Ademaga Mešić
| Ivan Oršanić | |||
|---|---|---|---|
| Smrt | 5. srpnja 1945. Popovača, SFRJ | ||
| Narodnost | Hrvat | ||
| Zanimanje | hrvatski političar, rodoljub, dobrotvor, doglavnik NDH | ||
| Stranka | MNS, JMO, MO HSS, UHRO | ||
| Roditelji | Hadži Mehmed Muharem Mustafa i Arifa (rodj. Galijašević) | ||
Zastupnik u Bosansko-hercegovačkom zemaljskom saboru
| |||
| Služba | (travanj 1911. – 1914.) | ||
Doglavnik NDH
| |||
| Služba | (8. svibnja, 1941. – 6. svibnja, 1945.) | ||
Ademaga Mešić (Tešanj, BiH, 25. ožujka 1868. - zatvorska bolnica u Popovači, 5. srpnja 1945.), bio je hrvatski političar, rodoljub, dobrotvor, doglavnik NDH.
Životopis
Ademaga Mešić rodjen je u Tešnju 1868. (negdje se vodi i 1869.) godine od otca Hadži Mehmeda Muharema Mustafe i majke Arife, rodjene Galijašević.[1] Izdanak je ugledne trgovačke obitelji. Polazio je srednju muslimansku školu (medresu) u Travniku i nakon otčeve smrti preuzima otčev posjed i postaje jednim od najuglednijh trgovaca u Bosni. Pripadao je krugu napredne hrvatske inteligencije i cieloga je života izražavao interese onog dijela muslimanskog družtva koje je prihvaćalo i podržavalo tekovine modernog doba. Mnogo je putovao Afrikom, Azijom i Europom upoznavajući razne ljude i njihove običaje. Prije Prvoga svjetskog rata bio je predsjednik Muslimanske napredne stranke i izabran za zastupnika u Bosansko-hercegovačkom zemaljskom saboru koji zasjeda od sredine lipnja 1910. do početka srpnja 1914. godine. Izabran je na dopunskim izborima u travnju 1911. dobivši nadpolovičnu podporu biračkog tijela (2.244 birača), ter je kao predstavnik svih kotarskih gradova u mostarskom okružju ušao u II. izbornu kuriju Sabora. Nacionalno se osjećao i izjašnjavao Hrvatom. Zastupajući stanovište da je nužno razdvojiti pojam vjere od pojma nacije, tvrdi:
„"Mi nismo Turci, nego smo po vjeri Muslimani, a po naciji i našem lijepom hrvatskom jeziku Hrvati."“(Mešić, Memoari I, str. 122.) Za vrieme Prvog svjetskog rata zapovjedao je dobrovoljačkom jedinicom zvanom "Ademagina vojska". Godinama je financirao književni list Behar, Muslimansku svijest i Hrvatsku svijest. U tim listovima objavljuje više priloga od kojih je najpoznatija drama Carevićev grob (poslije preimenovana u Ismet i Almera).
Zalagao se za jedinstvo Hrvata katolika i Hrvata muslimana. Osnovao je 1908. godine Muslimansku naprednu stranku u hrvatskom duhu. Godine 1914. osniva Hrvatsko dobrotvorno društvo vojnika dobrovoljaca Mešić koje je kao "pripomoćna zaklada" trebalo "podpomagati djecu vojnika-dobrovoljaca, da se izobrazuju na školama, uvježbaju u narodnim zanatima po Bosni i Hercegovini ter Austro-Ugarskoj monarhiji". Za svoga života osnovao je oko 50 radničkih zadruga. Za vrieme Kraljevine Jugoslavije član je Jugoslavenske muslimanske organizacije i odlučan protivnik njena ulaska u Jugoslavensku radikalnu zajednicu smatrajući da se time napušta ideja o autonomiji BiH. Sbog toga inicira veliku skupštinu u Tešnju 27. listopada 1935. godine koja je bila osnova za buduću Muslimansku organizaciju (osnovana u studenom 1936. godine u Zagrebu pri HSS-u). MO HSS djeluje u BiH od tada pa sve do 1941. godine, a Mešić je jedan od njezinih čelnika.
Djelatba u NDH
Za vrieme NDH bio je prohrvatski orijentirani političar koji je podržavao ustaški pokret, ter ga Ante Pavelić imenuje 8. svibnja 1941. doglavnikom. Putovao je po BiH pomagajući pri uzpostavi ustaške vlasti. U srpnju 1941. na poticaj Ante Pavelića organizira konferenciju bivših sarajevskih veleposjednika za "ponovno rješenje agrarnog pitanja" u BiH. Kako su mu partizani zapalili kuću u Tešnju, od 20. listopada 1943. stalno boravi u Zagrebu.
Izbjegličtvo i smrt
Dana 6. svibnja 1945. godine napušta Zagreb, zajedno s članovima Vlade NDH i drugim dužnosnicima, ter odlazi u Austriju. Britanski vojni redarstvenici uhićuju ga 17. svibnja 1945. godine i zatvaraju u logoru Spittal na Dravi, a 18. svibnja je u Rosenbachu izručen jugoslavenskim vlastima. Od Vojnog suda JA u Zagrebu optužen je za "veleizdaju i ratni zločin" na temelju "Uredbe o vojnim sudovima" iz 1944. godine. Isti sud osudio ga je 1. lipnja 1945. na kaznu doživotnog zatvora, gubitak gradjanske časti i konfiskaciju imovine. Umro je zlostavljan, 5. srpnja 1945. godine, u zatvorskoj bolnici u Popovači.
Književno stvaralaštvo i publicistika
Bio je jednim od najvećih kulturnih mecena u Bosni u prvoj polovici 20. stoljeća i dugogodišnji novčani podupiratelj listova Behar, Ogledalo, Muslimanska svijest, a zajedno s Hakijom Hadžićem i osnivač lista Hrvatska svijest, u kojima takodjer i objavljuje. Jedan je od osnivača i značajni je pomagatelj muslimanskog dječjeg potpornog društva Gajret i Narodne uzdanice. Osnovao je samostalno 50 zemljoradničkih zadruga. Bio je također većinski vlasnik Islamske Štamparije. Napisao je dramu Carevićev grob (poslije preuredjena u Ismet i Almera) i više brošura od kojih je poznatija Namet na vilajet.
Djela
- Carevićev grob, drama, (poslije preuređena u Ismet i Almera)
- Namet na vilajet, brošura, 1917.
- Ademaga Mešić, Moj odgovor bezimenim klevetnicima i drugi tekstovi, Tešanj, 1998. (priredio Amir Brka)
Vidi još
Izvori
- ↑ Kisić Kolanović, Nada. Ademaga Mešić i hrvatska nacionalna ideja 1895.–1918. godine // ČSP, br. 3. (2008.), str. 1119.-1140., preuzeto 17. prosinca 2011.
- Tko je tko u NDH
- Slike na kojima je Ademaga Mešić
