Va se vrime godišća

„Va se vrime godišća” (→ čakav. | stčakav. „Vasẽy vrÿme godÿstja”, kajkav. „Vu to vreme godišča”, novošćakav. „U se vrime godišća”, novoštokav. „U to vrijeme godišta”) kasnosrednjovjekovna je hrvatska čakavska božićna pjesma. Hvalospjev je u čast rođenju Isusa Krista i njegovoj majci Blaženoj Djevici Mariji.

Pregled

Pjesma se temelji na latinskom izvorniku In hoc anni circulo nastalomu vjerojatno u benediktinskom samostanu sv. Marcijala u francuskom gradu Limogesu u 11. ili 12. stoljeću, kada je također prenesena u Hrvatsku, prevedena na hrvatski jezik, proširivana novim motivima i prilagođavana njegovim dijalektima i različitim mjesnim napjevima.

Izvorni prevoditelj i okolnosti nastanka prijevoda nepoznati su. Najstariji poznati hrvatski glagoljski zapis pjesme nalazi se u Beramskom misalu Bartola Krbavca iz 1450. godine, dok se latinični zapis nalazi u Picićevoj pjesmarici iz 1471. godine. Od ostalih starijih poznatih djela koji sadrže ovu pjesmu, ističu se: Petrisov zbornik (1468.), lekcionar Pisctole i evanghielya fra Ivana Bandulavića (1613.), Nauk karstjanski s mnozjemi stvari duhovnijemi i vele bogoljubnijemi Matije Divkovića (1616.), Pavlinska pjesmarica (1644.), Cithara octochorda (1701.), itd.

Od postojećih glagoljaških i brojnih ostalih mjesnih napjeva pjesme, najrašireniji je napjev s početnom silaznom kvartom, za koji je Franjo Dugan st. 1917. utvrdio kako posjeduje sličnosti s instrumentalnom pastoralom Capriccio pastorale talijanskoga skladatelja Girolama Frescobaldija. Radi utvrđivanja podrijetla toga napjeva, Jerko Bezić poslužio se radom austrijskoga muzikologa Roberta Lacha o božićnim napjevima na otoku Lošinju, što također sadrži notni zapis Frescobaldijeve pastorale koju je zapisao lošinjski orguljaš Marko Letić 1830. godine. U svojoj raspravi Kako je nastao stari hrvatski božićni spjev „U to vrijeme godišta”, Miho Demović osporavao je dosadašnje tvrdnje o talijanskom podrijetlu spomenutoga napjeva i okolnostima nastanka pjesme, oslanjajući se pritom na starije hrvatske glagoljske zapise pjesme, u kojoj je također iznio mišljenje kako je pjesma u starini bila dramatski izvođena i kako se njezin nastanak vezuje uz božićnu obrednu igru.

Riječi pjesme

Ranočakavski izvornik (Kvarnersko otočje, cca. 11. ili 12. stoljeće)	Kajkavska inačica (Cithara octochorda, 1757.) (izvorni slovopis)	Polušćakavska inačica (Dalmacija)	Čakavska inačica (Kvarner)	Novoštokavska inačica (Hrvatski crkveni kantual, 1934.)
Vasẽy vrÿme godÿstja Švÿtu mîr se_navÿstja, Varoÿtba ditÿća Ud_Štedÿve Marÿe Štadÿva šîna roÿla Hudòbi môc zlomìla, Karstjâneh ošlobodìla Unâ Štadÿva Marÿa, Va_jarâh ga_spravjàla Mânda mu_seklanjàla, Tàr_ga šlatkò jubìla Unâ Štadÿva Marÿa, Angeli semù sluzÿli Nuôve pîsni sopìli, Va_segà milòšt iskàli Zî Štondÿvon Marÿon, Angel prîšal nebêšni Tàr kerôlin navÿštil, Va_polnôc Buõg seroÿl Nebò žemjù zišvitlîl, Kâ'va poldân švitlàva_bi O' Štadÿva Marÿa, Tarÿ kerôle'su prišlì Šÿna Buôga esu_našlì, Tar_câst semù davàli Zî Štondÿvon Marÿon, Slavà Buôgu Vÿšnemu Gošpodìnu nàsemu, Sionšvÿta zÿtije Câst nebêšnu zvêdele, Išukârsta roÿtvu Ud_Štedÿve Marÿe, Buôgu_se poklonìmo Zî Štondÿvon Marÿon, Išukârsta hvalìmo Tar_Štetrõydi castìmo, Seÿh milòšt prosìmo Zî Štondÿvon Marÿon.	Vu to vreme godiʃcha, mir ʃze ʃzvetu nazveʃcha: porogyenye Kriʃtuʃʃa, po Devicze Marie. Od Mayke Divoychicze, te nebezke Kralicze: zide dete z-vutrobe blagoʃzlovne Marie. Opol nochi porodi, nebo, zemlyu preʃzveti: kak opoldan ʃzveto be, po porodu Marie. Gda Bog v-jaʃzle leʃaʃʃe, Matimuʃze klanyaʃʃe: miloga obimaʃʃe, à Devamu Mat' beʃʃe. Angeli mu ʃzlusahu, nove peʃzmi zpevahu: milozt nyegvu proʃzahu da bu chlovek vu raju. Hvala Bogu viʃʃayemu, y Gozponu naʃʃemu: Gozponu mirovnomu, Szinu Deve dragomu. Vʃze na ʃszvetu ztvorenye, vezda ima veʃzelye: za JEʃuʃʃa rogyenye, od prechizte Marie. Arʃze na ʃzvet narodi, ki moch vrasju pogubi: greʃʃnike oʃzlobodi, JEʃus Kriʃtus Szin Boʃy. Komu hvala, y dika, po vʃzem ʃzvetu velika: nayʃze hvali y nyegva Mayka Deva Maria, Amen.	U se vrime godišta Mir se svitu navišta Porodjenjem Ditića Od Divice Marije Od prečiste Divice I nebeske Kraljice Andjeoske cesarice Svete Dive Marije Diva Sina porodi, Djavlu silu svu slomi A kršćane oslobodi Sveta Diva Marija U jasle ga stavljaše, Majka mu se klanjaše, I slatko ga ljubljaše, Sveta Diva Marija. Andjeli mu služahu, Novu pismu pivahu, Od njeg milost prošahu, Svetom Divom Marijom. U ponoć se Bog rodi, Nebo zemlju prosvitli Ko u podne svitlost bi, Svetom Divom Marijom. Zrak izadje zornice Od pričiste Divice, Andjeoske cesarice, Svete Dive Marije. Svako svita stvorenje Sada ima veselje, Božje štujuć rodjenje, Od Divice Marije. Slava Bogu Višnjemu Gospodinu našemu I čoviku smirnomu, Svetom Divom Marijom. Koj' u tmini stajahu I bez svitla bijahu, Sina Božjeg čekahu Od Divice Marije. Kog obeća Bog dati I na svit im poslati Ter iz tmina pustiti Svetom Divom Marijom. To željahu viditi I s veseljem primiti Pa s njim navik živiti Svetom Divom Marijom. Andjel pridje nebeski Ter pastirom navisti Prevelike radosti Od Divice Marije. O, pastiri, tecite, Stada vaša pustite, Sina Božjeg vidite Svetom Divom Marijom. Tad pastiri podjoše, Sina Božjeg nadjoše, Ter mu hvale dadoše Svetom Divom Marijom. Slavu vičnu vidiše, Ter se vele čudiše, Bogu poklon činiše Svetom Divom Marijom. I to čudo procvita Nad tim kralje od svita Kog uboga čestita Povi Majka Marija. Kralj u jaslam ležaše, A odiće nimaše, Jer uboštvo ljubljaše Svetom Divom Marijom. Teb' Isuse hvalimo, Sveto Trojstvo slavimo, Majku Tvoju častimo, Svetu Divu Mariju.	Va sve vrime godišća Mir se svitu navišća Kroz rojenje Ditića Od svete Divice Marije. Od pričiste Divice Ter nebeske Kraljice Izide svitla Danice Od svete Dive Marije. Diva Sina porodi, Djavlju silu polomi, A krstjane oslobodi Sveta Diva Marija. O pol noći se rodi, Nebo i zemlju prosvitli, Kako o pol dne svitlo bi Od svete Dive Marije. U jasli ga staviše, Mati mu se klanjaše, Ter ga slatko ljublaše, Sveta Diva Marija. Anjeli mu služahu, Novu pisan pojahu, Milost njega slavljahu Svetom Divom Marijom. Slava Bogu višnjemu, Gospodinu našemu, I človiku smirnjemu Svetom Divom Marijom. Vsako na svit stvorenje Sada ima veselje, Cića Boga rojenje Od svete Dive Marije. Jer se na svit porodi, Moć djavlju pogubi, A krstjane oslobodi Svetom Divom Marijom. Hvala tebi Višnjemu, Gospodinu našemu, Stvoritelju slavnomu Svetom Divom Marijom I Mariju Divicu, Svitlu zvezdu Danicu, Ter nebesku kraljicu Svetoj Divi Mariji. O blažena ti ženo, Tvoje črivo preslavno Ko je na svit nosilo Sveta Diva Marija. Ti si Boga rodila, Ti si djavlje zgubila, Ti si krstjane ljubila, Sveta Diva Marija. O anjeli tecite, Božja Sina slavite Ter pastirom recite Od svete Dive Marije. Anjel pojde nebeski Ter pastirom navisti Pre velike radosti Od svete Dive Marije. O, pastiri, tecite, Stada vaša pustite, Božja Sina poj vite Svetom Divom Marijom. Tad pastiri idoše, Sina Božja vidiše, Ter mu slavu uzdaše Svetom Divom Marijom. Ka njemu kad pridoše, Tad se vele čudiše, Ter ovo rekoše Od svete Dive Marije. Čudo veliko človika, Ovo kralja velika Grubom pezom povita Od svete Dive Marije. Jer u jasli ležaše, Svite na se ne imiše, Uboštvo ljubljaše Svetom Divom Marijom. Oci z limba zvapiše Kada glasa slišaše, Da Sin Božji rodi se Od svete Dive Marije. Jer im reče Bog dati, Sina svoga poslati, Iz tamnosti speljati Svetom Divom Marijom. Tebe, Bože, hvalimo, Sveto Trojstvo slavimo, Mater Divu čtujemo, Slavnu Divu Mariju.	U to vrijeme godišta Mir se svijetu naviješta Porođenjem Djetešca Kom' je majka djevica. Anđeli se javili Rajsku pjesmu slagali Slava Bogu pjevali A mir ljud'ma prosili. Djeva Sina rodila Đavlu silu slomila Svijetu Spasa podala Nama majka postala. A mi Kristu hvalimo S anđelima pjevamo Radi žrtve njegove Što je za nas započe.

Literatura

• Cithara octochorda, Zagreb 1757., str. 116 - 117
• Hrvatsko pjevačko društvo Vijenac: Hrvatski crkveni kantual, Zagreb 1934.
• Vjekoslav Štefanić: Narodne pjesme otoka Krka, Hrvatski nakladni zavod, Zagreb 1944.
• Vinko Žganec: Vidakovićevo proučavanje neumatskih kodeksa u Dalmaciji, u: Sveta Cecilija: časopis za sakralnu glazbu, vol. 45, br. 2-3, Zagreb 1975., str. 70
• Fabian Tomašić: Srednjovjeke pučke pjesme u ranohrvatskom govoru iz otoka Krka, u: Ognjište: hrvatski književni ljetopis, br. 8, Zlatko Tomičić, Karlovac 1997., str. 217 - 227
• Mitjel Yoshamya (Mihovil Lovrić): Arhajske pučke pjesme u etnokulturi jugoistočnog Krka. Ranohrvatski srednjovjeki pradialekti, knjiga I, 2. izdanje, Znanstveno društvo za proučavanje Hrvata, Zagreb 2005., str. 1021 - 1030
• Sveta Mati: Marija u pjesništvu, Novi list, Rijeka, kolovoz 2009.
• Stipica Grgat (ur.): Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja: Zbornik „Kačić”, Split 2011.

Poveznice

• Staročakavske pysni

Vanjske sveze

• Franjevačka provincija Bosna Srebrena: „U se vrijeme godišta”
• Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća: Milan Nosić (jezikoslovni osvrti):
  • „U se vrijeme godišta”
  • „Božićna pjesma U se vrijeme godišta”
  • „U se vrijeme godišta u hrvatskim krajevima”
• The Hymns and Carols of Christmas: In hoc anni circulo (eng.)

Izvori