Žuto novinstvo
Žuto novinstvo vrsta je novinstva čija je djelatnost izlaganje sažetih i subjektivnih vijesti i informacija s „privlačnim” senzacionalističkim naslovima članaka (i naslovnicama), grafičkom opremom ili sadržajima što podilaze najnižem ukusu ili predrasudama čitateljstva.
Nazivlje i podrijetlo
U hrvatskom jeziku, za žuto se novinstvo također kolokvijalno rabe izrazi: „žuti tisak”, „bulevarski tisak” ili „bulevarske novine”, „novin(ar)sko žutilo”, i „medijsko žutilo”. Međutim, pravilna uporaba izraza „žuti tisak” odnosi se na sama tiskana djela. S obzirom na širu dostupnost i važnost suvremenih medija poput televizije i međumrežja, često se u novije doba rabi i pojednostavljeni oblik izraza „žutilo”.
Izvorni izraz za žuto novinstvo glasio je „novinstvo Žutoga dječaka” (eng. Yellow Kid journalism), a skovao ga je 1896. američki urednik Ervin Wardmann, kako bi opisao određene newyorške novine sklone senzacionalizmu, poput New York Worlda i New York Journala. Također je oko 1900. bio opsežno rabljen i za opisivanje međusobne nakladničke borbe newyorških novina. Izraz je izveden od nadimka stripovskoga glavnog lika i šaljive figure The Yellow Kida (hrv. Žuti dječak), dječaka obrijane glave odjevenoga u veliku žutu spavačicu na čijoj su prednjoj strani često bili ispisivani satirički komentari na njegovu okolinu i društvena zbivanja. Izraz je kasnije preinačen u „žuto novinstvo” i danas se rabi kao pogrdnica za novinstvo koje tretira vijesti na nestručan i neetički način.
„Dnovinarstvo” i „dnovinari”
U Hrvatskoj je raširena uporaba pogrdnica „dnovinarstvo” za žuti tisak i „dnovinari” za novinare sklone i plaćene za namjerno širenje dezinformacija/lažnih vijesti na štetu društva. Njihova se uporaba postupno proširila od sredine 2010-ih nadalje, a osobiti zamah dobivaju za vrijeme epidemije bolesti COVID-19, kada je većina utjecajnih medija i novinara otvoreno zagovarala i pozivala na dodatno pooštravanje represivnih epidemioloških mjera i diskriminaciju necijepljenih osoba i protivnika cijepljenja.
Osobine
Žuto novinstvo često rabi taktike preuveličavanja i dramatiziranja raznih zbivanja, usredotočenost na skandale, senzacionalizam, te nestručni prijenos vijesti putom novina ili inih medija. Također je politički pristrano, te može poslužiti kao sredstvo za huškanje protiv oporbe, ovisno o političkom usmjerenju medija i aktualnostima.
Joseph Campbell definirao je žutotiskovne novine kao tiskovine sa svakodnevnim višerubričnim naslovnicama što pokrivaju razne teme, poput športa i skandala, rabeći izražene izglede (s velikim ilustracijama i možda bojom), s velikim oslanjanjem na neimenovane izvore i nesramnu samopromidžbu.
Frank Luther Mott definirao je žuto novinstvo s pet obilježja:
- golemi naslovi u tisku, često i kod manjih vijesti
- raskošna uporaba slika ili crteža
- uporaba lažnih izjava, zavaravajućih naslova, lažne znanosti i hrpe lažnih izjava od navodnih stručnjaka
- nedjeljna naklada u boji, obično sa stripovima
- dramatična sućut i suosjećaj prema socijalno ugroženim osobama (eng. underdog), te protivnost postojećem državnom poretku.
Primjeri
Postoji puno primjera žutonovinskih medija, od kojih se u inozemstvu (od novina) danas ističu: The Sun (Ujedinjeno Kraljevstvo), The Daily Telegraph (Australija), The New York Times (Sjedinjene Američke Države), De Telegraaf (Nizozemska), Bild (Njemačka), Kronen Zeitung (Austrija), Kurir (Srbija), itd.
Kao glavni primjer žutonovinskoga glasila u Republici Hrvatskoj ističe se 24sata, premda su i drugi veći mediji, poput Jutarnjega lista, Večernjega lista, Slobodne Dalmacije i sl., kao i mrežnih stranica Net.hr, Index.hr, Dnevno.hr i sl., skloni žutonovinskoj uredničkoj politici. Prvi stvarni žutonovinski medij u Republici Hrvatskoj bio je tabloid Slobodni tjednik Marinka Božića.
