Bakar (grad)

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Bakar
Grb
Država Missing flag.png ???
Županija Primorsko-goranska
Površina
 - ukupna 125 km2
Pučanstvo (2011.)
 - ukupno 8,279 stan.
 - ukupna gustoća 66 stan./km2
Dan grada 13. srpnja
Zaštitnik sv. Margareta
Poštanski broj 51222
Pozivni broj +385 051
Službena stranica http://www.bakar.hr/

Bakar je grad luka i turističko središte na obali Bakarskog zaljeva. Leži na sjevernoj obali Jadranskog mora te obuhvaća područje od 12 560ha i devet naselja.

Zemljopis

Bakar se nalazi na brežuljku sjeverozapadnog dijela istoimenog zaljeva i okružen je brdima koja dosežu do 300m nadmorske visine. Cijelo je područje bogato izvorima pitke vode, a prekriveno je bjelogoricom i niskim rašćem. Najveći dio ipak zauzima goli kras. Poviestna jezgra (proglašena spomenikom kulture 1968.), podijeljena je na dva dijela: stariji, gornji, tzv. "Grad" u kojem se razvilo naselje opasano gradskim zidinama i donji dio koji se sastoji od predjela "Zagrad" i "Primorje". Klima je polusredozemna (submediteran) pa i arhitektura odgovara mediteranskom tipu gradnje s mnoštvom krivudavih, uskih, strmih i stepeničastih ulica i malih trgova. Odmah ponad grada prolazi Jadranska magistrala (M2, E65), a na sjeverozapadu, 15tak km. dalje leži grad Rijeka.

Poviest

Postoje legende kako je naselje iz kojega je nastao današnji grad, nastalo naseljavanjem Židova iz Jeruzalema koji su u 1.st. pobjegli od razaranja rimskog cara Tita ali i one koje govore o postojanju naselja koje su osnovali Iliri još davno prije naše ere asimilirajući prvotne stanovnike Kelte. Najvjerojatnije je da se na području današnjeg grada nalazilo znatnije naselje imena Volcera koje su naseljavali Rimljani.

U 13. st. se spominju imena Bukar i Bkri ter talijanski naziv Buccari. Ime grada se po prvi puta susreće u Vinodolskom zakoniku (1288.), a postoje pretpostavke kako je nastalo zbog blizine obližnjeg rudnika bakarske rude ili od riječi bukara koja označava drveni vrč oblikom sličan Bakarskom zaljevu. Bakarski kroničar Bartol Barčić, u rukopisu iz 1740. "Historia d`alcune antiche memorie di Buccari", spominje i imena Patrassi, Valcera, kao i naziv Lokaj, koji danas nosi jedna gradska ulica.

U srednjem vijeku sastavni dio župe Vinodol, koja je od 1225. u posjedu banova Frankopana. Spominje se u Vinodolskom zakoniku 1288., a to je ujedno i prvi pisani spomen grada. Uz kraće prekide (vlast grofova Celjskih početkom 15. st.), Bakar je do 1550. u posjedu Frankopana, a potom do 1670. njime upravljaju Zrinski. Za bana Bernardina Frankopana (1453–1529) Bakar je postao razvijeno trgovačko središte sa skladištima robe za izvoz morskim putem, a tijekom 16. i 17. st. bio je glavna izvozna luka Zrinskih. Uživao je velike povlastice i bio sjedištem upravitelja za frankopanske gradove Hreljin, Drivenik, Bribir i Grobnik. Radi obrane od Osmanlija, 1530. sagradjen je kaštel. Za Uskočkoga rata 1592. Bakar je blokirala Venecija, ali je početkom 17. st. izvozom željezne robe ponovno oživjelo brodarstvo. Od 1671. gradom upravlja Dvorska komora. Gospodarskomu razvoju grada pogodovala je gradnja ceste (1725–36) od Karlovca do Bakra i Rijeke (Karolina), a to je dovelo i do povećanja lučkog prometa. Godine 1749. Bakar postaje dijelom Austrijskoga primorja, a 1777. ponovno je vraćen Hrvatskoj. Carica Marija Terezija proglasila je 1778. Bakar slobodnom lukom, čime su postavljeni temelji procvatu njegova brodarstva, brodogradnje i pomorske trgovine. Godine 1779. proglašen je slobodnim kraljevskim gradom s municipalnom samoupravom i statutom. Pomorstvo uništeno za francuske uprave (1809–13) ponovno se započelo razvijati od 1822., kada je Bakar potpao pod vlast hrvatskog bana. Godine 1849. osnovana je Državna javna nautička škola (danas Pomorska škola Bakar). Godine 1856. bakarski su brodovlasnici posjedovali 22 jedrenjaka. 1875. utemeljeno je Hrvatsko brodarsko društvo s brodovima Ban Mažuranić, Hrvat i Bakran, 1878. nabavljen je i prvi parobrod Grad Bakar te osnovano Parobrodarsko društvo (1878). Gospodarski je Bakar počeo nazadovati izgradnjom željezničke pruge Karlovac–Rijeka (1873) i ukidanjem slobodne luke (1880). Od 1882. do propasti Austro-Ugarske trajno je bio pod vlašću hrvatskoga bana.

Pučanstvo

Prema popisu pučanstva iz 1804. godine, na području Bakra je obitavalo 7,805 stanovnika. Uz obale zaljeva danas živi 25% stanovnika. Iznad zaljeva, na nadmorskoj visini od 180-300m oko 70% , a planinsko područje obitava svega 5% stanovnika iako ono zauzima 70 % površine Grada Bakra. Takodjer prema izvorima ARS-a (Autonomna regionalna stranka), 2004. godine bilo je 7,773 stanovnika.

Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011. godine
Narod Broj
stanovnika
%
Hrvati 7.477 90,31%
Albanci 52 0,63%
Bošnjaci 162 1,96%
Crnogorci 18 0,22%
Česi 9 0,11%
Italijani 20 0,24%
Mađari 15 0,18%
Makedonci 10 0,12%
Nijemci 6 0,07%
Poljaci 3 0,04%
Romi 22 0,27%
Rusi 6 0,07%
Slovaci 4 0,05%
Slovenci 27 0,33%
Srbi 241 2,91%
Turci 6 0,07%
Ukrajinci 6 0,07%
Ostali1 40 0,48%
Izjasnili se u smislu vjerske pripadnosti2 62 0,75%
Regionalna pripadnost3 10 0,12%
Nerasporedjeno4 1 0,01%
Ne izjašnjavaju se5 71 0,86%
Nepoznato6 11 0,13%
Ukupno 8.279 100%
1Pripadnici naroda, koji ne pripadaju nacionalnim manjinama Hrvatske

2Izjašnjavanje popisnika kao Musliman grupirano je kao vjerska pripadnost[1]

3Popisanici se izjasnili kao Hercegovci, Dalmatinci, Zagorci, Istrijani, Primorci, Slavonci, Međimurci,…[1]

4Odgovor popisanika nije bilo moguće svrstati

5Popisanici, koji se nisu željeli nacionalno izjasniti

6Popisanici, nepoznate nacionalne pripadnosti

Gospodarstvo

U ne tako davnoj prošlosti, Bakar je bio centar tunolovstva sjevernog Jadrana, a njegovi su ribari opskrbljivali Rijeku, Trst i Veneciju. Tu je bila i velika flota od 60 trgovačkih jedrenjaka, a svoj ugled duguje i proizvodnji svjetski poznatog pjenjušca. Danas je raširena tiskarska djelatnost s nekoliko listova i izdanih knjiga, ugostiteljski objekti su rasprostranjeni cijelim područjem, a u zaleđu je izgradjena industrijska zona.

Spomenici i znamenitosti

Gradske zidine - Kaštel

Početak utvrdjenja grada seže u rani srednji vijek i doba seoba naroda. U to se vrijeme stanovništvo počelo preseljavati s nesigurne čistine na obližnji brežuljak što se uzdiže 50m iznad mora. Isti ima oblik trostrane krnje piramide te je njegov odsječeni vrh predstavljao idealno mjesto za smještanje utvrde, Kaštela. Od tuda vode zidovi do utvrda Turan na jugozapadu i četvrtaste kule Fortica na jugoistoku dok se u sredini nalaze glavna gradska vrata. Pod vlašću krčkih banova, utvrda dobiva još zatvoreniji izgled. Povišeni su obrambeni zidovi široki po cijeli metar i učvršćene su obje kule.

Kako svjedoče pisani dokumenti tog vremena, unutrašnjost je bila ugodna za njegove stanovnike. Ulazilo se kroz ulaznu kulu s malim dvorištem sve do stepeništa ograđenog željeznom ogradom koje je vodilo na prvi kat i balkon. Iz te se prostorije ulazilo u kapelicu sv. Mihajla i kuhinju s ognjištem. U kaštelu su se nalazile još tri kuhinje, cisterna u dvorištu i mnoge prostrane dvorane. Prilaz gradu sa sjeveroistoka štitila su vrata s lančanim mostom dok su ispod dvorca bile kuće i crkva sv. Andrije koja je još uvijek tu.

Kaštel je 1775. godine porušen zbog jakog potresa. Stradali su gornji katovi i visoka kula sa svojim kruništem. Naknadnim popravljanjem mu je promijenjen izgled. Izjednačavajuju se visine svih prostorija i kula. Bivaju pokrivene zajedničkim krovištem (ukupna površina od 600m²) te dvorac tako gubi slikoviti izgled.

Utvrda služi kao mjesto za proizvodnju platnenih proizvoda od 1766. do 1781. 1849. postaje kabinet novoosnovane Nautičke škole da bi u 19. st. postala vojarnom austrijske vojske. Godine 1848. se probijaju velika kamena gradska vrata koja je dao sagraditi ban Josip Jelačić te su imenovana kao Banska vrata i još danas prkose vremenu.

Župna crkva Sv. Andrije apostola

Najveća je i najstarija crkva u Bakru. Najvjerojatnije datira iz 12.st. Razorena je potresima 1323. i 1750. godine. 1850. je obnovljena i na starim temeljima je izgrađena današnja, kasnobarokna crkva, treća po veličini u Hrvatskoj. Ispred crkve je izgradjen zvonik (1710.) koji je izdržao potrese i ostao neoštećen. U gradjevini se nalazi devet oltara: sv. Antuna Pustinjaka, sv. Roka, sv. Trojstva, sv. Vilima, Svih Svetih, sv. Nikole, Majke Božje od Ružarija, sv. Ane i glavni oltar koji je posvećen sv. Andriji Apostolu. Ispod svetišta je kripta s 85 niša u kojima su sahranjeni bakarski uglednici.

Crkva Sv. Margarete

Sagradjena je 1658. pored bakarske luke. Glavni oltar krasi slika slovenskog slikara Valentina Metzingera iz 1757. Do prvog svjetskog rata je imala dva zvona(jedno je javljalo građanima o izbijanju požara dok je drugo pozivalo na počinak). Nakon završetka rata, vraćeno je samo jedno. U crkvi se nalazio i kip sv. Ivana Nepomuka koji je 1804. premješten na trg ispred zgrade Magistrata.

Crkva Majke Božje od Porta

U vrijeme kad je crkva sv. Andrije Apostola bila u ruševinama, Crkva Majke Božje od Porta je služila kao župna crkva. Obnovljena je i posvećena 1641., a iz tog vremena datira i drveni kip Bogorodice s mrtvim Isusom u krilu koji se nalazi na glavnom oltaru. 1666. je produžena i proširena, a u 18.st. je uređeno i svetište kojeg je oslikao slikar Valter Meduni.

Magistrat

Na mjestu javne zgrade Magistrat, nekada se nalazila Gospodska kuća koja je pripadala grofovima Zrinskim. U njoj su se nalazili uredi komorske gospoštije, a u 18. st. gradska i kotarska municipalna uprava. Zgrada koja je izgradjena 1564., obnovljena je 1875.. Danas se u njoj nalaze poglavarstvo Grada Bakra te turistički ured.

Rimska kuća

Rimska kuća je renesansna građevina s ložom ukrašenom voltama na prvom i drugom katu i grbom na pročelju. Nekadašnji je samostan časnih sestara, izgrađen početkom 18. st. stoljeća.

Turska kuća

Ova se oblikovno neobična građevina nalazi na istaknutom položaju gradskog trga Plačica. Donji dio je pravilnog četverokutnog oblika a gornji dio i krovna konstrukcija su u nepravilnog peterokutnog obličja te sama građevina podsjeća na turski čardak. Ne zna se tko ju je i kada sagradio.

Naobrazba

  • Dječji vrtić "Fiolica" Bakar
  • Dječji vrtić "Pčelice"
  • Dječji vrtić "Bambi"
  • Osnovna škola Bakar
  • Osnovna škola Hreljin
  • Pomorska škola Bakar

Kultura

Kulturalne udruge

  • KUD "Žažara" Zlobin
  • KUD "Sloga" Hreljin
  • KUD "Primorka" Krasica
  • KUU "Sklad" Bakar -Muška klapa ženska klapa "Sklad", Mješoviti zbor
  • KUU "Sv. Andrej" Bakar, Dječji zbor "Ribice srebrice"
  • Zabavno-glazbena udruga "Astra" Krasica
  • Ženska klapa "Mareta" Bakar
  • Dječji zbor "Praputnjarski slavići" Praputnjak
  • Klapa "Škrljevo" Škrljevo
  • Katedra čakavskog sabora "Ljubo Pavešić" Škrljevo
  • KDU "Praputnjak" Praputnjak
  • Klapa "Reful" Hreljin
  • Udruga "Bakarska žena" Bakar
  • Udruga "Škrljevska žena" Škrljevo
  • Udruga "Vita" Bakar
  • Društvo "Naša djeca" Bakar
  • Udruga "Nemesis" Škrljevo

Karnevalske udruge

  • karnevalska udruga "Bakarske maškare" - Bakar
  • karnevalska udruga "Škrljevske maškari" - Škrljevo
  • karnevalska udruga "Čočman Express" - Hreljin
  • karnevalska udruga "Krasica pa Rio" - Krasica
  • karnevalska udruga "Mesopustari Praputnjaka" - Praputnjak
  • karnevalska udruga "Kukuljanske maškare" - Kukuljanovo
  • karnevalska udruga "Zlobinske maškare" - Zlobin

Ostale udruge

  • Bakarska udruga bežično umreženih informatičkih sustava "BKWIRELESS"

Margaretino leto

Margaretino leto se održava svake godine i objedinjuje skup manifestacija kulturno – umjetničkog karaktera: koncerte, predstave kazališnih družina, čakavske večeri ter susret likovnih stvaratelja.

Šport

Športske udruge:

  • Nogometni klub "Naprijed" Hreljin
  • NK "Borac" Bakar
  • Košarkaški klub "Bakar" Bakar
  • Košarkaški klub "Škrljevo" Škrljevo
  • Ženski boćarski klub "Hreljin" Hreljin
  • Ženski boćarski klub "Škrljevo" Škrljevo
  • Boćarski klub "Škrljevo" Škrljevo
  • Boćarski klub "Kukuljanovo" Kukuljanovo
  • Streljački klub "Kvarner" Kukuljanovo
  • Malonogometni klub "Vitez 1929" Škrljevo
  • Moto klub "Škrljevo" Škrljevo
  • Sportsko ribolovno društvo "Luben" Bakar
  • Kuglački klub "Zlobin" Zlobin
  • Judoklub "Samurai" Bakar
  • Ragbi klub "Vilani"

Poznate osobe

Izvori

  1. 1,0 1,1 [1]

Vanjske sveze

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from Chakavian WikiSlavia.