Računalstvo
 |
|---|
Poviest računala (razvitak kompjutorskog sklopovlja od začetka do danas): - Računalo (engl. computer, špan. computador, njem. Grosrechner, fran. ordinateur, neolat. ordinator, jugo-srb. računar / kompjuter, hrv. računalo / kompjutor, kajk. kompač, čakav. žbirnÿk). Računalo ili komjutor je složeni tehnički uredjaj što služi za izvršavanje matematičkih operacija ili kontrolnih postupaka, koji se mogu izraziti u numeričkom ili logičkom obliku. Računala se sastoje od povezanih dielova koji izvršavaju jednostavnije, jasno odredjene funkcije. Složeno medjudjelovanje tih dielova rezultira sposobnošću računala za tehničku obradu, povezivanje i izvršavanje mnogobrojnih informacia.
Većina novijih tehničkih povjesnika se slažu, kako je temeljna načela današnjeg računala stvorio još u devetnaistom stoljeću engleski izumitelj Charles Babbage. Njegova nastojanja stvoriti programabilno računalo s nedovoljnom tehnologiom onog vremena dovela su ga do neuspjeha, jer masovna proizvodnja uniformnih mehaničkih dielova s niskim toleranciama dotad još nije postojala. Osim tih problema tehničke naravi, Babbagea je pratio još niz inih poteškoća (financijske, osobne i interpersonalne), što ga je napokon ipak spriečilo u namjeri da u stvarnosti napravi djelatno programabilno računalo.
Sadržaj
Početak i razvitak
Prva "prava" i radno učinkovita računala pojavila su se tiekom Drugoga svjetskog rata: tada su Englezi stvorili rano računalo Colossus, kao prvo programabilno računalo koje je uporabljeno za dešifririranje njemačke Enigme kao stroja za kodiranje njemačkih vojnih i diplomatskih poruka. Nakon drugoga svjetskog rata prvenstvo u tehnologiji, proizvodnji i primjeni računala preuzimaju Amerikanci. Postupnim poboljšanjem tehnologie proizvodnje i miniaturizacije (tranzistor i integrirani sklop) krajem 20. stoljeća računala su postala sve dostupnija i sastavni dio nove civilizacie.
Računalstvo kao primjenjena disciplina sliedi novije tiekove tehnologie. Krajnji proizvodi tj. računalo (hardware) i programski softvare su spoj prikupljenih znanja i primjena proizvodnih tehnologija i materiala u doba iz kojeg računalo potječe. Ponekad su smjene tehnologija toliko korjenite da stvaraju velike promjene u gradnji računala, pa se računala po tim glavnim smjenama svrstavaju u naraštaje (generacie). U stručnoj literaturi se obično spominju 4 naraštaja računala, a ova je podjela zasnovana na tehnologiji koja je bila rabljena za gradnju temeljnih sklopova u računalu:
- Prvi naraštaj računala 1946. do 1958: temeljna jedinica izradbe računala je elektronska ciev.
- Drugi naraštaj računala 1959. do 1964: temeljna jedinica izradbe računala je tranzistor.
- Treći naraštaj računala 1965. do 1970: temeljna jedinica računala je integrirani sklop.
- Četvrti naraštaj računala od 1970. do danas: temeljna jedinica računala je mikroprocesor.
Ovakva generacijska podjela računala ne daje priznanja već ranijim začetnicima (pionirima), koji su pripravili pristupni put prvom naraštaju računala. Prva generacija računala bi bila nemoguća bez rada pionira i znanstvenika prije i u doba II. svjetskog rata, kao i načelni rad Charlesa Babbagea u 19. stoljeću. Zato još treba uvesti i nulti naraštaj računala koja su rabila mješavinu mehaničkih, elektromehaničkih i elektronskih sklopova za izradbu najprvih računala, ali koja su dosljedna s načelima računala koje je prve postavio Charles Babbage.
Nulti začetak računala
Nulti začetak računala je pripremno doba prije pojave prvog naraštaja računala. Ovdje pripadaju svi računski strojevi i informacijski strojevi, koji su izravno već pomogli razvitku pravog računalstva. Primjeri takvih računskih strojeva:
- Pascalina, Blaise Pascal (1640 ?): mehanički računski stroj
- Diferencialni stroj, Charles Babbage 1822. (nedovršen)
- Analitički stroj, Charles Babbage 1871. (nedovršen)
- Tabulacijski stroj, Herman Hollerith 1889.
1. naraštaj računala
Prva generacija računala obuhvaća ona prava računala koja su se pojavila izmedju 1946. i 1958. Uporabila su elektronske cievi kao temeljnu jedinicu izradbe računala, a temelj za ulaz podataka bila je bušena kartica. Tadanji programski jezici su većinom bili FORTRAN i COBOL. Predstavnici ove prve generacije računala bili su:
- Iz SAD-a: ENIAC (1946.), EDVAC (1949.), BINAC (1949.), SEAC (1950.), UNIVAC (1951.), Whirlwind (1951.), ILLIAC (1951.), MANIAC (1952.), IAS (1952.)
- Vel. Britanija: EDSAC (1949.), Manchester Mark I (1949.), Ferranti Mark I (1951.), Leo I (1951.)
- Njemačka: Z4 (1950.)
- Australija: CSIRAC (1949.)
- Sovjetski Savez: MESM (1952.), Strela (1953.)
2. naraštaj računala
Drugi naraštaj računala obuhvaća ona koja su se pojavila izmedju 1959. i 1964. Ova je generacija računala kao temeljnu tvornu jedinicu za izradbu rabila tranzistore. Uporabom tranzistora kao temeljne jedinice umjesto elektronske cievi su znatno smanjene fizičke dimenzie prvih glomaznih računala, pa niža potrošnja energije, količina topline koje je zračilo i ubrzao tj. povećao broj ciklusa koje je to novije računalo moglo izvršiti. Isto tako je povećana pouzdanost stroja, jer su se tranzistori manje kvarili negoli ranije elektronske cievi.
U prosincu 1947. godine Walter Brattain, John Bardeen i William Shockley izumili su novi elektronički element kao tranzistor i za taj izum su 1956. godine dobili Nobelovu nagradu za fiziku. Glavno radno načelo tranzistora temelji se na svojstvima poluvodiča, tipično silicija. Računala s tranzistorima imala su znatno manje dimenzie i u radu su bila pouzdanija. Ovo doba druge generacie računala je trajalo od 1959. do 1964. godine i tada su razvijeni temeljni programski jezici koji olakšavaju uporabu računala i njihovu primjenu u poslovne svrhe.
- Računala 2. naraštaja su bila: serija IBM 1400 i IBM 7070, DEC PDP-1, Honeywel H 400, Burroughs B 200, NCR 315 i NCR 500
3. naraštaj računala
Treća generacija računala obuhvaća ona kasnija koja su se pojavila izmedju 1965. i 1978. Treći naraštaj računala rabili su integrirane sklopove kao temeljnu tvorbenu jedinicu za izradbu računala. Razvitak i pomaci: iglični pisači, računalne mreže i pojava prvog LANa, uporaba viših programskih jezika, a radna brzina se povećava.
- Programski jezici: - PL/1, BASIC
- Tipovi računala: CDC 6600 i CDC 3000, IBM / 360, UNIVAC 9000, Siemens 4004, NCR Century
4. naraštaj računala
Četvrta generacija računala obuhvaća ona novija koja su se pojavila od 1979. do danas. Sadanji četvrti naraštaj računala rabi mikroprocesor kao temeljnu tvorbenu jedinicu za izradbu računala. Razvitak i pomaci: objektno usmjereno programiranje, relacijske baze podataka, laserski pisači
- Programski jezici: C, C++, Smalltalk, Java
- Glavni tipovi računala: Apple II, Commodore 64, IBM PC, Macintosh
- Radni sustavi: CP/M, MS/DOS, OS-X, Windows, UNIX i Linux.
Summary
The history of computing hardware covers the developments from simple devices to aid calculation, via mechanical calculators, punched card data processing, and up to modern stored-program computers. Before the 20th century, most calculations were done by humans. Early mechanical tools to help humans with digital calculations were called "calculating machines", by proprietary names, or even as they are now: calculators. The machine operator was called the computer.
The first aids to computation were purely mechanical devices which required the operator to set up the initial values of an elementary arithmetic operation, then manipulate the device to obtain the result. The slide rule and later, analog computers represented numbers in a continuous form, for instance distance along a scale, rotation of a shaft, or a voltage. Numbers could also be represented in the form of digits, automatically manipulated by a mechanical mechanism. Although this approach generally required more complex mechanisms, it greatly increased the precision of results.
Poveznice
Reference
Adapted and condensed mostly from Croatian Wikipedia (but partly translated from Yugoslav hybrid jargon to true Croatian language).
