Velarika na Krku

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

- PROVIZORNO U IZRADBI -

Velarîka na Krku ili tzv. "krčka Ričina" (jedina rječica sa slapovima na jadranskom otočju): - Ovo je medju jadranskim otocima, jedina stalna rječica tj. veći potok i dielom kraška ponornica na jugoiztoku otoka Krka. Velarîka je staro izvorno-domaće, čakavsko ime toga otočnog vodotoka u Baški, a krčka "Suha Ričina" je zapadniji naziv iz susjednog Punta za gornje korito (novi umjetno-turistički naziv je tzv. 'Bašćanska Ričina').

Napomena: svi nestručno-izmišljeni novi nazivi ovog vodotoka kao tzv. "Ričina" su očito lažne vanjske izmišljotine zato, jer u bascanskoj cakavici uopće NE postoji "tvrdo "č". Takodjer je prvotno prava Suha Ričina izvorni domaći naziv posve drugoga primorskog potoka uz Novi Vinodolski (a ne na Krku). Donedavna je Velarîka u donjem tieku izmedju Jurandvora i Baške još primala 2 pritoka tj. potoci Mala Rika i Santîš, koji se sada nakon nove umjetne regulacije slievaju u bašćansku kanalizaciu.

Hidrografia

Velarîka (krčka 'Suha Ričina') je najveći i jedini stalni vodotok na hrvatskim otocima, koja prima sve oborinske vode bašćanske doline na jugoiztočnom Krku. Na toj rječici su i jedini otočni slapovi na Jadranu visine 7m i 12m: slap Velababa odmah izpod izvorišta pod vrhom Veli Hlam i drugi slap Žanac uz cestu uzvodno od Drage Bašćanske.

Velarîka početno izvire iz brdske lokve na iztočnoj strmini središnjeg krčkog vrha Veli Hlam (442 m) iznad Vrbnika, pa zatim teče izmedju gorskih grebena Obzova (569 m) i Divinska (475 m) na jugoiztok kroz bašćansku dolinu uz nutarnja otočna sela Bašćanska Draga i Jurandvor, potom uz obalnu Bašku, pa se uz bivšu lagunu Jezeri (novi autokamp Zablaće) na jugu Bašćanske plaže ulieva u Velebitski Kanal.

Vodotok Velarîka je dugačak preko 12 km, kao najveći i jedini stalni potok na jadranskom otočju. Ljeti u srednjem koritu (izmedju Drage i Jurandvora) dielom zamalo presuši, zato jer kod gornjeg zaselka Sv. Juraj (čakav. Šuraje) većinom ponire kroz špiljski ponor Kanali, kojime tada opet izvire na sjeveroiztočnoj obali kao jača morska vrulja pod brdom Butinj iztočno od Vrbnika.

Naprotiv izvan ljeta, Velarîka pri većem vodostaju ima stalni površinski tiek pa u jesen i proljeće toliko nabuja, da joj korito osobito u njenom gornjem tieku gdje još nije umjetno kanalizirano, često se izlije i poplavljuje obale. Na Veloj Riki je u nedavnim stoljećima radilo jedinih pet otočnih vodenica, od kojih je zadnja uz zaselak Šuraje (Sv. Juraj) još očuvana i konzervirana do danas.

Ekologia, fauna, flora

U karbonatnim naslagama uz Velarîku (krčku 'Suhu Ričinu') pronađen je niz terciarnih fosila, npr. morskog pauka i morskih puževa iz eocena, pa Conoclypeus conoideus, Echinolampas subaffinis i inih, dielom izloženih u Prirodoslovnom Muzeju Rijeka. Još donedavna je prije regulacie, duž vijugavog korita ove otočne rječice živjela razmjerno bogata i raznolika sladkovodna fauna, koja je umjetnom kanalizaciom tu dielom već uništena i zamalo iztriebljena: ribe grgeči, jegulje i ine, pa vodna kornjača (Emys orbicularis), južni riečni rak (Astacus pallipes), ...itd.

Duž poplavnih obala Velarîke je dendroflora bila nalik delti Neretve, pa su i tu rasli prirodni drvoredi južnih sredozemnih topola, ter rubne obalne šikare Vitici-Tamaricetum sa sredozemnim grmljem Tamarix dalmatica, Vitex agnus-castus (konopika), Rubus dalmatinus i sl. U močvarnim plićinama su rasle južne sredozemne vodenjare kao Typha domingensis, Butomus junceus, Alisma lanceolata i još niz inih riedkih južnih vodenjara.

Flora i fauna uz donje pritoke Malarîka i Santîš je nedavnom kanalizaciom dosad skoro posve uništena. Kao najbogatiji i zamalo jedini kraški vodotok na jadranskim otocima, ovu otočnu rječicu bi žurno trebalo čim prije zaštititi i prekinuti primitivno tehničko razaranje njezinih sladkovodnih ekosustava jedinstvenih na Jadranu.

Poveznice

Reference

Adapted and condensed by GNU license, mostly from WikiSlavia and Croatian Wikinfo.