uz nisku Bilogoru) najduži gorski niz sjeverne Hrvatske u medjurječju izmedju Save i Drave.
Slavonsko gorje je nastalo većinom još u paleozoiku tektonskim poremećajima, nabiranjem tla i formiranjem gorskih sklopova sastavljenih od granita, gnajsa, kristaličnih škriljevaca i eruptivnog kamenja. Podno tih masiva je na rasjedima došlo do pojave termalnih voda, a posebno su značajna izvorišta tople vode u predjelu Velike. Kasnije erozije tla oborinskim i tekućim vodama su formirale u tom gorju brojne usjeke i vododerine, što je pridonijelo bogatstvu reljefa kao i raznolikosti samog terena.
Reljefno gledano, zapadni brdoviti dio Slavonije unatoč svojoj kompaktnosti omogućio je izgradnju dobrih komunikacija sjeverne Podravske nizine s Požeškom dolinom kao i južnom Posavinom. Požeška kotlina je okružena Psunjom, Papukom, Krndijom, Diljem i Požeškom gorom. Posebno je zanimljiv i najprostraniji sjeverni planinski masiv Papuk, koji svojim grebenima i vrhovima od istočne Tromeđe (713 m) iznad Kutjeva preko glavnog vrha Papuka (953 m) sve do zapadnog Petrovog vrha (615 m) kraj Daruvara štiti kotlinu od sjevernih vjetrova, pa to čini na južnim padinama grebena Lisina-Papuk-Krndija klimu blažom nego u samoj Požeškoj kotlini.
Zemljopis Psunja
Najviši i središnji vrhunac Psunja je Brezovo Polje na 984m, a ini značajni vrhovi su još na iztoku Javornica (911 m) i na zapadu Ravna kosa (734 m), pa sedlo Psunj (787 m) i niži Strmac (461 m), itd. Na sjeveru je Psunj omedjen rječnim dolinama Pakre i Orljave kroz koje prolazi asfaltna cesta (D38) Pakrac - Kamenska - Požega, čiji prijevoj Bučje (365 m) dijeli Psunj od južnih ogranaka Papuka tj. od slavonske Ravne gore.
Psunj se uzdiže sjeverno od Nove Gradiške i jugoiztočno od Pakraca. Njegov čunjasti obris je vidljiv od Novske do Nove Gradiške na posavskoj autocesti (A3) i željezničkoj prugi Zagreb - Slavonski Brod. Sa zapadne strane Psunja vodi državna cesta (D5) Okučani - Lipik - Pakrac. Na zapadnoj strani uz najviši vrh uzdiže se 70m visok željezni TV-toranj uz nekoliko pratećih objekata.
Geomorfologija
Psunj je sastavni i najviši jugozapadni dio gorskog vijenca koji okružuje Požešku kotlinu. Glavna značajka reljefa je njegov kružno-čunjsti oblik i brojne, zvjezdasto razporedjene gorske kose, dugačke i po desetak kilometara, koje se lepezasto šire na sve strane od čvorišta u najvišem vrhu. Među njima su duboko i oštro usječene doline gorskih potoka koji razčlanjuju cijelo gorje.
Osobitost Psunja je što su mu gorske visine mnogo pitomije od uskih nižih dolina, koje su na mnogim mjestima oblikovane kao sutjeske sa koso-strmim stranama visokim po 300–400 m. Izvora ima na mnogo mjesta, pa i visoko pod vrhom. Viši dijelovi su mu prekriveni šumom, a na donjim prigorjima oko podnožja su posadjeni brojni voćnjaci i vinogradi.
Geološka gradja
Psunj je izvorno prastari vulkanski čunj iz rane Kaledonske orogeneze, čija je djelatnost ugasla i završila već u paleozoiku. Psunj ima paleozojsku jezgru, koju okružuju kasniji neogenski sedimeti. Od ruda se ovdje kopao grafit kod Brusnika i Brezovog polja, pa milovka kod Koprivne, kremene naslage i kvarcitni pijesak kod Zavlake i Grahovljana ter granit kod Šeovice i Ivanovca. Geološki su još zanimljive tektonske pukotine, koje su na zapadnom podnožju uvjetovale pojavu termalnih vrela u Lipiku.
Biljni pokrov
Biljni pokrov tj. raslinstvo visokog Psunja je donekle slično kao i na susjednom prostranijem Papuku tj. s naizgled bujnim šumama, ali je po flornom sastavu još jednoličniji i vrstama siromašniji od Papuka. Izim susjednog grebena Papuk-Krndija, biljni pokrov Psunja je u sjevernomu hrvatskom medjurječju još razmjerno sličan i zagrebačkoj silikatnoj Medvednici, ali je dosta različit i znatno siromašniji od karbonatnog lanca Ivanščica-Strahinščica, botanički najbogatijeg u sjevernoj Hrvatskoj, iako je inače s ovime klimatski dosta sličan.
Za laičke amatere i planinarce, acidofilna vegetacija Psunja je prividno 'bogata' tj. zapravo izgledom bujna, ali je naprotiv strukovno po vrstama ustvari dosta siromašna zamalo bez nekih posebnih osobitosti: Ovo je inače opća zajednička značajka silikatnih gorja u Europi, tj. florna jednoličnost i izgledna bujnost pri poredbi inih gorja izvan silikata, što je baš u slučaju Psunja vrlo očigledno izraženo.
U visinskoj zonaciji na gornjemu čunjastom grebenu Psunja uglavnom jednolično prevladavaju acidofilne bukove šume (Luzulo-Fagetum ampl.). Izpod toga u srednjemu brdskom pojasu najčešće su i prostrane acidofilne šume hrasta kitnjaka (Luzulo-Quercetum petraeae), pa na nižima silikatnim strminama ine kitnjakove šume (Carici-Quercetum petraeae ampl.), a najviše uz toplije jugozapadno podnožje su još i cerove šume (Orno-Quercetum cerridis).
Abstract
Psunj is a mount in the southwestern Slavonia region of eastern Croatia. It is the highest mountain of Slavonia, with its main peak of Brezovo polje at 984 m. In the north it extends to Mt Papuk and Ravna gora, while otherwise it is surrounded by minor hills and lowlands. It is located north of Nova Gradiška and southeast of Pakrac. On Psunj, nearby its peak is a 128.5 metres tall tower used for FM- and TV-transmission.
Poveznice
Reference
Initial part adapted mostly from Croatian Wikipedia by GNU license, then others added from diverse sources.
