Veyske Hlami na Krku

Veyske Hlami na Krku (= krčko otočno gorje na jugoiztoku Vrbnik-St.Baška): - Otočno gorje na jugoiztoku Krka nije najviše medju našim otocima, ali je dužinom najprostranije na jadranskom otočju i obuhvaća najviše tj. dvadesetak otočnih vrhova visokih od 400 - 600m.

Takodjer je ovo krčko gorje i najvjetrovitije medju otocima zbog blizine nasuprot Senju, pa tu česta bura većinom iz ENE smjera uzastopce puše preko 200 dana u godini, a olujne do orkanske snage tu postiže oko 70 dana godišnje. Posljedice ovog su da na tomu krčkom gorju u osobitim eko-uvjetima raste desetak naših posebnih biljnih endema nepoznatih na inim otocima, a takodjer se tu gnijezdi i niz raznih riedkih ptica.

Jadransko otočno gorje

Jadransko otočje je uglavnom potopljeni primorsko dio jugozapadnog dinarskog gorja. Većina jadranskih otoka su zato brdoviti, a od onih većih su razmjerno niži bez izrazitih gorskih grebena tek Pag, Dugi, Lastovo, Mljet i ostali manji.

Najviša izdvojena otočna gorja preko 500m u jadranskom arhipelagu su osobito Sutilija (Zmijino brdo) na poluotoku Pelješcu (= bivši + budući otok), pa Vidova gora na jugu Brača, Veyske Hlami na jugoiztočnom Krku, Gorice na sjevernom Cresu, Osoršćica na zapadu Lošinja, itd.

Na ovima širim otočnim grebenima je jasno izražena bitna klimatska i vegetacijska razlika spram nižih otočnih obala. Kod ostalih viših otoka nema jasne eko-razlike užih izoliranih vrhova od otočne obale: npr. Rab, Vis, Lastovo, Hvar, Korčula, itd.

Ekoznačajke otočnih vrhova

Jadranski otočni vrhovi koji se bioklimatsko-vegetacijski jasno razlikuju od nižih otočnih obala i zaravni, izdižu se na visinama od 500 - 900m nad morem. Ove su visinske razlike spram obala vrlo izrazite na glavnim vrhuncima Pelješca, južnog Brača i jugoiztočnog Krka, a manje su izražene na vrhovima Cresa i Lošinja, dok na inim otočnim vrhovima izmedju 400-600m uglavnom izostaju.

Izim hladnije vjetrovitosti s prejakom burom na tim najvišima otočnim vrhuncima Jadrana, uz nazočni visinski crnograb se diferencialno tu još iztiču ini brdski (supramediteranski) pokazatelji, kakvi uglavnom izostaju na inima nižim otočnim vrhovima: Acer obtusatum, Sorbus graeca, Oreoherzogia fallax, Daphne alpina, Minuartia capillacea i sl.

Osobitost krčkog gorja

Tzv. 'Krčko gorje' (umjetni novi naziv) ili domaće čakavski Veyske Hlami visoko je tek do 569m, ali je najprostranije medju jadranskim otocima s dvadesetak vrhova izmedju 400 - 600m. Ovo je takodjer i najhladnije na Jadranu, jer je Krk naš najsjeverniji otok još na udaru najjače Senjske bure preko 200 dana/god. Stoga tu niže na sjeveroiztočnim padinama Krka već iznad 300m počinje gorska vegetacija. Srednji i zapadni dio Krka je niži i zaravnjen tek s valovitim flišno-vapnastim brežuljcima po 100-200m, a raslinstvo je kao Istra i Ravni Kotari i većinom je obraslo submediteranskim bjelograbom (Carpinus orientalis).

Najviši dolomitni brdski grebeni iznad 400m su na jugoiztoku od Vrbnika do Baške i Stare Baške. Tu je kraško otočno gorje oko Bašćanske doline (Dragabaška) zavijeno kao potkova (U) ili slovo V. Najviši jugoiztočni greben iznad Stare Baške sadrži glavne vrhunce Obzòvo 569m, Prislîvo 547m, Zmino 539m, Belòva 512m i još niz inih 400-500m. Drugi iztočni greben (Vrbnik-Baška) je najburniji s nižim (spuštenim) pojasima i divovskim klisurinama (300 - 400m) spram Senja: Butišnica 475m, Divinska 472m, Jargule 463m, Vidohlam 462m, itd.

Jugoiztočne krčke grebene iznad 300m većinom obrastaju šumice crnograba (Seslerio-Ostryetum) i na strminama divlji crni bor, mozaično s brdskim travnim pašnjacima Festucetum illyricae-valesiacae i Satureio-Edraianthetum. Jugoiztočni najviši burni vrhovi tu iznad 500m nose visinske rudine Carici-Seslerietum juncifoliae i biokovsku klekovinu (Daphno-Pinetum balcanicae), a na olujnom tjemenu su vršne orkanske kamenjare Minuartio-Asperuletum rigentis i u dubljim sniježnim ponikvama (do proljeća) su južni snježanici Fritillario-Galanthetum corcyrensis poput grčkog gorja.

Geo-gradja krčkog gorja

Dok je prostraniji srednji i zapadni dio otoka Krka zaravnjen tj. valovito-brežuljkast kao tektonski dio jadranske karbonatne ploče, iztočni brdski dio tog otoka je drugačije gradje poput nabrano-izdignutih grebena kao otočni nastavak jugozapadnih obalnih Dinarida tj. sjevernog Velebita i Senjskog Bila.

Krčko gorje je većinom izgradjeno od krednih vapnenaca, ali na jugoiztočnom ogranku (Obzova gora) srednji najviši vrhovi iznad nekih 500m su većinom iz jurskih dolomita. Niže rubne padine uz more prama Velebitskom kanalu i Kvarneriću, kao i nutarnje donje padine uz Baščansku dolinu pokrivene su većinom eocenskim flišom, konglomeratima i brečama s numulitima i pješčenjakom.

Erozijom i kraškom korozijom su na strmima rubnim padinama nastali nizovi od desetak dubokih obalnih klanaca tzv. geti i nekoliko brdskih špilja. Najveći takvi obalni klanci veličinom i oblikom kao velebitska Mala Paklenica, razvijeni su nad burnom iztočnom obalom Krka izmedju Vrbnika i ubvale Mala Luka: najveći otočni klanac na Jadranu tu je Triget (= 'trostruki kanjon') dug 3 km i dubok do 180m, a ini susjedni manji dubine po stotinjak metara su još Kuntrep, Grotina, Mratinja, Nerezina, Zavratnica, itd. Par sličnih manjih obalnih klanaca su takodjer usječeni i na južnoj obali pod najvišim grebenom Obzove: Mrna, Zala, Surbova i Crikvena.

U tomu krčkom gorju je razvijeno i više špilja čakav.tzv. škulje, koje izim početne dvorane sa sigama i sedrenim zavjesama, uglavnom imaju kratke hodnike i uzke neprohodne ogranke: npr. najugoiztoku obalna Škuljica i Pohliba, na južnom grebenu brdska Vorganjska Peć, a na sjevernom grebenu izmedju Vrbnika i Dragabaške je okomita bunarasta jama Kričavno (gdje su jugo-partizani pobili domaće starosjedioce). U tim su špiljama inače nadjene kosti špiljskog medvjeda i pribor pračovjeka, ali su tu kosturi uglavnom od novijih žrtava jugo-komunista.

Osebujna otočna flora

Većina prirodne samonikle flore srednjih otočnih padina je manjeviše slična kao i na inima okolnim Kvarnerskim otocima. Tu na olujnim i burnim otočnim vrhuncima, kao i na olujnim i zasoljenim jugoiztočnim i sjeveroiztočnim obalama pod udarom bure i juga (ili oboje) rastu još ini ovdašnji posebni otočni endemi, kojih većinom nema na ostalim našim otocima, izim još na najbližem i sličnomu susjednom Prviću (363 m) koji je tjesnacom odvojeni brdski nastavak najviše Obzove gore. Ovi najuži istočno-liburnijski endemi su izključive otočne svojte ograničene na sjeveroiztok Kvarnera, tj. najviše na otoke Krk i susjedni Prvić: neki od tih još dosežu južnije do Golog otoka i dijelom manje na sjeveru otočić Sv.Marko (kod Omišlja), a tek poneki zapadno na otok Plavnik i susjedne sitne otočiće (školje) oko Krka.

Za razliku od ostalih gornjejadranskih poluendema širjeg eko-spektra, tih 12 užih istočno-liburnijskih endema su uglavnom ograničeni na olujno-burna otočna staništa s olujnom burom i čestom zračnom posolicom, tj. ovi su pretežno specializirani eolski kserohalofiti burnoga zasoljenog krasa: Allium horvatii A.Z.L., Anthyllis tournefortii Schult., Asperula borbasiana B.Korica, Asperula dalmatica M.Gan. (A.fragilis Wolos.), Asperula rigens M.Gan., Astragalus hinkei Sadler, Astragalus glacialis Lov., Centaurea liburnica Lov. (ssp. troglodytes), Limonium liburnicum Lov., Peltaria crassifolia Morton., Plantago wulfenii Willd.: Spr., ter Pinus nigra ampl. ssp. croatica A.Z.L. (vidi pobliže: Otočni fitoendemi oko Krka).

Osebujna avifauna

Izim te posebne otočne flore, ovo krčko gorje se odlikuje i osobitim gnjezdištima riedkih ptica, većinom nepoznatih na inim jadranskim otocima. Najpoznatija su tu bogata gnjezdišta golemih supova (Gyps fulvus Gmel.) na iztočnim klisurama Divinske gore i susjednom otoku Prviću.

Ine su ovdašnje još rjedje gnjezdarice takodjer i Corvus corax, Falco naumanni, Bubo bubo, Burrhinus oedycnemus, Apus pallidus, Puffinus puffinus, Oceanodroma castro, itd. Ostale su ovdašnje gnjezdarice inače uobičajene primorske ptice kao na većini inih jadranskih otoka: npr. galebi, ronci, lastavice, vrapci, divlji golub, vrane, ... itd.

Poveznice

• Dendroflora istočnog Krka
• Jadransko otočno gorje
• Biljni endemi oko Krka
• Hrvatski kras
• Senjska bura
• Krk (Veja)

Reference

Original condensed compilation, almost extracted from Dr.sci. Thesis A.Z. Lovric, Univ. Zagreb.