Zavižan-Rajnaci (1.699 m)
Zavižan-Rajnaci, 1.699 m (najviši greben Sjevernog Velebita i Nadžak-bilo): - Ovaj niz vrhova tvore najviši greben Sjevernog Velebita i drugi najviši dio Velebita, nakon glavne skupine najviših vrhunaca na Južnom Velebitu visokih iznad 1.700m.
Sadržaj
Planinarska podjela Velebita
Velebit se u planinarskoj literaturi po glavnim sedlima većinom dieli na 4 gorska područja. Ova podjela se temelji na zemljopisnim, morfološkim, reljefnim i biološkim posebnostima pojedinih velebitskih dielova. Crte podjele idu po sedlima, preko kojih ceste spajaju unutrašnjost s primorjem:
- Sjeverni Velebit je izmedju sedla Vratnik i Veliki Alan, s najvišim vrhom Mićirajnac (1.699 m).
- Srednji Velebit je izmedju sedla V. Alan i Baške Oštarije s najvišim vrhom Šatorina (1.624 m).
- Južni Velebit je izmedju Oštarija i Malog Alana gdje su većinom najviši velebitski vrhunci: Veli Golić 1.758m i Sveto brdo 1.756m.
- Jugoiztočni Velebit je od M. Alana do vrela Zrmanje, s glavnim vrhom Crnopac, 1.404m.
Zemljopis i vrhunci
Najviši su vrhunci sjevernog Velebita iznad 1.600m: Vučjak - 1.664m, V.Zavižan - 1.676m, Gromovača - 1.676m, Crikvena - 1.647m, iztočnije Rožanski i Hajdučki Kukovi, pa Velirâjnac (jugosrb.tzv. "Veliki Rainac") - 1.667m i Mićirâjnac (jugosrb.tzv. "Mali Rainac") - 1.699m kao najviši vrhunac na Sjevernom Velebitu.
Ovaj vršni visoki greben na sjevernom Velebitu je i glavni dio "Nacionalnog parka Sjeverni Velebit". Iztočnije od oba ta najviša Rajnaca se dalje spram iztoka u Liku do Kosinja, već izvan glavnoga velebitskog hrbta još odvaja izdužena gorska kosa Nažak-Bilo s glavnim bočnim vrhom Krecelj, 1.518m.
Cieli je Velebit proglašen parkom prirode, unutar kojega su još posebno zaštićena 2 nacionalna parka: Sjeverni Velebit i Paklenica. U parku Sjeverni Velebit su još posebno najstrože zaštićeni rezervati divlje prirode Rožanski i Hajdučki Kukovi, gdje je zabranjen lov i korištenje šume, a dozvoljena su samo prirodoslovna iztraživanja.
Tjeme Rajnaca: vršno rašće
Na olujnom i hladnom tjemenu najviših vrhunaca Sjevernog Velebita (Mićirajnac i Velirajnac) izmedju 1.650 - 1.699m nalazi se osebujno raslinstvo kakvog većinom nema drugdje na Velebitu, izim tek dielom najviših vrhova južnog Velebita, ter glavnih vrhunaca na grebenu Dinare. To su: klekovina smreke (Piceo-Pinetum mughi Fuk.), vršni listopadni šibljaci (Arctostaphylo-Sorbetum chamaemespili Fuk.) i olujne vršne rudine (Carici-Helianthemetum alpestris Ht.).
Velebitsko planinarstvo
Najpoznatiji izletničko-planinarski ciljevi na Velebitu su planinarski dom Zavižan s vrhom Vučjak i susjedni botanički vrt na Zavižanu, pa Rožanski kukovi, vrh Štirovača i južnije Nacionalni park Paklenica. Za planinare je na Velebitu uredjeno mnogo markiranih staza i putova, koji uzdužno i poprječno povezuju okolna naselja i planinarske domove na Velebitu.
Popularni planinarski put pod nazivom "Premužićeva staza" uredjena je od 1930.- 1933, a vodi preko sjevernog i srednjeg Velebita, od doma Zavižan do doma Velebno na Oštarijama. Njegova je ukupna dužina oko 50 km. Nakon proglašenja Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, prolazak posjetitelja i planinara tu je dozvoljen samo uzduž Premužićeve staze.
Krivotvorbe velebitskih vrhova
Na Velebitu ima oko 70 vrhova viših od 1600m. Zbog simboličke važnosti Velebita u hrvatskom identitetu, više negoli u ijednoj drugoj hrvatskoj planini, na Velebitu su u novije doba Jugoslavije masovno i namjerno izmjenjena starija ikavsko-hrvatska imena brojnih vrhova (oronimi), bilo da su im nametnuti drugi srboštokavski nazivi iz ličkih pravoslavnih sela, ili su im još više umjetno "ukinuta" izvorna domaća imena (niže kurzivom), pa su im odnedavna nametnuti novosmišljeni ideološko-planinarski nazivi.
Te izmjene vrhova su po medjunarodnim konvenciama Ujedinjenih Naroda zabranjene, tj. dopustive su samo za umjetne ljudske objekte npr. planinarske domove i slično: Zato su npr. u bivšim sovjetskim planinama srednje Azije maknuta rusko-komunistička imena i službeno vraćeni izvorni domaći oronimi tamošnjih naroda. Iako je neovisna Hrvatska već formalno slobodna i više nismo jugo-kolonija, naš jadni Velebit i nakon 2 desetljeća još uvijek stenje u jugokomunističko-planinarskim okovima kolonializma:
Senjsko Bilo:
- Konačišta 1.494m (tzv. srb. "Kečina greda"),
- Bijeli vrh 1.492m, Jadićeva Plana 1.416m i ini niži.
Sjeverni Velebit:
- Mićirâjnac (= izvorno-ikavski: jugo-srb. "Mali Rainac") 1.699m - najviši u Sjevernom Velebitu,
- Velirâjnac (= izvorno-ikavski: jugosrb. "Veliki Rainac"), - 1.667m,
- Štirovac 1.678m (tzv. planinarski "Novotnijev vrh"),
- Gromovača 1.676m i Vratarski Kuk 1.676m, Goli vrh 1.670m, Veliki Kozjak 1.629m,
- Plišivica 1.654m (tzv.srb. "Velebitska Plješevica"),
- Lubenski Kuk 1.659m (izmišljeno-planinarski "Krajačev vrh"),
- Cipalski Kuk 1.630m (tzv. planinarski "Hirčev vrh"),
- Legčev Kuk 1.629m (tzv. planinarski "Pasarićev vrh"),
- Zeleni Kuk 1.601m (tzv. planinarski "Rossijev vrh"), itd.
Glavna literatura
- Željko Poljak, 1969: Velebit. Planinarski savez Hrvatske, 300 str. Zagreb.
- Veljko Rogić, 1956-1958: Velebitska primorska padina, I-II. Geografski glasnik18-20, Zagreb.
- Arpad Degen, 1934-1938: Flora Velebitica, vol. I - IV. Magyar Tudomanyos Akademia, Budapest.
Poveznice
Reference
Almost original compilation from other correlated articles within actual wiki by GNU license.
