Tušnica (1.697 m)
Tušnica, 1.697 m (ranogrč. Bulsinios oros, klas.lat. Mons Ulcirus): - Tušnica je osrednja planina na jugozapadu BiH, na medji općina Livno i Tomislavgrad. Tušnica razdvaja Duvanjsko od Livanjskog polja i oko nje su najveća kraška polja u BiH.
Sadržaj
Zemljopis i vrhovi
Planina Tušnica je na jugozapadu omedjena Buškim blatom, na jugoiztoku Duvanjskim poljem, a na sjeverozapadu potocima Mandoka i Jošanica. Najviši vrhunac na Tušnici je Vitrenik (1.697 m), do kojega s iztočne strane vodi makadamski put. Drugi viši vrh Tušnice na iztoku je Vršinje (1.523 m), pa iztočnije Satulija (1.305 m), Unište (1.233 m), itd. Zapadniji su vrhovi Begića Kosa (1.577 m), Pleće (1.534 m) i Mala Tušnica (1.397 m). Sjevernije se na Tušnicu još nastavlja visoravan Krug s vrhovima Orlovac (1.539 m), Jelovača (1.527 m), Oštralj (1.477 m), itd.
Greben Tušnice se pruža smjerom zapad-iztok i sjeverna padina je strmija, a južna koso položita. Padine Tušnice su bogate vrelima, osobito na jugozapadu uz Buško blato i na iztoku spram Duvanjskog polja. Šume dielom pokrivaju južne i sjeverne padine (18 %), dok su ostale većinom gole. Izim sjevernoga gorskog podnožja, ceste vode zapadnim, južnim i iztočnim stranama Tušnice. Viši greben je sastavljen od krednog vapnenca i karbonatnih konglomerata. Tušnica je bogata nalazištima mrkog ugljena koji se crpi u rudniku utemeljenom 1888. godine.
Flora i šume
U bogatoj i osebujnoj gorskoj flori Tušnice raste niz rjedjih biljaka i kraških endema, npr. Edraianthus croaticus, Crepis malyi, Leontodon visianii, Asperula beckiana, Centaurea ceratophylla, Lilium dalmaticum, Portenschlagia ramosissima, Petteria ramentacea, ...itd.
Na najvišem grebenu Tušnice prevladavaju travne rudine (Carici-Seslerietum robustae) i malo izpod na granici šume je bukova klekovina (Sorbo-Fagetum moesiacae), a izpod toga javorne šume gluhača (Acer obtusatum). Na brdskim padinama rastu lipe i bjelodub (Tilio-Quercetum dalechampii), a na nižim obroncima uz podnožje su primorske (submediteranske) šume: Ostryo-Quercetum cerridis i Orno-Carpinetum orientalis.
Legenda o izkonu imena
U skladu s legendom o petero braće i dvije sestre koji su vodili Hrvate prilikom selidbe do obale Jadrana, s koljena na koljeno se prenosilo i ime Tušnice, koja je po toj domaćoj legendi dobila ime po sestri Tugi:
"Nesta više obarskog naroda, Hrvati se tuda naseliše i kršćansku viru privatiše, na sedmero oni zemlju dile, na pet braće i dvi seke mile, sestri Tugi dadoše krajinu, Duvno ravno i okolovinu. Tada Tuga grad je načinila, na Tušnici na vrh Santulije, poviš crkve svetoga Ilije. Ta planina na kojoj je stala, po Tugi se Tušnica prozvala, Tušnica je visoka planina, po njoj dosta brda i dolina, Na njoj leže i liti oblaci, Ispod nje se radjaju junaci, ona seka što bijaše druga, po imenu zvala se je Buga, nje zapade ta krajina divna, od Privale pa do bilog Livna, ona sebi grad je napravila, na podinom Tušnice planine, kod Mandeka duboke doline, i to misto kod doline ove i dan danas Bužanini se zove, po Buginom lipom imenu, i hrvatskom slavnom plemenu ..."
Grad Bužanin
Fra Grgo Lozić (1810. - 1878.), koji je sačuvao ostatke materialne i duhovne kulture u Livnu i široj okolici, u svojim Bilješkama navodi: "Pod planinom Tušnicom vire iz zemlje zidovi starodavnog velika grada razkopana do zemlje, koi se danase zove: Grad Bužanin". Ostaci zidina toga grada još nisu dovoljno ispitani i vrednovani. Neki su tu smjestili rimsku stanicu "in monte Bulsinio".
Radio i TV-predajnik
Na Tušnici je 2008. postavljena nova radio-TV oprema u funkciji odašiljača. Njihovi signali pokrivaju veći dio Hercegbosanske i djelomice Zapadnohercegovačke županije. Tijekom zadnjeg rata u BiH, 7. svibnja 1992. godine raketnim napadom jugoslavenske vojske uništeni su dotadašnji slični uredjaji.
Vrh kao izletište
Tušnica je omiljeno izletište planinara, izletnika i ljubitelja prirode. S vrha se pruža široki pogled prama planinama Kamešnici, Cincaru, Goliji i Biokovu, ter u podenožju Buškom jezeru i Livanjskom polju. 2008. godine Tušnica je bila odredište susreta planinara Herceg-Bosne.
Rudnik ugljena
Rudnik ugljena u Tušnici utemeljen je 23. studenog 1888. godine. Pred Drugi svjetski rat taj rudnik zapošljava do 300 radnika iz okolnih naselja, koji su bili sindikalno organizirani još od 1920. godine. 10. veljače 1943. Tušnica je bila izložena bombardiranju jednoga talianskog aviona.
Hrvatski književnik Vladimir Nazor (1877.-1948.) koji je takodjer tada ovdje boravio, u svom dnevniku je zabilježio: "...Zavirio sam u rudnik. Dobar kameni ugalj... U ovom kraju zemlja nam još nudi lignit, bitumen, sumpor, boksit, pa i gvozdenu rudaču... Što sve leži zapušteno i neiskorišćeno u dubljinama našeg naroda! Baš kao i blago u rudniku Tušnici! (4. i 8. II 1943.)".
Nakon rata rudnik zapošljava sve više radnika. Vrhunac doseže 1960tih godina kada broj prelazi preko 600 osoba. Od 1946. ovdje je stavljeno u pogon više raznih lokomobila, koji su opskrbljivali sam rudnik, Dom kulture u Vidošima i Livno strujom sve do 29. studenog 1955. Od samog početka rudnik je imao i svojih žrtava. Najveća nesreća dogodila se 13. listopada 1955. u jami "Martinovac", kada je poginulo 6 rudara. Proizvodnja ugljena god. 1998. iznosila je 37.500 tona. Danas se taj rudnik s tri pogona, zbog manjka tržišta i inih nerješenih pitanja nalazi u krizi i prijeti mu zatvaranje.
Naselje Kolonija
Prvih godina nakon 2. svj. rata u Tušnici se počelo formirati rudarsko naselje, prozvano Kolonija, koju je tvorila velika drvena baraka i osam zgrada za stanovanje. Ovdje je 1960. godine montiran prvi televizor u livanjskom kraju, za čiju antenu je bio izgradjen betonski stup visok preko 20 m.
Abstract
Tušnica is a mountain in the municipality of Livno, Bosnia and Herzegovina. It has an altitude of 1,697 metres (5,568 ft).
Poveznice
Reference
Introduction original, others partly loaded from Croatian Wikipedia by GNU license.
