Teroristički napad u Rijeci (1995.)

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Teroristički napad u Rijeci (1995.)
Teroristički napad u Rijeci - mjesto napada.jpg
Mjesto izvedbe bombaškoga napada
Mjesto i vrijeme
Mjesto Dvorište PU primorsko-goranske,
Rijeka, Republika Hrvatska (barjak).png Republika Hrvatska
Vrijeme 20. listopada 1995.
11:22 (UTC +1)
Okolnosti napada
Vrsta napada Samoubilački bombaški napad
Meta Redarstvena postaja
Motiv Osveta zbog nestanka Abu Talala al-Qasimija
Oružje Autobomba
Mrtvi 1 (napadač)
Ranjeni 29
Počinitelj(i) al-Gamma'a al-Islamiyya
Napadač(i) John Fawza

Teroristički napad u Rijeci bio je islamistički bombaški napad na redarstvenu postaju počinjen 20. listopada 1995. u dvorištu Policijske uprave primorsko-goranske u Rijeci.

Taj je napad prvi ciljani vanjski islamistički napad u hrvatskom etničkom prostoru[1] i 21. na europskom tlu.

Povod napada

Često se kao povod napada navodi sveza s nestankom istaknutoga člana al-Gamma'e al-Islamiyye Abu Talala al-Qasimija (Fuad Kasem/Tal`at Fu'ad Qassim), kojega su vlasti Republike Hrvatske izručile vlastima Sjedinjenih Američkih Država nakon što je navodno bio otet u rujnu 1995. na putu iz Republike Hrvatske za Bosnu i Hercegovinu, gdje su se još zbivali ratni sukobi. Po nekim su pretpostavkama uhićenje priredile američke vlasti na temelju zaključka kako predstavlja prijetnju interesima Sjedinjenih Američkih Država, te je nakon ispitivanja na palubi broda američke ratne mornarice izručen egipatskim vlastima u međunarodnim vodama.[2]

Zbog nestanka Abu Talala al-Qasimija, vođa vojnoga krila al-Gamma'e al-Islamiyye Muhammad Shawki Al-Islambouli (brat ubojice egipatskoga predsjednika Anwara Al-Sadata i zet vođe Al-Qaide Osame bin Ladena) za osvetu je zapovijedio postavljanje autobombe. Za izvedbu napada izabrao je grad Rijeku, jer je smatrao kako je američka Središnja obavijesna služba preuzela Abu Talala al-Qasimija iz Policijske uprave primorsko-goranske u Rijeci, zbog sumnje u al-Qasimijevo sudjelovanje u bombaškom napadu u Svjetskom trgovačkom centru 1993. godine.

Tijek i ishod napada

Ostatci autobombe (u sredini) i pokriveno truplo napadača (lijevo) na mjestu događaja.

Cilj napada bio je umoriti veći broj ljudi i razoriti redarstvenu postaju udarom autobombe u zid zgrade, ali je pogrješkom napadača izbjegnuta veća tragedija.

U 11:21, vozilo Fiat 131 Mirafiori ušlo je u parkiralište sjedišta Policijske uprave primorsko-goranske. Međutim, zbog skretanja od 90° potrebnoga za ulazak u parkiralište s ceste, vozilo se gibalo smanjenom brzinom, pri čemu je izgubilo silinu zaleta zbog položaja postaje na povišenom tlu. Napadač nije zaustavio vozilo na mjestu za posjetitelje, nego je nastavio juriti prema zidu postaje na kraju parkirališta. Zbog niskih sigurnosnih mjera, taj incident nije bio primijećen prije samoga napada. U 11:22, nakon 15-20 metara, vozilo se zabilo u stube ispred ulaza u postaju i eksplodiralo. Sila udarnoga vala odbila se nazad prema parkiralištu, stvorila veliki krater u tlu, oštetila parkirana vozila i pročelja okolnih zgrada.

Jedini poginuli je napadač, kuvajtski državljanin John Fawza (35). U napadu je ranjeno ukupno 29 osoba, od čega 27 osoba (5 teže, a 21 lakše ranjenih) nazočnih u zgradi Policijske uprave i susjednoj zgradi Pedagoškoga fakulteta u Rijeci, te dvoje prolaznika. Redarstvena istraga utvrdila je kako je vozilo bilo napunjeno sa 70 kg TNT-a, te je pri očevidu među komadima automobila, zajedno s napadačevim ostatcima, pronašla dio kanadske putovnice.[3]

Utvrđivanje počinitelja

Na početku je postojala pretpostavka kako su bombaški napad izveli pripadnici Oslobodilačke vojske Republike Srpske Krajine iz osvete za poraz u pothvatu „Oluja”. Odgovornost za napad preuzela je dan kasnije egipatska islamistička organizacija al-Gamma'a al-Islamiyya, obrazloživši napad kao osvetu za nestanak njezina suosnivača i istaknutoga člana Abu Talala al-Qasimija.

Uz pomoć američke Središnje obavijesne službe, dužnosnici su pregledali video snimke napada. Hrvatski i američki istražni izvori došli su do zaključka kako je Hassan al-Sharif Mahmud Saad organizirao taj napad. Saad se doselio u Bosnu i Hercegovinu gdje je živio jedino tijekom 1995. godine, a prije toga boravio je u Italiji. Nedugo nakon napada, bosansko-hercegovački dužnosnici otkrili su kako je Saad planirao novi teroristički napad na postrojbe Sjevernoatlantskoga saveza što je trebao biti izveden u prosincu 1995. godine. Međutim, nekoliko dana nakon neuspješne izvedbe napada, Saad je poginuo u središnjoj Bosni tijekom razmjene vatre sa snagama Hrvatskoga vijeća obrane.

Essam Derbala bio je odgovoran za postavljanje autobombe u Rijeci. Derbala je preminuo 8. kolovoza 2015. u egipatskom zatvoru, pa su zbog vremenskoga poklapanja njegove smrti s otmicom Tomislava Salopeka neki povezivali i potonju otmicu kao osvetu za Derbalinu smrt, za koju su islamistički izvori tvrdili kako je uslijedila zbog nepružanja liječničke njege. U pripravi terorističkoga napada i postavljanju autobombe sudjelovao je Hassan Sherif, što je vozilo Fiat 131 Mirafiori dovezao u Republiku Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine, gdje je 2000. godine uhićen i predan egipatskim vlastima.[4]

Nalogodavac terorističkoga napada Muhammad Shawki Al-Islambouli oglasio se iz Afganistana početkom 2000. godine i priznao kako je on naredio napad na redarstvenu postaju. Napad u Rijeci nazvao je neuspjelim pokušajem pa je zaprijetio novim napadom što će „biti puno bolje isplaniran”. U studenomu 2000. zaprijetio je kako će „Hrvatska goriti od autobombi” i kako će biti „krvi do koljena ako ne dozna gdje je nestao njegov prijatelj Abu Talal al-Qasimi”. Njegov nestanak nije bio razriješen.

Kasniji povezani događaji

Kako bi spriječio ponovni napad na Republiku Hrvatsku, predsjednik Stjepan Mesić uputio je po dolasku na vlast pismo odvjetniku organizacije Montasaru al-Zaiyatu, u kojemu se obvezuje kako će Republika Hrvatska ispitati okolnosti nestanka Abu Tala’ata al-Qasimija, a zauzvrat je tražio nenapadanje Republike Hrvatske. To je al-Zaiyat prenio u izjavi za Večernji list na sastanku Arapske lige u Bejrutu 2002. godine, a Stjepan Mesić je to potvrdio u izjavi za Večernji list 2010. godine.[5]

Poveznice

Vanjske sveze