Ranopanonski geozačetak Hrvatske
Ranopanonski geozačetak Hrvatske (prahrvatsko podmorje u siluru, Slavonsko pragorje od devona i Panonski zaljev od perma): - Prvotni i najstariji dielovi hrvatskog prakopna od kojih u siluru započinje geološki razvitak kopnene Hrvatske, jesu Moslavina i Slavonsko gorje: Psunj, Papuk, Krndija itd.
To su u rano doba devona i karbona kod nas bila zamalo jedina rana hrvatska kopna tj. otoci, jer je sve ino i ciela jugozapadna Hrvatska dotad još uglavnom ležala pod dubljim morem. Tek puno kasnije tj. nakon perma se dalje na jugu iz praoceana Tethys pojavljuju i prvi rani kopneni djelovi Dinarskog gorja i budućih jadranskih otoka: o tomu vidi još pobliže Prazemljopis Jadrana.
Sadržaj
Silur: prahrvatsko podmorje
Kroz početna geodoba tj. arhaik, algonkij, kambrij i ordovik još nema zamalo nikakvih suvislih tragova hrvatskog ozemlja pa niti iz najstarije Slavonije. Prvi takvi egzaktni geopodatci potječu od radiodatiranja i ranih fosilnih nalaza iz Slavonije i Moslavine tek od doba silura, dok za inu jugozapadnu Hrvatsku izpod Save sličnoga nema sve do perma.
Ovaj najraniji prapočetak Hrvatskog ozemlja u jugozapadnoj Panoniji počinje radiodatiranjem stijena silurske starosti pred oko 350 miliuna god., ter prvim rjedjim nalazima tadanjih fosila kao najstarijih dosad nadjenih iz Hrvatske. Tada su Moslavina i Slavonija uglavnom još ležale podvodno, na plićemu morskom dnu ranog praoceana Panthalassa (= 'Velemore') tj. uz južnu obalu prakopna Pangaea.
Tada iz Slavonije još nema nalaza nadmorskih sedimenata ni kopnenih fosila, premda je vjerojatno da su već od silura tu mogli postojati prvi manji otoci bar oko sadanje Požeške kotline. Medju nadjenim silurskim fosilima iz sjeverne Hrvatske su glavni i najčešći morski graptoliti.
Slavonsko pragorje iz devona
Prvo potvrdjeno izdizanje južnopanonskog prakopna u sadanjoj Slavoniji i Moslavini započelo je pred nekih 320 do 260 miliuna godina u doba Kaledonske orogeneze, koja je inače u Europi djelovala od Škotske do Skandinavije i tu južnije do Panonije. Tada se tektonski izdižu naše najstarije i prve veće planine u sjevernoj Hrvatskoj poput ranoga otočnog arhipelaga: najviši Psunj, najduži lanac Papuk-Krndija, pa iztočnije niži Dilj i zapadnije Moslavačka gora, tada još kao novi otoci na sjeveru praoceana Panthalassa uz južnu obalu prakopna Pangaea.
Iako su to danas razmjerno niže gore i brda svi izpod 1.000m, u ono prvotno doba srednjeg paleozoika nakon izdizanja su to jamačno morale biti prave više planine, koje su potom dugom oborinskom eroziom kroz permokarbon, pa cieli mezozoik i terciar dosad znatno i možda čak duplo snižene: izim toga im je okolno podnožje dosad izdignuto dugim zasipavanjem Panonije barem za parsto metara (neki drže da je dosad staro panonsko dno zatrpano i do 1km uvis).
Stoga su npr. prvotni najviši Papuk i Psunj iz paleozoika mogli dosezati visine i po 1.500 do 2.000m, a rana Krndija, Dilj i Moslavačka gora barem do nekih 1.000m. Iz ovoga početnog doba u devonu su po Slavonskom gorju i ranoj Moslavini fosilno nadjeni kao najranije kopnene šikare najviše bezlistni razgranjeni Psylophyta, pa u fauni rane stonoge, škorpioni itd. Puno su bogatiji kod nas raznovrstni obalni nalazi iz devona s morskom faunom.
Panonski zaljev od perma
U kasnijem paleozoiku tj. u permo-karbonu tu izprva prevladava toplija tropska klima. Zato se umnožava raznoliki i mnogovrstni biljni pokrov na tim panonskim praotocima Slavonije i Moslavine kao izvori sadanjeg ugljena, gdje tada već prevladavaju guste prašume Sigillaria, Lepidodendrona, crnogoričnih Cordaita, močvarnih Calamita, itd.
Potom od perma tj. pred nekih 200 miliuna godina, započinje diljem srednje Europe pa i u Panoniji, drugo i još jače izdizanje novih planina u velikoj Hercinskoj orogenezi, što kod nas ne zahvaća samo Slavonsko gorje, nego takodjer još Frušku i Zrinsku goru, Medvednicu, pa u susjedstvu još slovensko Pohorje, Vranicu u Bosni, itd. Pritom se prvotno sjeverno prakopno Pangaea razlomilo na iztočnu Angaru (= Sibir) i zapadnu Lauraziu (Europa + Sj.Amerika), a južnije se spaja novo veliko prakopno Gondwana i izmedju ovih se širi novi ekvatorski ocean Tethys.
Hercinskom orogenezom zapadno od Panonije nastaje poluotok Carnia (iztočne Alpe), a iztočnije još veći poluotok Moesia (srednji + iztočni Balkan): ovi s obje strane kod nas zatvaraju novi Panonski zaljev na sjevernoj obali oceana Tethys, gdje odonda na južnom ulazu toga ranog prazaljeva leže naši najstariji otoci Slavonskog gorja i Moslavine.
Istodobno s time još sliedi klimatsko pogoršanje i permsko zahladjenje, pa na višim vrhovima otoka i paleozojskog gorja nastaju kod nas prvi rani ledenjaci. Potom su nakon perma već poznati i prvi kopneni nalazi na jugozapadu Hrvatske iz primorskih Dinarida i jadranskih otoka. Stoga su iduće dalje promjene kod nas u mezozoiku uglavnom pobliže prikazane u drugomu paralelnom članku Prazemljopis Jadrana.
Prastara Moslavačka gora
Moslavačka gora leži u središnjoj Hrvatskoj na granici Sisačko-moslavačke i Bjelovarsko-bilogorske županije. Površina Moslavačke gore iznosi oko 1350 km². Spada u prastaro gromadno gorje paleozojskog izkona čak iz silura i devona, bogato rudnim bogatstvom: granitom ter nalazištima nafte i plina. Danas razmjerno niža brda Moslavačke gore su preostatak izrazito najstarijeg gorja u Hrvatskoj, kao prvotni rani prapočetak u izdizanju hrvatskog kopna iz praoceana Panthalassa.
U ono početno doba pri nastanku Moslavačke gore je u širjem europskom okružju supostojalo tek malo ranih planina: npr. naš Papuk, rumunjski Bihor, Češko gorje i Skandinavia, dok Alpe, Karpati i Dinaridi još dugo nisu postojali do mezozoika. Stoga to pradavno izdizanje sada skromne Moslavačke gore zapravo označuje najraniji prapočetak stvaranja prvoga hrvatskog kopna.
Najviši moslavački vrh je Humka na 489 m, a ini značaniji vrhovi su još Vis (444 m), Kaluđerov grob (437 m) i Mjesec (354 m). Moslavačka gora je obrasla gustim šumama bukve, hrasta kitnjaka, graba, kestena, crne johe i breze, a u nižim predjelima kultiviranim voćnjacima i vinogradima. Ima više kamenoloma od kojih su neki napušteni, a najvažniji su Pleterac i Mikleuška. Na Moslovačkoj gori postoje ostatci starih utvrda, od kojih je najpoznatiji Garić-grad što ga je izgradio ban Stjepan Šubić.
Moslavačka gora je provizorno zaštićena od 2007. godine za tri godine u kategoriji regionalnog parka. Nadjeni su fosilni ostatci praslona i nosoroga u rudniku bentonitske gline u Gornjoj Jelenskoj 1994. godine. U vodotocima živi ugrožena riba bijeli klen (Leuciscus cavedanus), a od vodozemaca su nazočni pjegavi daždevnjak, žuti mukač i smedja šumska žaba. Od rjedjih i ugroženih biljaka tu rastu npr. mirisni dvolist i zvjezdasti šaš (Carex echinata).
Gorje Požeške kotline
U slavonskoj ravnici sjeveroistočne Hrvatske uzdiže se samo starije niže gorje ispod 1.000m, koje je pretežno silikatne gradje. Većinom se razvilo Kaledonskom i Hercinskom orogenezom u paleozoiku, pa sadrže i najstarije hrvatske stijene iz silura i devona. Kasnije su ti masivi dosta erodirani i sniženi, a u terciaru su im niže padine prekrivene mladjim sedimentima iz Panonskog mora.
To slavonsko gorje u krugu oko Požeške kotline tvore: na sjeveru i sjeverozapadu najduži Papuk (953 m), na jugozapadu najviši Psunj (984 m), na sjeveroistoku Krndija (790 m), na jugu niža Požeška gora (616 m) i na jugoistoku najniža Dilj gora (471 m). Papuk i Krndija su spojeni u zajednički greben dužine oko 70 km, što je (uz nisku Bilogoru) najduži gorski niz sjeverne Hrvatske u medjurječju izmedju Save i Drave.
Slavonsko gorje je nastalo većinom još u paleozoiku tektonskim poremećajima, nabiranjem tla i formiranjem gorskih sklopova sastavljenih od granita, gnajsa, kristaličnih škriljevaca i eruptivnog kamenja. Podno tih masiva je na rasjedima došlo do pojave termalnih voda, a posebno su značajna izvorišta tople vode u predjelu Velike. Kasnije erozije tla oborinskim i tekućim vodama su formirale u tom gorju brojne usjeke i vododerine, što je pridonijelo bogatstvu reljefa kao i raznolikosti samog terena.
Reljefno gledano, zapadni brdoviti dio Slavonije unatoč svojoj kompaktnosti omogućio je izgradnju dobrih komunikacija sjeverne Podravske nizine s Požeškom dolinom kao i južnom Posavinom. Požeška kotlina je okružena Psunjom, Papukom, Krndijom, Diljem i Požeškom gorom. Posebno je zanimljiv i najprostraniji sjeverni planinski masiv Papuk, koji svojim grebenima i vrhovima od istočne Tromeđe (713 m) iznad Kutjeva preko glavnog vrha Papuka (953 m) sve do zapadnog Petrovog vrha (615 m) kraj Daruvara štiti kotlinu od sjevernih vjetrova, pa to čini na južnim padinama klimu blažom nego u samoj Požeškoj kotlini.
Psunj 984m
Psunj je najviši gorski greben Slavonije u istočnoj Hrvatskoj, istočno od Novske i sjeverno od Gradiške na jugozapadu Požeške kotline. Na sjeveru ga od Papuka odvajaju rječne doline Pakre i Orljave sa cestom Pakrac-Požega preko sedla Bučje na 365m, a na jugoistoku je od niže Požeške gore odvojen cestom Gradiška-Cernik-Kapela. Ovalni masiv Psunja je smjerom istok-zapad dug 30 km.
Najviši se vrh nalazi na visini od 984 metara i zove se Brezovo Polje, a oko njega se zvjezdasto šire strme gorske kose odvojene dubokim jarugama brdskih potoka. Istočnije je još viši vrh Javornica, 911m. Dalje na zapadu do Novske, preko sedla Bijela stijena kao najzapadniji ogranak Slavonskog gorja, nastavlja se prostrano i niže Novsko humlje ili Paklenica s glavnim vrhom Zmajevac, 467m. Ovo je humlje uglavnom obraslo hrastovim šumama u mozaiku s naseljima i vinogradima.
Psunj ima paleozojsku jezgru koju okružuju neogenski sedimeti. Stari silikatni greben Psunja je uglavnom gradjen od granita, gnajsa, škriljevaca i sličnih paleozojskih stijena s rudnim ležištima grafita, talka i kvarcnog pijeska. Viši dijelovi su prekriveni bukovom šumom i niže hrastovima, a na prigorjima su zasadjeni vinogradi i voćnjaci. U šumskom rezervatu Muški Bunar očuvan je dio hrastove prašume. U srednjem vijeku se gorje zvalo Psujnik, a u rimsko doba Mons Pisunus od čega potječe i današnje ime.
Papuk 953m
Papuk je najduža slavonska gora u sjeveroistočnoj Hrvatskoj, na sjevernoj i sjeverozapadnoj granici Požeške kotline. Zajedno s istočnim nastavkom (Krndija), taj gorski greben Papuk-Krndija je ukupno dugačak 70 km u smjeru istok-zapad. Najviši vrh grebena je istoimeni Papuk na 953m. Paleozojsku jezgru, gradjenu većinom od gnajsa, na rubovima prekrivaju mladji kredni karbonati (vapnenac i dolomit) i terciarne laporne naslage. Papuk se odlikuje velikim šumskim prostranstvom gdje prevladavaju hrastovi i bukva na višem grebenu, pored toga javor, klen, jasen i dr. Na prisojnim stranama ima breze, borovice i pitomog kestena.
Ogoljelih stijena ima u nižim dijelovima i potočnim koritima. Za slavonsko su gorje neobične Sokoline stijene (564 m) nedaleko od Gornjeg Vrhovca koje su mjestimično gole, glatke i gotovo okomite. Papuk je izvorišno područje za više vodotoka: Pakra, Karašica, Čađavica i dr. Papuk sa svojim razvedenim grebenima i uvalama, s bujnom vegetacijom, karakterističnom florom i faunom, uz obilje izvorske vode i gustu mrežu putova, predstavlja vrlo prikladno područje za razvitak gorskog turizma. Na području Papuka očuvani su značajniji ostatci kulturne baštine vezani za dva povijesna razdoblja, predhistorijsko doba i srednji vijek.
Starije ime Papuka, zabilježeno u srednjovjekim dokumentima bilo je Požeški Snježnik. Papuk je bio prvo oslobodjeno okupirano područje u Republici Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata. Područje od više od 500 kilometara četvornih su hrvatski branitelji uspjeli osloboditi uz minimalne žrtve. Oslobadjanje je započelo 13. prosinca 1991.. 136. slatinska brigada HV je za nekoliko dana uz pomoć 123. požeške, 127. virovitičke, 132. našičke brigade te pridruženih postrojaba iz Bjelovara, Čakovca i drugih postrojaba HV oslobodila cijelo područje bivše Općine Podravska Slatina.
1999. godine proglašen je Park prirode Papuk, a 2007. godine Papuk Geopark - prvi geopark u Hrvatskoj. Na Papuku su poznata rekreacijska središta Zvečevo, Jankovac i Velika, kao i arboretum Lisičine. Na Papuku su izgradjeni planinarsko-turistički objekti:
- planinarski dom Lapjak (335 m) 3 km udaljen od Velike
- termalno kupalište Toplice (296 m) nedaleko od Velike
- planinarska kuća Trišnjica, 7 km od doma Lapjaka
- dom gorske službe spašavanja na Nevoljašu (725 m)
- planinarski dom Jankovac (475 m) na sjevernim obroncima Papuka
Krndija 792m
Krndija je iztočnija gora u Slavoniji što se pruža istočno od Papuka, na koji se nadovezuje i slične je gradje. Nalazi se južno od Orahovice i Našica odnosno sjeverno od Požege i Kutjeva. Najviši vrh Krndije je Kapavac, visok 792 metara. Zapadna (uvjetna) granica Krndije je gorsko sedlo na cesti izmedju Orahovice i Kutjeva, dok je istočni rub teško odrediti, jer tu Krndija postupno prelazi na Našičko humlje u ravnici blizu Đakova i istočnije prama Vinkovcima.
Požeška gora 616m
Požeška gora je niži brdski greben južno od Požege u jugozapadnoj Slavoniji, izmedju Pleternice i Nove Gradiške u dužini oko 35 km. Požeška gora leži istočno od Psunja i zapadno od Dilja. Najviši vrh Požeške gore je Maksimov Hrast na 616 metara nadmorske visine. Pretežno hrastove šume su na toj niskoj gori većinom posječene skoro do glavnog hrbta zbog širenja naselja, vinograda i voćnjaka.
Dilj gora 471m
Dilj je najniža gora u središnjoj Slavoniji tj. u istočnoj Hrvatskoj, a nalazi se sjeverno od Slavonskog Broda i južno od Krndije. Na zapadu je od Požeške gore odvojena dubokom dolinom rijeke Orljave i cestom Požega-Slavonski Brod. Najviši vrh je Jurje brdo (jugo-srpski: "Čardak") na 471 metar nadmorske visine, a ini važniji vrhovi su još na zapadu Predolje (459m) i na istoku Lipovica (423 m). Na toj najnižoj slavonskoj gori su šume uglavnom posječene ili degradirane u šikare, a naselja se šire blizu vršnog grebena. Glavne prirodne znamenitosti su na sjevernoj strani Sovsko jezero pod glavnim vrhom i kanjonski potok Pljuskara sa slapovima.
Niže slavonsko humlje
Osim prikazanoga pravog gorja oko Požeške kotline, dalje u ravnici istočne Slavonije i Baranje se nalaze još poneke skupine nižeg humlja visine 200-300m, koje se većinom sastoji od mladjih pleistocenskih naslaga prapora (lesa). Takvi su npr. Banska Kosa (245 m) u Baranji, pa zapadni ogranak Fruške gore (294 m) kod Iloka, dok je ino slavonsko humlje na praporu izmedju Djakova i Vinkovaca još niže od 200m.
Zapad Fruške gore
Veći i najviši srednji i istočni dio Fruške gore s vrhom Crveni čot (539 m) se danas nalazi u Vojvodini (istočni Srijem), dok u Slavoniju tj. zapadni Srijem ulazi samo niži sjeverozapadni ogranak Fruške gore uz Dunav od Iloka do Vukovara. Tu je njezin najviši granični vrh Liska (294 m) južnije iznad Iloka, na čijim su obroncima prostrani vinogradi iz kojih se proizvode poznata iločka vina.
Baranja: Banska kosa
Banska Kosa se pruža sredinom Baranje, u smjeru sjeveroistok-jugozapad izmedju Batine i Belog Manastira. Na jugoistoku je omedjena cestom Batina-Beli Manastir, a na sjeverozapadu rječicom Karašica (pritok Dunava). Najviši su vršci na sredini toga prapornog hrpta Kamenjak 245m, Klenovac 227m i ini niži od 200m. Sjeverni su obronci mozaično pod hrastovim šumicama medunca, a zaravan i južni obronci su većinom iskrčeni s prostranim vinogradima i naseljima uz podnožje. Na prapornim strmcima se mjestimice još očuvala rijetka stepska flora, slična kao u susjednim pustama (Alföld) srednje Magjarske, kakve inače uglavnom nema zapadnije u Hrvatskoj.
Abstract
Early Pannonian starting of Croatia: - The earliest parts of Croatian lands are the Paleozoic mounts of SW. Pannonia, emerging as hoary isles yet from the Caledonian orogenesis in Devonian: Mt Psunj, Mt Papuk, Mt Krndija, Mt Moslavačka, etc. Other major SW. parts of Croatia e.g. Dinaric Alps and Adriatic isles, all started much lately since Permian.
Literatura
- Marin Topić & Zvonko Maković 2005: Slavonija & Baranja. MIT, Osijek, 272 str.
- Smerke, Z. 1983: Slavonsko gorje, planinarsko-turistička karta. NIŠRO, Varaždin.
- Petković, A. 1972: Planinarstvo Slavonije. Naše planine 24: 270, Zagreb.
- Svoboda, Lj. 1969: Slavonske planine. Naše planine 21: 3, Zagreb.
- Tajder, M. 1959: Petrografsko proučavanje Požeške gore. Ljetopis JAZU 63: 383, Zagreb.
- Marić, L. 1956: Petrografsko istraživanje Krndije. Ljetopis JAZU 60: 290-294, Zagreb.
Vanjske sveze
Poveznice
Reference
Adapted and elaborated by GNU-license from WikiSlavia and Wikinfo.
