Svi sveti
Svi sveti je svetkovina u Rimokatoličkoj crkvi, a njom se slave svi svetci i svetice, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. Slavi se 1. studenog. Ovaj se blagdan u pravoslavnim crkvama slavi prve nedjelje po Duhovima, ter označuje svršetak uzkrsnog diela liturgijske godine.
Poviest
Spomen mučenika, zajednički različitim crkvama, počeo se slaviti od 4. stoljeća. Prvi tragovi obćeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to upravo u nedjelju nakon Duhova. Ovaj običaj naveden je i u 74. homiliji svetog Ivana Zlatoustog (407.) ter se do danas zadržao u iztočnim pravoslavnim crkvama.
Papa Grgur III. (731. - 741.) premjestio je ovaj blagdan na 1. studenog kako bi se poklopio s davnim keltskim blagdanom Samhain koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih pustinjaka.
Papa je stoga izabrao 1. studenog kao nadnevak godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikviama "svetih apostola i svih svetih, mučenika i izpoviednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavomu svietu." U vrieme Karla Velikoga, blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapoviedanim blagdanom. Proglas o tomu izdan je "na zahtjev pape Grgura IV. uz pristanak svih biskupa."
Blagdan danas
U katoličkom kalendaru, blagdan Svih svetih označen je kao svetkovina. U Republiki Hrvatskoj, taj blagdan je vjerski i državni blagdan, dok je u Bosni i Hercegovini samo vjerski blagdan. Blagdan je takodjer bio samo vjerski blagdan i u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Ovaj blagdan se obično medju pučanstvom povezuje s obilazkom groblja i uredjivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. Ipak, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih (Dušni dan) obilježava dan kasnie, 2. studenog.
Osim u Katoličkoj crkvi, ovaj se blagdan obilježava i u Englezkoj crkvi, kao i u brojnim evangeličkim crkvama, premda je ondje primio različite oblike, ovisno o dotičnoj Crkvi.
U Hrvatskoj
S obzirom na običaje, u Hrvatskoj ima regionalno-lokalno značenje. Pri blagovanju obrednim se postupcima obraćalo pokojnicima, za njih se na grobovima ostavljala hrana ili se kroz noć u kući ostavio prostrt stol s jelom i pićem (ili samo pićem). U jadranskoj su se regiji pekli posebni kolačići ili peciva lumbija, ublija i sl. Nekada rjeđe, u novije doba obvezno je uređivanje i kićenje grobova cvijećem, paljenje svijeća, škropljenje posvećenom vodom. U nekim stočarskim krajevima taj se dan smatrao pastirskim blagdanom, posljednjim u godini, kada su pastiri bili posebno darivani od svojega gospodara, najčešće u hrani, kojom su se zajedno častili.[1]
