Aljaska i Hrvati

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Aljaska i Hrvati (Anchorage i hrvatski potomci): Aljaska je poluotok na sjeverozapadu Sjeverne Amerike i 49. država SAD-a. Površina joj je oko 1,5 milijun kvadratnih kilometara, a na tom prostoru živi 670.853 stanovnika (2006.) Hladna subpolarna klima je uzrok surovih životnih uvjeta. Važnost Aljaske uvjetovana je strateškim položajem i velikim šumskim i rudnim bogatstvom: osobito zlato, srebro i nafta, te bogati ribolov.

Najveći grad Aljaske je Anchorage sa 279.243 stanovnika (2008.), a na širemu prigradskom okružju živi 359.180 stanovnika (2007.), što je više od pola ukupnog pučanstva Aljaske. Na južnim obalama Aljaske živi oko 50.000 hrvatskih potomaka većinom iz hladne Like, a najviše ih je u gradu Anchorage. Ovo je najsjevernija zajednica hrvatske diaspore u svietu.

Summary

Alaska & Croats (Croatian descendants in Anchorage): Alaska is the largest and northernmost state in the United States by its area. It is situated in the northwest extremity of the North American continent, with Canada to the east, the Arctic Ocean to the north, and the Pacific Ocean to the west and south, with Russia further west across the Bering Strait. Approximately half of Alaska's 698,473 residents live within the Anchorage metropolitan area. As of 2009, Alaska remains the least densely populated state of the U.S. Alaska was purchased from the Russian Empire on March 30, 1867, for $7.2 million at about two cents per acre ($4.74/km²).

The land went through several administrative changes before becoming an organized territory on May 11, 1912, and the 49th state of the U.S. on January 3, 1959. The name "Alaska" was already introduced in the Russian colonial period (Аляска), when it was used only for the peninsula and is derived from the Aleut alaxsxaq, meaning "the mainland". It is also known as Alyeska, the "great land", an Aleut word derived from the same root. Alaska includes about 50,000 Croatian immigrants, mostly in Anchorage.

Zemljopis i povijest

Aljaska (izvorno indianski: Alyeska, ruski Аляска, hrv.-ikav. Jelaška, staročakav. Artabârša): - To je arktički poluotok na sjeverozapadu Sjeverne Amerike i 49. država SAD. Površina joj je oko 1,500.000 kv.km i po podatcima iz 2006. je na tom prostoru živilo 670.853 stanovnika. Hladna subpolarna klima je uzrok surovim uvjetima života. Važnost Aljaske je uvjetovana strateškim položajem i velikim rudnim (osobito zlato i srebro) i šumskim bogatstvom, te ribolovom. Aljaska je otkrivena u 18. stoljeću i u drugoj polovici stoljeća su tamo Rusi osnovali prva naselja. Poslije Krimskog rata Rusi su se bojali kako će Aljasku osvojiti Englezi, pa su smatrali da ju je bolje prodati nego izgubiti u ratu. Amerikanci su kupili Louisianu od Francuza i otok Manhattan od Indianaca, pa je američki ministar vanjskih poslova htio kupiti i Aljasku.

Ponuda je predana ruskom caru prije gradjanskog rata godine 1860., a prodaja je dovršena 7 godina kasnije. Dne 18. listopada 1867. u vojnoj bazi na istoku Aljaske je spušten barjak Carske Rusije i na jarbol je podignut barjak SAD, čime je simbolično označen prijelaz Aljaske u posjed SAD. Time su SAD kupile milijun i pol četvornih km puste divljine za cijenu od 4 centa po jedinici, što se kasnije pokazalo kao jedna od najpametnijih transakcija u povijesti. Tadanji državni tajnik William Suard obavio je pregovore o kupnji te zemlje za koju su mnogi smatrali da je samo pusta zemlja snijega i leda, pa su dogovor o transakciji nazvali “Suardove ludorije”. Medjutim je mudrost ulaganja u snijeg i led potvrdjena kad su na Aljaski odkrivene velike zalihe nafte, zemnog plina i ruda. Aljaska je 1959. godine postala 49. država SAD, pa tamošnji stanovnici i danas slave 18. listopad kao dan Aljaske. Površina Aljaske iznosi 1.518.775 km2. Glavni grad i administrativno središte Aljaske je najjužniji i topliji Juneau, ali je mnogo veći grad i gospodarsko središte Anchorage.

Gradovi i pučanstvo

Aljaska je administrativno podijeljena na 27 okruga (boroughs), a najveći su gradovi po broju stanovnika (2004.): Anchorage 272.687 stanovnika, Juneau 31.118, Fairbanks 30.435, Sitka 8.849, Kodiak 6.334 i ini manji. Po podatcima 2006. godine na Aljaski je ukupno živjelo 670.053 ljudi: 70% bijelci, 15% autohtoni Inuiti (Eskimi) i Indianci Aleuti, 4% Azijci i 4% crnci. Porast od 2000.- 2006. je ukupno za 43.121 osoba više ili 6,9%. Po ukupnom broju pučanstva Amerike iz popisa 2000. je Aljaska na 48. mjestu od ukupno 50 saveznih država. Po gusoći naselidbe Aljaska zauzima posljednje mesto sa svega 0,42 osoba/kv.km. Aljaska je podijeljena u 16 administrativnih oblasti (engl. boroughs), sličnih okruzima (engl. counties) u inim američkim državama. Autohtone etnogrupe Aljaske su indianske kulture sub-arktičkih lovaca i ribara (Athapascan) i kultura Sjeverozapadne obale (Tsimshian i Kaigani), a jezično većinom pripadaju porodicama Athapascan i Koluschan.

Grad Anchorage

Anchorage (engl.= 'Sidrište', izvorno od latin. ancorale) leži na kraju dužega glacialnog fjorda na južnoj obali Aljaske, južno ispod vrhunca Mount McKinley (6.194 m), najvišeg vrha Aljaske i cijele Sjeverne Amerike. Po zemljopisnoj širini je sjevernije od Osla, Helsinkija i Sankt Peterburga. Grad je u fjordu na uskom obalnom pojasu i na obroncima planine Chugach. Jugozapadno od grada se prama Pacifiku pruža fjord Turnagain Arm gdje je obalna plima medju najvećim na svijetu po 4 - 10m, dok je na sjeveru ušće rijeke Knik Arm i zemljište je većinom muljevito i nestabilno. Na Anchorage se prama sjeveru nastavlja općina ("borough") i dolina Matanuska-Susitna, koja se smatra širim prigradskim područjem. Premda je to zapravo predgradje Anchoragea, ovo se prilično razlikuje od samog grada. U širem gradskom području su još satelitska naselja Chugiak i Eagle River. Prigradsko područje ima ukupnu površinu od 5.079,20 km², od čega 4.395,80 km² otpada na kopno i 683,40 km² na vodene plohe ušća i fjorda.

Anchorage ima hladnu subarktičku klimu kao podvrstu polarne klime, koju odlikuju kratka i svježa ljeta sa čestom kišom. Zbog visoke zemljopisne širine Anchoragea su ljetni dani vrlo dugi, a zimi jako kratki. Prosječna ljetna temperatura je izmedju 13°-26°C, dok je zimi temperatura skoro stalno ispod nule. Najniža temperatura zabilježena 3. veljače 1947. bila je -38.8°C. Vjetrovi su većinom slabi, a ljeti su česte dugotrajne magle po tjedan dana. Oborine su većinom obilne od 1500-2200 mm/god. i najviše padaju ujesen. Zimi se unutar fjordova more zaledi po par mjeseci. Zrak u gradskom području ponekad sadrži pepeo zbog blizine aktivnih vulkana u okolici, što može prouzročiti probleme ovdašnjem pučanstvu. Brojne divlje životinje kao vukovi, losovi, američki crni medvjedi i grizliji lutaju širim prigradskim područjem, a ponekad noću i samim centrom grada. U fjordovima su najbogatija američka lovišta lososa i bakalara, a ima i kitova.

To je mladi grad osnovan tek pred jedno stoljeće 1914. godine kao luka (engl. Anchorage = sidrište) za materijal dopreman za gradnju željezničke pruge u zaledju koja je dovršena godine 1923. Na samom početku je Anchorage bio tek provizorno šatorsko naselje, a gospodarstvo je bilo vezano na tu željeznicu, a od 1930tih - 1950tih je grad postao važna zrakoplovna luka i vojno središte. Dne 27. ožujka 1964. je grad pogodio strahoviti razorni potres magnitude 9,2 po Mercalliju. Poginulo je 115 ljudi i materjalna šteta je procijenjena na oko 2 milijarde $, a obnova grada je potrajala do kraja 1960-ih. Godine 1968. u je blizini pronadjeno nalazište nafte, što je pogodovalo daljnjem širenju grada i razvitku naftne industrije. God. 2009. u Anchorageu živi 286,174 gradjana, a zajedno s prigradskim okružjem 374,553 stanovnika, pa je to najveća metropola Aljaske. Glavna gospodarska grana Anchoragea i dalje je lučki promet, no i turizam je u porastu najviše u ljetnim mjesecima. Gradom upravlja gradsko vijeće i gradonačelnik, a sadanji je gradonačelnik republikanac Dan Sullivan, dok je prethodni bio naš Ličanin - Mark Begich. Danas Anchorage sadrži preko 30.000 hrvatskih doseljenika, kao najveća hrvatska zajednica koja tu obuhvaća 3/5 naših doseljenika u Aljaski, pa je to naš najsjeverniji poluhrvatski grad u Americi (najjužniji je Punta Arenas).

Sjeverniji Fairbanks

Fairbanks sa 31.324 stanovnika (popis 2005.) je iza Anchoragea, drugi po veličini i najsjeverniji američki gradić u nutarnjem središtu Aljaske. Ukupna površina gradskog područja je 84,60 km². Fairbanks leži na rijeci Chena, sjeveroistočno blizu najvišeg vrhunca Sjeverne Amerike, Mount McKinley. Udaljen je 576km sjevernije od Anchoragea i 3h leta od Seattlea. Po Köppenovoj klasifikaciji ima Fairbanks ledenu subarktičku klimu sibirskog tipa s ekstremnim variacijama temperature i čestim nevremenima praćenih tučom i sniježnim olujama čak i usred ljeta. Zima je vrlo duga kroz 7 mjeseci i traje od listopada do travnja. Najniža temperatura izmjerena je 14. siječnja 1934. i iznosila je -54,4°C, a prosječna temperatura u siječnju je izmedju -28 i -19°C. Zbog oštre kontinentalne klime su ljeta razmjerno topla s temperaturama često preko 30°C. Prosječna toplina u srpnju je izmedju 12 i 22°C, a najviša temperatura 28. srpnja 1919. je bila 37,2°C. Kao osobitost subarktičke klime uz polarni krug, izmedju ljetnog i zimskog suncostaja su ekstremne razlike u dužini dnevne svjetlosti: 21. lipnja najduži dan traje 21 sat i 49 minuta, dok najkraći 21. prosinca traje samo 2 sata i 42 minute. Polarna svjetlost (Aurora borealis) se može vidjeti oko 200 dana u godini, što je jedna od glavnih turističkih atrakcija za Fairbanks i okolicu.

Grad su osnovali talijanski tragač za zlatom Felix Pedro koji je 1902. pronašao zlato kod današnjeg Fairbanksa, pa je američki trgovac E.T. Barnette na tom mjestu izgradio trgovačku postaju. Kao i drugdje u doba tzv. "Zlatne groznice" i tu je brzo osnovan gradić od 10. studenog 1903. godine i Barnette je izabran za prvog gradonačelnika. Novi grad je dobio ime u čast senatora Charlesa Fairbanksa, kasnijeg podpredsjednika SAD. Glavne ekonomske djelatnosti u Fairbanksu su promet, rudarstvo i turizam. Do grada vodi cesta i željeznica iz Anchoragea, te redovna avionska veza s većim gradom Seattle na sjeverozapadu SAD. Uz Fairbanks je takodjer i vojna baza sa 8.000 ljudi. U okolici su značajna nalazišta nafte i zemnog plina, a u početku je i gradnja naftovoda na jug. U gradu je sjedište najsjevernijeg američkog Univerziteta Alaska s polarnim botaničkim vrtom.

Pučanstvo Fairbanksa je razmjerno mlado s visokim natalitetom i brzim porastom. Prama popisu god. 2000. u tom gradu je bilo 30.224 stanovnika u 11.075 domaćinstava i 7.187 obitelji. Gustoća naseljenosti je 948,7 stanovnika/kv.km na području 366.3/km². Rasni sastav grada je 66,67% bijelaca, 13,10% Afroamerikanaca, 9.91% Indianaca, 6,13% Hispanaca, 2,72% Aziata, itd. Od 11.075 domaćinstava, 39,9% je imalo djecu ispod 18 godina, a 47,2% su bračni parovi koji žive zajedno, 35,1% neženja bez obitelji i 12,6% su udovice. Prosječna starost gradskog pučanstva je 28 godina i 29,4% je mladjih od 18 godina, 14,7% je staro od 18-24 godine, 32,8% od 25-44, 16,4% od 45-64 i 6,6% starijih od 65 god. Prosječna zarada po gradskom domaćinstvu je 40.577 $, a prihod po glavi stanovnika god. 2008. je 19.814 $. Fairbanks je u Americi daleko najsjevernije naše naselje s desetak tisuća hrvatskih doseljenika pretežno iz hladne Like, koji su već iz svoga starog zavičaja prilagodjeni na dosta sličnu klimu toplih ljeta i ledenih zima s puno snijega.

Hrvati na Aljaski

Na područje hladne Aljaske prvi hrvatski doseljenici stižu sa "Zlatnom groznicom" god. 1887./89. i od početka 20. st. tu uglavnom žive na južnoj obali gdje ih dosad već ima oko 50.000 pa su tu oko 1/8 ili 12% od ukupnog pučanstva Aljaske. Najviše ih je u gradu Anchorage s 30.000 Hrvata i manje po par tisuća ostalih u gradićima Sitka, Fairbanks i Juneau. Većina naših su tu iskonom otporni Ličani, koji su inače već očeličili na slične žestoke zime u svomu ličkom zavičaju: do 6m snijega i minimum do -36°C. Tako je npr. od 2003. do 2009. mladi gradonačelnik Anchoragea i najpoznatiji Hrvat iz Aljaske bio sadašnji američki senator Mark Begich, čiji je lički djed Ivan Begić tu doselio 1911. iz naše ledene Like u sličan kraj SAD. Tako je Anchorage na Aljaski postao jednim od najvećih 'ličkih' gradova izvan domovine. Drugi poznati Hrvat je Mike Anthony Stepovich, bivši guverner Aljaske rodom iz Boke Kotorske.

Stoga su hladni Anchorage i manji Fairbanks naši najsjeverniji gradovi sa značajnom hrvatskom zajednicom, po čemu su takodjer slični i našemu najjužnijem hladnom gradu Punta Arenas i susjednomu manjem Porveniru, koji su ipak klimatski jednoličniji jer imaju blaže zime i hladnija ljeta, ali uz daleko više olujnih vjetrova. Osim dominantnih Ličana, ini su tu još doseljeni naši primorci iz burne velebitske obale i Boke Kotorske, koji tu rade u ribarskoj industriji i ribolovu po ledenim fjordovima. Značajno je da je pored naše brzorastuće zajednice u pustinji Atacama (sjeverni Čile) i ovdje na Aljaski takodjer naš natalitet najviši medju Hrvatima u svijetu. Inače kod nas postoje osobiti dialektni nazivi Aljaske, npr. ikavski "Jelaška" koji je samo domaća inačica medjunarodnog toponima. Drugi čudnovati i prastari naziv Aljaske naših pomoraca koji su još rabili kvarnerski starci do 20. st. je bio čakavski Artabârša, koji je posve različit od svih inih u svijetu.

Čakavski mjestopis

Stalna naselidba prekomorskih Hrvata na Aljasku, po sigurnim pismenim navodima je započela negdje prije jednog stoljeća tj. oko 1. svj. rata. Medjutim, ipak postoje još ini posredni pokazatelji iz jadranske čakavske predaje kao i iz pomorskoga čakavskog mjestopisa za Sjevernu Ameriku, kako su možda ipak naši raniji moreplovci prije toga bar povremeno posjetili sjevernije dijelove i više stoljeća ranije. Na to osobito upućuje dvadesetak jedinstvenih staročakavskih toponima za današnju Kanadu i Aljasku koje su naši stari pomorci s Jadrana rabili u doba jedrenjaka prije parobroda, u prekomorskim plovidbama kroz više prošlih stoljeća. Ovi su posve različiti od medjunarodnih i svih inih naziva u svijetu za ista područja i urodjenike, a još do 20. st. su ti naši rani nazivi bar dijelom bili poznati kvarnerskim otočnim starcima. Tako naši južni ikavci imaju npr. za Aljasku modificirani oblik "Jelaška" i za Sjevernu Ameriku općenito "Merike", što su ipak novije dialektalne inačice medjunarodnog imena već iz doba poznate emigracije. Iskon i starost tih naših pranaziva za američki sjever i Aljasku ostaju zagonetnima, jer su ranije sigurno poznati prvi europski posjetioci Aljaske bili Rusi iz Sibira,- ali su njihovi nazivi za ista ta područja dosta različiti od idućih naših arhaizama, pa su su ovi naši vjerojatno istodobni s prvim Rusima na Aljaski i Britancima u susjednoj Kanadi.

Takvi su npr. staročakavski pomorski nazivi iz područja Kanada-Aljaska: Urýn (Arktik), Sionurýn (Sjeverni pol), Kulapurýn (Sjeverni Ocean-Arktičko more), Sionkulàp (Pacifik-Tihi Ocean), Baršadýn (Sibir), Urýnje-mori (Beringovo more), Buke-Urýnje (Beringov tjesnac), Semerâye (Američki kontinent), Artabârša (Aljaska), Baršýne (nutarnja Kanada), Hlami-Urýnje (sjeverni Kordiljeri Aljaske), Varurýn (gorje Aljaske-McKinley), Krajebârše (Pacifičko primorje Kanade), Krajurýn (sjeverna obala Kanade), Baršýna-Valâda (zaljev Vancouver-Seattle), Urinýtje (otoci Aleuti), Baršýtje (jugoistočno otočje Aljaske), Skopje-Urýnje (sjeverno kanadsko otočje), Tohorâne (Eskimi-Inuiti), Tohorýce (Eskimke), Semerâne (Indianci), Semerýce (Indianke), Merikâne (bijeli Amerikanci), ...itd. Vidi još pobliže: Staročakavska Amerika.

Ugledni Hrvati Aljaske

  • Mark Begich: bivši gradonačelnik Anchoragea i senator iz Aljaske (Ličanin)
  • Mike Anthony Stepovich: bivši guverner Aljaske (Hrvat iz Boke Kotorske)
  • Elizabeth Peratovich: pravnica i političarka

Literatura

  • Martha Shulski & Gerd Wendler: The Climate of Alaska. University of Alaska Press, 2007. ISBN 9781602230071
  • Peter Littke: Die Geschichte Russisch-Alaskas, vom Zarenadler zum Sternenbanner. Magnus-Verlag, Essen, 2003, ISBN 3-88400-019-5.
  • Bernd Steinle: Abenteuerliches Alaska: Goldrausch, Eis und Bärenspuren. Picus Verlag, Wien, 2007, ISBN 978-3-85452-928-6.
  • Joel K. Bourne Jr.: Die große Wildnis: Im Norden Alaskas liegt eine der letzten unberührten Naturlandschaften Amerikas, in: National Geographic Deutschland Juni 2006, S. 44-81
  • Preston Jones: : An Anchorage History, City For Empire 1914-1941 (University of Alaska Press, 2010) 214 pages

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Aljaska_i_Hrvati&oldid=44958"