Vidak Buntić
Vidak Buntić (kodno ime "Roćko") (Veliki Ograđenik, Čitluk, 28. siječnja 1942. - ? 1972.), bio je hrvatski politički emigrant i revolucionar.
Životopis
Bio je članom Hrvatskog revolucionarnog bratstva koji je bio u Bugojanskoj skupini. Bio je zarobljen u zasjedi, 25. srpnja 1972. oko 21,30 sati kod sela Stapin Dub na cesti izmeju Zagvozda i Žeževice. Zarobljen je od skupine udbaša-teritorijalaca TO Imotski na čelu s Ivanom Drljom, svezan i odveden u stanicu milicije Imotski. Ubijen je na nepoznat način 3-4 dana kasnije u mostarskom zatvoru. Njegova smrt lažno je objavljena već 27. srpnja 1972. u novinama kao da je "poginuo u oružanom sukobu". Ubrzo je UDBA započela masovna uhićenja rodbine fenixovaca iz toga krPosebnu ulogu prilikom te odluke imala je činjenica da su bile uhićene Luca i Ruža Buntić, majka i sestra Vidaka Buntića, koje su hrvatskim gerilcima svakodnevno donosile hranu. Njih dvije su jedine znale točno mjesto gdje se grupa skrivala. To je mostarska UDBA dočula pa ih je nakon uhićenja podvrgla strahovitom mučenju u mostarskoj Ćelovini. Njegova sestra Ruža je izjavila:[1]
| ” | Strahovito su mučili mene i majku. Meni je bilo teže dok sam slušala njezine krikove nego kad su mene mučili. Bolje da vam o tome ne pričam. Bila sam u takvom stanju da sam u jednom trenutku pomislila kako je najbolje da sama sebi odrežem jezik u strahu da ne bih nešto izdala. Torture nisu prestale ni kad su nas pustili iz zatvora,. Od šokova majka i ja smo morale često odlaziti na psihijatriju. U potpunosti su nam uništili život. Ali, hvala Bogu, iako nam je život bio težak, ni ja ni majka nismo poklekne i ostale smo uspravne i kao vjernice i kao Hrvatice. | “ |
