Ardiejci (Vardaei)

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Ardiejci ili Vardaei (grč. Ἀρδιαῖοι ili Οὐαρδαῖοι, latin. Vardiaei): predpostavlja se kako je ovo skupni naziv za plemenski savez više plemena koja su živjela na širjem prostoru gdje su dominirali Ardieji, približno u istočnoj Hercegovini do Boke Kotorske. U dosta kontradiktornim rimskim izvorima se ovi spominju oko rijeke Neretve, nasuprot otoka Hvara kao i duž obale Jadranskog mora između ušća Neretve i Risna (Rhizon) do Rizonskog zaljeva (Boka kotorska). Poznati su u Prvomu ilirskom ratu godine 229.- 228. pr.Kr., kada je na njih motrio jedan od rimskih konzula, kao i u ugovoru o zaključivanju mira izmedju zadnjega macedonskog kralja Filipa V. i Etolaca 209. godine. Strabon navodi kako su se prostirali do panonskih plemena.

Abstract

Ardiaei or Vardaei (Greek,"Ἀρδιαῖοι" or "Οὐαρδαῖοι", Latin, "Vardiaei"), was an Illyrian tribe, residing inland, that then settled on the Adriatic coast.Polybius (203 BC–120 BC) writes that they were subdued by the Romans at events that occurred at 229 BC.Appian (95 – 165) writes that they were destroyed by the Autariatae and that in contrast to the Autariatae had maritime power. In the Epitome of Livy they are said to have been subdued by the consul Fulvius Flaccus. They were located in present day Montenegro, most likely around the gulf of Rhizon, although Strabo places them in the right bank of the Neretva. Their initial inland residence was located along the Naro River up to the Konjic region, in present-day Bosnia and Herzegovina. They drunk heavily i.e. were seen as such by the Greeks. Because they pestered the sea through their piratical ships, the Romans campaigned against them in the events of the Illyrian Wars.

Rimski navodi

Ardiejci (Ardiaei, Vardaei, grč. Ardiaioi) su ilirsko pleme iz jugoistočne obale Jadrana koji medju Ilirima osnivaju najveću državu pod vodstvom kralja Agrona, na prostoru od rijeke Neretve pa do Vojuše u Albaniji, tj. u sanašnjoj Hercegovini, Crnoj Gori i Albaniji. Stari Grci, a potom i Rimljani su Ardiejce (Ardiaei/Vardaei) smatrali jednim od najmoćnijih ilirskih plemena. Njihov prvotni dom je bio prostor od desne obale Neretve (Narenta) uz jadransku obalu (pretežno današnja južna Dalmacija) sve do Boke Kotorske, a po nekima su graničili i sa skadarskim Ilirima Labeatima (Labeatae) i inima.

Bili su vrstni pomorci, a svoje plovne vještine su stekli najprije na rijeci Neretvi. Gradili su male i brze brodice, slične onima po kojima su već ranije bili poznati Liburni, od kojih su kasnije taj pomorski izum "pozajmili" Rimljani, kao što su od Ilira pozajmili i mnoge druge izume (npr. tuniku "Dalmatica" - vidi fresku s prikazom Cara Justinijana). Neki antički povjesničari smatraju kako je ilirska kraljica Teuta rodom iz plemena Ardieja, dok drugi pak navode kako je Ardiejac podrijetlom njen suprug, ilirski kralj Agron, uz kojeg se veže najprosperitetnije doba ilirske povijesti.

Rimljani su ih opisivali kao gusare, ali poznavajući osvajačke porive starog Rima u to doba, kao i tendenciju da veličaju svoju slavu i podcjenjuju ine narode, lako je moguće da su Rimljani pomorski otpor Ardiejaca i inih Ilira proglasili kao gusarstvo iz političkih ciljeva. Ako je suditi po starim izvorima, Iliri su bili gusari i to nadaleko poznati, no upravo pod izgovorom "gušenja" ilirskog gusarstva su Rimljani i pošli u osvajanje ilirskog prostora, mada su to mogli riješiti možda i na drugi način.

Teopomp spominje ratno lukavstvo Kelta uporabljeno prama Ardiejima. Ovo pleme se pretežno bavilo stočarstvom i gusarstvom, dok je zemljoradnja bila manje zastupljena. Po Pliniju su poznati kao raniji pljačkaši Italie ("Populatoresque quondam Italiae Vardaei non amplius quam XX decuriis ..."). Najveću saveznu državu su osnovali Ardiejci pod kraljom Agronom od Neretve do Epira. Ardiejsko kraljevstvo je doseglo visok stupanj razvitka, ali unatoč tomu je važan izvor prihoda Ardiejcima bilo gusarstvo. Sjedište ardiejskog kraljevstva je bilo u Rizonu (Risan u Boki Kotorkoj). Najmoćniji ardiejski kralj Agron izmedju 240. i 231. pr.Kr. učvršćuje vlast Ardiejaca i saveza ilirskih plemena okupljenih oko njih na južnom Jadranu. Ardiejci pljačkaju područja sjeverne Grčke i u tim pljačkaškim provalama prodiru sve do Peloponeza.

Ratovi s Rimljanima

Nakon smrti Agrona s istom politikom je nastavila njegova udovica Teuta. Kada je napala Issu diplomatski su na strani Grka intervenirali Rimljani. Teuta je ubila rimske poslanike što je dovelo do rata. Njen najsposobniji vojskovodja Demetrije Hvarski je pristao uz Rimljane. Unatoč povremenih uspjeha u ratu je Teuta poražena (228.), pa joj je preostao kraj oko Boke Kotorske i ušća Drima, a država Ardiejaca je najvećim dijelom podijeljena medju Teutinim vazalima. U toj podjeli je najbolje prošao Demetrije Farski ali je uskoro i on nastavio s politikom gusarstva i pljačke grčkih uporišta na Jadranu i sjevernoj Grčkoj, pri čemu je računao na zauzetost Rimljana ratovanjem s Keltima i Kartažanima.

Unatoč tomu su Rimljani skupili dovoljno snaga i porazili ga. 219. pr.Kr. Demetrije gubi sve svoje posjede i mora bježati u Macedoniju. Ardijejci pod kraljom Pleuratom ponovo jačaju ratujući na strani Rimljana protiv Macedonije. 167. pr.Kr. kralj Ardiejaca Gencije, koji nasljeđuje Pleureta, ponovno ratuje protiv Rimljana no bio je pobijedjen. 135. pr.Kr. Rimljani konačno poražavaju Ardiejce i preseljavaju ih u unutrašnjost, gdje ubrzo nestaju. Ovo je pleme zbog čestih napada na rimsku vlast preseljeno u zaledje dalje od Jadranskog mora nakon god. 135. pr.Kr. i prisiljeno baviti se poljodjelstvom na koje nisu navikli, što je prouzročilo njihovo propadanje, pa u rimsko doba pomalo nestaju.

Konačno ih je porazio Servije Fulvije Flak (Servius Fulvius Flaccus) 135. pr.Kr. sa 10.000 pješaka i 600 konjanika kod Stona na poluotoku Pelješcu, nakon čega se povlače u zaledje. Kako ih je preostalo malo, morali su se pokoriti Rimljanima koji ih natjerali na ratarstvo i zabranu gusarenja. Moguće je i kako su se asimilirali u ina kontinentalna plemena ili zajednice plemena. Pored toga, kada stari povijesničari pišu kako su Ardijejci bili skoro "izumrli", možda to nisu mislili doslovno, već na izumiranje Ardiejaca kao gospodara istočne jadranske obale i Jadranskog mora.

Područje i povijest

Ardiaei ili Vardaei (Ardiejci ili srb. Ardijeji) su ilirsko pleme koje je prvotno nastavalo u današnjoj Hercegovini oko rijeke Neretva (Narenta), ali je potom proširilo svoj utjecaj i na južnije krajeve oko Boke Kotorske, osobito u doba ardiejskog kraljevstva, koje se pružalo od Neretve pa do rijeke Vojuše (Vjosa) danas u Albaniji. Bili su poznati brodograditelji i pomorci, uz ina ilirska plemena koja su nastanjivala područje današnje Hercegovine, kao što su čuveni Daorsi, čije ostatke grada još uvijek postoje u Ošanićima kod Stoca. Za razliku od Daorsa, Ardijejci nisu kovali svoj novac, ali su bili nadaleko poznato i možda najčuvenije ilirsko pleme u starom svijetu. U svom osvajačkom pohodu na Balkan, Rimljani su ovo pleme vremenom potisnuli u unutarnjost, daleko od rijeke Neretve i Jadranskog mora. Nenavikli na kontinentalne uvjete, Ardiejci su u vrijeme kada je Ilirija posve podpala pod administraciju Rima nestali, pa se tada više skoro nigdje ne spominju.

Ipak su bar nominalno Ardiejci nadživili osvajače Rimljane, jer njihovo ime danas živi u obliku vlatitog imena Ardian ili Ardijan, a osim toga slavna i pravična vladavina ilirskog kralja Agrona Ardijejca, ostala je vječno uvrštena u davnu povijest po dobru. Naime, Agron je pomogao Demetriju (Demetrios) II, tadanjem makedonskom kralju, da se oslobodi Grka Aetolaca, koji su zamalo bili zauzeli tadanju Makedoniju. Agronovi Iliri su otjerali Aetolce i skoro u potpunosti uništili njihovu osvajačku moć. Mnogi danas smatraju ovaj Agronov poduhvat kao namjeru jednog kralja da stvori mir barem u najužem okružju.

Etimologija imena nije sa sigurnošću odredjena, ali se može povezati s riječima nekoliko indoeuropskih jezika. Tako npr. postoji očigledna sličnost izmedju naziva ovog plemena i albanske riječi "ardhja", što znači "dolazak" i koja je opet slična albanskoj riječi "(h)ardhija", što je naziv za "lozu", iz čega se dalje logičkim slijedom izvodi konotacija na riječ "nasljednik". S druge strane naziv se može donekle povezati i s latinskim korijenom riječi "ard", iz kojeg je proizašlo niz riječi značenja "vatreno", "strasno" ili "žarko". Postoji još i slična keltska riječ "ardu" što znači "visok".

Literatura

  • Aleksandar Stipčević: Iliri - povijest, život i kultura. Školska knjiga, 246 str. Zagreb 1974.
  • Aleksandar Stipčević: Bibliographia Illyrica, I - III. Posebna izdanja Akademije BiH VI/3, XLII/8, LXXVI/12, Sarajevo 1967-1984.
  • Borivoj Čović: Od Butmira do Ilira. Veselin Masleša, Sarajevo 1976.
  • M. Guštin, D. Božič, L. Bakarić: Kelti i njihovi suvremenici na tlu Jugoslavije. Narodni muzej Ljubljana i Arheološki muzej Zagreb, 1984.
  • Alojz Benac: brojni članci o Ilirima (većinom izdanja Zemaljskog muzeja Sarajevo).
  • John Wilkes: Iliri. Laus, 368 str. Split 2001.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Elaborated compilation by GNU-license, adapted almost from Wikinfo and above literature (and minor stubs in Croatian and Bosnian Wikipedia).

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Ardiejci_(Vardaei)&oldid=23224"