Prapoviest rane Hrvatske

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Prapoviest rane Hrvatske (predantički zapisi o hrvatskom ozemlju iz željeznog doba): - Najraniji pismeni zemljopisni navodi iz jugoiztočnog ruba Europe su u srednjoj prapoviesti od III. tisuljeća pr.Kr. poznati iz otoka Krete (tada rani Kaphtor): Tamo se odonda kao najprva pismena u Europi, već razvijala posebna minojska ili eteokretska pomorska uljudba (Eteokretike Thalassokratia) s priestolnicom Knossos, koja je vladala većinom ranih Egejskih otoka od XXVIII.- XIV. stoljeća pr.Kr. Iduće druge malobrojne rane uljudbe se potom od sredine II.tis. pr.Kr. takodjer razvijaju uglavnom u južnoj Europi, a medju ovom drugom uljdbenom generacijom se uz ine manje i jedva poznate, posebno već iztiče u južnoj Iberiji (kasnija Španjolska) prastari bogati grad Tartessos (sada Cadiz) kao najraniji zapisan u jugozapadnoj Europi.

Drugi zamalo iztodobni rani grad iz kasne prapoviesti, tada je bila naša megalitna gradina Kuraktike (izgledom nalik istodobnoj Mikeni), a koji je na sjeveroiztoku prapoviesnog mora Taratta (tj. pra-Jadran) pred tri i pol tisućljeća na sadanjem otoku Krku već izgradila rana predindoeuropska etnogrupa pomorski Hythmetoi (pred-Liburni) kao prvi domaći pomorci na pra-Jadranu (Taratta): o tomu već oskudno izvješćuju rani Feničani i proto-Heleni (praGrci), itd. Potom još u trećemu prapoviesnom naraštaju ranih gradskih uljudbi kod nas krajem prapoviesti i početkom antike tj. početkom I. tisućljeća pr.Kr. rani Prailiri u Pra-Hercegovini (ranoantička Chersaia) grade još drugu megalitnu gradinu Daorson na Neretvinom pritoku Bregavi uz sadanji Stolac.

Genska poviest sadanjih Hrvata

Sve donedavna tj. još do kraja 20.st. su nas vladajući jugoslavisti uporno i većinom uzpješno ideopolitički uvjerili, kako smo zbog slavenskog jugojezika zamalo svi Hrvati izkonom južni Slaveni. A onda se nad to naše lažno-nametnuto prisilno južnoslavenstvo nadvio sudbinski mač nove egzaktne biogenetike, koji je samo za desetak godina dosad većinom sasjekao to naše lažno "južnoslavenstvo" nametnuto nam tek naknadno preko jugo-jezika. Iako se to još u našoj javnosti i dalje uporno prikriva i zamagljuje, ipak mnogobrojne gensko-biokemijske analize provedene već na više tisuća Hrvata iz stotinjak mjesta po Hrvatskoj i BiH, sve jasnije i već nedvojbeno dokazuju nam kako blizu polovice tj. oko 46% sadanjih Hrvata izravno potječu - ne od karpatskih Slavena, nego od ovdašnjih autohtonih predslavena iz posebnoga našeg genoma İ-2/Eu7 koji tu na Hrvatskom ozemlju žive najmanje 3.000 do 5.000 godina - tj. već od antike i prapoviesti. Dapače, u nekima našim krajevima su ovi prastari, neslavenski i genski osebujni Hrvati nadpolovična većina: ponegdje oko 2/3 pučanstva kao u Hercegovini (sada većinom ikavci), a nadpolovični su još na dalmatinskim otocima i srednjodalmatskoj obali (pretežno čakavci), pa u donjoj Posavini (većinom ikavci), kao i u središnjoj Hrvatskoj (dijelom ikavci i kajkavci).

Druga veća genska skupina koji uglavnom na sjeverozapadu od Istre do Zagorja i Podravine sada čine oko 1/4 do 1/3 hrvatskog pučanstva sa sveslavenskim genomom R1a/Eu19, uglavnom su potomci kasnijih slavensko-karpatskih doseljenika-ekavaca iz srednjeg vieka, a ovi danas doma većinom govore ekavsko-čakavski i ekavsko-kajkavski. Treća značajna genska grupa Hrvata takodjer autohtona antičkog izkona su zapadno-keltski potomci s genomom R1b/Eu18, kojih kod nas na sjeverozapadu ima oko 14% do 18%, ali su spram jugoiztoka sve rjedji pa na dalmatinskim otocima i u Hercegovini ovi većinom izostaju. O gornjoj novoiztraženoj biogenetici stvarnih Hrvata (ne dosad izmišljanih jugokarpatskih "Srbohrvata") vidi još pobliže stručno ovdje u nizu paralelnih članaka: Podrietlo Hrvata, Genetika Hrvata, Etnogeneza Prahrvata, Genomi neslavenskih Hrvata, Dinarokavkaski genom İ2/Eu7, Novo o iskonu Prahrvata, Slavenomanija u Hrvatskoj.

Iz gore navedenog jasno sliedi: kako se već ovdašnja antika i prapoviest izravno tiču barem 46% autohtonih neslavenskih Hrvata kao i još 14-18% keltskih Hrvata tj. ukupno čak 2/3 Hrvata čiji su izravni neslavenski pretci već tada jasno živjeli ovdje na matičnomu hrvatskom ozemlju,- već znatno prije mitske "Velike seobe Slavena" koju su nam, prije razvitka nove vjerodostojne biogenetike, uporno nametali i u glave silom utuvili naši lažljivi jugoslavisti: Stvarno doseljenih i genski potvrdjenih Slavena koji su ovamo doista stigli tek od srednjeg vieka je zapravo samo manjina tj. tek 1/4 do 1/3 predaka današnjih Hrvata, ali je kroz promičbene jugo-laži ovo napuhano i uporno nametnuto svim inim autohtonim Hrvatima (od kojih 3/4 do 2/3 zapravo ni nemaju veze s tom napuhanom "Seobom Slavena" iz srednjeg vieka): a preko ove jugo-laži nam je dosad još silom nametnut i sadanji Vukov jugo-jezik (izvorno tudji za većinu Hrvata).

Jadranski Hythmeti i Pelasgi

Za razliku od tada još jedva poznate Španjolske i Italije, iztočni je Jadran zbog veće blizine Starog Iztoka krajem prapoviesti ipak već postao bolje poznat s dielom imenovanim našim mjestima iz ranih feničkih, praperzijskih, ranogrčkih i manje iz inih tadanjih izvora o našima pradavnim obalama i otocima iz završne prapoviesti i rane antike:

  • Hyllouria je bio prvi poznati zapisan širji naziv nutarnje brdske Ilirije krajem prapoviesti i rane atike (ovaj rani pra-naziv približno odgovara sadanjoj Hrvatskoj + Bosni).
  • Pendanaya pedîas je iz kraja prapoviesti bila rana Panonska nizina na staroiranskomu, tj. potom klasična antička Interamnia iz rimskog doba (tj. sada Slavonija + Vojvodina).
  • Pelasgoi bijahu prvi imenovani stanovnici krajem prapoviesti (prije klasičnih Ilira) iz dalmatinskih otoka, Albanije i Epira.
  • Ina ranija predilirska ili ranoilirska praplemena iz rane antike imenovana uz iztočni Jadran: Rhundycti et Fecusses u Istri, pa južnije u obalnoj Dalmaciji još Manii, Bullini, Peuketes i drugi jedva poznati (kasnije u rimsko doba klasične antike ovi većinom nestaju).
  • Hythmetia je bio prvotni pradavni naziv krajem prapoviesti za kasniju antičku Liburniju na Kvarneru: tu je prije antike bila najsjevernija ranija europska uljudba Hythmetoi (srednjovjeki Quarnaro: sada Kvarner).
  • Astraia chersonesos je najranije poznato prvotno ime za kasniji klasični poluotok Histria iz rimske antike (tj. sada Istra).
  • Skudra paralia su prvotne jugoiztočne obale ranog Jadrana: potom je u klasičnoj antiki to rimski Illyricum inferior (sada Albanija + Crna Gora).
  • Prapoviesna pelazgička Taratta i potom ranogrčki Satournios pelagos jesu prvotna poznata imena Jadrana krajem prapoviesti, pa iz rane antike: zatim je to rimski mare Hadriacum iz klasične antike, pa potom još latinski mare Hadriaticum iz ranog srednjovjekovlja (tek srednjovjeki mletački Adriatico - za tisućljeće kasniji) od čega je novolatinski "mare Adriaticum".

Najranija imena našeg gorja

Već niz stoljeća prije Rimljana, tj. krajem prapoviesti i početkom antike su poznati prvi pismeni nazivi našega dinarskog gorja, kao i ponekih značajnih hrvatskih planina:

  • Hyllourike oreine je bilo prvo poznato ime za klasične antičke Alpes Illyricae (tj. sada Dinaridi).
  • Koulikos oros je bilo prvo poznato ranoantičko ime za klasične rimske montes Baebii (sada Velebit).
  • Hythmetos oros je prvotno ranoantičko ime za klasični rimski mons Lacinius (sada: Bitoraj + Viševica), koje je tada nazivano po etnogrupi Hythmetoi što je živjela na podnožju u Vinodolu.
  • Titurissa oreine je prvotno ranoantičko ime za klasični rimski mons Soetovius (tj. sada Svilaja).
  • Hadrion oros je prvotno ranoantičko ime za klasični rimski mons Vardaeus (sada Biokovo).
  • Chormos oros je najprvo ranoantičko ime za klasični rimski mons Hormus uz Rhizontikos kolpos tj. Boka Kotorska, kao najviši obalni vrhunac Dalmacije (sada Orjen, 1894m)
  • Balissos oros je ranoantičko ime sadanjeg panonskog gorja Papuk-Krdnija u Slavoniji i prvo imenom poznato rano gorje iz ruba panonskog zaledja.

Najstarija imena otočja

Razmjerno je najviše kod nas poznatih zemljopisnih pranaziva očuvano za jadranske otoke, pa i za izdvojene pučinske krajem prapoviesti i početkom rane antike, gdje su napose značajni arhajski (hetsko-pelazgički) predgrčki nastavci -ssa za većinu poznatih ranojadranskih otoka (što se ranije vjerojatno izgovaralo kao -ša):

  • Kressa nesos je bilo prvotno ranoantičko ime sjevernojadranskog Cresa: zatim klasična antička insula Crepsa (srednjov. mletački: Cherso).
  • Gissa nesos je prvotno ranoantičko ime liburnijskog otoka Paga: zatim je to klasična antička insula Pamodus.
  • Sissa nesos je prvo ranoantičko ime prije Rimljana za sadanji sjevernodalmatski otok Ugljan.
  • Keladussai nesoi su prvobitno ranoantičko ime za klasične rimske insulae Celadussae (srednjovjeki mletački: Incoronata, sada Kornati).
  • Melitussa nesos je prvo ranoantičko ime za južnodalmatski otok Mljet, klasična antička Melitta (srednjov. mletački: Meleda).
  • Choassa nesos je prvotno ranoantičko ime pučinskog otoka Sušac nasred Jadrana (srednjovjeko mletački: Cazza).
  • Niassa nesos je bilo prvo ranoantičko ime pučinskog otoka Svetac usred Jadrana (srednjovjeko mletački: Sant'Andrea).
  • Pelargussa nesos je prvobitno najstarije ranoantičko ime pučinskog otoka Palagruža usred Jadrana: potom je to klasična insula Pelagosa.

Najraniji jadranski pra-gradovi

Na istočnom Jadranu je krajem prapoviesti i početkom rane antike već imenom poznat niz prvotnih gradova, koji su tu kod nas podjednako brojni kao na cielomu zapadnom Sredozemlju, pa brojem ranih gradova tada iztočni Jadranu u Europi zaostaje samo iza rane Grčke:

  • Kuraktike polisma megalithica: ovo bijaše hitmetski prvi veći grad na ranom Jadranu (Taratta) već krajem prapoviesti iz II. tis. pr.Kr., što leži na sjevernom otoku Kourykte (sada grad Krk), izgrađen je između 15.- 12.st. pr.Kr., a potom je to klasični rimski Curicum (srednjovjeko mletački: 'Veglia' - tisućljeće mlađe ime nije latinsko).
  • Daorson polisma megalithica: ovo je drugi ranoilirski grad početkom antike iztočno blizu donje Neretve uz Stolac (sada Ošanići).
  • Tribessa polisma, bio je ranoantički grad u Popovom polju: potom je to klasična rimska urbs Tribunia u južnoj Dalmaciji (sada Trebinje).
  • Olmissa limen, bila je ranoantička luka sadanjeg Omiša u srednjoj Dalmaciji na ušću Cetine (klasično-antički Tillurus).
  • Idassa polisma, bio je ranoantički grad uz obalu sjeverne Dalmacije, tj. zatim klasična rimska Iadera (sada Zadar).
  • Skrissa limen je bila ranoantička luka pod Velebitom: potom je to klasični rimski portus Vegium (sada Karlobag).

Abstract

Protohistory of early Croatia: In comparison with the bio-genomics of regional autochtonic populations, the earlier pre-Roman toponymy of Taratta Sea (protohistoric Adriatic) and of Hyllourike oreine (early Dinaric Alps), as well as the first early names of pre-Roman coastal towns and of early Adriatic islands from the late protohistory and starting antiquity are given. The earliest regional town there had been the megalithic Kuraktike built in 15th-12th century B.C. on recent Krk island, and the earliest named ethnic group from the late protohistory there had been the navigating Hythmetoi at NE. Adriatic.

Poveznice

Reference

Original condensed compilation almost within from actual wiki, available by GNU license.