Žuto novinstvo
Žuto novinstvo je vrsta novinstva čija djelatnost je izlaganje sažetih i subjektivnih vijesti i informacija s „privlačnim” senzacionalističkim naslovima članaka (i naslovnicama), grafičkom opremom ili sadržajima što podilaze najnižem ukusu ili predrasudama čitateljstva.
Nazivlje i podrijetlo
U hrvatskom jeziku, za žuto novinstvo se također kolokvijalno rabe izrazi: „žuti tisak”, „bulevarski tisak” ili „bulevarske novine”, „novin(ar)sko žutilo”, te „medijsko žutilo”. Međutim, pravilna uporaba izraza „žuti tisak” se odnosi na sama tiskana djela. S obzirom na širu dostupnost i važnost suvremenih medija, poput televizije i međumrežja, u novije doba se često rabi i pojednostavljeni oblik izraza „žutilo”.
Izvorni izraz za žuto novinstvo je glasio „novinstvo Žutog dječaka” (eng. Yellow Kid journalism), a 1896. ga je skovao američki urednik Ervin Wardmann, kako bi opisao određene newyorške novine sklone senzacionalizmu, poput New York Worlda i New York Journala. Također je oko 1900. bio opsežno rabljen i za opisivanje međusobne nakladničke borbe newyorških novina. Izraz je izveden od nadimka stripovskog glavnog lika i šaljive figure The Yellow Kida (hrv. Žuti dječak), dječaka obrijane glave odjevenog u veliku žutu spavačicu na čijoj prednjoj strani su često bili ispisivani satirički komentari na njegovu okolinu i društvena zbivanja. Izraz je kasnije preinačen u „žuto novinstvo”, i danas se rabi kao pogrdnica za novinstvo što tretira vijesti na nestručan i neetički način.
Osobine
Žuto novinstvo često rabi taktike preuveličavanja i dramatiziranja raznih zbivanja, usredotočenost na skandale, senzacionalizam, te nestručni prijenos vijesti putom novina ili inih medija. Također je politički pristrano, te može poslužiti kao sredstvo za huškanje protiv oporbe, ovisno o političkom usmjerenju medija i aktualnostima.
Joseph Campbell je definirao žutotiskovne novine kao tiskovine sa svakodnevnim višerubričnim naslovnicama što pokrivaju razne teme, poput športa i skandala, rabeći izražene izglede (s velikim ilustracijama i možda bojom), s velikim oslanjanjem na neimenovane izvore i nesramnu samopromidžbu.
Frank Luther Mott je definirao žuto novinstvo s pet obilježja:
- Golemi naslovi u tisku, često i kod manjih vijesti
- Raskošna uporaba slika ili crteža
- Uporaba lažnih izjava, zavaravajućih naslova, lažne znanosti i hrpe lažnih izjava od navodnih stručnjaka
- Nedjeljna naklada u boji, obično sa stripovima
- Dramatična sućut i suosjećaj prema socijalno ugroženim osobama (eng. underdog) te protivnost postojećem državnom poretku.
Primjeri
Postoji puno primjera žutonovinskih medija, od kojih se u inozemstvu (od novina) danas ističu: The Sun (Ujedinjeno Kraljevstvo), The Daily Telegraph (Australija), The New York Times (Sjedinjene Američke Države), De Telegraaf (Nizozemska), Bild (Njemačka), Kronen Zeitung (Austrija), Kurir (Srbija), itd.
U Republici Hrvatskoj, od djelatnih žutonovinskih medija se, kao glavni primjer, ističe 24sata, premda su i ini veći mediji, poput Jutarnjeg lista i mrežnih stranica Net.hr, Index.hr, Dnevno.hr, i sl., skloni žutonovinskoj uredničkoj politici. Prvi stvarni žutonovinski medij u Republici Hrvatskoj je bio tabloid Slobodni tjednik Marinka Božića.
