Slobodan Praljak

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Slobodan Praljak
Slobodan Praljak.jpg
Opći podatci
Rođenje 2. siječnja 1945.
Čapljina,
Nezavisna Država Hrvatska (barjak).png Nezavisna Država Hrvatska
Smrt 29. studenoga 2017.
Haag,
Nizozemska (barjak).png Nizozemska
Nadimak „Brada”
Suprug(a) Kaćuša Babić
Narodnost Hrvat
Vojno službeništvo
Službovanje 1991. - 1995.
Čin General pukovnik
Ratovi Domovinski rat
Bitke Bošnjačko-hrvatski sukob
Odanost Republika Hrvatska (barjak).png Republika Hrvatska
Hrvatska Republika Herceg-Bosna (barjak).png Herceg-Bosna
Vojska Hrvatska vojska
Hrvatsko vijeće obrane

Slobodan Praljak (Čapljina, 2. siječnja 1945. - Haag, 29. studenoga 2017.) bio je hrvatski filmski i kazališni redatelj, pisac, poduzetnik, političar, i general pukovnik Hrvatske vojske i Hrvatskoga vijeća obrane.

Raniji život

Slobodan Praljak rođen je 2. siječnja 1945. godine u Čapljini. Njegov otac Mirko bio je djelatnik OZNA-e.

Pohađao je srednju školu u Širokom Brijegu, zajedno s budućim ministrom obrane Gojkom Šuškom. Završio je tri fakulteta diplomama: 1970. kao inženjer elektrotehnike na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, 1971. filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te 1972. na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu.

U početku radio je kao profesor i voditelj elektroničkoga laboratorija u zagrebačkoj gimnaziji „Nikola Tesla”, zatim je predavao filozofiju i sociologiju, a od 1973. bio je slobodni umjetnik. Praljak je tijekom 1970-ih i 1980-ih bio kazališni redatelj u kazalištima u Zagrebu, Osijeku i Mostaru. Režirao je televizijsku seriju Blesan i Tulipan, televizijsku dramu Novela od Stanca i Sargaško more, dokumentarni film Smrt psa (1980.), film Povratak Katarine Kožul (1989.), te dokumentarne video radove Sandžak i Duhan (oba 1990.).

Domovinski rat

1991. godine, Praljak je dragovoljno pristupio Hrvatskoj vojsci i promaknut je u čin general-bojnika.

Tijekom 1992. i 1993. godine, radio je kao jedan od 14 članova vijeća nacionalne obrane Republike Hrvatske i član Hrvatskoga državnog povjerenstva za odnose s UNPROFOR-om. Bio je visoki predstavnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, a 13. svibnja 1993. godine bio je imenovan za predstavnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane.[1]

Od 24. srpnja do 8. rujna 1993. godine, bio je načelnik Glavnoga stožera Hrvatskoga vijeća obrane. Uza sve njegove dobre odluke što su pridonijele utvrđivanju crta obrane HVO-a prema Armiji Republike Bosne i Hercegovine, osobito se ističe autoritativno propuštanje humanitarnoga konvoja UNHCR-a za Mostar, prethodno zaustavljen u Čitluku. U studenom 1993. godine, Praljak je došao u sukob sa zapovjednikom Kažnjeničke bojne HVO-a Mladenom Naletilićem „Tutom”, što je ishodilo Praljkovom smjenom s položaja načelnika Glavnoga stožera Hrvatskoga vijeća obrane.[2]

9. studenog 1993. godine, srušen je Stari most u Mostaru, a većina je svjetskih medija za taj čin optužila Hrvatsko vijeće obrane na čelu sa Slobodanom Praljkom kao načelnikom, premda je bio razriješen dužnosti dan ranije. Praljak je tvrdio kako je most srušen aktiviranjem eksplozivnoga naboja postavljenoga na lijevoj obali Neretve, na kojoj je bila Armija Republike Bosne i Hercegovine.

Poslijeratno doba

Nakon Domovinskoga rata, Praljak je postao poduzetnik. Zajedno je s bratom Zoranom 1995. godine osnovao medijsku produkcijsku tvrtku „Oktavijan”, te je djelovao u trgovini nekretninama upravljajući poslovnim kompleksom Centar 2000 u Zagrebu. Tvrtku od 2005. vodi njegov posinak Nikola Babić Praljak. 2011. godine ostvario je oko 22 milijuna kuna prihoda. Praljak je također bio suvlasnik „Liberana”, tvrtke s udjelom u Tvornici duhana Ljubuški, te je posjedovao drige dionice u nekoliko inih tvrtki.

Tajništvo Haaškoga suda zatražilo je od 2012. od Praljka obnovu troškova obrane u iznosu od oko 2,8 do 3,3 milijuna eura, kako je procijenilo kako je posjedovao imovinu i dionice u vrijednosi od 6,5 milijuna eura, što mu je omogućilo financiranje troškova svoje obrane. Praljak i njegovi odvjetnici odbili su izjavu o procjeni jer nije od početka suđenja ni imao imovinu prijavljenu na svoje ime.

Književni rad

Slobodan Praljak napisao je ukupno 25 knjiga, od čega je tijekom pritvora izdao 18 knjiga s dokumentima iz Domovinskoga rata i analizama rata u Bosni i Hercegovini. Te je knjige Ministarstvo financija u doba vlade Zorana Milanovića smatralo šundom, na koje se plaća porez na dodanu vrijednost, te mu je ovrhom nad njegovim računom 7. svibnja 2013. naplatilo 435.000 kuna.

Optužnica i suđenje u Haaškom sudu

Slobodan Praljak nalazio se među šest hrvatskih političara i časnika iz Bosne i Hercegovine što su se dragovoljno odazvali pozivu na suđenje pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije zbog optužbe tužiteljstva Haaškog suda za ratne zločine u Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini. Zajedno je s Jadrankom Prlićem, Milivojom Petkovićem, Brunom Stojićem, Valentinom Ćorićem i Berislavom Pušićem optužen po točkama optužnice što uključuju zločine protiv čovječnosti po Ženevskoj konvenciji kršenja prava ratovanja.[1]

Optužnica ih tereti za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu što je navodno započeo 18. studenoga 1991. godine osnutkom Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i trajao do ožujka 1994. godine, kada je Washingtonskim sporazumom prekinut Bošnjačko-hrvatski sukob i potpisan osnutak Federacije Bosne i Hercegovine. U svom prvom iskazu pred Haaškim sudom, 6. travnja 2004. godine, izjasnio se nevinim po svim točkama optužnice.[1]

Smrt

29. studenoga 2017. godine, na izricanju drugostupanjske presude u Haaškom sudu, potvrđena je kazna iz prvostupanjske presude. Nakon izricanja presude, Slobodan Praljak poreknuo je presudu riječima: „Sudci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu!”, nakon čega je podignuo bočicu iz koje je ispio otrov. Zatim je, nakon osjeta boli, rekao kako je popio otrov. Izricanje presude prekinuto je stankom, a Praljak je poslije izveden iz zgrade Haaškoga suda u vozilu hitne pomoći. Preminuo je u obližnjoj haaškoj bolnici.

Nizozemske vlasti proglasile su sudnicu mjestom zločina i započele s istragom. Nizozemsko državno odvjetništvo objavilo je kako je po prvom ishodu obdukcije utvrđeno kako je Slobodan Praljak popio cijankalij, uslijed čega je došlo do zatajenja srca.[3]

Večernji list objavio je informaciju kako je u zagrebačkom domu Slobodana Praljka bilo pohranjeno dvije godine ranije poslano zapečaćeno pismo s uputom kako ga treba otvoriti u slučaju njegove iznenadne smrti.[4]

Slobodan Praljak pokopan je 7. prosinca 2017. na zagrebačkom groblju Mirogoju u krugu obitelji i najbližih prijatelja, dok su javni ispraćaj na komemoraciji u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski i misa zadušnica u crkvi Mati Slobode održani 11. prosinca 2017. godine.[5][6]

Reakcije

Samoumorstvo Slobodana Praljka izazvalo je različite reakcije.

Veći dio javnosti u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini doživio je presudu kao nepravdu[7][8], a takvoj se ocjeni pridružio i hrvatski politički vrh[9].

Vlada Republike Hrvatske izrazila je sućut obitelji Slobodana Praljka. Predsjednik Vlade Andrej Plenković izjavio je kako je Praljkovo samoumorstvo „najviše govori o dubokoj moralnoj nepravdi prema šestorici Hrvata iz Bosne i Hercegovine, a i hrvatskome narodu”.[10] Svi stranački zastupnici Hrvatskoga sabora, osim zastupnika Socijaldemokratske partije Hrvatske i Građansko-liberalnoga saveza, objavili su zajedničku izjavu o presudi Haaškoga suda po kojoj presuda nije uvažavala povijesne istine, činjenice i dokaze, te kako su kao takve nepravedne i neprihvatljive, dodavši kako je Praljak svojim samoumorstvom simbolično upozorio na svu nepravednost presude. Također su odali počast svim žrtvama Domovinskoga rata i njihovim obiteljima.[11] Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izrazila je sućut obitelji Slobodana Praljka, nazvavši ga „čovjekom koji je radije dao život, nego živio kao osuđenik za djela za koja je čvrsto vjerovao da ih nije počinio.”[12] Miroslav Tuđman izjavio je kako je „ovaj čin konsekvenca njegova moralnog načela da ne prihvati presudu koja nema veze sa pravdom, a ni realnošću”[13].

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović rekao je kako je Praljka upropastio projekt udruženoga zločinačkog pothvata, dok je hrvatski član Predsjedništva Dragan Čović izjavio kako je Praljak žrtvovao svoj život kako bi dokazao svoju nevinost. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić rekao je kako se ne bi rugao i nazivao kukavičkim Praljkovo samoumorstvo, ali je kritizirao reakcije hrvatskih vlasti, izjavivši kako je za njega neprihvatljivo hvaliti osuđenoga ratnog zločinca kao junaka ili osuđivati presudu Haaškoga suda.[14] Vojislav Šešelj komentirao je Praljkovo samoumorstvo kao junački potez vrijedan poštovanja i kao jaki udarac za Haaški sud, dodajući „kako je moglo biti više takvih udaraca”.[15]

Veliki je broj hrvatskoga puka u više gradova i naselja u Republici Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini odavalo počast Slobodanu Praljku paljenjem svijeća i lampiona pred portretima Slobodana Praljka i pred spomen-obilježjima palim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu. Također su se hrvatskim navijačima u odavanju počasti Slobodanu Praljku pridružili i navijači bugarskoga nogometnog kluba Botev Plovdiva, uz istaknuti transparent s porukom No criminal - just a patriot („Domoljub, a ne zločinac”).[16]

Međutim, izrazito negativne i pristrane reakcije na čin samoumorstva, popraćene navodima o Slobodanu Praljku kao osuđenom ratnom zločincu, izrazili su inozemni politički dužnosnici, kao i u većoj mjeri inozemna javnost, koja je sam čin shvatila kao neozbiljan, a u nekim je medijima čin također bio izrugivan.[17] Također su negativne reakcije izrazili i bošnjački politički krugovi, dio navodnih žrtava Hrvatskoga vijeća obrane, kao i dio domaćih ljevičarskih medija i politički dužnosnici iz stranaka poput Socijaldemokratske partije Hrvatske, Građansko-liberalnoga saveza, i Pametno.

Društvene mreže i cenzura

Nakon što je objavljen veći broj članaka mrežnih stranica i veći broj objava na društvenim mrežama posvećenih Slobodanu Praljku, provedena je sustavna i selektivna akcija prijavljivanja i cenzuriranja navedenoga sadržaja i blokiranja njihovih autora na Facebooku.[18] Također je dio blokiranih korisnika prethodno dobivao prijetnje smrću nakon što su objavili sadržaj o ratnim zločinima Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Urednik portala Poskok.info Ivan Šušnjar privremeno je obustavio rad mrežne stranice u znak prosvjeda protiv gušenja slobode izražavanja, navodeći kako je nekoliko dana trajala međumrežna agresija iz Sarajeva kako bi se zaustavio diskurs o zločinima Armije Republike Bosne i Hercegovine.[19]

Slike s trenutcima Praljkova ispijanja otrova također su ubrzo postale predmetom izrugivanja u obliku reakcijskih međumrežnih memova.

Poveznice

Vanjske sveze

Članci i osvrti:

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 PDF.png Druga proširena optužnica protiv hercegbosanske šestorice
  2. ↑ Pohranjeni prikaz Nacional: Jasna babić: „Zbog laži u Haagu, Praljak potencijalni optuženik”
  3. ↑ Pohranjeni prikaz 100posto: Ružica Matić: „Prvi rezultati obdukcije: Slobodan Praljak ubio se cijankalijem, objavilo je nizozemsko državno odvjetništvo”
  4. ↑ Večernji list: „General Slobodan Praljak ostavio oproštajno pismo”
  5. ↑ Pohranjeni prikaz 100posto: „Pogreb održan u tajnosti: Pokopan je Slobodan Praljak, na Mirogoju su ga diskretno ispratili najbliži prijatelji i obitelj”
  6. ↑ Pohranjeni prikaz HRT: „Komemoracija za Slobodana Praljka bez državnog vrha”
  7. ↑ Dnevnik.hr: „U Mostaru tisuće svijeća za Praljka: ‚Najveću odgovornost snosi Stipe Mesić koji je cijeli sretan dilao dokumente po Haagu’”
  8. ↑ Novi list: Edi Prodan: „Na Mostu branitelja stotine građana zapalile svijeće za Praljka”
  9. ↑ Pohranjeni prikaz BHRT: Jesenko Krehić: „Plenković i Čović žale zbog smrti Praljka i prizivaju reviziju haške presude”
  10. ↑ Vlada Republike Hrvatske: „Predsjednik Vlade: Čin generala Praljka najviše govori o dubokoj moralnoj nepravdi prema šestorici Hrvata iz BiH ”
  11. ↑ Pohranjeni prikaz HRT: „Jandroković pročitao zajedničku izjavu: Presude ne uvažavaju povijesne istine”
  12. ↑ Pohranjeni prikaz HRT: Predsjednica: „Hrvatski narod prvi se odupro velikosrpskoj agresiji braneći svoju opstojnost i opstojnost BiH ”
  13. ↑ Pohranjeni prikaz HRT: „Saborski zastupnici šokirani događajima u Haagu”
  14. ↑ B92: „Vučić o Praljku: Ne bih se rugao i nazivao kukavičkim” (srb.)
  15. ↑ Espreso.rs: „JUNAČKI ČIN ZA POŠTOVANJE! Šešelj za Espreso komentariše samoubistvo hrvatskog generala usred Haškog tribunala (VIDEO)” (srb.)
  16. ↑ Sloboda.hr: „Bugarski navijači odali počast generalu Praljku: ‚Nije zločinac, samo patriot’”
  17. ↑ Dnevno.hr: „(VIDEO) SRAMOTNO IZRUGIVANJE! Američki voditelj ‚opleo’ po generalu Praljku!”
  18. ↑ Narod.hr: Ivana Josipović: „Facebook selektivno blokira profile ljudi koji iznose obranu Praljka”
  19. ↑ Narod.hr: Ivana Josipović: „Urednik portala Poskok.info protestno ugasio portal: ‚Svi koji smatraju da je Haag ubio nevinog čovjeka podvrgnuti su blokadama’”
Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Slobodan_Praljak&oldid=55081"