Ranoantički pragrad Segeste

Ranoantički pragrad Segeste (prvi južnopanonski grad Kelta + Iranaca): - Nakon u Hrvatskoj najstarijeg pragrada Krka (Kuraktike) preko 3 tisućljeća, ter trećega ranoantičkog pragrada Senja pred nekih 25 stoljeća, drugi najstariji ranoantički grad i prvi u zaledju na jugozapadu Panonije je bio naš pragrad Segestana (pra-Sisak) na sutoku rieka Kupe i Save, tu nastao i izgradjen kao rana utvrda i riečna luka već početkom antike, tj. najmanje od 6/5. stoljeća pr.Kr. odnosno ranije pred dolazak Grka i Rimljana.

Postanak rane Segeste

Oko 5. stoljeća prije Krista, nakon provale Darijeve vojske na Balkan, kroz ravnicu Pendanaya (= perz. Panonija) do sutoka Kupe i Save (Savaka) od iztoka stiže pleme Segestani (grč. Σεγεστανοί - Segestanoi, staroperzijski Segestân) i tu se miješaju s ranijim starosjediocima (Breuci), a zajedničkom naselju daju svoje ime Segeste (grč. Segestike). Čini se da je ovaj grad, smješten s desne obale Kupe, već tada bio najveći i najstariji rani grad jugozapadne Panonije. Taj ranoantički pragrad Segestana se nalazio na brežuljku Zibel u donjem zavoju Kupe, približno kod današnje sisačke bolnice i uz staro gradsko groblje.

Antička rimska Siscia

Rimljani su stoljećima u više navrata pokušavali osvojiti Segestu, no to im je uspjelo tek 35. pr.Kr., kad mladi Oktavian koji će kasnije postati rimski car August, nakon jednomjesečne obsade s vojskom od 12.000 ljudi, osvaja taj tvrdi predrimsko-ranopanonski grad, a s lijeve obale kod ušća Kupe osnivaju rimski vojni logor Siscia. Novije ideološko izjednačavanje nepodobnih Segestana i susjednih Colapiana (podvala lokalnih 'srboida') posve je besmisleno, jer im se biokemijsko-genomski nalazi drastično razlikuju: Segestani su većinski jugoiztočni tip I-2/Eu7, a Colapiani više keltozapadni R1b/Eu18.

Srednjovjeka etnogeneza

S ranohrvatskom etnogenezom je povezan i prahrvatski izkon imena Siska, za koji je nedavno izveden pouzdaniji izvor i približna godina postanka (M.N. Ćurić 1991.). U antičkom Perzijskom carstvu dinastije Ahemenida, prije Krista je unutar banovine Harauvatya na granici Irana i Afganistana živjelo rano pleme Harauvati-Segestâni u svojoj pokrajini Segestân oko velikog jezera Hilmend (= danas novoiranski vilayet Sistân s gradom Sisaht).

God. 514. pr.Kr. car Darije skuplja ogromnu vojsku u kojoj je i veća četa tih iztočnih Segestâna, pa svi odlaze na zapad preko Bospora, gdje osvajaju Trakiju (tj. Bugarsku) i sjevernu Grčku do Atene, Macedoniju, Kosovo i Sandjak. Potom se većina vojske povlači, a ini ostaju kao perzijska predstraža u Europi pa zatim dijelom naseljuju ravnicu Pendanaya, uz ine i ovi iranohrvatski Segestani (Ćurić 1991). U arheonalazima osobite umjetnosti ranih Segestana su najviše zastupljene ljudske figurice, a od životinjskih prevladavaju prikazi konja. Takva antropomorfna i zoomorfna plastika je česta u blizini žrtvenika ili kao grobni prilog, što je znakovito za iztočnoarijske kulture iranoskitskog kruga.

Sisečka biogenetika

Nova biogenetika nam pokazuje da su oko polovice ljudi iz okolice Siska najvjerojatnije izravni fizički potomci tih predslavenskih iztočnih Segestâna, jer se izvan Dalmacije i Hercegovine, baš u srednjoj Hrvatskoj na području oko Siska i Petrinje nalazi razmjerno najviši udjel tj. preko 1/2 ovdašnje muške populacije sadrži naš specifični dinaro-kavkazki genom I-2 (Eu7: Kavkaz 30-62%, Teheran 33%, itd.), dok je tu slavenski R1b (Eu19) razmjerno najniži izvan Dalmacije.

Slično takvoj genetici je ovo vidljivo i u staroj sisečko-petrinjskoj kajkavici, donedavna sa 7% staroperzijskih riječi. Ovi Harauvati-Segestani (tj. Prahrvati-Sišćani) izmedju god. 512. i 510, tj. krajem VI. st. pr.Kr. grade prastari panonski grad Segeste koji je od 4. st. zapisan u grčkom obliku Segestike, a od god. 35. pr.Kr. osvaja ga car August i postaje rimska Siscia, kasnije od srednjeg vijeka je slaviziran u kajkavski Sisek, potom u Jugoslaviji kao balkansko-štokavski Sisak. Ime susjednog grada Petrinja najvjerojatnije je grčkog iskona od naziva petrîna = kamenolom i u tom obliku (Petrynia) je izvorno zapisana iz srednjeg vijeka.

Poredbeni zaključak

Dakle, kronološkim su redosliedom raniji pragradovi na urbanom ozemlju sadanjeg Siska od rane antike dosad bili sliedeći:

• Ranoantički irano-keltski pragrad Segeste od 6.- 4. stoljeća na zapadnom rubu Siska u donjem zavoju Kupe (sada brežuljak Zibel), kao najraniji zidani grad Panonije (tada Pendanaya).
• Srednjoantički grčko-keltski rani grad Segestica od 4.- 2.st. uz donju Kupu.
• Kasnoantički klasični rimsko-ilirski grad Siscia kod ušća Kupe u Savu.
• Srednjovjeki slavizirani starohrvatski grad SisEk uz središte sadanjeg Siska.

Zamalo svi ostali stariji gradovi južne Panonije su svojom prvom pojavom i razvitkom znatno kasniji za par stoljeća ili cielo tisućljeće spram te najstarije ranoantičke Segeste (pra-Siska). Drugi razmjerno stariji u Panoniji za par stoljeća nakon Siska je Syrmion (Sriemska Mitrovica) poznata tek od srednje antike iz doba grčkih putovanja, a ostali stari južnopanonski gradovi postoje uglavnom od rimskog doba, tek od kasne antike tj. nakon Kristova doba.

Na našem Jadranu su po sličnoj starosti postankom približno istodobni s ranim panonskim pra-Siskom (Segeste) npr. rani Senj (Senia), rani Zadar (Diadora), Cavtat (Epidauros) i još par inih, dok je postankom npr. za par stoljeća od pra-Siska mladji Split, itd. Za cielo tisućljeće su spram Siska mladji npr. rani Zagreb, Šibenik, Dubrovnik, itd.

Literatura

• Mirela Slukan-Altić, 2003: Povijesni atlas gradova, 2. Sisak. Hrvatski državni arhiv, 241 str., Sisak.

Poveznice

• Rana Pendanaya i Segeste
• Predslavenska Hrvatska
• Iliri (antički Dinarci)
• Banovina
• Panonija

Referenca

A provisional digest on the earliest history of ancient town Sisek.