Hrvatska
Hrvatska je domovina hrvatskoga naroda, odnosno, ozemlje s njegovom višestoljetnom nazočnošću što se nalazi na zemljopisnom i kulturnom sjecištu južne, srednje i jugoistočne Europe.
Sadržaj
Definicija
U nacionalnom/etničkom smislu, jezična, kulturna i narodna zajednica neovisna je o državi i nije izjednačena s hrvatskim državama i političkim tvorbama, pa je stoga pojam Hrvatske u tom smislu rabljen kao sveobuhvatni nazivnik za cjelokupnu zajednicu hrvatskoga naroda u domovini („domovinska Hrvatska”) i svijetu („iseljena Hrvatska”).
Premda se danas isključivo povezuje i ograničuje na Republiku Hrvatsku i ranije na bansku Hrvatsku u smislu zemljopisnoga opsega, pojam Hrvatske zapravo obuhvaća veću, etnički definiranu zemljopisnu cjelinu, koja uz „užu Hrvatsku” obuhvaća i sve ostale povijesne sastavne dijelove: Bosnu, Hercegovinu (→ Herceg-Bosna), istočni Srijem, te Bokeljsko i Paštrovićko primorje.
Podrijetlo i rasprostranjenost geonima
Najraniji prvi geonim iz kojega se postupno vjerojatno razvio dosadašnji prostorni pojam Hrvatske bila bi ranoantička staroiranska satrapija Harauvatiya iz doba Ahemenidske Perzije. Pretpostavlja se kako bi odatle mogao potjecati vodeći dio predslavenskih ranih Hrvata (grč. Horouathoi), što su između 2. i 3. stoljeća preko Azova (Tanais) prešli u istočnu Europu (→ Indoiranski Prahrvati).
Potom je u kasnoj antici, od 4. do 6. stoljeća, na južnom prostoru sadašnje Rusije već postojala miješana iransko-poluslavenska država Velika Horvatija kao prva ranohrvatska država u Europi i potvrđeni prethodnik hrvatskoga zemljopisnog naziva. Kasnije se, od 6. do 9. stoljeća, u srednjoj Europi oko Karpata, nakon Velike Horvatije, razvila i druga Bijela Hrvatska u srednjem vijeku, a potom i dosadašnja jugozapadna Hrvatska smještena u bivšoj rimskoj provinciji Dalmaciji.
Hrvatsko su ime do 11. stoljeća nosila još neka slavenska plemena u Rusiji, Poljskoj, u Velikoj ili Bijeloj Hrvatskoj uz gornju Vislu sa središtem u Krakovu, i sjeveroistočnoj Češkoj. Tragovi imena pokazuju kako su skupine Hrvata bile izmiješane s inim slavenskim i neslavenskim pučanstvom na golemom prostoru središnje, istočne i jugoistočne Europe.
Dijalektni nazivi
Od raznolikih novijih ili srednjovjekovnih dijalektalnih naziva za hrvatsko ozemlje rabljeni su: „Hrvaska”, „Hrvoska”, „Harvâška”, „Hrvacka”, „Harvatija” (Harvatÿa) u čakavici, te „Horvatska” (Horvácka) u kajkavici. Sadašnji službeni, štokavski naziv „Hrvatska” pojavio se u 19. stoljeću s Bečkim književnim dogovorom i njegova je uporaba postala raširena krajem istoga stoljeća.
Slično povijesti geonima, tako se usporedno razvijao i hrvatski etnonim, čiji se sadašnji oblik „Hrvati” službeno rabi od kraja 19. stoljeća, dok su od ostalih dijalektalnih oblika rabljeni „Hervate”, „Harvoti” u čakavici, „Harvâtje” u cakavizmu, te „Horvati” u kajkavici. Svi su ovi oblici manje-više izvedeni iz kasnoantičkoga grčkoga Horoathoi na Azovu i vjerojatno iz još ranijega, staroperzijskog oblika Harauvati.
Literatura
- Trpimir Macan: Hrvatska povijest: pregled, Matica hrvatska, Zagreb 1995., ISBN 953-150-030-4, str. 11
Poveznice
|
Za ina značenja, pogledati: Hrvatska |
