Kanada i Hrvati

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Kanada i Hrvati (hrvatski potomci u Kanadi): Kanada je s površinom od 9.984.670 km² po prostranstvu druga država na svijetu nakon najveće Rusije. Nalazi se na sjeveru sjevernoameričkog kontinenta, gdje graniči sa SAD na jugu i sjeverozapadu (Aljaska), na zapadu izlazi na Tihi ocean, a na istoku na Atlantski ocean. Glavni grad Kanade je Ottawa, a metropola Toronto-Missasauga je najveći velegrad i glavno gospodarsko središte. Ini su važniji gradovi Montréal kao najveći grad francuskog Québeca, pa Vancouver, Edmonton i Calgary. Prama popisu iz 2006. ima 31.612.897 stanovnika (3.4/km²). Kanada je nastala kao sjeverna unija britanskih kolonija na sjevernoameričkom kontinentu u statusu britanskog dominiona i sastoji se od 10 saveznih provincija i 3 posebna teritorija. Kanada je 1867. na miran način dobila samostalnost od Velike Britanije u formalnoj personalnoj uniji s britanskim vladarom. Kanada je parlamentarna demokracija i ustavna monarhija s kraljicom Elizabetom II. kao monarhom. To je multikulturna država s 2 službena jezika: engleski i francuski. Kanada je jedna od država s najrazvijenijim gospodarstvom u svijetu, kojem su temelj prirodna bogatstva i trgovina sa SAD. Kanada je vojna članica NATO-a. U Kanadi živi blizu sto tisuća hrvatskih iseljenika, najviše u desetak većih gradova.

Abstract

Canada & Croats (Croatian descendants in Canada): Canada is a country in the northern part of North America, bordered by the United States of America to both the south & to the northwest (Alaska). Canada is the second largest country in the world in land area, after Russia. It has the longest border with water (coastline) of any country in the world. It is next to the Pacific Ocean in southwest, Arctic in northeast, and Atlantic Ocean in east-southeast. Around 34.4 million people live in Canada's ten provinces and three territories, with the majority living in the southern sections of Canada. This is almost the same number as in the US State of California. Among diverse European immigrants, Canada includes also nearly 100,000 Croatian descendants.

Zemljopis Kanade

Kanada prostorno obuhvaća 2/5 ili 41% Sjeverne Amerike i s kopnenom površinom od 9.093.507 km2 je četvrta u svijetu nakon Rusije, Kine i Brazila. Oko 5/6 kanadskog ozemlja su nizine i brda, koja se pružaju od gorja Appalachian i poluotoka Labrador na istoku do planinskih lanaca na zapadu. Reljef nižeg dijela Kanade nastao je u ledeno doba erozijom tla pa je zbog toga staro kamenje zaobljeno i golo te mjestimice pokriveno ledenjačkim morenama. Najstariji je dio Kanade tzv. Kanadski štit ili Laurentia, a središnji i najniži dio štita Laurencije potopljen je Hudsonovim zaljevom. Jugozapadno od tog zaljeva su 600-700m visoki travnati ravnjaci prerije koji se na zapad pružaju do podnožja Stjenjaka (Rocky Mountains). Najviši vrhunac Kanade je Mt. Logan 5.956m na sjeverozapadnoj planini St. Elias (= Sv. Ilija) uz granicu s Aljaskom (SAD), a na zapadnim Kordiljerima je još dvadesetak vrhova visine oko ili iznad 4.000m. Prostrana Kanada ima raznolik reljef koji se dijeli na 6 osnovnih cjelina:

  • Kordiljeri su zapadni lanac mladih nabranih planina kojih vrhovi dosežu do 4000m. Klimatski su nepovoljni i bez uvjeta za proizvodnju hrane pa su rijetko naseljeni, a njihov viši dio je Rocky Mountains.
  • Istočno od Kordiljera su prostrani travnjaci prerije, s plodnom crnicom za uzgoj žitarica. Klima je tu stepska s dugim oštrim zimama i ljetnim prodorima toplog zraka s juga. U Alberti su nadjeni obilni izvori nafte i plina.
  • Kanadski štit (Laurentia) sadrži najstarije stijene svijeta koje su tijekom geološke povijesti Zemlje djelovanjem endogenih sila i egzogenih procesa zaravnjene. U tim starim stijenama ima puno ruda, a površinom dominira crnogorična tajga u pojasu širokom oko 1500 km. Niska, šumovita i močvarna obala Hudsonovog zaljeva je rijetko naseljena.
  • Nizina rijeke St. Lawrence u kanadskim je okvirima malo područje, ali tu živi najviše pučanstva i ovo je gospodarsko središte zemlje s najviše gradova. Klimatski je najpovoljnija za naselidbu, a najčešće su bjelogorične šume breze i javora, a crveni javorov list je simbol na kanadskom barjaku, jer su te šume u jesen ostavljale snažan dojam na europske doseljenike.
  • Jugoistočno gorje Appalachian su stare gromadne planine obrasle bjelogoricom, a Kanadi pripada samo manji sjeverni dio.
  • Unutar polarnog kruga su na sjeveru arktički otoci koji su oko 10 mjeseci pod snijegom, gdje temperature zimi padaju ispod -50°C. Naseljeni su uglavnom autonomnim Eskimima, a otkrivena su nalazišta nafte i plina. Reljef je tu u pleistocenu oblikovao ledeni pokrov, što se vidi po brojnim jezerima koja su za sobom ostavili ledenjaci.

Kanadski otoci

Po brojnosti i veličini otoka je Kanada prva u obje Amerike i uz Indoneziju je po otocima najbogatija u svijetu. Drugi nakon nje je po otocima u Americi još Čile, dok SAD i ine obalne države imaju tek manji broj sitnijih otoka. Nažalost su gospodarski i prometno većina tih kanadskih otoka manjevrijedni jer su to pretežno na sjeveru arktički otoci pod vječnim snijegom i ledom, pa stvarni broj svih tih manjih sjevernih otočića pod vječnim ledom još nije sigurno potvrdjen. Od njih je najveći kanadski otok na sjeveroistoku niska brežuljkasta Baffinova Zemlja, a drugi i najsjeverniji kanadski otok blizu Sjevernog pola je viši brdoviti Elsemeere, pa treći ledeni otok na sjeverozapadu Victoria i oko njih još ini manji. Od gospodarski i prometno vrijednijih i nastanjenih otoka su važni najistočniji Newfoundland na Atlantiku i brdoviti pacifički otok Vancouver s desetak susjednih otoka na jugozapadu Kanade od kojih je nazapadniji otok Graham. Od većih poluotoka je na sjeveroistoku najvažniji prostrani hladni Labrador i na jugoistoku Nova Scotia koja je klimatski ugodnija i jače naseljena.

Klima i vode

Veći dio Kanade je u sjevernomu umjerenom pojasu, pa u tom dijelu zemlje prevladava snježno-šumska klima. Krajnji sjever Kanade pripada sjevernom polarnom pojasu u kojem je hladna klima vječnog leda. Klimatski je najpovoljniji jugozapadni dio pacifičkog primorja uz Vancouver, pa obale Velikih jezera i dolina rijeke St. Lawrence. U krajnjemu sjevernom dijelu Kanade prosječna je temperatura siječnja od -30° do -35°C, dok tu minimalne temperature dosežu i -63°C. U jugoistočnom i jugozapadnom primorju su prosječne sječanjske temperature blaže, npr. na Newfoundlandu od -5° do -10°C, a u primorju Tihog oceana je zimi od +1° do 4°C. Ovakve su temperature uvjetovane zato što je zimi većina Kanade pod utjecajem hladnih zračnih masa s arktika. Prosječne lipanjske temperature na većem dijelu Kanade su oko 10°, a na jugu srednjeg dijela i do 20°C.

Glavne hidrografske značajke Kanade su obilje vode, rijeka i jezera uz neznatno kolebanje vodostaja u rijekama, mnoštvo jezera i njihova dugotrajna zaleđenost po 5-9 mjeseci. U zapadnom gorju rijeke imaju duboko usječene kanjonske doline, a zbog velikog pada djelomično su plovne samo rijeke Fraser i Columbija. Na niskomu močvarnom području Kanadskog štita porječja nisu međusobno jasno razlučena i neke se rijeke račvaju na više strana (bifurkacija). Na rubu Kanadskog štita je niz jezera: Velika jezera, Winnipeg, Reindeer, Great Slave, Great Beart i ina manja. Na sjeverozapadu Kanade mnoge rijeke uključivo i najdužu kanadsku rijeku Mackenzie (4240 km) utječu u Arktički ocean. Razvojem hidroelektrana mnoge se rijeke rabe za električnu energiju.

Pregled povijesti

Starosjedioci Kanade (staročakav. Baršýne) jesu Indianci (čak. Semerâne) i na sjeveru Eskimi-Inuiti (čak. Tohorâne). Već oko godine 1000. su Vikingi dosegli do istočnih obala Kanade. Od 1534.-36. zaposjeo je francuski pomorac Jacques Cartier kraj oko rijeke St. Lawrence tzv. 'Nova Francuska'. Samuel de Champlain prodire 1603.-35. u unutrašnjost i kolonizira Newfoundland, Nova Scotia i Québec. Prvo trajno europsko naselje Port Royal tu su osnovali Francuzi god. 1605. Glavnu gospodarsku granu u to vrijeme čini trgovina krznom, a ugrožavaju ju nizozemski kolonisti iz New Amsterdama (sada New York) 1612.-64. i Englezi koji su na sjeveru zauzeli Hudsonov zaljev 1668.-69. Zbog borbe za ozemljem i trgovinu krznom od 1689.- 1763. izbija tu više ratova između Francuza, Britanaca i Indianaca. Utrechtskim mirom 1713. Francuska je izgubila Newfoundland, Novu Scotiju i prava na Hudsonov zaljev. Pariškim mirom 1763., nakon francusko-indianskog Sedmogodišnjeg rata, Francuska gubi i ostatak Kanade. Nakon Američkog rata za neovisnost oko 50.000 britanskih rojalista (1783.-84.) nalazi sjeverno utočište u Kanadi. Od 1791. je Kanada podijeljena na Donju Kanadu uglavnom francusko područje Québec i Gornju Kanadu (Ontario) naseljenu britanskim rojalistima izbjeglim iz SAD-a.

God. 1812. Kanada je poprište rata izmedju SAD i Britanskog Carstva, a njezina uspješna obrana imala je dugotrajne posljedice. Kanada je ostala dio britanske Krune te je izgrađeno jedinstvo među njezinim stanovnicima, a nizom sporazuma između SAD i Kanade zavladao je mir. Od tada počinje velika selida Britanaca i Iraca prama Kanadi. Pobunom iz 1837. zatražena je vlada ali pobuna propada, a od 1840. su Kanadjani ujedinjeni u federalnu koloniju Ujedinjenu Provinciju Kanadu. Kad je sa SAD dogovoreno da 49. sjeverna paralela čini granicu Britanci osnivaju na zapadu dvije kolonije: Koloniju Otok Vancouver i Koloniju Britanska Kolumbija koje su bile odvojene od Ujedinjene Provincije Kanade. Godine 1867. je proglašena federalna unija Kanade sa statusom dominiona na 4 provincije: Ontario, Québec, Nova Scotia i New Brunswick. Do 1878. u dominion Kanadu je uvršteno cijelo britansko ozemlje Sjeverne Amerike izim Newfoundlanda. Od sredine 19. stoljeća se osnivaju političke stranke: konzervativna 1854. i liberalna 1873. Gospodarski napredak je izazvao početkom 20. st. velike doselidbe najviše iz V. Britanije i Irske, a brojni doseljenici su još stigli iz ostale Europe (uključivo Hrvate).

Kanada je sudjelovala u 1. i 2. svjetskom ratu na strani V. Britanije i nakon 1. svj. rata postaje neovisna uz potpis sporazuma u Versaille-u te članica Lige naroda. Westminsterskim statutom iz 1931. je i formalno neovisna država, kao članica britanskog Commonwealtha. Konačne granice je dobila 1949. pripajanjem Newfoundlanda. Medju osnivačima je NATO-a 1949. Održana je politička stabilnost, a vodeće postaju Liberalna stranka i Progresivno-konzervativna stranka. 1960tih i 1970tih u pokrajini Québec separatisti povremeno izvode bombaške napade. Premier Pierre E. Trudeau (1968.-79. i 1980-84.) je nastojao smanjiti utjecaj SAD na kanadsko gospodarstvo. U doba premiera Martina B. Mulroneya (1984.-93.) sa SAD-om je 1989. postignut sporazum o slobodnoj trgovini, a 1992. je zaključen Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA). Od 1995. je Québecu priznata društvena zasebnost na osnovi francuskog jezika i kulture, a nizom zakona 2000. otežana mu je mogućnost odvajanja. Od 1993.-2003. je premijerom bio Jacques Jean Chrétien, a od 2003. je premier Paul Martin.

Pučanstvo Kanade

Kanadski starosjedioci su Indianci i Eskimi čiji život ovisi o prirodnom okolišu, a kao prastanovnici su doselili preko smrznutog Beringova tjesnaca iz Azije pred 20.000 godina. Prvi Europljani koji su nastavali sjeveroistok Sjeverne Amerike su bili Vikingi koji su do kanadskih obala plovili od 986. godine. Nakon formalnog 'otkrića' Amerike, do Kanade preko Hudsonovog zaljeva prvi stižu Englezi 1497. i 40 godina potom Francuzi koji uz rijeku St. Lawrence osnivaju Québec. Glavni uzrok kolonizacije tih klimatski nepovoljnih krajeva je bio lov i trgovina krznom. God. 1759. počinju sukobi Francuza i Britanaca gdje pobjeđuju Britanci. S vremenom je V. Britanija tu stvorila kolonialni posjed Kanadu, koja 1791. dobiva ustav. Nakon Američkog rata za neovisnost u Kanadu bježe rojalističke izbjeglice iz Nove Engleske. Kako se tu ne bi ponovil slučaj SAD koje su izborile samostalnost i neovisnost, Britanci 1867. dopuštaju stvaranje dominiona Kanade od 4 istočne pokrajine, ali britanski kralj ostaje vladar Kanade.

Dosad je stvorena Kanada s 10 pokrajina i 2 teritorija. Tijekom 19. st. u Kanadu doseljava uglavnom pučanstvo iz UK: Škoti, Englezi, Irci, Velšani i još Francuzi, a tijekom 20. st. ini Europljani tj. Skandinavci, Slaveni i dr. Kanada zakonskim promjenama 1931. postaje samostalnom i članica je Commonwealtha. Generalnog guvernera postavlja britanski kralj na prijedlog kanadskog premiera. Naselidbom raznog pučanstva je stvorena izrazito multietnička država, s 2 službena jezika: engleski i francuski. Jedini etnički homogeni dio Kanade je Québec gdje oko 80% Francuza koji tu čuvaju svoj jezik, tradiciju i kulturu. Kanada dopušta selektivnu doselidbu po odredjenim kriterijima. Uz ine su Kanadu doselili i Hrvati koji su najviše koncentrirani oko Toronta.

U poredbi sa SAD, u Kanadi živi manje pripadnika crne i žute rase, ali je na sjeveru više polarnih Eskima (Inuiti) koji su tu nedavno dobili veće autonomno ozemlje Nunavut s ekimskom prijestolnicom Iqualuit. Kanada ima 31.612.897 stanovnika (popis 2006.) što daje srednju gustoću od 3,4 st/km², ali su velike područne razlike u gustoći naseljenosti. Procjenjuje se da sada u Kanadi živi preko 32.5 milijuna stanovnika. Najgušće su naseljeni prostori uz Velika jezera i rijeku St. Lawrence, pa u južnim djelovima prerijskih provincija gdje živi oko 90% kanadskog pučanstva. Izrazito je rijetka naseljenost u klimatski nepovoljnim sjevernim prostorima i na planinskom zapadu. Prama popisu iz 2001, Kanada ima 34 etničke zajednice s preko 100.000 pripadnika što ju čini vrlo raznolikom. Najveća etnička grupa deklarira se Kanađanima (39.4%), pa slijede Englezi 20.2%, Francuzi 15.8%, Škoti 14.0%, Irci 12.9%, Nijemci 9.3%, Taliani 4.3%, Kinezi 3.7%, Ukrajinci 3.6% i sjevernoamerički Indianci 3.4% (Hrvati su oko 3%). Po popisu 2001. se 77.1% Kanađana izjašnjava kršćanima, gdje katolici čine najveću grupu 43.6% svih Kanadjana. Protestanti ukupno čine 36% pučanstva, a najveća protestantska skupina tu je Ujedinjena kanadska crkva sa 9%. Oko 17% Kanađana su bezvjerci (ateisti, agnostici itd).

Gospodarstvo

U primarnoj proizvodnji je zaposleno 3.7%, u sekundarnoj preradi 22.2%, a u tercijarnom sektoru 71.1% pučanstva, pa ova struktura pokazuje visoku gospodarsku razvijenost Kanade. Industrializacija je započela početkom 20. st. na temelju bogatstva ruda, drva i hidroenergije, dok Kanada proizvodi dovoljno nafte za svoje potrebe. Glavni poticaj kanadskom gospodarstvu daje slobodan pristup velikom tržištu SAD, a primjer je proizvodnja oko 25% novinskog papira svijeta, u što je većinom uložen američki kapital, koji preko ulaganja u kanadsko gospodarstvo bez zapreke ulazi u zemlje Commonwealtha. Kanada izvozi automobile, strojeve, industrijska postrojenja, proizvode drvne industrije, papir, rude, poljoprivredne proizvode, a uvozi vozila, strojeve itd. Kanada trguje sa cijelim svijetom, ali najviše sa SAD i razvijenim zemljama. Koristi od prirodnih bogatstava su velike, pa ostvareni BDP od 34 273 USD omogućuje visok životni standard većine pučanstva. Ukupna vrijednost kanadskog gospodarstva je 1.077 milijardi USD. Kanadsko gospodarstvo je medju najjačima u svijetu i Kanada zauzima jedno od prvih mjesta u poljoprivrednoj, rudarskoj i industrijskoj proizvodnji. Članica je G8- grupe industrijski najmoćnijih zemalja i Rusije. Stopa nezaposlenosti je 6.1%.

Kanadski Hrvati

U Kanadi živi po podatcima iz 2001. ukupno 97.050 doseljenih Hrvata i njihovih potomaka, pa je u obje Amerike po broju Hrvata Kanada na petom mjestu nakon SAD, Čilea, Argentine i Brazila. Hrvati su u Kanadi naseljeni uglavnom po većim gradovima, a glavne su kanadske metropole s desetak ili više tisuća doseljenih Hrvata: Toronto, Vancouver, Hamilton, Missasauga i još ine manje. Glavne javne manifestacije kanadskih Hrvata jesu Kanadsko-hrvatski folklorni festival i Hrvatsko-sjevernoamerički nogometni turnir. Sada slijedi po podatcima iz 2001, popis brojnosti Hrvata u većim kanadskim gradovima (u pripadnim saveznim državama) i to prvi broj na širemu prigradskom okružju metropole, pa u zaporkama broj naših gradjana na užemu gradskom području: Toronto, Ontario: 30.585 (12.230); Vancouver, British Columbia: 11.225 (2.945); Hamilton, Ontario: 9.710 (8.170); Mississauga, Ontario: 9.140; Calgary, Alberta: 3.900 (3.690); Windsor, Ontario: 3.495 (2.520); Montréal, Québec: 3.270; Edmonton, Alberta: 3.230 (2.575); Ottawa, Ontario: 2.890 (2.505) i ini gradovi manje.

Po vjerskoj su pripadnosti većina ili 4/5 kanadskih Hrvata rimokatolici, a značajan je još manji broj naših ateista, grkokatolika i hrvatskih muslimana iz BiH, kao i novijih hrvatskih protestanata. Po statistici iz 2001. su se kanadski Hrvati po vjeri izjasnili najviše kao rimokatolici: 77.025 (79,4%), pa ateisti i agnostici 9.470 (9,8%), protestanti 5.870 (6,0%), grkokatolici 2.745 (2,8%), ini kršćani-općenito 1.120 (1,2%), muslimani: 490 (0,5%) i razni-ostalo 330 (0,3%). U Kanadi je prva hrvatska župa utemeljena u Windsoru godine 1950. i potom su još osnovane župe u Torontu 1951., Hamiltonu 1958., Vancouveru 1967., itd. Danas postoje čiste hrvatske župe u 17 kanadskih gradova, a organizirani su i hrvatski muslimani koji su osnovali Hrvatski islamski centar u Etobicokeu od 1974. Po regionalno-dialektalnoj kulturi su većina Hrvata u nutarnjim gradovima Kanade po podrijetlu naši kontinentalni štokavci iz nutarnje Hrvatske i BiH, a glavna je iznimka jugozapadni primorski Vancouver gdje su većina iskonom jadranski obalni čakavci koji se i tu po tradiciji najviše bave pomorstvom, ribarstvom i brodogradnjom. Za razliku od dijela Hrvata u SAD, ovi su kanadski Hrvati uglavnom izrazito usmjereni domoljubno i razmjerno je malo onih koji bi se sami izjašnjavali kao unitarni 'Yugoslavs' (Jugoslaveni),- premda su ranijih stoljeća formalno-teritorialno najprije popisivani kao 'Austrijanci' i zatim u 20. st. kao 'Jugoslaveni'.

Čakavci u Vancouveru

Iseljenih prekomorskih Hrvata u Kanadi ima najmanje na atlantskom istoku oko Quebeca, a najviše ih je u kopnenom središtu, osobito Toronto i Missasauga gdje uglavnom pretežu doseljeni hrvatski štokavci iz nutarnje Hrvatske i Bosne. Na pacifičkom jugozapadu je najznačajnija naša zajednica jadranskih otočnih čakavaca kod Vancouvera, iskonom najviše iz Kvarnerskih i dalmatinskih otoka. Po podatcima iz god. 2001, tu u širemu prigradskom okružju živi 11.225 hrvatskih potomaka, a u užemu gradskom području su 2.945 gradjana našeg iskona. Kao tradicijski pomorci s Jadrana, ovi su kanadski čakavci najviše angažirani u regionalnom ribarstvu i brodogradnji, pa npr. njihove udruge djelomično imaju i monopol u morskom ribolovu na pacifičkoj obali i otocima zapadne Kanade. Dok na kopnu češće javno govore poluengleski, privatno u obitelji, klubovima i pri poslu na moru ovi kanadski čakavci još uvijek bar dijelom medjusobno komuniciraju našom starom otočnom čakavicom.

Kao i većina inih kanadskih Hrvata, takodjer i ovi čakavci oko Vancouvera su tijekom 20. st. bili nastrojeni oštro antijugoslavenski, pa su zato uz ino odbijali i Vukovske jugojezične utjecaje iz porobljene domovine, što ima i praktično značenje za arhaičnu čistoću njihova poluprivatnog govora. Premda im je jezik polučakavski s obiljem tehničkih anglizama u rječniku, u svojoj očuvanoj čakavici uglavnom nemaju jugo-balkanskih jezičnih zagadjenja ni turcizama nasuprot npr. projugoslavenskih Dalmatinaca iz južnijeg San Pedra (Los Angeles) čiji je hibridni govor zbog podrške Jugoslaviji i prihvata jugoslavenskog Vukopisa dosad većinom postao čudna anglo-jugo-turska smjesa (s novim balkanskim turcizmima usred Amerike !). Zbog odbijanja ikakvih kontakata s Udbom i jugobalkanskim Vukovim 'jezičarima', taj starinski čakavski govor oko Vancouvera je slično kao i za brojne čileanske čakavce, kod nas ostao razmjerno nepoznat i prešućen, za razliku od idejno podobnih jugočakavaca iz San Pedra o kojima je kod nas najviše napisano glede američkih čakavskih iseljenika.

Staročakavski toponimi

Stalna naselidba prekomorskih Hrvata u Kanadu, po sigurnim pismenim navodima je započela tek negdje pred dva stoljeća. Medjutim, ipak postoje još ini posredni pokazatelji iz jadranske čakavske predaje (Veyske Povede), kao i iz pomorskoga čakavskog mjestopisa za Sjevernu Ameriku, kako su možda ipak naši čakavski moreplovci prije toga bar povremeno posjetili sjevernije dijelove Amerike i više stoljeća ranije. Na to osobito upućuje tridesetak jedinstvenih staročakavskih toponima za današnju Kanadu i Aljasku koje su naši raniji pomorci s Jadrana rabili u doba jedrenjaka prije parobroda, kroz više stoljeća u prekomorskim plovidbama na sjeverozapadu. Ovi su posve različiti od medjunarodnih i svih inih naziva u svijetu za ista područja i urodjenike, a još do 20. st. su ti naši pranazivi bar dijelom bili poznati kvarnerskim otočnim starcima. Tako naši južni ikavci imaju npr. za Aljasku modificirani oblik "Jelaška" i za Sjevernu Ameriku općenito "Merike", što su ipak novije dialektalne inačice medjunarodnog imena. Iskon i starost tih naših pranaziva za američki sjever ostaju zagonetnima, jer su ranije sigurno poznati srednjovjeki posjetioci Kanade bili samo Vikingi,- ali su njihovi nazivi za ista ta područja posve različiti od idućih naših arhaizama i stoga su ovi vjerojatno istodobni s prvim Britancima i Francuzima u Kanadi. Vidi još pobliže: Staročakavska Amerika. Takvi su npr. staročakavski pomorski nazivi iz područja Kanada-Aljaska:

Early Croatian sailors' topography in Canada-Alaska regions:

  • Urýn: Arktik (Arctic)
  • Sionurýn: Sjeverni pol (North Pole)
  • Kulapurýn: Sjeverni Ocean-Arktičko more (Northern Ocean - Arctic Sea)
  • Sionkulàp: Tihi Ocean (Pacific)
  • Semèrna-Kulàp: Atlantik (Atlantic Ocean)
  • Urýnje-mori: Beringovo more (Bering Sea)
  • Semerâye: Američki kontinent (American continent)
  • Velatohôr: Grenland (Greenland)
  • Baršýne: nutarnja Kanada (interior Canada)
  • Seune-Yezèri: središnja Velika jezera (Great Lakes)
  • Urýnje-Yezéri: ina Kanadska jezera (other Canadian lakes)
  • Uryndarmûn: Kanadska tajga (Canadian taiga)
  • Semèrne-Pustòši: sjevernoameričke Prerije (American Prairies)
  • Artabârša: Aljaska (Alaska)
  • Hlami-Semèrne: Stjenjak-Kordiljeri (American Cordilleras)
  • Hlami-Urýnje: sjeverni Kordiljeri Aljaske (northern Cordilleras of Alaska)
  • Varurýn: gorje Aljaske (Mt McKinley)
  • Krajbârša: Pacifičko primorje Kanade (Canadian Pacific coast)
  • Krajurýn: sjeverna obala Kanade (Canadian northern shores)
  • Urýnja-Valâda: Hudsonov zaljev (Hudson Bay)
  • Baršýna-Valâda: zaljev Vancouver-Seattle (Vancouver-Seattle Bay)
  • Skopjebârše: zapadnokanadski otoci (Vancouver island)
  • Skopje-Urýnje: sjeverno kanadsko otočje (Canadian northern islands)
  • Arturýn: poluotok Labrador (peninsula)
  • Mićaurýn: New Foundland
  • Velaurýn: Baffinova Zemlja (Baffin Land)
  • Urýna-rika: rijeka St.Lawrence (river)
  • Syrbabârša: kanjon rijeke Fraser (Fraser River Canyon)
  • Bukabârša tjesnac Kanada-Newfoundland (Cabbot Strait)
  • Urynjeûri: stari "grad na rijeci": Montréal? (old 'city on river'- Montreal ?)

Etnogrupe i fauna

  • Tohorâne: Eskimi (Eskimos - Inuit)
  • Tohorýce: Eskimke (she-Eskimos)
  • Semerâne: Indianci (Indios)
  • Semerýce: Indianke (she-Indios)
  • Urinjàne: plemena Aljaske (Alaskan Indios)
  • Urinýce: aljaske Indianke (Alaskan she-Indios)
  • Muorâne: crni-tamnoputi Amerikanci (black Americans)
  • Muorýce: tamnopute crnkinje (black she-Americans)
  • Merikâne: bijeli Amerikanci (white Americans)
  • sionmadvýd: medvjed grizli (Ursus horribilis)
  • bokân-madvýd: bijeli medvjed (Thalarctos)
  • orkùli: kitovi (whales)
  • ... i prôć: ... itd. (... etc.)

Važniji kanadski Hrvati

Ovdje se ukratko navode neki danas poznatiji i ugledni hrvatski potomci u Kanadi:

  • Akademik: Krešimir Krnjević McGill - istraživač i profesor psihologije (odlikovan Redom Kanade 1987).
  • Političari: Gojko Šušak - povratnik i naš ministar obrane, Bob Bratina - gradski vijećnik u Hamiltonu od 2004, Bill Gvozdanovic - gradski vijećnik u Timminsu od 1997. i Frank Krznaric, gradski vijećnik u Timminsu 1981.-1989.; 1991.-1993, Frank Mahovlich - kanadski senator od 1998, Joe Mavrinac - bivši gradonačelnik u Kirkland Lake (Ontario) 1980.-1997, Berry Vrbanovic - gradski vijećnik u Kitcheneru od 1994, Mladen Giunio-Zorkin - vodja Hrvatskoga seljačkog društva (Croatian peasant society).
  • Medijski djelatnici: Ivan Hrvatska - pjevač i Stana Katic - glumica.
  • Športaši: Sandra Bezic - umjetničko klizanje, Val Bezic - umjetničko klizanje, George Chuvalo - boksač, Frank Dancevic - tenisač, Paul Spoljaric - košarkaš, nogometaši: Ante Jazic, Nick Dasovic i Tony Mandarich, pa najviše hokejaši Joseph Cattarinich, Dan Kordic, John Kordic, Joe Sakic, Cory Sarich, George Pesut, Marc-Édouard Vlasic, Frank Mahovlich i Peter Mahovlich.

Literatura

  • Chuck Davies: The Greater Vancouver Book – An Urban Encyclopedia. Linkman Press, Surrey, British Columbia 1992, ISBN 1-896846-00-9
  • Daniel Francis: L.D.– Mayor Louis Taylor and the Rise of Vancouver. Arsenal Pulp Press, Vancouver 2004, ISBN 1-55152-156-3
  • Harold Kalman: Exploring Vancouver – Ten Tours of the City and its Buildings. University of British Columbia Press, Vancouver 1974, ISBN 0-7748-0028-3
  • W. Michael et al.: Horizons – Canada Moves West. Prentice-Hall, Upper Saddle River, New Jersey 2000, ISBN 0-13-012367-6

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Kanada_i_Hrvati&oldid=35837"