Santiago i čakavci

Izvor: Metapedia
(Preusmjereno s Santiago)
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Santiago i čakavci (hrvatski potomci u prijestolnici Čilea): Santiago de Chile je glavni grad Republike Čile i upravno središte istoimene pokrajine. Godine 2009. brojao je 5.278.044 stanovnika. Osnovan je 1541. godine kao Santiago del Nuevo Extremo, nazvan po španjolskom gradu Extremaduri, rodnom gradu osnivača Pedra de Valdivia. Leži na visini od 500-700m uz rijeku Mapocho u dolini izmedju Anda i Primorskog gorja. Glavno je gospodarsko središte Čilea, pa sudjeluje s oko 50% u ukupnoj industrijskoj proizvodnji zemlje. Uz prehrambenu, metalnu, elektrotehničku, kemijsku, tekstilnu i drvnu industriju, još je razvijena preradba kože, proizvodnja papira, stakla i gradjevnog materijala. Dva sveučilišta, vojne akademije, znanstvene, umjetničke i kulturne ustanove daju mu ulogu kulturnog središta. Staru gradsku jezgru u kolonialnom stilu nastradalu u čestim potresima osobito 1647. i 1730., zamijenili su neboderi, pa trgovačke, stambene i ine novogradnje. Santiago je i poznato turističko i prometno čvorište, koje autoceste povezuju s pacifičkom obalom i ostalim čileanskim područjem, a međunarodna zračna luka se zove Los Cerillos. Oko 150.000 gradjana Santiaga su iskonom Hrvati pretežno iz Dalmacije i to je po brojnosti Hrvata naš treći južnoamerički grad (nakon Antofagaste i Buenos Airesa).

Abstract

Santiago & Croats (Croatian descendants in Chilean capital): Santiago de Chile is the capital and largest city of Chile, and the center of its largest conurbation (Greater Santiago). It is located in the country's central valley, at an elevation of 520m (1,706.04 ft) above sea level. Although Santiago is the capital, legislative bodies meet in the nearby coastal town of Valparaíso, a one-hour drive to its west. Chile's steady economic growth has transformed Santiago into one of Latin America's most modern metropolitan areas, with extensive suburban development, dozens of shopping centers, and impressive high-rise architecture. It has a very modern transport infrastructure, including the steadily growing underground Santiago Metro, an effort at modernizing public bus transport and a free flow toll-based ring road and inner city highway system, part of which is tunneled underneath a large section of the city's main river Mapocho connecting the Eastern and Western extremes of the city in a 25-minute drive. Santiago is the regional headquarters to many multinationals, and a financial center. Nearly 150.000 Santiago's citizens are of Croatian origins, mostly from Dalmatia.

Značenje Santiaga

Santiago de Chile je glavni grad Čilea i sa 6,4 milijuna stanovnika je najveći grad u državi. Unatoč tomu, državni parlament (Nacionalni kongres) ima sjedište u susjednoj luci Valparaíso. Santiago leži na sredini Čilea, u dolini izmedju Anda na istoku i nižega primorskog gorja (Cordillera de la Costa) na zapadu. Nadmorska visina gradskog središta je oko 520m, a kroz grad teče rijeka Mapocho. Od obale Tihog oceana je udaljen preko 100km. Klima je tipična mediteranska kao na južnoeuropskom Sredozemlju s blagim kišnim zimama i sušno-vrućim ljetima. Temperatura pri južnom ljetu (siečanj-ožujak) naraste do do 35°C, a većina oborina (prosjek 338 mm/god) padne zimi od lipnja do kolovoza, kada temperature variraju od nule do nekih 15°C. Zimi toplinska inverzija u dolini, pa industrija i gusti promet tu često uvjetuju zagadjenost sa smogom.

Gradska povijest

Osnivač Pedro de Valdivia je od 12. veljače 1541. smjestio ovo naselje uz rijeku Mapucho na otočnom brdu Huelén (danas Cerro Santa Lucia) zgodnim za obranu, jer se tu rijeka Mapuche cijepa na 2 rukava koji se nizvodno od brda opet spajaju. Po svomu rodnom gradu Extremadura je i ovaj nazvao Santiago del Nuevo Extremo. Kasnije su imali više sukoba s okolnim indianskim plemenom Mapuche pa su za 2 godine zauzeli i srušili naselje ali su ga Španjolci opet obnovili. Prve gradjevine su podigli uz pomoć plemena Pikuncha, a kasnije su isušili južni rukav rijeke, kojim danas teče glavna ulica Bernarda O'Higginsa, prije zvana Alameda. 13. svibnja 1647. je grad razoren potresom s oko 12.000 mrtvih. God. 1778. je izgradjen prvi most preko rijeke, a 17. ožujka 1818. je u blizini na rijeci Maipújo bila odlučna bitka pod vodstvom generala Bernarda O'Higgins za neovisnost Čilea i iste godine je Santiago proglašen prijestolnicom nove države.

Kroz 19. stoleće je Santiago bio tek manji gradić izuzev vladarske palače La Moneda, gdje je prvotno bila kovnica i potom predsednička palača, uz par crkava i upravnih zgrada. Dne 8. prosinca 1863. je veliki požar crkve La Iglesia de la Compañía odnio oko 2500 žrtava. Preporod grada počinje od 1872, kada gradonačelnikom postaje Benjamín Vicuña MacKenna, koji je obnovio grad uz prisilne radove i novac od novoosvojenih nitratnih rudnika u sjevernom Čileu. God. 1910. je za stogodišnjicu neovisnosti otvorena Nacionalna knjižnica i Muzej umjetnosti. Od sredine 19. stoljeća je tu pučanstvo ubrzano raslo zbog doselidbe iz cijelog Čila u potrazi za poslom. 11. rujna 1973. je general Augusto Pinochet bombardiranjem predsedničke palače La Moneda izveo državni udar, kad je ubijen dotadašnji predsednik Salvador Allende. U novom potresu 1985. je uništen dio povijesnih gradjevina u Santiagu. Kroz zadnja 2 desetljeća taj velegrad doživlja ubrzan gospodarski rast, pa je to danas jedan od najrazvijenijih gradova Južne Amerike. Grad je sada podijeljeno na 36 občina (comunas), koje su dio područja Región Metropolitana.

Promet i gospodarstvo

Dobre autoceste vode iz Santiaga spram sjevera do La Serene i preko andskog sedla Christo Redentor u Argentinu, pa na jugu do Puerto Montta, a na zapadu do mora u Valparíso i Viña del Mar. Iz glavnog kolodvora Estación Central idu željezničke veze za Iquique i Puerto Montt, dok zasad putnički promet doseže samo Temuco. Na zapadnom rubu grada je glavni medjunarodni aerodrom nazvan po vojnom puilotu Arturo Merino Benítez, koji se smatra ocem čileanskoga vojnog zrakoplovstva. Većina gradskog prometa se odvija podzemno na 3 pruge metroa, uz još 2 u izgradnji. Santiago je industrijsko i financijsko središte Čilea, gdje se stvara 45% ukupnoga državnog bruto-proizvoda, a uz Buenos Aires i São Paulo je Santiago jedan od 3 glavna gospodarsko-financijska središta Južne Amerike. Visoki gospodarski rast i stabilnost čileanskoga gospodarstva je tamo privukla mnogo multinacionalnih kompanija, koje su odabrale Santiago za sjedište južnoameričke regionalne uprave.

Gradsko pučanstvo

Popis god. 2002. pokazuje kako u Santiagu živi oko 5,45 miliuna stanovnika, što je 37% pručanstva Čilea i 43% svih gradjana u državi. Većina gradjana Santiaga su europski bijelci, najviše iskonom Španjolci i potom još njemačkoga, švicarskog, britanskog, talianskog, irskog, poljskog i hrvatskog iskona. Manji dio grada su još mestici tj. mješanci bijelaca s indianskim domorodcima. Zadnjih godina je ubrzan gospodarski rast privukao i doseljenike iz inih južnoameričkih država, najviše iz Argentine, Perua, Bolivije i Ekvadora, medju kojima su dijelom tu stigli i naši hrvatski potomci.

Hrvati u Santiagu

Hrvatska zajednica se u Santiagu po svom sastavu i naobrazbi dosta razlikuje od većine inih poluhrvatskih gradova u Čileu. Uzrok tomu je što je naša zajednica u čileanskoj prijestolnici razmjerno mladja uglavnom od 20. st., pa se tu većina nazočnih Hrvata tek naknadno doselila, bilo iz inih čileanskih gradova ili iz susjedne Argentine zbog boljih životnih uvjeta i višeg ugleda Hrvata u Čileu. Dok drugdje u Čileu medju Hrvatima izrazito dominiraju južnohrvatski čakavci iz Dalmacije i Kvarnera, ovdje u Santiagu oni čine tek 2/3 Hrvata, a oko 1/4 su kopneni štokavci i najmanje sjeverni kajkavci. Takodjer i glede čuvanja jezika je tu u velegradu lošije, pa je hrvatski znatno slabije očuvan tek kod 1/5 hrvatskih potomaka, a većina inih tu govore samo španjolski ili dvojezično i popularni engleski. Nadalje je i obrazovni prosjek Hrvata u Santiagu niži, pa tu zamalo svi ugledni Hrvati (profesori, ministri i sl.) dolaze iz inih čileanskih gradova, a najviše iz Antofagaste i Punta Arenas. Dotle su većina naših rodjenih u samom Santiagu uglavnom iz popularnog jet-seta tj. nogometaši, filmski i TV-glumci, starlete i modeli, itd. Zato je stvarni društveno-gospodarski utjecaj Hrvata u Santiagu zapravo razmjerno manji nego u inim čileanskim gradovima s većim i starijim hrvatskim udjelom.

Danas u Santiagu živi oko 150.000 Hrvata, pa ih je tu nešto manje nego u Antofagasti (160.000) i Buenos Airesu (180.000), ali ipak više negoli u većini inih gradova obje Amerike. Od njih su manjina tu rodjeni, a većina su naknadno doseljeni iz inih gradova, Argentine i Hrvatske, pa naša zajednica tu stalno raste. Stoga Hrvati u višemilijunskom Santiagu tvore tek par posto njegovih gradjana. S obzirom na veličinu te prijestolnice, uloga hrvatske zajednice tu znatno zaostaje za utjecajem u inim poluhrvatskim gradovima kao Antofagasta, Iquique i Punta Arenas iz kojih potječe glavna hrvatska elita u Čileu, a manje iz samog Santiaga. Domaći hispanizirani poluhrvatski s puno romanskih primjesa za tehničke i upravne pojmove, ovdje bolje znaju tek dvadesetak tisuća naših pretežno starijih iseljenika, pa ovi bar povremeno govore starinski u obitelji kod kuće ili privatno u društvu i u svojim klubovima. Ipak zbog središnje upravne uloge Santiaga, u tom velegradu postoji desetak raznih hrvatskih udruga i ustanova, od kojih su najvažnije: Hrvatski dom, Naša domovina, Jadranska vila, Pjevačko društvo "Jadran", nogometni Hrvatski stadion (Estadio Croáto), itd.

Poznati Hrvati

Od domaćih Hrvata rodjenih u samom Santiagu su većina članovi popularnog jet-seta i tu se ne navode naši uglednici doseljeni iz inih gradova (vidi pobliže Antofagasta i čakavci, Iquique i čakavci, PuntaArenas i čakavci):

  • prof. Andres Morales Milohnić: akademik i pjesnik
  • Milovan Petar Mirošević: poznati nogometaš
  • Lukas Tudor Bakulić: glasoviti nogometaš
  • Tonka Tomičić-Petrić: filmska i TV-glumica
  • Maria Carolina Visković: filmska i TV-glumica
  • Manuela Abril Salamović: filmska i TV-glumica

Literatura

  • Ljubomir Antić: Hrvati u Južnoj Americi do godine 1914. Centar za migracije i narodnosti, Stvarnost, Zagreb 1991.
  • Memoria Chilena: Inmigración Croáta en Chile, 1864 - 1930. Santiago de Chile.
  • Simon Collier & William F. Sater: A History of Chile, 1808-2002. Cambridge Latin American Studies 82, Cambridge University Press, New York 2004. ISBN 0-521-82749-3.
  • Alejandro Gonzalez Arriagada: Surviving in the city, the Urban Poor of Santiago de Chile, 1930-1970. Uppsala Universitet, Uppsala 2000, ISBN 91-554-4867-4.
  • Wigbert Flock: Armut in Santiago de Chile (Univ. Dissertation). Kontroversen, 14. LIT, Münster 2003. ISBN 3-8258-6726-9.
  • Jaime Sperberg: Urbane Landbesetzungen in Santiago de Chile und Buenos Aires (Soziale Bewegungen in Chile und Argentinien in den 80er Jahren). Politikwissenschaft, 43. LIT, Hamburg 1997. ISBN 3-8258-3407-7.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Santiago_i_čakavci&oldid=35138"