Ranoslavenski arhaizmi
Ranoslavenski arhaizmi u Hrvatskoj: To su starinske riječi i oblici baštinjeni iz ranijeg doba prije zajedničke raselidbe Slavena i prije srednjovjekoga crkvenoslavenskog jezika. Oni su dosad većinom nazočni u reliktnim dialektima na rubu slavenstva, a medju južnim Slavenima ih je razmjerno najviše očuvano u bugarskom jeziku i starohrvatskoj čakavici. Oni su se u hrvatskoj javnosti manjeviše rabili do kraja 19. stoljeća, ali su od 1918. političkom direktivom u Jugoslaviji izbačeni iz službenog standarda pa su dosad dijelom preostali kod kajkavaca i najviše kod čakavaca.
Sadržaj
ABSTRACT
Early-Slavic archaisms in Croatia: The ancient words and forms inherited from time prior to Slavic dispersion and before Church-Slavonic language, now occur sporadically in disjunct refugia. They occur now chiefly in the relict isolated dialects at the margins of Slavism, in Croatia partly in NW Kaykavian dialect, and chefly in SW Chakavian one. They had there a public official use up to late 19th century; from 1918 in Yugoslavia they were eliminated by political directives from official language there, and till now persisted mostly in mentioned dialects. In the next lists occur: russian isoglosse / Croatian dialectal archaism with accent site marked in bold (and modern SerboCroatian synonym in parentheses).
Uvodne napomene
Teorijske praslavenske rieči su većinom izvedene posrednim poredbama raznih slavenskih jezika i danas se u izvornom obliku uglavnom više ne rabe u živim govorima zbog kasnijega višesmjernog razvitka srednjovjekih slavenskih jezika i takvi praslavenski prototipovi se ovdje ne razmatraju. U kasnijoj medjufazi krajem antike i početkom srednjeg vijeka tj. neposredno pred raselidbu i prije pojave crkvenoslavenskog jezika, postoji još druga generacija ranoslavenskih rieči i oblika koji su dosad dijelom još očuvani i u živim govorima kao disjunktivni arhaizmi, najviše u reliktnim rubnim dialektima.
Mladji crkvenoslavenski kao liturgički jezik kršćanstva, imao je najveći kulturni utjecaj na srednjim slavenskim područjima, od Bosne i Srbije do središnje Rusije. Na samim rubovima slavenstva uz slabiji crkvenoslavenski utjecaj su se zato donekle očuvale još ranije jezične osobine prije raselidbe: npr. sjevernoruski dialekt Pomorja (oko Arhangelska), zapadni lužički govori u Njemačkoj, ter arhajska čakavica na Jadranu u Hrvatskoj i ini slični. Zato medju ovima sve dosad postoje neke arhajske disjunkcije starije od srednjovjekog crkvenoslavenskog, a ovdje se kao primjer pobliže navode rusko-hrvatske jezične disjunkcije.
Napose je hrvatska čakavica (= vlastiti naziv: štokavski 'čakavština') bila niz stoljeća kulturno i vjerski dosta izolirana zbog održanja autonomne glagoljaške liturgie na domaćoj uglastoj glagoljici od 10. do 17. stoljeća. Stoga je tu kulturni utjecaj istočnog pravoslavlja kao i rimskog katoličanstva bio razmjerno slabiji negoli kod inih Slavena. Dijelom zbog tih kulturno-vjerskih osobitosti i zbog isturenog smještaja u kutu izmedju južnih romanskih i zapadnih germanskih jezika, čakavica je ostala izdvojena i arhaična, s nizom disjunktivnih arhaizama spram ruskog jezika i osobito spram staroga sjevernoruskog dialekta Pomorja. Slične starije disjunkcije mogu se očekivati i spram rubnih istočnoslavenskih govora azijskih Slavena u Sibiru koji su donedavna bili slabo poznati, pa takve poredbe s hrvatskim dialektima dosad još nisu razradjene.
Manje je sličnih arhajskih disjunkcija izmedju ruskoga i sjevernohrvatske kajkavice, razmjerno najviše spram starinskog govora Hrvatskog Zagorja. Tih ranoslavenskih disjunkcija većinom nema u srpskohrvatskoj štokavštini, gdje su veze s tipskim srednjoruskim uglavnom mladje zbog kasnijih utjecaja crkvenoslavenskog jezika. Takodjer je znakovito da su ove arhajske disjunkcije najbrojnije baš u onim krajevima sjeverozapadne i jugozapadne Hrvatske gdje je sada novim biogenetskim analizama ujedno potvrdjen i najviši udjel oko 1/3 do 2/5 sveslavenskog genotipa (R1a ili Eu19), a u inim srednjim i istočnim štokavskim područjima s malo tih arhaizama je ujedno i udjel toga slavenskog genotipa tek 1/4 populacije ili još niži.
Nalazišta arhaizama
Najviše ranoslavenskih arhajskih disjunkcija je dosad očuvano u Hrvatskoj kod čakavaca na Kvarneru, osobito u manjim selima oko Vrbnika i Dobrinja na otoku Krku, pa kod Beloga na Cresu, Grižana u primorskom Vinodolu i takodjer u istočnoj Istri. Takvi su arhaizmi rjedji ili izostaju kod inih čakavaca u Dalmaciji, Lici (Gacka) i Pokupju zbog jačega susjednog utjecaja štokavskih primjesa. Slične arhajske disjunkcije dijelom imaju i kajkavci sjeverozapadne Hrvatske, osobito starinski govor srednjeg Zagorja i gornje Bednje. Najrjedji su ovi arhaizmi kod štokavaca, gdje ih ipak najviše imaju staroštokavski praikavci srednje Posavine izmedju Broda i Gradiške, osobito Davor i okolna sela.
Iako su ovi arhaizmi već desetljećima politički izbačeni iz službenog standarda, ipak ih bar u privatnom govoru kod kuće i u društvu, povremeno manjeviše rabi i poznaje oko polovica svih Hrvata: 31% kajkavci, 12% čakavci i 7% staroštokavski šćakavci. U kulturnom pogledu je najbogatija baština tih arhaizama očuvana na Kvarneru u čakavskom ciklusu ranohrvatskih legenda "Veyske Povede" čiji jezik sadrži čak 23% ovih i sličnih arhaizama, pa su po kulturno-jezičnoj baštini one analogne npr. nordijskim Sagama ter grčkoj Iliadi i Odiseji.
Oznake
U idućim pregledima se navode neki značajni primjeri ranoslavenskih homologia u glavnim hrvatskim dialektima spram ruskog standarda i sjevernoruskog dialekta, po idućem modelu: prvo je ruska izoglosa / hrvatski dialektalni arhaizam s podebljanim naglašenim slogom (današnji standardni sinonim u zaporkama). Apostrof ( ' ) označuje ruski poluglas.
Fonetsko-gramatički arhaizmi
Uz ine prastare značajke čakavske gramatike, najviše na Kvarneru (otoci i Vinodol) ističu se napose pluralni nastavci slični ruskima i obratni od srpskohrvatskih (srednjojužnoslavenskih): tu muški plurali često završavaju na -e, a ženski na -i. Npr. Harvate, Moškovane (Rusi), jude (ljudi), izdene (konji) i slični, pa ženski plurali nogi, ruki, ledvi (ledja), skari (škare), hrusti (kršine) itd. Takodjer i arhaične imenice srednjeg roda na -e kod čakavskih otočana na Kvarneru imaju osobite zbirne plurale na -ja nalik ruskima: ime > imja, sime > simja (sjemenje), vrime > vrimja (podneblje) itd. U čakavskom pluralu su nastavci lokativa na -ah i instrumentala na -ami isto slični ruskima i različiti od srpskohrvatskih. Takodjer je i arhajski komparativ kajkavskih pridjeva na -ši ili -eši sličniji ruskom negoli srpskohrvatskom.
Arhaična čakavska i kajkavska akcentuacija isto je vrlo različita od srpskohrvatske štokavštine i najbliža ruskom naglasku, jer je naglasak većinom na kraju ili bar na predzadnjem slogu, a ne na početku višesložnih rieči (naprotiv je štokavski naglasak često na početku i nikada na kraju rieči). Najbliže ruskomu i najdalje od srpskohrvatskog je izrazita oksitona akcentuacija sjevernih kajkavaca u Podravini, ter jadranskih čakavaca na otocima, u Vinodolu i istočnoj Istri. Samo kod miješanih jugoistočnih kajkavaca srednje Hrvatske i mladjih štokaviziranih polučakavaca dalmatinskog kopna, Like (Gacka) i Pokupja se mladji naglasak pomiče naprijed slično štokavcima. Slijedi nekoliko fonetsko-gramatičkih primjera iz Kvarnerskih otoka za staročakavsko-ruske (i još ranije praindoeuropske) homologije:
- Hidronim muori (more), plural: nom. morja, gen. morah, dat. moran, ak. mora, lok. morah, ins. morami.
- Zamjenica: muoy (moj), gen. moeg, dat. moen, ak. moeg, lok. moen, ins. moyn.
- Brojevi: 1. eny, 2. duy, 3. tary, 4. cetyr, 5. pet, 6. šešt, 7. šedan, 8. ošan, 9. devet, 10. dešet, 20. dvajšet, 30. trajšet, 100. štuo.
- Redni broj: I. parvy, II. torri, III. treti, IV. cetyrti, V. peti, X. dešetar, XX. dvajšetar, XXX. trajšetar, C. štotar.
- Grupni broj (kolektivni): 1* edyn, 2* dvoydi, 3* troydi, 4* cetyrdi, 5* petorje, 10* dešetorje, 20* dvajštorje, 30* trajštorje, 100* štotyn (stotinjak).
Kajkavsko-ruske disjunkcije
- Kajkavsko-moskovske disjunkcie (spram srednjoruskog standarda): bolšoj / bolši (bolji), glibokij / gliboki (dubok), grjazi / grezje (blato), hiža / hiža (kuća), jaščerica / jaščerica (žvala-herpes), kozel / kozel (jarac), prinesti / prinesti (donieti), projti / projti (preći), risovanije / risanje (crtež), rubaška / rubača (košulja), serdčeko / serčeko (srdašce), sverhu / zverhu (odozgo), tam / tam (ondje), tisjača / tisuča (hiljada - 1000), žalud / želud (žir), itd.
- Kajkavsko-arhangelske disjunkcije (spram sjevernoruskog Pomorja): ande / anda (tada), bolvan / bolvan (trupac-deblo), davnošnij / davni (prastar), domovina / domovina (zavičaj), došš' / deš (kiša), hramlet / hramlem (šepati), hudoj / hudi (zao-opasan), kut / kut (ugao), podgorje / podgorje (brdovita obala), sejgod / segoda (ove godine), smytje / smetje (smetlište), zafse / zavsem (potpuno), zybka / zibka (ljuljačka), itd.
Čakavsko-moskovske disjunkcije
Dolgij / dalgi (dugačak), dožd / dažd (kiša), dub / dub (hrast), iskat / iskat (tražiti), jadoviti / jadovni (ranjen-bolestan), kratelj / kratel (zaraza-pošast) kurit / kurit (ložiti), korol / kerol (kralj), perehod / parhod (prilaz), pustoši / pustoši (pustara-stepa), sej / sej (taj), shod / zihod (zalaz-silaz), skazat' / skazat (izbrbljati), skot / skot (stoka), stolbi / stalbi (stepenice), topor / topor (sjekira), tulovišće / tulyna (trup-tijelo), usy / usje (brada), velet' / velit (reći), vnutri / vanutri (unutar), v'stat / vastat (dići se), vtoroj / torri (drugi), vylez / vlezina (pristup), vysohnut' / vasehnut (uvenuti), zadet / zadet (zapeti-zakačiti) ... etc.
Čakavsko-arhangelske disjunkcije
Abik / abiš (podmorske stiene), babuljki / babulji (obalne valutice), banka / banak (pješčani sprud), bližik / bližik (srodnik-zemljak), dosadit' / dosadit (dojaditi), dymnik / dimnik (dimnjak), eko / eko (tako-evo), hlam / hlam (brdo-greben), kostje / kostje (skelet-kostur), kotiga / kotriga (haljina), krosna / krosna (tkalački stan), krotit' / krotit (dresirati), pahat' / pahat (mahati-brisati), skocit / skocit (poskočiti), pavna / plavna (blato), pestat' / peštat (mučiti-uništiti), revet' / revat (urlati), soha / soha (rašlje-račva), šuica / šuica (ljevica), varda / varda (straža), v'vek / vavek (zauvijek), zaspat' / zaspat (usnuti), zastruga / struga (rječno korito), zavopet' / zavapit (povikati), ... etc.
Literatura
- A. Belić: Zametki po čakavskim govoram. Izvestija Imperatorskoj akademii 14/2: p. 255-266, St Petersburg 1909.
- I.S. Merkurrev: Zivaja reč' koljskih pomorov.
- I.I. Moseev: Pomor'ska govorja (Kratkij slovar pomorskogo jazyka). Pravda severa, 372 str., Arhangelsk 2005.
- P. Šimunović, R. Olesch: Čakavisch-deutsches Lexikon, Band I - III. Bohlau Verlag, Koeln-Wien 1979-1983.
- Mitjel Yoshamya: Glossaries of East Kvarner (dictionary, grammar, culture, genom). Old-Croatian Medieval Archidioms, vol. I: p. 1-1224, Scientific society for ethnogenesis studies, Zagreb 2005.
Poveznice
Referenca
Combined and elaborated by GNU-license, mostly from Wikinfo and Wikislavia [1]
