Mato Marčinko

Mato Marčinko

Mato Marčinko (Hrastovica, 13. veljače 1925. - Zagreb, 31. siječnja 2010.) je bio hrvatski književnik, povjesnik, pravnik, izlagač, iranist, pronatalitetni aktivist, disident i politički zatvorenik.

Životopis

Mato Marčinko je rođen 13. veljače 1925. godine u Hrastovici. Bio je u braku s Marijom rođ. Bulić (1920. - 2017.).

Rani život

Pučku školu je pohađao u rodnoj Hrastovici (1932. - 1936.), a 1936. godine je upisao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu gdje je završio pet razreda. Izobrazbu je nastavio u I. klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, a ispit zrelosti je položio na Državnoj klasičnoj gimnaziji u Hrvatskim Karlovcima 1944. godine. Na jesen iste godine je upisao Pravni fakultet Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu. Međutim, krajem rata je bio mobiliziran u Hrvatske oružane snage kao domobran.

Poslijeratno doba i političko zatvoreništvo

U svibnju 1945. godine, Marčinko se s hrvatskim vojnicima i civilima povlačio prema Austriji, gdje ga je na Bleiburškom polju, zajedno s ostalim zarobljenicima, britanska vojska predala jugoslavenskim partizanima. Na Križnom putu je bio doveden u bjelovarski i kasnije u petrinjski logor. Nakon kratkog liječenja teške upale pluća u petrinjskoj bolnici, bio je zatočen u Hrastovici, a u jesen 1945. godine je bio odveden u OZNA-ino zatočeništvo u Petrinju, gdje mu se upala pluća pretvorila u težak oblik sušice.

1946. godine je upisao filozofski odjel Bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao vanjski slušatelj, s obzirom na to kako mu je upis bio onemogućen iz političkih razloga. Ipak, nakon dopuštenja komunističkih vlasti, 1947. godine je ponovno upisao Pravni fakultet na kojemu je diplomirao 1952. godine. Iste godine je počeo raditi u poduzeću „Klek” kao knjigovođa i službenik, ali je zbog pripisanog mu širenja letaka protiv Mike Špiljka bio uhićen i zatvoren. Od 1954. godine je bio zaposlen kao pravnik u tvrtki „Boje i lakovi” (kasnije „Kemoboja”) i zatim u Industrijskom projektnom zavodu.

1972. godine je bio uhićen i osuđen na jednogodišnju strogu zatvorsku kaznu u kaznionici u Staroj Gradiški zbog pjesme „Hrvatska molitva”, objavljene 1971. u Vjesniku bl. Nikole Tavelića pod pseudonimom „Matko Maronić”. Po kazni zbog zabrane, radove više nije smio objavljivati pod svojim pravim imenom, pa je najveći dio njih objavljen pod pseudonimima.

Nakon umirovljenja, nastavio se baviti književnim i pjesničkim stvaralaštvom.

Djelovanje u mirovini

Bio je član više hrvatskih kulturnih i društvenih udruga. U Matici hrvatskoj je obnašao izborne dužnosti člana Časnog suda, Glavnog odbora, te je bio njen podpredsjednik. Bio je suosnivač i dopredsjednik Znanstvenog društva za proučavanje podrijetla Hrvata, te suosnivač Društva prijatelja glagoljice. Također je bio član Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Hrvatskog književnog društva svetog Jeronima, te počasni član predsjedništva Hrvatske Paneuropske unije i počasni član Hrvatskog pokreta za život i obitelj.

Preminuo je 31. siječnja 2010. godine u Zagrebu, u 84. godini života.

Publicistika i književno stvaralaštvo

Svoje prve pjesme je objavljivao između 1942. i 1945. godine u časopisima i novinama Ustaška mladež, Hrvatska straža, Graničar, Hrvatska mladost, Hrvatski narod i Nova Hrvatska. Kasnije je surađivao u brojnim vjerskim i svjetovnim tiskovinama (Marulić, Vjesnik bl. Nikole Tavelića, Sveta baština/Naša ognjišta, Ognjište, Hrvatska revija, Politički zatvorenik, Hrvatsko slovo, Marija, Narod, itd.), zbornicima i monografijama. Bio je član uredništva hrvatskog književnog ljetopisa Ognjište i glasila Politički zatvorenik, te dopisnik revije Studia Croatica.

Napisao je veći broj znanstveno-stručnih knjiga i rasprava, izdao više pjesničkih zbirki, te je bio zastupljen u velikom broju pjesničkih antologija. Pjesme su mu s hrvatskoga prevedene na latinski, slovenski, španjolski i njemački jezik, a povijesni radovi na španjolski jezik. Pisao je korijenskim pravopisom.

Djela su mu povijesne, vjerske, domoljubne i nacionalne tematike: kršćansko promišljanje osobnog i nacionalnog usuda, osobna iskustva i svjedočanstva s Križnog puta, političkog zatočeništva i sustavnog progona u komunističkoj Jugoslaviji, teorije o ranijem iranskom podrijetlu antičkih Hrvata, glagoljska baština, hrvatska povijest od prapovijesti do suvremenog doba, hrvatska kultura i jezik.

Svoja djela je potpisivao pod pravim imenom i pod pseudonimima: „Tomislav Heres”, „Tomislav Hermes”, „Tin Slavić”, „Don Kijote de la Croazia”, „A. Marus”, „2M”, „II.-M2-31./4591.”, „Trpimir Juranić Mar”, „T. J. Mar”, „Matko Maronić”, „M. Mar”, „Horoathos Harahuvat”, „Mate Juranić”, „T. J. H. Mar”.

Navodi

• Adalbert Rebić: „Marčinkov pjesnički svijet je prožet fascinantnim idealizmom, dubokom metafizičkom nostalgijom i naslućivanjima transcendentnoga. Pisao je izvrsnim hrvatskim jezikom te posezao za rijetkim, a stilski vrlo izražajnim riječima pa su njegove knjige značajan doprinos ljepoti hrvatskoga jezika.”

Nagrade

• 1978. - Prva nagrada čitatelja na natječaju Glasa Koncila, za priču Gastarbajterski grafiti.
• 1978. - Treća nagrada na natječaju književne revije Marulić, za priču Ovce iza zatvorskih rešetaka.

Djela

Pjesničke zbirke:

• 1975. - Povratak ptice (pod pseudonimom „Mate Juranić”)
• 1979. - Mjesečev zavičaj (pod pseudonimom „T. J. H. Mar”)
• 1981. - Noćurci u krajoliku (pod pseudonimom „T. J. H. Mar”)
• 1995. - Moliti nebo
• 2001. - Hrvatski litopis
• 2003. - Hrvatska na križu križ
• 2004. - Smrt je čekala u Bleiburgu
• 2005. - Noć pokošenih hrvatoljuba
• 2006. - Martyrium Croatiae od Krbave do Den Haaga

Književna proza:

• 1982. - Čovjek koji je došao iz Hrvatske (pod pseudonimom „T. J. H. Mar”)
• 1982. - S ovu stranu dobra i zla (pod pseudonimom „T. J. H. Mar”)
• 1992. - Drvo života i drvo smrti
• 1999. - Muka po Bleiburgu

Povijest i povijest umjetnosti:

• 1980. - Ogledalo slave Hrvata (pod pseudonimom „Tomislav Hermes”)
• 1982. - Dugo putovanje od Irana do Jadrana (prva knjiga u nizu pod pseudonimom „Tomislav Heres”)
• 1983. - Zemlja veličanstvenih malenih katedrala
• 1984. - Poljički knez Žarko Dražoević u poviesti i književnosti
• 1985. - Glagoljica i bosančica
• 1985. - Pjesnik Ton Smerdel
• 1986. - „Gospodinova večera” Brune Bulića
• 1987. - Hrvatski rukopisi Vatikanske knjižnice i Evandjelje sv. Marka po Marku Japundžiću
• 1987. - Molitva za mislost slova Smiljane Rendić
• 1988. - Zemlja Morjana
• 1988. - Iz hrvatske kulturne i glagoljaške poviesti do doselitbe Hrvata do naših dana
• 1989. - Poviestni uvid u zagonetku umjetnosti i estetike i estetska misao Rajmunda Kuparea
• 1990. - Hrvatski grb, zastava i himna
• 1991. - Hrvatski iranski korieni Mirka Vidovića (zadnja knjiga u nizu pod pseudonimom „Tomislav Heres”)
• 1991. - Hrastovica (s Paškvalom Cvekanom)
• 1999. - Gvozdansko - Hrvatska Masada
• 2000. - Indoiransko podrietlo Hrvata
• 2001. - Posmrtni razgovor sa slikarom Brunom Bulićem
• 2001. - Prinosi poviesti slobodne obćine kneževine Poljica
• 2004. - U Odžaku se branila hrvatska država
• 2005. - Pobijte ih kao pse - Spomenica 60. godišnjica Bleiburžke tragedije i Križnih putova 1945.
• 2008. - Mučenička Hrvatska: ulomci iz hrvatske poviesti
• 2010. - Marijanska hodočašća: Putopisi i zapažanja

Povijest i povijest umjetnosti (prilozi i članci):

• 1992. - Od prahrvatskog doba do 7. stoljeća (u: Moja Hrvatska)
• 1994. - Traces of the Croatian Name (u: My Croatia)
• 1997. - Život i pjesničko djelo Vinka Kosa (pogovor u djelu Pjesme Vinka Kosa)
• 1999. - Svjedočanstvo o Bleiburgu i Križnomu putu (u: Petrinjski zbornik, br. 2)
• 2000. - Najnovija odkrića o hrvatskom izkonu (u: Poljica)
• 2002. - Stablo s dubokim korienima (kardinal Juraj Utišinović) (pod pseudonimom „T. J. Mar”, u: spomen-knjižica Kralj Petar Svačić)
• 2002. - Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine necjelovita je bez književnog udjela Hrvata muslimana (u: Marulić, br. 1 - 2)
• 2003. - Hrvatska jeronimska predaja (u: Lička revija)

Knjige u nastavcima:

• Bila jednom jedna crkva (pod pseudonimom „Tomislav Heres”), u: Marulić, br. 5/1993. do br. 4/1997.
• Hrvatska knjiga mrtvih, u: Politički zatvorenik, br. 50-57/1996.
• Hrvatski kralj Zvonimir i papa Grgur VII., u: Politički zatvorenik, br. 80/1998. do br. 106/2001.
• Novi velikosrbski memorandum nazvan deklaracija, u: Politički zatvorenik, br. 64-65/1997. do br. 81/1998.
• Hrvati islamske vjere, u: Hrvatsko slovo, br.: 194, 195, 198, 204, 208, 217/1999.
• Predćirilometodsko podrietlo glagoljice i glagoljskoga bogoslužja, u: Politički zatvorenik, br. 107/2001. do br. 139/2003.
• Novi hrvatski Bleiburg začet u Café den Haag, u: Politički zatvorenik, br. 114/2001. do br. 130/2003.

Poveznice

• Jugo-progon iranista

Vanjske sveze

• Hrvatski biografski leksikon: Mato Marčinko
• Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća: Ružica Ćavar: „Tužna obavijest Hrvatima”
• Vijenac: Stjepan Sučić: „Odlazak zaljubljenika u baštinu”

Izvori