Teroristički napad u Rijeci (1995.)

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Teroristički napad u Rijeci (1995.)
Mjesto izvedbe bombaškog napada
Mjesto izvedbe bombaškog napada
Mjesto napada Dvorište PU primorsko-goranske, Rijeka
Republika Hrvatska (barjak).png Republika Hrvatska
Meta Redarstvena postaja
Nadnevak 20. listopada 1995.
Vrijeme 11:22 (UTC +1)
Vrsta napada Bombaški napad
Broj mrtvih 1 (počinitelj)
Broj ranjenih 29
Počinitelj(i) John Fawza
al-Gamma'a al-Islamiyya (odgovornost)
Oružje/-a Automobil-bomba

Teroristički napad u Rijeci je bio islamistički bombaški napad na redarstvenu postaju izvršen od kuvajtskog pripadnika organizacije al-Gamma'a al-Islamiyya Johna Fawze 20. listopada 1995. u 11:22 u dvorištu Policijske uprave primorsko-goranske u Rijeci.

Taj napad je prvi ciljani vanjski islamistički napad u hrvatskom etničkom prostoru[1] i 21. na europskom tlu.

Povod napada

Kao povod napada se često navodi sveza s izručenjem istaknutog člana al-Gamma'e al-Islamiyye Abu Talala al-Qasimija (Fuad Kasem/Tal`at Fu'ad Qassim) vlastima Sjedinjenih Američkih Država izvedenog od vlasti Republike Hrvatske, navodno otetog u rujnu 1995. na putu iz Republike Hrvatske za Bosnu i Hercegovinu, gdje su se još zbivali ratni sukobi. Po nekim pretpostavkama, uhićenje su priredile vlasti Sjedinjenih Američkih Država na temelju zaključka kako predstavlja prijetnju interesima Sjedinjenih Američkih Država, te je nakon ispitivanja na palubi broda američke ratne mornarice izručen egipatskim vlastima u međunarodnim vodama.[2]

Zbog nestanka Abu Talala al-Qasimija, vođa vojnog krila al-Gamma'e al-Islamiyye Muhammad Shawki Al-Islambouli (brat ubojice egipatskog predsjednika Anwara Al-Sadata i zet vođe Al-Kaide Osame bin Ladena) je za osvetu zapovijedio postavljanje automobila-bombe. Za izvedbu napada je izabrao grad Rijeku, jer je smatrao kako je Središnje obavijesne službe preuzela Abu Talala al-Qasimija iz Policijske uprave primorsko-goranske u Rijeci, zbog sumnje u al-Qasimijevo sudjelovanje u terorističkom napadu u Svjetskom trgovačkom centru 1993. godine.

Tijek i ishod napada

Ostatci automobila-bombe (u sredini) i pokriveno truplo napadača (lijevo) na mjestu bombaškog napada.

Namjera napada je bila umoriti veći broj ljudi i razoriti redarstvenu postaju udarom automobila-bombe u zid zgrade, ali zbog pogrješke napadača nije bilo smrtno stradalih meta i većeg razaranja.

U 11:21, vozilo Fiat 131 Mirafiori je ušlo u parkiralište sjedišta Policijske uprave primorsko-goranske. Međutim, zbog skretanja od 90° potrebnog za ulazak u parkiralište s ceste, vozilo se gibalo smanjenom brzinom, pri čemu je izgubilo silinu zaleta zbog položaja postaje na povišenom tlu. Napadač nije zaustavio vozilo na mjestu za posjetitelje, nego je nastavio juriti prema zidu postaje na kraju parkirališta. Zbog niskih sigurnosnih mjera, taj incident nije bio primijećen prije samog napada. U 11:22, nakon 15-20 metara, vozilo se zabilo u stube ispred ulaza u postaju i eksplodiralo. Sila udarnog vala se odbila natrag prema parkiralištu, stvorila veliki krater u tlu, oštetila parkirana vozila i pročelja okolnih zgrada.

Jedina poginula osoba je napadač, kuvajtski državljanin John Fawza (35). U napadu je ranjeno ukupno 29 osoba, od čega 27 osoba (5 teže, a 21 lakše ranjenih) nazočnih u zgradi Policijske uprave i susjednoj zgradi Pedagoškog fakulteta u Rijeci, te dvoje prolaznika. Redarstvena istraga je utvrdila kako je vozilo bilo napunjeno sa 70 kg TNT-a, te je pri očevidu među komadima automobila, zajedno s napadačevim ostatcima, pronašla dio kanadske putovnice.[3]

Utvrđivanje počinitelja

Kao razloge napada, na početku je postojala pretpostavka kako su bombaški napad izveli pripadnici Oslobodilačke vojske Republike Srpske Krajine iz osvete za poraz u pothvatu „Oluja”. Međutim, dan nakon napada, odgovornost za napad je preuzela egipatska islamistička organizacija al-Gamma'a al-Islamiyya, obrazloživši napad kao osvetu za nestanak njenog suosnivača i istaknutog člana Abu Talala al-Qasimija.

Uz pomoć Središnje obavijesne službe, dužnosnici su pregledali video snimke napada. Hrvatski i američki istražni izvori su došli do zaključka kako je Hassan al-Sharif Mahmud Saad organizirao taj napad. Saad se doselio u Bosnu i Hercegovinu gdje je živio jedino tijekom 1995. godine, a prije toga je boravio u Italiji. Nedugo nakon napada, bosansko-hercegovački dužnosnici su otkrili kako je Saad planirao novi teroristički napad na postrojbe Sjevernoatlantskog saveza što se trebao dogoditi u prosincu 1995. godine. Međutim, nekoliko dana nakon neuspješne izvedbe napada, Saad je poginuo u središnjoj osni tijekom razmjene vatre sa snagama Hrvatskog vijeća obrane.

Osoba odgovorna za postavljanje automobila-bombe u Rijeci je Essam Derbala. Essam Derbala je preminuo 8. kolovoza 2015. u egipatskom zatvoru, pa su zbog vremenskog poklapanja njegove smrti s otmicom Tomislava Salopeka neki povezivali i tu otmicu kao osvetu za Derbalinu smrt, za koju su islamistički izvori tvrdili kako je uslijedila zbog nepružanja liječničke njege. U pripravi terorističkog napada i postavljanju automobila-bombe je sudjelovao Hassan Sherif, što je vozilo Fiat 131 Mirafiori dovezao u Republiku Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine, gdje je 2000. godine uhićen i predan egipatskoj vlasti.[4]

Nalogodavac terorističkog napada Muhammad Shawki Al-Islambouli se oglasio iz Afganistana početkom 2000. godine i priznao kako je on naredio napad na redarstvenu postaju. Napad u Rijeci je nazvao neuspjelim pokušajem, pa je zaprijetio novim napadom što će „biti puno bolje isplaniran”. U studenom 2000. je zaprijetio kako će „Hrvatska goriti od automobila-bombi” i kako će biti „krvi do koljena ako ne dozna gdje je nestao njegov prijatelj Abu Talal al-Qasimi”. Njegov nestanak nije bio razriješen.

Kasniji povezani događaji

Kako bi spriječio ponovni napad na Republiku Hrvatsku, predsjednik Stjepan Mesić je, nakon dolaska na vlast, uputio pismo odvjetniku organizacije Montasaru al-Zaiyatu, u kojemu se obvezuje kako će Republika Hrvatska ispitati okolnosti nestanka Abu Tala’ata al-Qasimija, a zauzvrat je tražio nenapadanje Republike Hrvatske. Al-Zaiyat je to prenio u izjavi za Večernji list na summitu Arapske lige 2002. godine u Bejrutu, a Stjepan Mesić je to 2010. potvrdio u izjavi za Večernji list.[5]

Vanjske sveze