Rani Grci na iztočnom Jadranu

Rani Grci na iztočnom Jadranu (starogrčke kolonie i trgovački emporiji jadranskog primorja i otoka): - Prvi i najstariji prekomorski doseljenici kod nas na iztočnom Jadranu bili su u prapoviesti jamačno rani pomorski Feničani već prije 3 tisućljeća npr. Epidauros (sada Cavtat), Buthoe (Budva) itd., ali su arheonalazi i malobrojni zapisi o njima tu razmjerno oskudni i nesigurni.

Drugi sigurniji prekomorski doseljenici u predrimskoj ranoj antici na iztočnom Jadranu su rani pomorski Grci (Heleni), koji su se na nekim jadranskim otocima i po iztočnojadranskom primorju naseljavali bilo u novim helenističkim koloniama, kao i u trgovačkim četvrtima (emporiji) uz već postojeće ilirske gradove.

Grci na iztoku Jadrana

Rani pomorski Grci se na iztočnom Jadranu naseljuju za pola tisućljeća prije Rimljana, tj. u ranoj antici već od 5.- 2.st. pr.Kr. Njihove su prve gradske kolonie tu osnovane na nekim dalmatinskim otocima, odakle se zatim postupno proširuju sve do Kvarnerskih otoka i na kopnene obale Dalmacie. Ovdje rani Grci izgradjuju svoje nove lučke gradove ili bar uz već postojeće, starije ilirske gradine osnivaju svoje trgovačke četvrti (emporije), čime se rani iztočni Jadran postupno kulturno helenizira.

Iz tih ranogrčkih zapisa toponima prije Rimljana, značajno je što su oko polovice toga ranog mjestopisa još pred više od dva tisućljeća uz manje izmjene nastavaka, već bilo manjeviše slično našim današnjim hrvatskim toponimima: npr. Issa (Vis), Lastobon (Lastovo), Pharos (Hvar), Krepsa (Cres), Kourykta (Krk), Tragourion (Trogir), Stantania (Ston), Buthoe (Budva), Rhizontos (Risan), Kypris (Kupres), ... itd.

Rani Grci na našim otocima

Medju najranijim starogrčkim koloniama na iztočnom Jadranu su bile njihove luke Issa na otoku Visu, Pharos (Starigrad) na sjeveru Hvara, Korkyra Melaina na Korčuli, Lastobon (Lastovo), Diskelados na Braču, Olynta (Šolta), Kalypso (Koločep), Estiunision (Sestrunj), Mentoris (Molat), Palmodon (Premuda), ... itd.

Potom se u idućim stoljećima prije Krista, nakon grčkog potiskivanja pomorskih Liburna još proširuju i sjevernije na Kvarnerske otoke: Absoros (Osor) na spoju Cresa i Lošinja, Krepsa (grad Cres), Eukomion (sada Susak), Gissa na Pagu, pa emporij Kourykta u ranijemu liburnskom Krku i još Korynthia (sad ruševni Bosar) na iztočnom rtu otoka Krka, itd.

Grci na dalmatinskoj obali

Istodobno s proširenjem do Kvarnera, pomorski rani Grci postupno stvaraju svoje kolonie ili bar trgovačke emporie takodjer i duž primorskih obala kopnene Dalmacie: npr. Buthoe (Budva), Epidauros (Cavtat), Tragourion (Trogir), Stantania (Ston), Rhizontos (Risan u Boki) i ini ostali.

Starim Grcima je prije rimskih osvajanja sve do Krista bilo razmjerno slabije poznato nutarnje primorsko zaledje, gdje su njihovi grčki zapisi kopnenih naselja ostali još razmjerno rjedji: npr. Nedotion (Nadin), Hierostamne (Drniš), Emanion (Imotski), Chlebenos (Livno), Kypris (Kupres), itd.

Potom oko Kristova doba tj. za vrieme rimskih osvajanja, zamalo jedine naše obale gdje uglavnom još nije bilo većih grčkih kolonija ili bar emporija, preostale su na sjeveru samo Istra i kopneno Kvarnersko primorje.

Rana imena dalmatskih rieka

Izim plovidbe uz obale i otoke, rani Grci su kao pomorci na iztočnom Jadranu i poglavito u Dalmaciji kao prometne putove za plovidbu bar dielom rabili takodjer i donje tiekove većih primorskih rieka, osobito Krke i Neretve. Stoga su im već tada bar dielom bila poznata i imenovana naselja, jezera i bliža gorja oko tih primorskih rieka.

Tako su nam poznati starogrčki predrimski nazivi iz rane antike npr. za iduće iztočnojadranske rieke i jezera: Isontion (Soča - talij. Isonzo), Katarbates (Zrmanja), Korontes (Karinska laguna), Arbates (sada Krka), Salankos (Solinski Jadro), Hippos (rieka Cetina), Narone (Neretva), Emporion limne (Deransko jezero uz donju Neretvu), Astarea (dubrovačka Ombla), Rhizontikos kolpos (Boka Kotorska), itd.

Znatno su manje stari Grci kod nas poznavali i poneke veće nutarnje rieke iz dubljega panonskog zaledja u dunavskom slivu, npr. Istros (Dunav), Saos (Sava), Draos (Drava), Noaros (Mura), Baloie (Mrežnica), Baldassos (rieka Bosna) i Simakos (Lim).

Rana imena ilirskog gorja

Starim Grcima su bar donekle bila poznata i ranoantička imena primorskog gorja uz iztočni Jadran, potrebnih za plovidbenu orientaciu i vidljivih od iztočnojadranske obale ili iz plovnih dalmatinskih rieka: npr. Oeneos oros (Risnjak + Snježnik), Hythmetos oros (Bitoraj-Viševica), Koulikos oros (lanac Velebita), Hadrion oros (Biokovo), Tityreios oros (Svilaja), Chormos oros (Orjen), Bertiskos oros (Prokletije), itd. Puno slabije su rani Grci tada pod posebnim imenom poznavali još i poneko naše nutarnje peripanonsko gorje: npr. Byxeos oros (Grmeč), Amantinos oros (Papuk + Krndija) i Karontos oros (Fruška gora).

Bizant početkom srednjeg vieka

Klasični rani Grci iz antike se većinom nisu širili izvan iztočnojadranskih obala u dublje ilirsko zaledje, - ali je ovo kasnije ipak nastavio Bizant, odmah nakon propasti zapadnoga Rimskog Carstva. Pod ovim bizantinskim utjecajem su već u ranom srednjovjekovlju tj. izmedju 6.- 8./9.stoljeća manjeviše bili npr. nutarnji kopneni gradovi osobito Syrmion (Mitrovica), `Agranon (najraniji predslavenski Zagreb) i još ini manji na jugu i jugozapadu Panonije. Vjerojatno najstariji predrimski grad u Panoniji, već iz rane antike od VI. st. pr.Kr. je bio Segeste (kasnije rimska Siscia tj. Sisak).

Syrmion: Sriemska Mitrovica

Izim vjerojatno najranije predrimske Segeste na jugozapadu rane Panonije, drugi veći predrimski grad u južnoj Panoniji prije Krista je Syrmion, potom rimski Syrmium (sada Mitrovica). Taj grad je već izpočetka bio bar dielom pod ranogrčkim kulturno-trgovačkim utjecajem, a nakon rimske vlasti u kasnoj antici, Syrmion početkom srednjeg vieka kroz niz stoljeća opet dolazi pod bizantsku vlast, kao najveći nutarnji bizantski grad na sjeverozapadu carstva.

`Agranon: prvi rani Zagreb

`Agranon je bio izprva bizantski predslavenski grad romanskih izbjeglica početkom selidbe naroda, koji su većinom utemeljili kasnoantački izbjeglice iz susjedne Andautonie razorene u 5. stoljeću. `Agranon je svakako izprva bio pod najjačim bizantskim utjecajem u 6./ 8. st., ali je zasad neizvestno jeli izprva bar kroz par desetljeća bio izravno pod bizantskom vlašću,- dok je po bizantskim zapisima tu svakako početkom srednjeg vieka bio barem bizantski trgovački emporion.

Po oskudnim bizantskim naznakama i arheonalazima, taj rani `Agranon se nalazio na južnim brežuljcima u podnožju zapadnopanonskog gorja Pyrrhos oros tj. sadanje Medvednice, najvjerojatnije tamo gdje su se kasnije razvijali zagrebački Grič i Kaptol. O inim kasnijim detaljima iz srednjeg vieka vidi još pobliže u posebnom članku Rani Zagreb i Sljeme.

Abstract

Early Greeks in East Adriatic (Hellenic colonies and commercial emporia in Dalmatian coast and islands): - Between 5th to 2nd centuries B.C., early Greek navigators founded a series of ports and towns in Adriatic islands including Issa, Pharos, Corcyra Melaina, Absoros, Kourykta, and also others in Dalmatian mainland shores: Tragourion, Epidauros, Buthoe, etc.

Poveznice

• Rani Iranci i južna Europa
• Prapoviest rane Hrvatske
• Rani Zagreb i Sljeme
• Antička Hrvatska
• Egejski Hrvati

Reference

Almost original condensed compilation from other correlated articles in Wikinfo and WikiSlavia, available by GNU license.