Šibenske tvrdjave

Šibenske tvrdjave (Šubićevac, Tanaja, Sv.Mihovil i Sv.Nikola): - Izim kod nas najvećih dubrovačkih zidina - vidi Dubrovnik (Rhagusium), Šibenik je u Hrvatskoj jedan od starih gradova s razmjerno najviše izgradjenih ranijih tvrdjava zbog borbi protiv Turaka, od kojih su oko toga grada najveće Šubićevac (ili Barone) na sjeveru, Tanaja (Sv. Ivan) na iztoku i pomorska tvrdjava Sv. Nikole na jugozapadnoj obali pred ušćem rieke Krke.

Ranija poviest grada

Šibenik je najraniji izvorni hrvatski grad na Jadranu, a nalazi se u najzaštićenijoj prirodnoj luci, posred istočne obale Jadranskog mora, na ušću rijeke Krke, vjerojatno na mjestu gdje su navodno neki od prvih doseljenika ugledali more (dok ini smatraju da je to već ranije bio Omiš). Prvi se puta Šibenik spominje na Božić godine 1066. u darovnici kralja Petra Krešimira IV.).

Nakon hrvatskih vladara (i hrvatsko-ugarskih) i povremene vladavine Venecije, u 15. stoljeću Šibenik dolazi pod zamalo 400-godišnju vlast Venecije, a iz tog doba potječe i najznačajniji kulturno-povijesni spomenik Šibenika, poznata šibenska katedrala sv. Jakova izgrađena u 15. i 16. stoljeću. Od godine 1797. Šibenik ulazi u sastav Habsburške monarhije (uz kratkotrajnu vlast Francuske u vrijeme Napoleona), gdje je sve do 1918.

Etimologija imena

Postoji više raznih tumačenja o tomu kako je Šibenik dobio ime, ali u znanosti još ni jedno poviesno tumačenje njegovog imena dosad nije prihvaćeno kao sigurno dokazano. Tako npr. Juraj Šižgorić u svom jednom djelu opisuje naziv i položaj Šibenika, o kojemu kaže kako je ovaj grad prozvan tako, jer je okružen šibama. Ime Šibenika dovodi se još u vezu sa šumom, tj. posredstvom toponima sibin (Sibinicum) koji se izvlači iz jednoga kasnolatinskog augmentativa, odnosno ranoromanskog oblika silvona, silvonae ili silvone (= 'šumetina').

Takodjer i sličan naziv sibin je ranije pokrivao uže područje Šibenika oko uzvisine na kojoj se nekoć nalazila tvrđava Sv. Mihovila. Medjutim i na jugozapadu Irana postoji imenom vrlo sličan, antički grad Šibaniki (značenje: Starigrad) i tamo još ranije akadski prapovijesni grad Šibaniba (ali to jugoslavisti ne priznaju - tim gorje po činjenice).

Šibenske veće tvrđave

Zbog turskih provala krajem srednjeg vieka i kasnije, uz Šibenik su izgradjene 3 snažne i do danas slikovite obrambene tvrdjave, zbog kojih unatoč više uzastopnih žestokih napada Turci nikada nisu uspjeli osvojiti ovaj borbeni grad. Najveće su od ovih tri šibenske tvrdjave koje su i dosad razmjerno dobro očuvane: Šubićevac i Tanaja (ili Sv. Ivan) u blizkom zaledju starog grada, kao i tvrdjava Sv.Nikole s morske strane na ulazu u lučko ušće rieke Krke.

Šubićevac

Tvrđava Šubićevac (prije tvrđava Barone) uzdiže se sjeverno od stare gradske jezgre Šibenika, par stotina metara na jugoiztoku od tvrđave Sv.Ivana (ili Tanaja - vidi niže). Nalazi se na 80 metara nadmorske visine na brdu nazvanom Vidakuša, zato što se prije gradnje ove tvrđave tu nalazila mala crkva Sv. Vida. Šubićevac je izgrađen god. 1646., u istodobno kad i tvrđava Sv. Ivana, pa je zajedno s njom imala ključnu ulogu u obrani grada od Turaka god. 1647. Dugo vremena je ta tvrdjava nosila još ime Barone, po Nijemcu barunu Degenfeldu u službi Mletačke Republike, vođi obrane Šibenika od 1646. do 1647.

Od god. 1659. je Šubićevac još proširio i obnovio Antun Bernardo, koji je to isto učinio i s drugom tvrđavom Sv. Ivana. Gradsko vijeće Šibenika je 1912. kupilo ovu tvrđavu i njeno okolno područje, pa su taj dio grada prozvali Šubićevac po staroj hrvatskoj plemićkoj obitelji Šubića. Tvrđava Šubićevac malo je manja od tvrđave Sv. Ivana, ali je poznatija i lakše dostupna posjetiteljima. S nje se pruža prekrasan pogled na stari grad, šibenski kanal Sv. Ante i otoke šibenskog arhipelaga.

Tanaja (Sv. Ivan)

Tvrđava Tanaja (ili tvrđava sv. Ivana) se nalazi na vrhu brda na 115 metara nadmorske visine, sjeverno od stare gradske jezgre Šibenika. Nazvana je Sv. Ivan po maloj kapeli koja se prije tu nalazila do god. 1638., kada je srušena zbog gradnje te tvrđave. Ova obrambena tvrđava je podignuta u kratkom vremenu na početku Kandijskog rata, kroz kolovoz i rujan 1646, a istodobno s njom se gradila i slična tvrđava Šubićevac. Građani Šibenika bojeći se Turaka koji su se spremali osvojiti dalmatinske gradove, sudjelovali su u velikom broju na gradnji obje tvrđave i zaslužni su što je izgrađena kroz samo dva mjeseca.

Nacrt Sv. Ivana je izradio glasoviti franjevački inžinjer Antonio Leni iz Genove. Ova velika i snažna tvrđava u tlocrtu ima zvjezdasti oblik, a na sjevernoj je strani pojačana visokim zidanim nasipom u obliku kliešta (tal. tanaglia), pa se po tomu za nju uobičajio i drugi naziv Tanaja. Oko te tvrdjave Sv. Ivana su se god. 1647. zbivale žestoke borbe, kada su Turci pod vodstvom Tekeli-paše pokušali osvojiti Šibenik. Tvrđava je obranila Šibenik od 20.000 turskih napadača u jednomjesečnoj obsadi grada od 17. kolovoza do 16. rujna 1647, a u tim borbama je pod Šibenikom poginulo oko 4.000 Turaka.

Tvrđava sv. Mihovila

Prema poviestnim izvorima saznajemo da se na prostoru kaštela nalazila najstarija crkva u Šibeniku. Nosila je titular sv. Mihovila, pa se prema njoj i tvrđava u XIV. st. naziva Castrum Sancti Michelis. Uzdiže se na sedamdesetmetarskoj kamenoj uzvisini. Gradjena je od 15. do 17. stoljeća od bijelog tesanog kamena i zauzima površinu od 2600 m². Arheološkim istraživanjem pronadjeni su ostaci arhitekture i obilje kulturno-poviestne gradje iz razdoblja mletačke vladavine, ali i ostaci materijalne kulture iz željeznog doba predpoviesti, što dokazuje da su Hrvati utvrdu podigli na mjestu nekadašnjeg gradinskog punkta starih Ilira.

Dugo je tvrđava bila pod vojnom upravom ter je relativno nedavno otvorena za javnost. Već 80-tih godina 20. st. javile su se ideje da se tvrđava preuredi u ljetnu pozornicu, no ona su zaustavljena zbog arheoloških istraživanja. U ljeto 2014. godine zaživjela je tvrdjava kao otvorena ljetna pozornica, amfiteatralnog tipa, odnosno tipa grčkog teatra sa 1077 sjedećih mjesta

Obalna tvrđava Sv. Nikole

Tvrđava sv. Nikole pomorska je obrambena utvrda smještena na otočiću Ljuljevcu, pri ulazu u kanal sv. Ante kraj Šibenika. Tvrđava Sv. Nikole je podignuta sredinom 16.st. na ulazu u kanal sv. Ante, uski morski tjesnac koji iz pučine vodi do luke Šibenik. Uzdiže se na otočiću Ljuljevac pri južnom ulazu tog kanala, gdje je uskim putićem povezana s kopnom. Razlog izgradnji tvrdjave Sv. Nikole bio je pad grada Skradina u šibenskom zaledju pod navalom Turaka 1522. godine.

Svojom sjeverozapadnom stranom je ova tvrdjava iztaknuta prama suprotnoj strani kanala, držeći tako nadzor nad plovnim putovima okolnog područja. Blizu mjesta sadanje utvrde, u srednjem vieku prije negoli je ta tvrdjava izgrađena, postojale su već dvije manje obalne kule između kojih se ranije razapinjao lanac, kako bi spriječio ulazak nepoželjnih brodova u Šibenski kanal. Nakon izgradnje te veće tvrdjave Sv.Nikole su ove manje potom srušene. Osvajanje Skradina omogućilo je Turcima povoljan položaj za ostvarivanje pomorske veze s unutrašnjošću već osvojenog ozemlja, što im je bilo posebno važno zbog trgovine i izvoza sirovina.

U slučaju ostvarenja toga njihovog plana bi grad i luka Šibenika bili ugroženi, a za jedan od strateški najvažnijih gradova na obali Jadrana to je bilo nedopustivo. Sama šibenska luka bila je još donekle sigurna, ali jedini pomorski ulazak do grada tu je kroz uski kanal sv. Ante na ušću Krke, pa se mjesto nove pomorske tvrdjave nametnulo samo po sebi. Šibenik je još zatražio dodatnu pomoć od Mletačke Republike koja je pristala, imajući na umu važnost ovoga grada i smatrajući kako onaj tko drži Šibenik, nadzire i veći dio ovog diela iztočnog Jadrana.

Iako je priedlog za izgradnju tvrdjave nastao već 1524. godine, gradnja utvrde Sv.Nikole započela je kada u Dalmaciju dolaze dva istaknuta vojna inžinjera oba iz obitelji Sanmichelli: stariji Michele i njegov nećak Giangirolamo. Navodno je Giangirolamo izradio sve potrebne nacrte koji su obuhvaćali i poboljšanje već postojećeg fortifikacijskog sustava, ali još i gradnju novih obrambenih utvrda kod Šibenika. Za izgradnju veće tvrdjave Sv.Nikole uz kanal Sv. Ante je Giangirolamo predložio ulazni otočić Ljuljevac.

Nove planove poboljšane fortifikacije mletačka je vlast odmah prihvatila, a kako je prvenstvo dobila obrana grada s mora, radovi na tvrdjavi Sv. Nikole su započeli već iste 1540. godine. Na manjem otočiću Ljuljevcu je već odprije postojao i srednjovjeki benediktinski samostan, koji je zbog nove izgradnje tada bio srušen. Bilo je potrebno srušiti i samostansku crkvu Sv. Nikole (po kojoj je potom nazvana ta tvrdjava), a zamijenila ju je nova manja kapelica na sjeverozapadnom dijelu terase unutar tvrdjave. Opis ove nove utvrde ostavio je Giovani Battista Giustiani nakon završetka izgradnje 1553. godine.

Abstract

Fortresses at port Šibenik in Dalmatia: In the town of Šibenik there are four fortresses: St. Nicholas Fortress, St. Michael's Fortress, St. John's Fortress and Šubićevac Fortress. St. Nicholas fortress is situated at the entrance to St. Anthony’s channel, and it was constructed during the 16th century in order to protect the town from the Turkish attacks from the sea. St. Michael's fortress is situated on a hill, 70 m above sea level. White trimmed stone was used for its construction, which lasted from the 15th up to the 17th century. St. John's fortress is located on the hill, 115 m high above the old town centre of Šibenik. It was built up in 1646 in the form of a star according to the project of the Venetian military engineer Antonio Leni, in order to protect the town from Turkish attacks from the hinterland. Šubićevac fortress is located south-east of St. John's fortress and a couple of meters lower than St. John's fortress.

Literatura

• Josip Ćuzela, 2005: Šibenski fotrtifikacijski sustav. Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, Šibenik.
• Andrej Žmegač, 2009: Bastioni jadranske Hrvatske. Institut za povijest umjetnosti & Školska knjiga, Zagreb.
• Andrej Žmegač, 2009: Još jedan stari prikaz utvrde sv. Nikole. Radovi instututa za povijest umjetnosti, 33: str. 77-82.
• Andrej Žmegač, 2001: Utvrda sv. Nikole pred Šibenikom. Radovi instututa za povijest umjetnosti, 25: str. 91-100.
• Branko Nadilo, 2001: Utvrde; tvrđava sv. Nikola ispred ulaza u šibensku luku. Građevinar, 53 / 11: str. 747-753.

Vanjske sveze

• Tvrdjava sv. Nikole (Šibenik)
• Ivica Poljičak: Utvrda sv. Nikole
• Tvrđava Sv. Nikola ispred ulaza u šibensku luku (časopis Građevinar)

Poveznice

• Šibenik
• Krka i Čikola
• Dalmacija (Delmatia)
• Dubrovnik (Rhagusium)

Reference

Almost original compilation condensed from diverse sources, except for St.Nikola (last fortress) partly loaded by GNU license from Croatian Wikipedia.