Staročakavska Amerika

Staročakavska Amerika (ranohrvatski mjestopis zapadne polutke): U ovom pregledu se sažeto nabraja naš staročakavski prekomorski mjestopis sa osamdesetak izvornih naziva iz obje Amerike i posve različitih od inih medjunarodnih, koje su kroz ranija stoljeća u doba jedrenjaka rabili naši oceanski pomorci. Povezano uz to se spominju i noviji nalazi 61 glagoljske ploče u Južnoj Americi, kao i naše stare otočne legende o davnoj plovidbi Zapadnim oceanom do dalekog kontinenta "Semerâje".

Napomena: Ovo je auktorizirani izvornik tj. slobodne su kopije bez izmjena.

Abstract

Americas in early Croatian (New-World toponymy by Croat sailors): This is a review of 80 early Croatian toponyms divergent from any international ones, applied for both Americas by the Croatian oceanic sailors in past centuries before steamers and opening Suez. They do not cover western Australia nor western Americas at Pacific. One added here also the related archaic legend of Croatian islanders on the early overseas navigation across a 'Western ocean' up to the 'Westlands' named "Semerâye". Note: authorized original (free copy, no change).

Povijesni proslov

Nakon vukovskog zatiranja hrvatskog jezika i jugobalkanskog brisanja hrvatske povijesti unatrag, u lažnoj i cenzuriranoj naobrazbi kroz 20. stoljeće je Hrvatima praktično bilo zabranjeno upoznavanje vlastite kulturne baštine i uravnilovkom im je nametnuta nova i uškopljena jugoslavenska polukultura na nižoj balkanskoj razini. Time su im degradirani i dijelom izbrisani njihovi najvažniji vladari: npr. Tomislav, Držislav, Dobroslav. Povrh toga nam je zamalo posve izbrisana i bačena u jugo-ropotarnicu naša duga i bogata pomorska tradicija i s njom vezano nazivlje, umjesto čega nam je nametnuto novokovano "vlajsko-žabarsko" nazivlje slaviziranih tudjica i rjedje stranih prevedenica (kalkovi) za pomorske pojmove i prekomorske zemlje. Zato kod nas ogromna većina u povijesno-jezičnom pogledu defektnih intelektualaca doslovce pojma nema, kako su jugozapadni primorski Hrvati kroz zadnjih pola tisućljeća većinom imali vlastito pomorsko nazivlje, ali i medju prvima u Europi svoj posebni i jedinstveni prekomorski mjestopis za ine kontinente, daleka mora i otoke itd. S nasilnim Vukopisom i jugoslavenstvom nam je sve to oteto i u 20. stoljeću izbačeno u povijesnu ropotarnicu, kao da nikad nije ni postojalo.

Zahvaljujući tom našemu ranom i razvijenom pomorstvu, Hrvati su su zamalo jedini medju Slavenima već od 16.- 19. st. oblikovali brojne staročakavske nazive za sve kontinente i oceane, veće otoke i poluotoke, tamošnje planine i jezera, koji su se održavali kroz naše doba starinskih jedrenjaka od 16.- 19. st. Nakon toga s prevlašću novih strojnih parobroda većina naših pučinskih jedrenjaka za duge plovidbe odumiru, a s njima dijelom već nestaje i to naše osobito prekomorsko nazivlje. Vrhunac bogatstva je taj čakavski mjestopis za izvaneuropska mora i kontinente dosegao na prijelazu 18./19. st. kad je poznato čak oko 200 čakavskih prekomorskih toponima, od kojih se bar dio predajom očuvao kod otočnih staraca sve do 20. st. (npr. u Kavarneru), a manji dio je tu bio i zapisan rukopisnom glagoljicom.

Naši jugolingvisti i unitarni geografi su taj naš originalni prekomorski mjestopis posve zanemarili i izbjegavali, a jedan od rjedjih koji ga je bar dijelom popisao kod starih pomoraca gornjeg Jadrana je bio pokojni profesor Mitjel Yoshamya (koga je potom likvidirala Udba). Osim dosad poznatih stotinjak čakavskih prekomorskih toponima, za još tridesetak njih zasad više nije sigurno značenje ni pobliža lokacija, a niže se nabraja osamdesetak razmjerno sigurnih staročakavskih toponima iz obje Amerike. Znakovito je kako je njihov izbor vrlo sličan kao što su ucrtane na najranijim europskim kartama Sjeverne i Južne Amerike, a osbito se podudara s ranom američkom kartom koju je objavio Henricus Martellus (Mapa Mundi 1486.), što upućuje na veliku višestoljetnu starost većine tog čakavskog prekomorskog nazivlja. Inače je znakovito kako u tomu staročakavskom mjestopisu nema naših toponima za zapadnu Australiju, niti za istočni Pacifik u trokutu Havaji-Vancouver-Antofagasta što znači da prije parobroda, Sueza i Panamskog kanala naši jedrenjaci onamo uglavnom nisu plovili (ili da se tamo odlutali naši pomorci više nisu vratili na Jadran).

Naše karake i mihyrûne

Nakon brojnih srednjovjekih sagena i kondura Kraljevine Hrvatske, hrvatsko pomorstvo je tada bilo najstarije i najrazvijenije od svih Slavena i u kasnijemu srednjem vijeku nije odumrlo, nego se dalje razvijalo i moderniziralo na sličnoj razini kao i kod inih starih pomorskih naroda tadanje Europe. Glavni naš nosilac razvijenog pomorstva u kasnomu srednjem vijeku postaje najprije Dubrovačka Republika i uz nju Kotor, Pelješac i Korčula, a potom se početkom novog vijeka uzdižu sjevernije još drugi naši izrazito pomorski centri kao Bakar, Lošinj, Silba i ini većinom na otocima, koji su se tada brže razvijali izvan dohvata turskih napada iz zaledja. Zato od 15.- 19. st. još prije pojave strojnih željeznih parobroda i otvaranja Sueza i Panamskog kanala, iz tih naših klasičnih pomorskih centara na daleka mora plove raznoliki drveni jedrenjaci prikladno opremljeni za duge plovidbe na većini svjetskih mora (izim dijela Pacifika). U okviru toga se mogu razlučiti 3 glavne grupe naših ranijih brodova u doba jedrenjaka:

• Jadrýlci (jedrilice) i galýce (manje galije) su bili skromniji osrednji brodovi na 1 ili 2 jarbola, pretežno s trokutnim 'latinskim' jedrima za nutarnju priobalnu plovidbu uglavnom po Jadranu. Za prekomorske duge plovidbe pučinom Sredozemlja i daljih oceana su tada služila druga dva glavna tipa većih prekooceanskih jedrenjaka s velikim četvrtastim (križnim) jedrima:

• Dubrovačke karake (špan. carraca, fran. carraque, nizoz. kraeck, eng. argosy) su ranije bili veliki i teški prekooceanski jedrenjaci duge plovidbe s najvećom tonažom i 2-3 viša jarbola, koje su najviše rabili raniji pomorci iz Dubrovnika i dijelom iz Kotora, Pelješca, Korčule i drugdje na Sredozemlju. Prve su poznate karake imali Dubrovčani od 13. st. i uskoro ih gradi Venecija, pa ini u jugozapadnoj Europi od 14. st. Najveće su se dubrovačke i francuske karake zvale karakûni (fran. carraquon), a imale su 4 jarbola i nosivost po 700-900 tona. To su bili dosta glomazni i spori jedrenjaci za veliki teret, prvotno prilagodjeni za pučinsku plovidbu na južnom Jadranu s jakim i čestim jugom, pa su tim karakama dubrovački pomorci i trgovci krstarili pretežno tropskim i subtropskim morima preko Atlantika i Indijskog Oceana najviše do Srednje Amerike (Mesoamerica), južne Afrike, Indije, Australije i Filipina.

• Kvarnerski mihyrûne su do 19. st. bili naši najduži i brži višejarbolni jedrenjaci sa 3 - 5 kraćih jarbola, kojih naziv dolazi iz staročakavskog "mihýre" = velika četvrtasta križna jedra (čak. jadrò = manje trokutno jedro). Ove su za teže prekooceanske plovidbe većinom rabili sjevernojadranski navakýre (moreplovci) najviše iz Lošinja, Silbe i Bakra, a prvotno su prilagodjeni za opasnu plovidbu gornjim Jadranom pod rafalnim udarima olujne bure, a bili su brzi i vrlo stabilni u jakim olujama zbog kraćih jarbola i duboke kobilice. Zato su tim dugim i otpornim mihyrunima kvarnerski pomorci navigali pretežno hladnijim morima do obala Kanade, Laponije, Argentine, Čilea, Aljaske i Novog Zelanda. Ti kvarnerski mihyrûne su onodobno bili medju najčvršćim i najstabilnijim oceanskim brodovima, pa su neki uz manje štete izdržali i žestoke tropske uragane. Zbog dobrih maritimnih i manevarskih svojstava je niz tih otpornih kvarnerskih mihyruna u prošlim stoljećima uspješno oplovio najteže svjetske rute, kao što je olujno Antartičko more oko Ognjene Zemlje gdje su ušli u svjetsku listu slavnih "kap-hornera".

Širi opći pojmovi

Some general terms in Chakavian geography:

• Sionzahõy: obje Amerike - zapadna polutka (both Americas & Western Hemisphere)
• Kraÿna-Zahôje: Sjevernoamerički kontinent (North American continent)
• Kraÿna-Semêrah: Južnoamerički kontinent (South American continent)
• Sionkulàp (Paćîfik): Tihi Ocean (Pacific)
• Semèrna-Kulàp: Atlantski Ocean (Atlantic)
• kulàp, kulàpje: ocean, veliko valovlje (ocean & huge billows)
• sridmôri (gen.& plur. sridmorà): pučina, otvoreno more (offing)
• kraýna: veće kopno - kontinent (major land & continent)
• hlâmi: gorje-planinski lanac (mountain range)
• plâna: ravnica-nizina (lowland & plains)
• darmûne: guste prašume (dense forests)
• pustòši: travne stepe (grasslands & steppe)
• sypûne: pješčana pustinja-dine (desert sand dunes)
• škardûne: kamene pustinje (stony desert)
• sýrbe: klisurasti kanjon-sutjeska (canyon gorges)
• rýkva: rijeka-vodotok (river & any stream)
• kukûri: močvarna delta-laguna (swampy delta & lagoons)
• bûke: tjesnac-morski kanal (sea strait)
• skôpje: otočje-arhipelag (islands & archipelago)
• yapãn: vapnaste stijene i dolomiti (calcareous & dolomite rocks)
• šàdra: koraljne stijene - koraligeni (coralline rocks & coralligene)
• šadrÿni: koraljni grebeni (coral banks & barriers)
• šadrÿtje: koraljni otočići (coral islets & atolls)
• ûri: velegrad-prijestolnica (major city & capital)

Kanada i Aljaska

Early Chakavian toponyms in actual Canada & Alaska:

• Urÿn: Arktik (Arctic)
• Sridurÿn: Sjeverni pol (Northern Pole)
• Sionurÿn: Arktičko područje (Arctic region)
• Kulapurÿn: Sjeverni Ocean-Arktičko more (Northern Ocean - Arctic Sea)
• Urynje-môri: Beringovo more (Bering Sea)
• Urÿna-Buka: Beringov tjesnac (Bering Strait)
• Urinýtje: otoci Aleuti (Aleutian islands)
• Velatohôr: Grenland (Greenland)
• Artabârša: poluotok Aljaska (Alaska)
• Baršýne: sjever Amerike-Kanada (northernmost America & Canada)
• Meybârša: nutarnja kopnena Kanada (interior inland Canada)
• Sridbârsha: središnja Kanada (central mid-Canada)
• Urynaplâna: zaravni sjeverne Kanade (North Canada plains)
• Zgorbârša: sjever Kanade (northern Canada)
• Zdolbârša: južna Kanada (southern Canada)
• Urÿnje-Yezèri: Kanadska jezera (Canadian lakes)
• Uryndarmûn: Kanadska tajga (Canadian conifer taiga)
• Hlami-Urýnje: sjeverni Kordiljeri Aljaske (northern Cordillera of Alaska)
• Varhurÿn: gorje Aljaske (Mt McKinley)
• Valurÿn: Hudsonov zaljev (Hudson Bay)
• Krajurÿn: sjeverna obala Kanade (Canadian northern coast)
• Krajbârša: Pacifičko primorje Kanade (Canadian Pacific: British Columbia)
• Sridbârša: središnja Kanada (interior central Canada)
• Valbaršÿna: zaljev Vancouver-Seattle (Bay Vancouver-Seattle)
• Baršebrôć: otok Vancouver (Vancouver island)
• Skopjebârše: zapadnokanadski otoci (W-Canada's islands)
• Skopje-Urýnje: sjeverno kanadsko otočje (Canadian Arctic islands)
• Arturÿn: poluotok Labrador (peninsula)
• Velaurÿn: Baffinova Zemlja (Baffin Land)
• Mićaurÿn: otok New Foundland
• Urynarîka: rijeka St.Lawrence (river)
• Syrbabârša: kanjon rijeke Fraser (Fraser River Canyon)
• Bukabârša: Cabotov tjesnac Kanada-Newfoundland (Cabbot Strait)
• Urynjeûri: stari "grad na rijeci": Montréal? (old 'city on river': Montreal ?)

Današnje ozemlje SAD

Early Dalmato-Chakavian toponyms in recent United States:

• Zahôye (ili novije Mèrike): Sjedinjene Države - USA
• Sionkulàp: Tihi Ocean (Pacific)
• Kulàp-Semèrna: Atlantski Ocean (Atlantic)
• Semerâye: istok Južne Amerike, uglavnom Brazil
• Zgorsemêrah: Sjeverna Amerika (North America)
• Sionpòrat-Merikân: lučki velegrad New York (harbour & city)
• Urmèrikah: američka prijestolnica Washington (capital city of U.S.A.)
• Sridmèrikah: središnje SAD (central mid-U.S.A.)
• Seune-Yezèri: središnja Velika jezera (American major lakes)
• Zahoyne-Hlâmi: sjevernoamerički Kordiljeri (North American Cordilleras)
• Varmèrikah: gorje Stijenjak (Rocky Mountains)
• Hlâmi-Merikâne: istočnoameričko gorje Aligeni (Appalachian Mounts in eastern U.S.A.)
• Slàpi-Merikâne: vodopadi Nijagare (Niagara Falls)
• Planmèrikah: ravnice Srednjeg Zapada (Midwest Plains)
• Krajmèrikah: primorje istočnih SAD (coastal eastern USA)
• Pustòši-Merikâne: sjevernoameričke Prerije (Midwest Prairies)
• Rykamèrikah: rijeka Misisipi (Mississippi River)
• Seunesÿrbe: kanjon rijeke Colorado (Grand Canyon)
• Kukûr-Merikãn: delta Misisipija (Mississippi Delta - southern Louisiana)
• Artzahõy*: poluotok Florida (Peninsula)

Tropi Srednje Amerike

Early Chakavian toponyms in tropical Mesoamerica (*= earlier or synchronic to Columbo); - Zvjezdica* označuje starije srednjovjeke geo-nazive ili bar istodobne s Kolumbom:

• Meysemêra*: Srednja Amerika (Mesoamerica)
• Medzahõy*: Meksiko (Mexico)
• Urzahõy: grad Meksiko (Mexico City)
• Sridzahõy: Honduras + Costarica
• Artasemêra*: poluotok Yucatan
• Velasemêra*: Kuba (Cuba)
• Sridsemêra: Haiti + Dominican Republic
• Mićasemêra*: Jamaica
• Mićazahõy*: otok Trinidad (island)
• Skopje-Semèrne*: Karibi-Veliki Antili (Caribbeans-Major Antilles)
• Semerýtje*: Mali Antili (Minor Antilles)
• Šadrýni-Semèrne: otočje Bahami (Bahamas archipelago)
• Šadrýtje-Zahôyne: koraljni otoci uz poluotok Yucatan (coral isles around Yucatan)
• Bukazahõy*: Floridski tjesnac uz Kubu (Florida Strait)
• Zahôyne-mori*: Meksički zaljev (Mexico Gulf)
• Semèrne-mori*: Karipsko more (Caribbean Sea)
• Sridmôri-Semèrne*: Sargaško more (Sargasso Sea)
• Skopje-Kulàpne: Havajski otoci (Hawaii islands)

Tropi Južne Amerike

Tropical toponyms in middle and northeastern South America (*= earlier or synchronic to Columbus); - Zvjezdica* označuje stare srednjovjeke geo-nazive ili bar istodobne s Kolumbom:

• Zdol-Semêrah*: Južna Amerika (South America)
• Hlami-Semêrne*: gorje Andski Kordiljeri (Andean Cordilleras)
• Naronôva*: rijeka Orinoco u Venezueli (Orinoco river)
• Kukûr-Zahôy*: delta rijeke Orinoco u Venezueli (Orinoco river Delta)
• Varsemêrah: Bolivija (Bolivia-Incaland)
• Semêrne-Pustòši: savane Gran Chaco
• Škardûn-Semêrah: čileanska pustinja Atacáma (Desert)
• Ursemêrah: andski gradovi La Paz & Tiahuanaco
• Semêrne-Yezèri: andsko jezero Titicaca (Lake)
• Valzahõyna: zaljev Maracaibo (Bay & Lagoon)
• Skopje-Semêrne*: sjeverno otočje Venezuele (north Venezuelan islands)
• Zgorzahõy*: Venezuela & Guayanas
• Zdolzahõy*: Columbia
• Semerãy* ili Semêrna (-Zahôy): istočni dio Južne Amerike, uglavnom Brazil
• Krajsemêrna*: primorje Bahia istočnog Brazila (Bahia coast in eastermost Brasil)
• Zihòd-Semêrah: jugoistočno primorje Brazila (southeastern coastal Brasil)
• Hlami-Polnêbne*: primorsko gorje jugoistočnog Brazila (S.E. Brasilian mountains)
• Varpolnèb*: najviši primorski vrh Itatiaya 2.891m izvan Anda na jugoistoku Brazila (Mt Itatiaya in S.E. Brazil)
• Semerÿkva*: rijeka Amazonka (Amazonas river)
• Kukûr-Semêrah*: močvarna delta Amazone (Amazonas estuary swamps)
• Sionzahôy: dolina Amazonije (Amazonian lowlands)
• Darmûn-Zahõy: Amazonske prašume (Amazonian rainforests)
• Plansemêrah: ravnice sjeverne Argentine i Paragvaja (Gran Chaco plains)
• Polnèb-Zahõy*: jugoistok Južne Amerike tj. Argentina (S.E. Americas: Argentina)
• Krajpolnèb*: Urugvaj + jug Brazila (Uruguay & southern Brazil)
• Polnèb-Kukũr*: obalna jezera i lagune Urugvaja i jug Brazila (lagoons of Uruguay & South Brazil)
• Meypolnèb*: Paragvaj + sjever Argentine (Paraguay + northern Argentina)
• Planpolnèb: ravnice srednje Argentine - Pampas (Mid-Argentina's plains)
• Polnebrÿkva*: rijeka Parana u Argentini (Parana river)
• Polnebùka*: zaljev La Plata (Rio de La Plata)

Donji trokut Amerike

Early Chakavian toponyms in America's southern triangle (Cono Sur):

• Velasorÿn: jugoistok J.Amerike, tj. jug Argentine
• Krajsorÿn: jugozapadne obale J.Amerike, uglavnom Čile (Chile)
• Sorynzahõy: krajnji jug Amerike, uglavnom Patagonija
• Zgorsorÿn: sjever Patagonije-Chubut (northern Patagonia & Chubut)
• Plansorÿn: ravnice istočne Patagonije (East Patagonian plains)
• Sorýnje-Pustòši: Patagonske stepe (Patagonian steppe)
• Hlami-Sorÿnje: južne Patagonske Ande (southern Ands)
• Varsorÿn: glavni vrh južnih Anda (lofty Patagonian peaks)
• Ursorÿn: neki stari patagonski grad (an old Patagonian city)
• Valsorÿn: zaljev San Mathías (a Patagonian bay)
• Bukasorÿn: Magelanov tjesnac (Magellan Strait)
• Sorynbrôć: Ognjena Zemlja (Fireland island)
• Skopje-Sorýnje: zapadni Patagonski otoci (west Patagonian islands)
• Mićasorÿn: jugozapadni otok Chiloé (island)
• Sorýtje: otočje Falklandi (Falklands - Malvinas)
• Artasorÿn: Rt Horn (CapeHorn - Cabo de Hornos)
• Kulapsorÿn: Južni Ocean-Antartičko more (Antarctic Sea - Southern Ocean)
• Sridsorÿn: Južni pol (Southern Pole)
• Sionsorÿn: Antartik (Antarctica)

Etnogupe, fauna, bilje

Early Chakavian names of American ethnic groups, and some remarkable plants & animals:

• Tohorâne: Eskimi-Inuiti (Eskimos - Inuits)
• Tohorýce: Eskimke (she-Eskimos)
• Semerâne: Indianci (Indios)
• Semerýce: Indianke (she-Indios)
• Sorinjâne: patagonski Araukani (Mapuche-Araucans)
• Sorinýce: patagonske Araukanke (she-Araucans)
• Urinjâne: plemena Aljaske (Alaskan Indios)
• Urinýce: aljaske Indianke (Alaskan she-Indios)
• Muorâne: obojeni-crni Amerikanci (blackish-colored Americans)
• Muorýce: crne Amerikanke (she-black Americans)
• Merikâni: bijeli Amerikanci (white Americans)
• bakodlâk: bizon (Bos bison)
• sionmadvýd: medvjed grizli (Ursus horribilis)
• khozýni: andske ljame (Andine Llamas)
• šupÿni: andski kondori (Andine condors, Sarcorhamphus)
• noyzahôj: američki nandu (Rhea americana)
• yašćerũn: krokodil aligator (Alligator crocodile)
• roštàlica: zmija čegrtuša (Crotalus snake)
• siongàd: velezmija udav (Boa snake)
• kaškýna: zmijurina anakonda (anaconda snake, Eunectes)
• velakupâr: mamutovac (Sequoia gigantea)
• kuparýna: libocedar (Libocedrus)
• loparýni: američke agave (Agave)
• loparýtje: bromelije (Bromeliaceae)
• nopalýtje: kaktusi (Cactaceae)
• sionôpal: velekaktus (Carnegia gigantea)
• hamantũr: kukuruz (Zea mays)
• kumpirýtje: krumpiri (Solanum tuberosum)
• šadrýna: kameni koralj-atol (reef corals - atoll)
• ... i prôć: ... itd. (... etc.)

Glagoljski petroglifi

Zapisi ranih Hrvata prije Columba dosad iz Sjeverne Amerike još nisu poznati, ali je već pred tridesetak godina nadjena na istoku Brazila u primorskoj pokrajini Bahia srednjovjeka kamena ploča "In­scrições Ru­pestres" s uklesanim alfabetskim nadpisom, koji je dosta podsjećao na hrvatsku glagoljicu. Zatim je još par sličnih kraćih nadpisa nadjeno i u Argentini. Medjutim su baš tada Hrvati od 1972, nakon sloma "Hrvatskog proljeća" po jugopartijskoj odluci S. Šuvara opet morali biti podrijetlom neplovni kopneni Slaveni, koje bi tek od 10. st. Venecija naučila o moru i plovidbi. Takodjer po donedavnoj jugoslavenskoj povijesti zbog "srpskohrvatskog bratstva-jedinstva", Hrvati takodjer nisu mogli postati pismeni prije Srba i zato se je dopuštalo samo njihovo istodobno opismenjavanje nakon Ćirila i Metoda. Postanak glagoljice i opismenjavanje su dopušteni tek s pokrštavanjem od 9. st., a prije toga su Hrvati jedva postojali i bezuvjetno su morali biti nepismeni kao Srbi i ini Slaveni.

Zato je onda odkriće takvih ploča iz Bahije i Argentine izgledalo nevjerojatno, pa su po analogiji ovi nadpisi pripisani mogućim runama slično kao na sjeveroistoku u Kanadi, što je važilo donedavna. Ipak od devedesetih godina se je poznavanje brojnih srednjovjekih petroglifa (nadpisa na stijeni) u Južnoj Americi mnogostruko poboljšalo, jer je u brdskim prašumama Paragvaja dosad nadjen čak 61 sličan nadpis poput Bahije, pa je to danas najveći niz srednjovjekih nadpisa u obje Amerike (WILKINS 1974, MAC GLONE 1993, D. CYR 1998). Ruski su paleografi po uvidu zaključili kako je to srednjovjeko slavensko pismo, ali su naši sinekurni poltroni po partijskoj direktivi i to odbili,- a u manjku inih protudokaza je tamošnji glavni istraživač kod nas javno oklevetan za 'nemoralnu homoseksualnost' (tipski "naučni argumenat" naše Udbe).

Za njihovo odkriće je najzaslužnija, nedavno preminula slovenska profesorica dr. Branka SUŠNIK, koju su nakon 2. svj. rata jugoslavenski komunisti zbog vjere prognali iz domovine, pa je otišla u južnu Ameriku i u Buenos-Airesu je postala najugledniji južnoamerički etnolog i antropolog, te direktor nacionalnog muzeja. Potom je doktorica Sušnik po južnoameričkim planinama i prašumama savjesno proučavala nepoznate i zanemarene kulture Indianaca. Napokon je devedesetih godina na sjeveru Paragvaja duž gorja Sierra de Amambay otkrila cijeli niz zagonetnih alfabetskih zapisa uklesanih po stijenama na visini 800 - 1000m, a najviše ih je oko vrhova Pedro Caballero, Cerro Yapones, Cerro Cira itd. Potom je više sličnih zapisa još nadjeno i južnije uz rijeku LaPlata kod naselja Ybyturuzu. Baš zbog tih srednjovjekih zapisa je gorje Amambay nedavno proglašeno Paragvajskim nacionalnim parkom. Manji su nadpisi već spremljeni u Nacionalnom muzeju Asuncion, dok su veći i nepokretni preslikani i njihovi odljevi danas krase parkove u paragvajskoj prijestolnici, kao temelj nacionalnog prestiža iz predkolumbove civilizacije Paragvaja. Prvotno se pomislilo da bi i ovo možda bile vikinške rune, ali su skandinavski stručnjaci za Vikinge nakon uvida to odbacili. Napokon se pokazalo da je to arhaični tip uglate glagoljice s manjeviše vidljivim našim slovima A, B, K, M, Š, T, V, poluglasom ( | ), itd. Približnim arheološkim poredbama su ti nadpisi datirani od IX.- XIV. stoljeća, a najveći je sigurno radiodatiran oko godine 970. (kod nas tada vlada Stjepan Držislav).

Glagoljica je posebno pismo južnih i zapadnih Slavena od Češke do Bugarske, ali je najčešće i najduže rabljena uglata glagoljica u Hrvatskoj. Nasuprot inim kontinentalnim Slavenima, u srednjem vijeku su jedino pomorski Hrvati na Jadranu bili tehnički sposobni stići do Amerike, što potvrdjuju npr. pomorske ekspedicije dubrovačkog kapetana Vice Bune (LUETIĆ 1952), koji je u 16. st. prošao Indijski Ocean i zaplovio na zapadni Pacifik kroz otočje Melanezije, gdje je prvi odkrio i oplovio Salomonske otoke i Nove Hebride (danas Saloma i Vanuatu). Sadržaj ovih paragvajskih petroglifa još nije pobliže protumačen, jer su to većinom kraći tekstovi dijelom oštećeni tisućljetnom erozijom, pa glavna odkrića čitanjem tek slijede ubuduće i mogu biti dalekosežna i za američku i ranohrvatsku povijest. Ovi nam zapisi jasno potvrdjuju da je u srednjovjekom Paragvaju trajno postojala pismena civilizacija američkih ranih Hrvata bar tijekom osam stoljeća i nestala je prije Columba kada prestaju ovi zapisi. Njezini su pisci jamačno doplovili iz Europe još početkom srednjega vijeka bar do 8. st., tj. odavno prije Ćirila i sada su to prvi pismeno dokazani odkrivači Južne Amerike, izim prvotnih Indijanaca i još nesigurnih Feničana u brazilskoj Amazoniji.

Naša predaja o Semerâyu

Da su bar neke povratne vijesti već u srednjem vijeku povremeno stizale iz Amerike do Jadrana, upućuje i naša prastara čakavska predaja o tomu, pa osobito i bogato arhaično nazivlje za dijelove Amerike zapisano na Krku, koje je posve različito i jezično starije od medjunarodnog nazivlja. Američki kukuruz na Balkanu i kaktusi u Dalmaciji uzgajaju se već od srednjega vijeka, što takodjer upućuje na rane prekooceanske veze. Čakavska pomorska predaja o dalekim plovidbama je donedavna bila poznata na više jadranskih otoka, ali se nije uklapala u ideologiju kontinentalnih Slavena pa je zato jugoslavisti nisu zapisali i kao tobože tudja-romanska prepuštena je zaboravu i nestanku. Kod nas je jedino povjesnik prof. Mitjel Yoshamya (1976) popisao staru pomorsku predaju na rodnom otoku Krku, gdje ranočakavske Krčke legende (Veyske Povede) spominju prastaru oceansku plovidbu i kulapne orkaturi (oceanske kitolovce) iako se rijetki kitovi ne love u Jadranu niti u Sredozemlju. Nasuprot inih nepomorskih Slavena, u hrvatskoj pomorskoj predaji iz Kvarnera je očuvano pradavno i bogato narodno nazivlje za desetak oblika oceanskih kitova: orkulàtva (kitolov), orkatuûr (kitolovac), orkùle (kitovi), orkulýtje (mladi kitić), orkulýna (golema ulješura - Physeter), sionorkûl (plavi velekit - Balaenoptera), itd.

Ova već zamalo zaboravljena pomorska legenda govori o pradavnoj floti od sedam brodova, koju je predvodio naš rani admiral Hrvoje (Harvàtje Marjakýr), vjerojatno iz srednjovjekog Omiša. Oni su po predaji preplovili Velemôri (Sredozemlje), pa Semèrna-Kulàp (Zapadni Ocean) i stigli do bajoslovne zemlje Semerâye (Zapadno kopno) gdje vladaju Ćavjène kerôli" (Crveni kraljevi). U pomorskom zvyzdoslovju (pučko zvjezdoznanje) jadranskih otoka koje ima čak 117 imena raznih zvijezda tj. najviše nakon Arapa, uspomena na tu našu oceansku flotu dosad je preslikana u nebesko zviježdje Veliki Medvjed. Njega stari otočani na Jadranu zovu Šedân-Brodih, gdje su pripadne zvijezde kao svjetla tih 7 brodova: najjača je admiralski brod Sionâv (alfa), pa Šwera (beta), Mićanâv (gama), Noavýna (epsilon), Dvôjdi (zeta) Dragaâr (eta) i sedmi brod Maryân (delta). Ovu našu predaju odnedavna još znakovito dopunjuje noviji američki arheonalaz, koji su na Internetu (8. 7. 1999) objavili arheolozi dr. Daniel Meadow i dr. Alex Green: Blizu Paragvaja u graničnoj prašumi Brazila je duž prostrane granitne stijene 72m X 12m uklesan velebni panoramski reljef flote srednjovjekih brodova sredozemnog tipa u plovidbi morskom pučinom, što je mogući prikaz pradavne plovidbe prvih Europljana preko Atlantika do Amerike.

Izvorni tekst o Semerâyu

Povêda ud_Ćavjèneh kerôlih tar_orkatûrih˙

˙˙ Vô_eš seunâ štoâra povêda ud_parvànjeg bôdulskog navÿga škrôzi unê zahôjne morâ tar_vèle kulàpi vaõn mejonvÿk. Kadâ esû Matâne navakÿre prišlÿ vaunê skôpje ud_Sinjemorà, potlèn nìkeh vrymjâh esû sebàtili zi_Talyânih tar_Morèškeh šûndrah. Perkê esû renovàli švoẽ domâtje noâvje, taroscè esû udèlali nìke nuôve tar_vètje mihyrûni (caterèć jadrìlci) za_navigàt škrôzi vèle kulàpje. Unên glavâš Harvàtje Marjakÿr potlèn eš_zibrâl šedmòre zmòžne mihyrûni˙ Sionãv, Dragãar, Marjãan, Noavÿna, Mićanãv, Dvõydi tar_Šuêra. Va_seÿh noâvih esu_prontàli vèle provÿšte za_uõn dàlgi navÿg tar_seunû spravÿtbu za_drevnÿnu tàr za_renovàt noãvi. Jenôg šèsneg dnevâ va_protulèti ve_navakÿre esû zakantàli švojû goângu ˙˙Marjàni-Marjàni˙˙ tar_sekâ šûrma sejê imbarkàla va_švojû noãv, oscé esû udmolàli cìme tar_udpârli mihÿrje. Šedmòri noâvje bìhu mihyràle vapolnèb zi_bùron va_jadrâh lajunâ Delmatÿa tar_Krâje Vlahÿske. Poli_Artalÿah esû zilêzli zi_Sinjemorà tar_esû vlêzli vaunê Velemôri (caterèć Mediterân). Undÿ esû setornàli vazahõy tar_esû mihyràli škrôzi unê Bùke Talyâne tar_Muõri Talyâne (caterèć danàs Mesîna i_Tirênsko môre), kadÿ eš_vît vatohôr unê vàrhe šenygàve ud_Hlâmi Talyâneh. Potlèn esu_pasàli lajunâ înšula Kirnÿa tar_Skôpje Orkùle šuê do_unê vèle Artÿne Hybêrne (caterèć danàska Spànja). Undÿ esu_pasàli škrôzi unê Bùke Zahôjne (caterèć Gibraltâr), kadÿ esû zilêzli zi_Velemorà tar_esû vlêzli vaõn vèli Kulàp Semerãn. Vanên esû oscé ošervàli nike_vèle orkùli ky_esû hitàli kužêli tar_keunê bìhu prispodòbne zi_seÿh noâvih.

Ontrátt bìhu dvôydili aš_tesê tornàt, alê terêšt naprÿd tar_undÿ esû_se nìko vrÿme komodàli. Nìki Murlâki delmatÿni zi_krâja (caterèć Vlàhi), ky_nišuné bili vÿšbi za_vê vèle kulàpi tar_šyũni, undÿ esû sezbarkàli zi_šûrmah tar_esû oštàli va_morèških stanÿšćah, oscé undÿ esû_se uzjenìli zi_tjârnimi Môricam. Inòki noâsi Bôduli zi_Kvarnarà ky_bìhu vÿšbi va_gûstih fortunâli tar_domâtjeh šyũnih ud_ bùre, oscé undÿ nišuné štrahuràli ma_pjutòšto esû šigûro navigàli škrôzi unê šyũni tar_vèli kulàp. Unê esû potlèn mihyràli lajunê Krâje Morèške tar_Skôpje Morèške, kadÿ inòke noâvi zi_morèških nilakÿreh esû capivàli rybôj. Zi_nepristâjnih zihòdnih vètrih va_jadrâh, potlèn tegâ esû mihyràli vazahõy škrôzi sionvèli Kulàp Semerãn. Seunê navodÿla za_darzàt ròtu ud_navÿga va_kulàpu unên bìše va_dnevâh šancè tar_znocũn unâ žuezdâ Tohôrnica (caterèć Tramuntâna) kâ_eš unên stavâla nepristâjno po_drìton bokû. Škrôzi myšecdân ud_segâ kulàpneg navÿga nišuné ošervàli nyenû noãv plavàt niné kalùbi parhàt. Potlèn jenôg mÿšeca navigâjuć škrôzi nepristâjnu kulàp esû potrosìli seunû sprâvnu provÿštu caterèć esu_poÿli baškotÿni, parsjùti tar_šÿr, oscé esû zipÿli šuê vinô zi_bjècvah tar_mišÿnah. Potlèn tegâ bìhu pjutòšto alšèti, aš_esû šamor capivàli rybôj tar_esû pÿli dazdenÿcu. Ontrátt esû debòto zgubìli šperâncu za_prÿt na_nìku kraÿnu, ma_intânto esû seupàli ko_ninè šuê propàlo.

Vapârvo jenôg dnevâ esu_ošervàli vaõn kulàp keterkê kalùbi letÿt, ky_esû sinjâl ko_nìke krâje morubìt bližû. Potlèn va_jenô granûtje zinêh parvÿh ždràkah ud_šancà esu_ošervàli vazahõy unê mîće skôpje Semerÿtje (? morebìt Bermûdi alê Miće_Antîli ?). Uõn pilòt va_parvÿ noãvi Šuêra kÿ_eš šigurâl ròtu ud_navÿga, va_tên hÿpu eš_dìlje krišćâl koti_mûnjeni˙ Telafêrma-a-a, skôpje vazahõy !! Šuÿ dišperâtni navakÿre ky_esû ontrátt pjutòšto špâli, esû_se zibùha stâli tar_esû tèkli na_prôvu alê na_yârbuli za_vît sẽy skonsũn ud_unê dàlge bludÿtve škrôzi sionvèli kulàp. Zâda veh_mîćeh kamênskih skôpjah esû vâlje prišlÿ mejunê vètje Inšule Semêrne, kadÿ bìhu oscé skuntràli unê cavjène peškatûri caterèć Semerâne (alê danàske Indiâni ?), ky_esû capivàli rybôj va_Semèrnen morù. Navigâjuć zmèd seÿh Skôpjah Semêrneh (morebìt Karîbi ?), ve_mihyrûni najpòtle esu_arivàli par_unê vèle kraÿne Semerãye (morebìt Mèrike ?). Potlèn segâ dàlgeg navÿga tar_jenôg mÿšeca ud_alšètve, undÿ va_telafêrmi esû_se parvÿć šèsno naÿli tar_napÿli frìške vodê, oscé undÿ bìhu_se nìko vrÿme komodàli. Potlèn tegâ esu_šlićà tar_esû mihyràli lajôn Semerãy šuê do_jenê vele_bùke. Kadâ_eš uplimàlo, škrôzi ve_bùke esu_vlêzli va_jenû vètju rÿkvu (? morebìt Orinôko alê Laplâta ?). Undÿ esu_navigàli vazahõy lajõn Kukûr-Zahõy (morebìt Amazôna ?) šuê do_unê škuribânde mej_darmûnih kadÿ bìhu vèle plitvâci zi_silènih kurênti tar_nybîlo podòbno za_navigàt naprÿd. Perkê undÿ bìhu stâli za_dàlge vrymjâ.

Kolotôrno unêh bìhu vèle darmûni tar_seunê kukûrje zi_kaškÿnah, kokodrÿlih tar_inòkeh žvirÿnah, oscé na_štûpih bìhu cerêde ud_šîmjah tar_papagàlih. Naprÿd vazahõy eš_bîlo vît unê vÿšne vàrhe šenygàve ud_Semêrneh Hlâmi (morebìt muntànje Kordiljêre ?). Va_sušèdnih mîćeh vâsih kolotôrno ve_rÿkve esû stavâli cavjène dible_yûdi, ud_kêh esu_pryêli cakòd za_ÿšt, taroscè esu_kapÿli ko_mejunê vàrhe vazahõy senahòde inòke vètje stanÿšća tar_ubÿdne ûri zi_kerôlih. Dìble yûdi va_vêh vâsih nišuné têndili kampànju, ma_esû pjutòšto ÿli sprâvne frùti va_darmûnih tar_esû capivàli rybôj va_rÿkvi tar_kukûrjeh. Ontrátt bìše uõn grûbi stajôn ud_nepristàjneh ubÿdnih dazdêvjah tar_siõn okolÿš kolotôrno bìše khâlni, caterèć_ni za_hodìt ninè za_navigàt. Kadâ_eš sÿe vèle dazdèvje pasàlo tàr_eš undÿ prÿšal šesnẽy stajôn, navakÿre esû_se gènuli tar_esû navigâli tar_peškàli alãy rÿkve. Undÿ esu_uyêli uõn šuhẽy helmàc poli_rÿkve tar_potlèn esû kolotôrno posÿkli darmũn za_udèlat storÿšća tar_drevnÿnu kojû esu_rabÿli za_storìt bârke tar_drêvne hÿše za_stavàt, oscé va_rÿkvi zipòd hlamcà esû udèlali uõn portÿć za_noãvi.

Inòki dešetôrje mlàji tar_kurâjni medunêh esû oscé provàli hodìt naprÿd vazahõy˙ Prÿko vèleh pustòših tar_badàvih tarnâkih esû najpòtle prišlÿ šuê do_podgôrja ud_Semêrneh Hlâmi. Potlèn esu_pasàli škrôzi nìkolike sÿrbe tar_galbòke gêti, oscé esû_se civeràli medunê štràmbe vàrhe kadÿ esu_letÿli unê vele_šupÿni. Najpòtle esu_prišlÿ par_unê vàrske yezèri, kadÿ bìše unâ šèsna kampànja tar_particèle ubgrâjene zi_kamênskim gromàcami, spodòbno nàsimi kampànjam poli_Sinjemorà. Undÿ Semerâne esu_têndili hamantũr, pomidôri, kumpÿrje tar_fazjôli, oscé loparÿni tar_badàve nôpali. Za_bloâgo par_unêh darzê nìke vlasàve bèštye kòti vèle kozê, ma_esû šùte preš_karnàcih. Undÿ bìhu oscé vètje stanÿšća ud_cavjènih gradâreh va_kamênskim hyšàmi, taroscè jene_vèle tar_ubÿdne ûri zi_šèsneh palacûnih, kadÿ esû unê žloâte gâta ud_Cavjèneh kerôlih. Ve_Semerâne prÿa nišuné nigdÿr ošervàli spodòbne bokâne yûdi, ma_esû intânto ve_navakÿre šèsno pryêli tar esû undÿ dobrô ÿli tar_pÿli. Ontrátt dešetôrje navakÿre bìhu unÿn šèsno kantàli tar_kuntênti Semerâne esu_guštàli tar_švoẽ verêsi tancàli. Potlèn ve_navakÿre esû_se undÿ oscé zakonìli zi_cavjènim divÿcam Semerÿcami, taroscè bìhu tutû zi_dicûn dàlgo stavâli tar_dobrô zyvèli.

Inòki navakÿre bìhu pjutòšto oštàli poli_rÿkve tar_noâvih, kadÿ esu_stâli naõn helmàc tàr va_portìću. Va_kukûrneh darmûnih kolotôrno esu_dziràli va_mîćih kaÿći tar_pašâje za_peškàt škrôzi vaplêtih kìtah tar_tartÿnah esu_zdèlali zi_rankûnih tar_topôrih. Ma_vrymjâ undÿ nišuné bîle ždroâve, aš_škrôzi pòlak letâ esu_duràle hudòbne dazdêvje tar_šuê kolotôrno bìše mokrô tar_khâlno. Taroscè seunê kebârje tar_inòke nylâdi unêh esû nepristâjno popadàli tar_tjeperÿli. Perkê unêh esû undÿ morÿle ražlìcne bjetêgi tar_unê esû zacâli vamÿrat. Parvÿ eš_mârl uõn štarẽy Harvâtje Marjakÿr tar_potlèn unêg oscé jur_nìki navakÿre. Potlèn seÿh hûdeh sinjâli, inòki navakÿre esû_se štufàli tar_bìhu utêli ća_pobìć tar_sevarnùt domôv va_švoẽ šèsne Sinjemôri. Najpòtle esû renovàli cetÿrdi parvànje mihyrûni tar_vanêh esu_sprontàli ubÿdne provÿšte, oscé koti_špomÿn symjâ ud_ hamanturà, fazjôla tar_nôpalih. Kadâ eš_skonsâl uõn kjêti štajôn ud_dazdêvjeh, vaõn šèsni šancèni dân šuê navakÿre va_portìću poli_hlamcà esû_se imbarkàli va_švoẽ noãvi tar_esû pârtili zduõlu zi_kurênton alãy rÿkve šuê do_morà.

Kadâ esu_prišlÿ va_Semêrnu Kulàp, nepristâjne zihòdne vètri undÿ bìhu impaćàli navigàt drìto vazihòd špràm Velemorà. Perkè esû vapârvo mihyràli vatohôr lajunà kraÿna ud_Semerãya, oscé medunê Zahôjne Šadrÿni tar_Skôpje Semêrne esu_prišlÿ šuê do_Artasemêrah (morebìt Florîda ?), kadÿ eš_vît tarÿ vètje înšule caterèć Vela_Semêra, Medsemêra tar_Mîća Semêra (morebìt Kûba, Haîti i_Porto-Rîko ?) tar_undÿ esû_se nìko vrÿme komodàli. Potlèn ve_artÿne unê zihòdne vètri najpòtle esu_kalàli tar_frìško vrÿme sejê prominÿlo. Z’inòkih zahôjnih vètrih va_jadrâh, undÿ esû_se ubarnùli vazihòd tar_bìhu mihyràli škrôzi Semèrnu Kulàp. Potlèn esû pasivàli alãy înšule tar_artÿne šenygàve kadÿ va_kalÿgu stavâju Tohorâne, oscé vidêli marîni tar_bokâne madvÿdi. Undÿ esu_navigàli lajunâ înšula Baršÿnah, Mićatudôr, Artudôrna, Arta-Geldÿška, šuê do_Hybêrneg morà, kadÿ eš_vît vazihòd unê vàrhe šenygàve ud_Hybèrneh Hlâmi. Ontrátt esu_skuntràli tudôrne tar_geldÿške noâvi zi_orkatûrih capivâjuć seunê orkùli tar_orkulÿni, ky_unêh esu_kletràli vapolnèb na_ròtu do_Velemorà. Potlèn tegâ esu_navigàli kolotôrno unê vèle Artÿne Hybêrne, oscé škrôzi Bùke Zahôjne esu_zilêzli zi_Semèrne Kulàpi tar_esû vlêzli va_Velemôri. Zi_dobrÿh kurênti tar_zahôjneh vètrih va_jadrâh undÿ esû drìto mihyràli vazihòd lajunê Krâje Morèške, kadÿ eš_vît vapolnèb unê vàrhe šenygàve ud_Morèškeh Hlâmi, šuê do_Artamorèške kadÿ ve_hlâmi finîvaju tar_vapolnèb esû unê vèle Morèške Pustòši. Potlèn Artamorèške esu_pasàli poli_Artalÿah tar_undÿ esu_zilêzli zi_Velemorà tar_esû vlêzli vaunê šèsne Sinjemôri. Navigâjuć lajunê Vlàske Krâje tar_înšule ud_Delmatÿe, najpòtle esu_arivàli vaõn Kvarnâr.

Siõn sẽy navÿg esû navakÿre zapisàli zi_glagôlskim bùkvicami va_švôj navakÿrni zjurnâl, ma_potlèn šmartÿ ud_Harvâtje Marjakÿra, inòki navakÿre esû unêg zgubìli. Kadâ esû setornàli domôv, domâtje Bôduli bìhu inkantâni tar_unêh nišuné požnàli, aš_vê navakÿre jur_bìhu štarẽy tar_seunê kosmàti zi_vèleh ûsjeh. Perkê ve_Bôduli esu_menÿli dar_vê ruinâne noãvi esû šundrôni tar unêh tepopàst tar_rubàt niki_šûndre. Unên šÿni tar_htjère mejtên esu_krèšili va_yûde tar_màtere zi_vnùkih tar_inòke zelmâni esû ve_navakÿre debòto pozâbili. Preš_novitâdi potlèn tulÿkeh letâh, unê esû pjutòšto menÿli ko_vê navakÿre esû skonsàli tar_šlì afôndo, alê almèno esu_oštàli stavât va_nìkih yuškâneh stanÿšćah. Ontrátt esû_se ve_navakÿre naÿli, ubrÿtvali, poredÿli tar_esû šlì na_unû velu_mâšu za_zafalìt Sevÿšnen kÿ_eš unê têndil tar_bukšâl. Potlèn esû oscé udèlali unû šèsnu fèštu kadÿ esu_ÿli, pÿli, kantàli tar_tancàli.˙˙

Va_povêda eš_špecyâlna ud_vêyske bascÿne kolotôrno Bàški tar_danàska ny_požnàta na_inòkeh Adriânskih înšulah. Unê vêyske špomÿni ud_vê povêde senahòde oscé va_nebâh, kadÿ esû unê žvezdÿtje Orkulÿtje tar_vanêh sešvÿtle žvezdÿ Orkulÿna tar_Sionorkûl. Taroscè senahòde inòke žvezdÿtje Šedân-Bròdih (caterèć danàs Vele_Kâri), kadÿ sebliscàju šedmòre žvezdÿ ˙ Sionãv, Dragãar, Marjãn, Noavÿna, Mićanãv, Dvõydi tar_Šuêra. Vu_povêdu nàmi eš_pjutòšto pravjâl Fabyãn Tomašić_Vêlnić.

SUMMARY (translation)

Legend on the Red Kings and whalers (approximative translation from above Chakavian original):

"It is an early legend on the first sailing of Adriatic islanders across the western seas in medieval times. When the old sailing Matanni reached Adriatic islands, after some time they battled with Italians and Arabian pirates, and therefore they renovated and enlarged their old navy in the Adriatic. Their leader, admiral Harvatje then anew selected 7 major ships: Main-ship, Maryan, Destroyer, Big-ship, Minor-ship, Twin and Precursor. In these ships they stored all reserves for a durable sailing, and also the equipment for woodworks and ships renovation. A nice day in spring, all navigators singed their traditional hymn ‘Maryani-Maryani’, each screw entered in related ship, they dissolved cords and opened sails.

The entire fleet with a norder in sails came southwards along Dalmatia and Albania, and near Italian promontory they exit from ‚Blue-Sea‘ (Adriatic) and entered in ‚Big-Sea‘ (Mediterranean). Then they sailed to northwest through the Italian strait and Italian sea (Messina and Tyrrhenian), where northwards the snowy peaks of Italian ranges (Abruzzi) were visible. Then they passed by the islands Kirnya and Orkuli (Corsica and Baleares) up to the Iberian peninsula (Spain). Through the Western straits (Gibraltar) they exited from the Mediterranean and entered into the extensive ‚Western ocean‘ (Semerna Kulap). There they observed several giant whales ejecting water-jets, being as big as their ships.

Then they hesitated to return or to advance westwards, and they reposed during a time there. Several Dalmatian inlanders (Vlachs) that were not familiar with such offings and stormy sea, leaved the screw there, landed in Arabian settlements and then married with Moorish girls. Other navigators from northern Adriatic islands were yet well experienced in frequent Bora hurricanes, and they were not afraid of oceanic offings and of perpetual storms. They sailed then along Moorish coast and Moorish islands (Morocco and Canarias ?), where other Arabian boats with Moorish fishers catched the fish.

Then with perpetual eastwinds they sailed westwards accross the extensive Kulap Semeran (Atlantic Ocean), and their main indicators in sailing route was the daily sun, and during the nights the star Tohornica (Polaris) being allways on their right side. During a month accross that offing, they did not observe any ship nor gulls. After a month of perpetual sailing, they spent their reserves eating all biscuit, beacons and cheese, and drinking all wine from barrels and skins. Then they were mostly hungry, catching the fish only and drinking rain-water. They nearly lost a hope to reach any land; however they considered that all was not lost.

Firstly they observed in offing some flying gulls, that is the possible signal for a nearby shore. At the end, in the next dawn with first rays of sunrise, they observed westwards the minute ‘Westreefs’ or Semerytje (? Bermudas or Little Antilles ?). The pilot in the leading ship Precursor that secured the navigation route, suddenly hourled as a lunatic: ‘Land-land, islets westwards!!’ All hopeless salors that were yet mostly sleeping, immediately arose and runned in prows and masts to see the end of their wandering in huge ocean. After these minor stony islets, they entered in the major Western archipelago, and encountered the red fishers Semerane (Indios) catching the fish in ‘West-Sea’ (? Caribbean). By sailing between these islands, they reached a major ‘Westland’ or Semeraye (? Americas).

After this long navigation and a month of hungreness, in that mainland they had the first good meal and freshwater, and they reposed there for a time. Then they sailed away along these Westlands southwards up to a major bay. With a high tide there they entered a major river stream (? Orinoco or LaPlata ?) and they navigated westwards along the extensive ‚Westmarsh‘ or Kukur-Zahoy (? Amazonia), up to a dreary place amid huge forests. Endly, the extensive shallows and strong currents stopped any further navigation there, and they stayed for some years there. Around them were extensive rainforests and swamps with big snakes, crocodiles and other beasts, and on the trees were flocks of crying monkeys and parrots. They observed westwards also the lofty snowy peaks of the ‘Westmounts’ or Semerne Hlami (? Cordilleras).

In the nearby minute hamlets at this river dwelled some red aborigines, and seamen exchanged from them something for eating, and also they understood that westwards between those mounts may be some major settlements and the rich towns with kings. These aborigines did not cultivate the land; they mostly eat wild fruits in forests and catched fish in river and swamps. It was justly a bad season with perpetual rains there, and all county around them was muddy and flooded swamps i.e. not suitable for walking nor for navigation. When this bad season finished our sailors moved; they navigated along that river and catched fish, and endly they detected a drier hill at river bank. Around them they cut big forest to obtain the timberwood and building places, and nearby they made a harbour for their boats, and woody houses for a longer stay.

A dozen of younger and curageous sailors walked also far westwards accross a wasteland and thornbush, reaching the foothills of ‚Westmounts‘. Then they penetrated through some ravines and deep canyons, and climbed between the abrupt peaks where some big vultures (? condors) were flying. At the end, they reached some altitudinal lakes, where occured nice fields with parcels surrounded by stone fences similar to our fields at Adriatic. The redskins cultivated there mais, tomatoes, potatoes, beans and also the prickly cactuses and agaves. As a cattle they held some hairy beasts similar to big goats without horns.

There were some major habitations of red citizens in stony houses, and also one rich city with nice palasts, where occured the golden thrones of the Red kings. These redskins formerly never observed white men, but they well accepted these seamen, and offered them good eating and drinking. Then these seamen singed them nicely, and domestic Semerane were content and danced their dances. Afterwards these seamen married red girls (Semeryce), and with their children they stayed long and lived happily there.

Other seamen that mostly persisted at river and their ships, circulated in swamps around their hill by minor boats, and they cutted the passages for fishing in dense interlaces of branches and lianes by means of axes and bill-hooks. Hovewer the climate was noxious there, because a half of year the extensive rains persisted, and all was wet and muddy. Different insects and vermins attacked and picked them, and therefore they were tortured by some diseases and started to die. Their first victim was the older admiral Harvatje, and then also some other seamen followed him. After these bad omens, others became disgusted to stay there, and they decided to fly away and to return to their nice Adriatic. At the end, they repaired 4 old ships and stored in them abundant reserves, including the seeds of beans, mais and cactuses for a souvenir.

When that damned rainy season finished, in a nice clear day all seamen imbarked on the ships at their hill, and leaved away along the river current downstream up to the sea. When they came on Western ocean, the perpetual eastwinds obstructed them to sail directly toward the Mediterranean. Therefore they sailed firstly northwards along the ‚Westlands‘, and between the Western islands and atolls called Semerne Šadryni (? Bahamas) they reached the big promontory Artasemera (? Florida). 3 major islands were visible there (? Cuba, Haiti and Puerto-Rico ?), and they reposed there for a time. After that promontory the eastwind stopped, and the climate changed to a fresh one. With the westwind they returned and sailed eastwards accross the Western ocean. Then they passed along the snowy islands and peninsulas where in the fog dwell the Tohorane (Northmen), the seals and white bears. They sailed at NewFoundland (?), Ireland, Cornwall and Bretagne up to Biscay Gulf, where eastwards the snowy peaks of Pyrenees were visible.

They encountered there the British and French ships with whalers catching Balaena and Physeter, and they directed our sailors on the southern route toward the Mediterranean. Then they sailed around the big Iberian peninsula, and by Gibraltar they entered in the Mediterranean. With good currents and westwind, they sailed along 'Moorish coast' (Maghreb) where the snowy peaks of Moorish ranges (Atlas) southwards are visible. This range finished at 'Moorish cape' (Tunis), where southwards are the big Moorish deserts (Sahara). Then at Apulia they entered in Adriatic, and along Albania and Dalmatia they reached anew their Kvarner Gulf.

This navigation was mostly registered in their nautical diary by the Glagolitic script, but after the death of admiral Harvatje, other seamen lost them at their return. When they came at home, the domestic islanders were stupifyed and they did not recognize them, because these seamen were yet aged and overgrown by huge beards. Our islanders concluded these old harmed ships may be piratic, and the sailors may be pirates intending to attack their islands. Their own sons and daughters in the meantime grew to men and mothers with grandchildren, and other relatives mostly forgot them, thinking their ships were drowned, or at least they emigrated in other foreign settlements. Then these seamen made eating, they shaved and tidy oneself up, and came to a great mass to thank the Almighty for their survival and lucky return. At the end they made a feast with eating, drinking, singing and dancing.

The Veglian memory on this legend occurs also on Adriatic heaven, where is the constellation named Orkuli (= Cetus) including the stars Sionorkul and Orkulyna (= Balaena and Physeter). There is also another constellation called ‚Seven Ships‘ (Ursa Major) with 7 stars: Big-ship, Maryan, Destroyer, Old-ship, Minor-ship, Twin and Precursor. This is a special legend of Veglian heritage in Krk isle, and there are no similar tales on other Adriatic islands. This legend was reported chiefly by Fabian Tomašić-Velnić".

Bibliografija

• Al-Masou'di, A.H. 871 - 957: Muruj Adh-dhadab wa Maadin al-Jahwar (Meadows of gold and quarries of jewels).
• Henricus Martellus 1489: Mapa Mundi (America Australis). Sub auspicio cardinalis Nicholas de Cusa, Romae et Florensae.
• Bernardo de Azevedo da Silva Ramos, 1930: Inscriçôes e tradiçôes da América pre-histórica, especialmente do Brasil. Rio de Janeiro, Imprenta Nacional.
• V. Bašić: Dubrovački brodovi XVI. stoljeća, Zagreb.
• Tanus Jorge Bastani, 1945: Lebanon and the Lebanese in Brazil 8. "Traces of the Phoenician arrival in Brazil" pp. 155-159, Rio de Janeiro.
• Dick Edgar Ibarra Grasso, 1970: La Representación de América en mapas romanos de tiempos de Cristo, Buenos Aires.
• Wilkins, H.T. 1974: Mysteries of ancient South America. New York.
• Wuitenau, A. von 1975: Unexpected facts in ancient America. New York.
• Lienhardt Delekat: Phönizier in Amerika, Universität Bonn, 1969.
• Luiz C. Lisboa & Roberto P. Andrade: Columbus antecessors. in Great Enigmas of Mankind Chap. 5: pp. 96- 100. Círculo do Livro Press. São Paulo, 1969.
• Armando Braun Menéndez 1959: Pequeña historia patagónica. Emecé Editores, 128 pp.
• Dick Edgar Ibarra Grasso 1986: América del Sur en un mapamundi de 1489. Revista de Historia de América, no. 101: 7-36, Mexico.
• Heinke Sudhoff: Sorry Columbus. Bergisch Gladbach, Lübbe, 1990.
• Leslie Ray 2007: The Mapuche in Argentina and Chile, Language of the land. IWGIA, Kopenhagen , ISBN 978-8-79156-337-9
• Ben-Madison, R. 1998: The Berber project, part 1 - 8. Talahossa, Internet.
• Buschan, G. 1935: Die Sitten der Völker der Erde, Band III (Amerika), 444 pp. Union Verlag, Stuttgart.
• Cyr, D. 1971: Before Columbus. New York.
• Cyr, D. 1998: America's ancient writers. Issue 14 / 4, American Epigraphic Society.
• Fell, B. 1980: Saga America. U.S. Academy of Arts and Sciences, New York.
• Fell, B. 1991: Ancient settlers in the New World. Amazon Books.
• Ferdinand Columbus, 1959: Life of admiral Christopher Columbus. Rutger Univ. Press, 232 pp.
• Huyghe, P. 1992: Columbus was last. New York.
• Kuchinsky, Y. 1997: Moorish sailors discovered New World. Deja News, Internet.
• Lovrić, A.Ž.& Horvat, M.M. 1995: Ranohrvatski Maryanni u Americi prije Vikinga. Tomislav 40: str. 23; br. 41: str. 27; br. 42: str. 27, Zagreb.
• Lovrić, A.Ž. 1999: Predćirilska glagoljica u predkolumbovoj Americi. Hrvatsko slovo, V/229: str. 5, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb.
• Luetić, J. 1952: Vice Bune, pomorac i diplomat. Dubrovnik.
• Mac Glone & al., 1993: Ancient American inscriptions. Sutton, Massachusetts.
• Mariman, P. 1996: Elementos de historia mapuche. Arauco, Bio-Bio.
• Pidgeon, W. 1853: The traditions of Decoodah and antiquarian research. Wisconsin.
• Pimiento-Bey, J. 1996 - 1997: Muslim legacy in early Americas (West Africans, Moors and Amerindians). ICNA Publishers.
• Prpić, G.J. 1960: Mystery of Croatans, Croatian studies.
• Šišević, I. 1976: Kroatski Indijanci (tragom historijskih podataka i nekih jezičnih tragova). Pomorski časopis "Naše more", 2: 1 - 31, Dubrovnik.
• Von Sertima, I. 1976: They came before Columbus. New York.
• Von Sertima, I. 1987: African presence in early Americas. New Brunswick, NY.
• Whittet, S.& al. 1999: Horses in America. Deja News, August 1999.
• Wilkins, H.T. 1974: Mysteries of ancient South America. New York.
• Wuitenau, A. von 1975: Unexpected facts in ancient America. New York.
• Zahoor, A. 1997: Names of Arabic origin in Spain and Americas. ICNA Publishers.
• S.M. Brown & al. 1974: Genetic studies in Paraguay. Amer. J. Phys. Anthr. 41 / 2: 317–343, Wiley-Liss, Inc. (published online: 2 May 2005).
• S.M. Callegari-Jacques & al. 2008: Genetic clues about the origin of Aché hunter-gatherers of Paraguay. American Journal of Human Biology 20 / 6: 735–737, Wiley-Liss, Inc.
• Branka Susnik 1979–1980: Los Aborigenes del Paraguay, I.- II. Museo Etnografico Andres Barbero, Asuncion.
• Kim Hill & Magdalena Hurtado 1996: Aché Life History; the ecology and demography of a foraging people. Walter de Gruyter, New York. ISBN 0-202-02036-3 ISBN 0-202-02037-1
• Yoshamya, M. 1976: Veyske Povede, I.- IX. (Krčke legende), Baška na Krku (reprint: Croatian medieval archidioms I: 1031-1065, ITG Zagreb 2005).
• Jacques de Mathieu 1988: Corpus des inscriptions runiques d'Amerique du Sud. Kadath 68: 11-40p.

Vanjske sveze

• H.Martellus: Mapa Mundi 1486

Poveznice

• Veyske Povede
• Paragvaj i Hrvati
• Carolinas i Hrvati
• Vojskovođe Ameri
• Države na čakavici
• Rani Hrvati u Americi
• Ranohrvatske plovidbe
• Starohrvatski admirali
• Starohrvatski mjestopis
• Amerohrvatski petroglifi

Reference

Used as Original documentation in Public Domain (free quoted copies & reproducing, no any change); this Chakavian original is from: Mitjel Yoshamya, Gan-Veyan, Zagreb 2005.