Arabotursko bre (more)

Arabotursko bre (more): Bre, bire, vre (bre more) je čest uzvik u raznim balkanskim jezicima jugoistočne Europe na području bivšega Turskog carstva. Riječ je arabsko-turskog pordrijetla: izvorno arabski je to uzklik stoci na Levantu neka ide (kao naš djia!), iz čega nastaje turski pogrdni uzvik pri tjeranju roblja na prisilnom radu (kuluk). Npr. u grčkomu vokativ μορέ od μορός, μῶρος "luda", skraćeno u bre. Rabi se u srpskom, bugarskom, rumunjskom, albanskom (bre), novogrčkom-dhimotiki (μπρέ, βρέ μορέ) i u rumelijskim narječjima turskog jezika.

Summary

Vre, bre, moré (with many variants) is an interjection common to Cypriot Greek, the languages of the Balkans, Turkish, and originally in Levantine Arabians for cattle It is now used in colloquial speech to gain someone's attention, add emphasis, insult, or express surprise or astonishment, like the Spanish che. It is ultimately derived from the Levantine Arabian exclamation = go! to cattle, donkeys and camels, and then transmitted by the vocative μωρέ of the Greek adjective μωρός (foolish, stupid), related to Greek μωρόν (baby), and origin of the English noun moron. The word appears in many variants, which fall into two main groups: moré, mori (found in Albanian, Greek, Romanian, South Slavic, and Venetian) and vré/bré/biré (found in Ukrainian, Serbian, Albanian, Greek, Romanian, and Turkish). Within these groups, there are also many variants: in Greek alone, 56 have been identified in various dialects. Use of the word bre in the Serbian language is largely limited to Serbia. The exclamation is not typically used in Bosnia and Herzegovina or Montenegro, except by the Serbs of those countries. In Macedonian and Bulgarian, the elided form be is used very frequently. Usage:

• Levantine Arabian: bre !
• Turkish: bre
• Serbian: bre, bre-more
• Bulgarian and Macedonian: mori, be; ma (towards females, derog.)
• Greek: more, vre, re, mori (feminine), ore, bre, vore (dialectal)
• Albanian: moj (feminine), mi (feminine), mo, more(male), mre(male), ore (male), bre
• Romanian: bre[3] (to get attention), măre[4] (archaic, expressing surprise)
• Ukrainian: bre
• Venetian: more, bre

Izvorno arabsko bre

Najstarija i izvorna uporaba ove čestice "bre" postoji najduže u kolokvialnom govoru levantskih Arapa, osobito njihovih nomadskih stočara. Tamo je "bre" prvotno stočarski uzvik npr. za magarce i deve ter stare iztrošene konje (kljuse, raga) neka podju, približno u sličnomu našem značenju kao "djia !" ili "marš !". Kasnije u novom vijeku se taj pogrdni uzvik širenjem islama proširio i na ine nearabske narode muslimanskog kulturnog kruga, gdje se izim za stoku već više rabi za neislamsko roblje, kod čijih naroda dijelom preostaje do danas.

Bre kod Turaka

Od izvornih Arapa su potom preko islamske kulture ovo stočarsko "bre" kasnije preuzeli i susjedni Turci u ponešto izmijenjenomu i prenesenom značenju, jer kasnije u novom vijeku to više rabe kao pogrdni uzvik pri tjeranju neislamskog roblja na prisilnom radu (tzv. kuluk). Stoga se taj pogrdni uzvik proširio po cijelomu Turskom carstvu pod dinastjom Osmanlija. Na tomu velikom ozemlju osobito u jugoistočnoj Europi, nakon oslobodjenja pripadnih naroda od Turaka se ovo "bre" dosad manjeviše održalo u sličnim inačicama u većini balkanskih jezika: srbianski, macedonski, rumunjski, albanski, bugarski, grčki, itd. Ovomu je kao pojačano srbsko (bre-more !) prošireno iz grčkoga u ženskom rodu, gdje to približno znači pogrdno 'luda' ili 'budala' (= engleski moron).

"Bre" u Hrvatskoj

Na sadanjem hrvatskom ozemlju se uzvik "bre" uz neznatne iznimke uglavnom ne rabi, pa je kod kajkavaca, čakavaca i ikavaca nepoznat, a tu ga tek povremeno koriste pravoslavni jekavci tj. bivši graničari ili Vlasi-Prečani u naslijedju od Turaka uz Vojnu krajinu. Stoga se "bre" u Hrvatskoj doživljava kao tipična razlučnica srbskog jezika. Od inih katoličkih Hrvata, povremeno "bre" se vrlo rijetko pojavljuje u kolokvialnom dialektu iz sela oko Imotskog, jer je Imotski s okolicom iz cijelog ozemlja današnje Hrvatske bio razmjerno najduže okupiran pod Turcima. Zato isto na cielom ozemlju današnje Hrvatske, u domaćim dialektnim govorima oko Imotskoga ima razmjerno najviše očuvanih do 2.000 inih turcizama, a znatno manje ih je u ostalom pograničnom pojasu bivše Vojne krajine uz tursku Bosnu.

Dalje izvan toga diljem Hrvatske u ono doba izvan Turskog carstva sve do 19. stoljeća su turcizmi uglavnom bili nepoznati i nametnuti su nam naknadno odnedavna, kroz hibridni srbohrvatski Vukopis pod Jugoslavijom tek od 20. stoljeća: npr. "šećer" (prije slador), "čarapa" (bičva-nazuvka), "dućan" (prodavaona), ...itd. Naprotiv po Hrvatskom Zagorju i Kvarnerskom otočju su takvi turcizmi sve donedavna bili posve nepoznate strane riječi, a zamalo jedina iznimka koja se već u doba Turaka tu ranije proširila bila je rakija (= izvorno kajkavski: žganica).

Literatura

• Batzarov, Zdravko: "Balkan Linguistic Union" (at the Encyclopædia Orbis Latini)
• Lindstedt, J. 2000: "Linguistic Balkanization: Contact-induced change by mutual reinforcement". Pp. 231–246 in D. G. Gilbers & al. (eds.), Languages in Contact. Amsterdam & Atlanta, GA, 2000: Rodopi. (Studies in Slavic and General Linguistics, 28.) ISBN 9042013222
• Tomić, Olga Mišeska 2003: "The Balkan Sprachbund properties: An introduction to Topics in Balkan Syntax and Semantics" (PDF).

Poveznice

• Tudjice u hrvatskom jeziku
• Srbobalkansko dadakanje
• Balkan, vukopis i dimotiki
• Balkanizacija Hrvatske
• Balkanski Sprachbund
• Janjevci u Hrvatskoj

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from Wikislavia and Wikinfo.