Hrvatsko revolucionarno bratstvo
Hrvatsko revolucionarno bratstvo (kratica: HRB) bila je hrvatska iseljenička tajna revolucionarna organizacija. Glavni cilj organizacije bila je borba za neovisnost hrvatske države od SFR Jugoslavije gerilskim putom. Djelovala je 1960-ih i 1970-ih.
Sadržaj
Djelovanje
Hrvatsko revolucionarno bratstvo osnovano je u rujnu 1961. (po nekim izvorima: 9. lipnja 1961.[1]) u australskom gradu Sydneyu, a osnivači su Geza Pašti (prvi glavni tajnik), Jure Marić, Ilija Tolić i Josip Oblak. Nakon otmice i umorstva Geze Paštija, na mjesto tajnika došao je Josip Senić, što je oslonac nalazio u francuskom stožeru pod vodstvom Petra Andrića, komu su braća Adolf i Ambroz Andrić bili jedni od vođa australskoga ogranka Hrvatskoga revolucionarnog bratstva.
Organizacija je djelovala i u Europi (uglavnom Zapadna Njemačka i Francuska) i Sjedinjenim Američkim Državama. S ciljem destabilizacije Jugoslavije, dizanja ustanka u hrvatskom ozemlju i oslobođenja hrvatske države, ubacila je u Jugoslaviju tri gerilske skupine: Bugojansku skupinu, skupinu Tolić - Oblak i skupinu Matičević - Prpić.[2]
Sporne tvrdnje Ružice Andrić o organizaciji
- Dodatno ispod pogledati priložene vanjske sveze.
Ružica Andrić, žena Ambroza Andrića, više je puta, u godinama od doba pothvata „Feniks 72”, u raznim tiskanim medijima iznosila niz tvrdnji kojima je kritizirala i osporavala djelovanje Hrvatskoga revolucionarnog bratstva, smatrajući jedan dio vodstva organizacije pripadnicima UDBA-e, kao i djelovanje osoba (rodbine i suradnika/članova) povezanih s organizacijom. Međutim, rodbina i živući bivši suradnici/članovi Hrvatskoga revolucionarnog bratstva opovrgavali su navedene tvrdnje i svjedočanstva Ružice Andrić kao neistinite i nepouzdane, s obzirom na njezino neobično ponašanje, štetno djelovanje i upitan moral.
Pothvati
- 1963. - Diverzija na željezničku prugu kod Delnica
- 1966. - Diverzija u Klubu Jugoslavena u Parizu
- 1966. - Pokušaj smaknuća jugoslavenskoga konzula u Njemačkoj
- 1966. - Umorstvo domara jugoslavenskoga konzulata u Stuttgartu
- 1967. - Pokušaj diverzije na dalekovod i željezničku prugu Zagreb-Rijeka
- 1967. - Priprava atentata na Josipa Broza Tita
- 1967. - Diverzija na jugoslavenski konzulat u Melbourneu
- 1968. - Priprava bombaških napada na zrakoplove, autobuse i vlakove, s ciljem ometanja turističke sezone u SFR Jugoslaviji
- 1968. - Diverzija na gostionicu u haaškoj četvrti Scheveningen, u kojoj je generalni konzulat organizirao konzularne dane
- 1968. - Bombaški napad na kino „22. oktobar” u Beogradu
- 1969. - Pokušaj smaknuća čelnika Jugoslavenske vojne misije u Berlinu
- 1969. - Ranjavanje vicekonzula SFRJ Mladena Dugovića u Lyonu[3][4]
- 1972. - Pothvat „Feniks 72”
- 1975. - Pothvat „Kaktus”: Pokušaj sabotaže turističke sezone
Vanjske sveze
Vijeće za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu: Izvješće o radu od 28. travnja 1992. do 15. rujna 1999. - Poratne žrtve državnog terora SFRJ u inozemstvu, Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, Zagreb, 30. rujna 1999.- Stina hrvatskih pradidova: „Istina o Bugojanskoj grupi” - cjeloviti članak Ružice Andrić
- Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća: „Napadi na feljton, knjigu i film o HRB-u i Akciji Fenix '72.” - kritički osvrt na tvrdnje i djelovanje Ružice Andrić
Izvori
|
Ovaj je članak dio portala Hrvatski nacionalizam |
- ↑ ExpatriaCroatia: „Pod Radušom… Part 1.” (Wayback Machine, archive.is) (eng.)
- ↑ Večernji list: Zlatko Tulić: „Tajna čuvana pola stoljeća”
- ↑ The New York Times: „Yugoslav Shot in France” (eng.)
- ↑ Lodi News-Sentinel: „Yugoslav aide shot in France” (eng.)
