Va se vrime godišća (Vasẽy vrÿme godÿstja)

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

„Va se vrime godišća” (→ čakav., ranočakav. „Vasẽy vrÿme godÿstja”, kajkav. „Vu to vreme godišča”, novošćakav. „U se vrime godišća”, novoštokav. „U to vrijeme godišta”) je kasnosrednjovjekovna hrvatska božićna pjesma. Hvalospjev je u čast rođenju Isusa Krista i njegovoj majki Blaženoj Djevici Mariji.

Pregled

Pjesma se temelji na latinskom izvorniku In hoc anni circulo nastalom vjerojatno u benediktinskom samostanu sv. Marcijala u francuskom Limogesu u 11. ili 12. stoljeću, kada je također prenesena u hrvatsko ozemlje, prevedena na hrvatski jezik, proširivana novim motivima i prilagođavana njegovim dijalektima i različitim mjesnim napjevima.

Izvorni prevoditelj i okolnosti nastanka prijevoda su nepoznati. Najstariji poznati hrvatski glagoljski zapis pjesme se nalazi u Beramskom misalu Bartola Krbavca iz 1450. godine[1], dok se latinični zapis nalazi u Picićevoj pjesmarici iz 1471. godine. Od ostalih starijih poznatih djela što sadrže ovu pjesmu, istaknuta su: Petrisov zbornik (1468.), lekcionar Pisctole i evanghielya fra Ivana Bandulavića (1613.), Nauk karstjanski s mnozjemi stvari duhovnijemi i vele bogoljubnijemi Matije Divkovića (1616.), Pavlinska pjesmarica (1644.), Cithara octochorda (1701.), itd.

Od postojećih glagoljaških i brojnih ostalih mjesnih napjeva pjesme, najrašireniji je napjev s početnom silaznom kvartom, za koji je Franjo Dugan st. 1917. godine utvrdio kako posjeduje sličnosti s instrumentalnom pastoralom Capriccio pastorale talijanskog skladatelja Girolama Frescobaldija. Radi utvrđivanja podrijetla tog napjeva, Jerko Bezić se poslužio radom austrijskog muzikologa Roberta Lacha o božićnim napjevima na otoku Lošinju, što također sadrži notni zapis Frescobaldijeve pastorale zapisane od lošinjskog orguljaša Marka Letića 1830. godine.[2]

U svojoj raspravi Kako je nastao stari hrvatski božićni spjev „U to vrijeme godišta”, Miho Demović osporava dosadašnje tvrdnje o talijanskom podrijetlu spomenutog napjeva i okolnostima nastanka pjesme, oslanjajući se pritom na starije hrvatske glagoljske zapise pjesme, u kojoj je također iznio mišljenje kako je pjesma u starini bila dramatski izvođena i kako se njen nastanak vezuje uz božićnu obrednu igru.[3]

Riječi pjesme

Ranočakavski izvornik
(Kvarnersko otočje, 11. stoljeće)
Kajkavska inačica
(Cithara octochorda, 1757.)
Polušćakavska inačica
(Dalmacija)
Polučakavska inačica
(Kvarner)
Novoštokavska inačica
(Hrvatski crkveni kantual, 1934.)
Vasẽy vrÿme godÿstja
Švÿtu mîr se_navÿstja,
Varoÿtba ditÿća
Ud_Štedÿve Marÿe
Štadÿva šîna roÿla
Hudòbi môc zlomìla,
Karstjâneh ošlobodìla
Unâ Štadÿva Marÿa,
Va_jarâh ga_spravjàla
Mânda mu_seklanjàla,
Tàr_ga šlatkò jubìla
Unâ Štadÿva Marÿa,
Angeli semù sluzÿli
Nuôve pîsni sopìli,
Va_segà milòšt iskàli
Zî Štondÿvon Marÿon,
Angel prîšal nebêšni
Tàr kerôlin navÿštil,
Va_polnôc Buõg seroÿl
Nebò žemjù zišvitlîl,
Kâ'va poldân švitlàva_bi
O' Štadÿva Marÿa,
Tarÿ kerôle'su prišlì
Šÿna Buôga esu_našlì,
Tar_câst semù davàli
Zî Štondÿvon Marÿon,
Slavà Buôgu Vÿšnemu
Gošpodìnu nàsemu,
Sionšvÿta zÿtije
Câst nebêšnu zvêdele,
Išukârsta roÿtvu
Ud_Štedÿve Marÿe,
Buôgu_se poklonìmo
Zî Štondÿvon Marÿon,
Išukârsta hvalìmo
Tar_Štetrõydi castìmo,
Seÿh milòšt prosìmo
Zî Štondÿvon Marÿon.
Vu to vreme godiʃcha,
mir ʃze ʃzvetu nazveʃcha:
porogyenye Kriʃtuʃʃa,
po Devicze Marie.
Od Mayke Divoychicze,
te nebezke Kralicze:
zide dete z-vutrobe
blagoʃzlovne Marie.
Opol nochi porodi, nebo,
zemlyu preʃzveti:
kak opoldan ʃzveto be,
po porodu Marie.
Gda Bog v-jaʃzle leʃaʃʃe,
Matimuʃze klanyaʃʃe:
miloga obimaʃʃe,
à Devamu Mat' beʃʃe.
Angeli mu ʃzlusahu,
nove peʃzmi zpevahu:
milozt nyegvu proʃzahu
da bu chlovek vu raju.
Hvala Bogu viʃʃayemu,
y Gozponu naʃʃemu:
Gozponu mirovnomu,
Szinu Deve dragomu.
Vʃze na ʃszvetu ztvorenye,
vezda ima veʃzelye:
za JEʃuʃʃa rogyenye,
od prechizte Marie.
Arʃze na ʃzvet narodi,
ki moch vrasju pogubi:
greʃʃnike oʃzlobodi,
JEʃus Kriʃtus Szin Boʃy.
Komu hvala, y dika,
po vʃzem ʃzvetu velika:
nayʃze hvali y nyegva
Mayka Deva Maria, Amen.
U se vrime godišta
Mir se svitu navišta
Porodjenjem Ditića
Od Divice Marije
Od prečiste Divice
I nebeske Kraljice
Andjeoske cesarice
Svete Dive Marije
Diva Sina porodi,
Djavlu silu svu slomi
A kršćane oslobodi
Sveta Diva Marija
U jasle ga stavljaše,
Majka mu se klanjaše,
I slatko ga ljubljaše,
Sveta Diva Marija.
Andjeli mu služahu,
Novu pismu pivahu,
Od njeg milost prošahu,
Svetom Divom Marijom.
U ponoć se Bog rodi,
Nebo zemlju prosvitli
Ko u podne svitlost bi,
Svetom Divom Marijom.
Zrak izadje zornice
Od pričiste Divice,
Andjeoske cesarice,
Svete Dive Marije.
Svako svita stvorenje
Sada ima veselje,
Božje štujuć rodjenje,
Od Divice Marije.
Slava Bogu Višnjemu
Gospodinu našemu
I čoviku smirnomu,
Svetom Divom Marijom.
Koj' u tmini stajahu
I bez svitla bijahu,
Sina Božjeg čekahu
Od Divice Marije.
Kog obeća Bog dati
I na svit im poslati
Ter iz tmina pustiti
Svetom Divom Marijom.
To željahu viditi
I s veseljem primiti
Pa s njim navik živiti
Svetom Divom Marijom.
Andjel pridje nebeski
Ter pastirom navisti
Prevelike radosti
Od Divice Marije.
O, pastiri, tecite,
Stada vaša pustite,
Sina Božjeg vidite
Svetom Divom Marijom.
Tad pastiri podjoše,
Sina Božjeg nadjoše,
Ter mu hvale dadoše
Svetom Divom Marijom.
Slavu vičnu vidiše,
Ter se vele čudiše,
Bogu poklon činiše
Svetom Divom Marijom.
I to čudo procvita
Nad tim kralje od svita
Kog uboga čestita
Povi Majka Marija.
Kralj u jaslam ležaše,
A odiće nimaše,
Jer uboštvo ljubljaše
Svetom Divom Marijom.
Teb' Isuse hvalimo,
Sveto Trojstvo slavimo,
Majku Tvoju častimo,
Svetu Divu Mariju.
Va sve vrime godišća
Mir se svitu navišća
Kroz rojenje Ditića
Od svete Divice Marije.
Od pričiste Divice
Ter nebeske Kraljice
Izide svitla Danice
Od svete Dive Marije.
Diva Sina porodi,
Djavlju silu polomi,
A krstjane oslobodi
Sveta Diva Marija.
O pol noći se rodi,
Nebo i zemlju prosvitli,
Kako o pol dne svitlo bi
Od svete Dive Marije.
U jasli ga staviše,
Mati mu se klanjaše,
Ter ga slatko ljublaše,
Sveta Diva Marija.
Anjeli mu služahu,
Novu pisan pojahu,
Milost njega slavljahu
Svetom Divom Marijom.
Slava Bogu višnjemu,
Gospodinu našemu,
I človiku smirnjemu
Svetom Divom Marijom.
Vsako na svit stvorenje
Sada ima veselje,
Cića Boga rojenje
Od svete Dive Marije.
Jer se na svit porodi,
Moć djavlju pogubi,
A krstjane oslobodi
Svetom Divom Marijom.
Hvala tebi Višnjemu,
Gospodinu našemu,
Stvoritelju slavnomu
Svetom Divom Marijom
I Mariju Divicu,
Svitlu zvezdu Danicu,
Ter nebesku kraljicu
Svetoj Divi Mariji.
O blažena ti ženo,
Tvoje črivo preslavno
Ko je na svit nosilo
Sveta Diva Marija.
Ti si Boga rodila,
Ti si djavlje zgubila,
Ti si krstjane ljubila,
Sveta Diva Marija.
O anjeli tecite,
Božja Sina slavite
Ter pastirom recite
Od svete Dive Marije.
Anjel pojde nebeski
Ter pastirom navisti
Pre velike radosti
Od svete Dive Marije.
O, pastiri, tecite,
Stada vaša pustite,
Božja Sina poj vite
Svetom Divom Marijom.
Tad pastiri idoše,
Sina Božja vidiše,
Ter mu slavu uzdaše
Svetom Divom Marijom.
Ka njemu kad pridoše,
Tad se vele čudiše,
Ter ovo rekoše
Od svete Dive Marije.
Čudo veliko človika,
Ovo kralja velika
Grubom pezom povita
Od svete Dive Marije.
Jer u jasli ležaše,
Svite na se ne imiše,
Uboštvo ljubljaše
Svetom Divom Marijom.
Oci z limba zvapiše
Kada glasa slišaše,
Da Sin Božji rodi se
Od svete Dive Marije.
Jer im reče Bog dati,
Sina svoga poslati,
Iz tamnosti speljati
Svetom Divom Marijom.
Tebe, Bože, hvalimo,
Sveto Trojstvo slavimo,
Mater Divu čtujemo,
Slavnu Divu Mariju.
U to vrijeme godišta
Mir se svijetu naviješta
Porođenjem Djetešca
Kom' je majka djevica.
Anđeli se javili
Rajsku pjesmu slagali
Slava Bogu pjevali
A mir ljud'ma prosili.
Djeva Sina rodila
Đavlu silu slomila
Svijetu Spasa podala
Nama majka postala.
A mi Kristu hvalimo
S anđelima pjevamo
Radi žrtve njegove
Što je za nas započe.

Literatura