Isus Krist
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu! |
---|
Isus Krist (Betlehem, 4. pr. Kr. - brdo Golgota, 30.), takodjer poznat i kao Isus Nazarećanin (lat. Iesus Nazarenus), je u kršćanstvu druga božanska osoba Svetoga Trojstva, jedinorodjeni Sin Božji, utjelovljena Božja rieč (utjelovitba) i obećani Mesia, poslan kao Spasitelj i Odkupitelj svieta. Život i učenja Isusa Krista nalaze se najprvo u četiri evangjelja, takodjer poznatih kao Evangelium.
Abstract
Jesus Christ (simplified as Jesus, or Christ only), is the central figure of Christianity and regarded as an important prophet of God in Islam. Most Christian denominations venerate him as God the Son incarnated and believe that he rose from the dead after being crucified. The principal sources of information regarding Jesus are the Bible's four canonical gospels, which most biblical scholars find useful for reconstructing Jesus' life and teachings. Scholars have correlated the New Testament accounts with non-Christian historical records to arrive at an estimated chronology for the major episodes in the life of Jesus. Christians traditionally believe that Jesus was born of a virgin, performed miracles, founded the Church, died sacrificially to achieve atonement, rose from the dead, and ascended into heaven, from which he will return. The majority of Christians worship Jesus as the incarnation of God the Son, and the Second Person of the Holy Trinity. A few minor Christian groups, however, reject Trinitarianism, wholly or partly, believing it to be non-scriptural. Most Christian scholars today present Jesus as the awaited Messiah promised in the Old Testament and as God, arguing that he fulfilled many Messianic prophecies of the Old Testament.
Podrietlo rieči i naslovi
"Krist" je naslov koji potječe od grčke rieči Χριστός (Christós), što znači "Pomazanik" što odgovara hebrejskoj izvedenici "Mesia". Ime "Jesus" je anglikanizacia grčke rieči Ίησους (Iēsous) koja je sama po sebi helenizam hebrejske rieči יהושע (Yehoshua) ili hebrejsko-aramejske rieči ישוע (Jeshua), što znači "Jahve je spasenje".
Krist nije Isusovo prezime, kako brojni sumnjaju, nego je to Njegov naslov. Krist znači "Pomazanik" ili "Mesia". Dakle, rieč "Krist" označuje Isusa kao očekivanog Mesiu Izraela.
Život
Začeće i rodjenje
Prama Evangjelju po Luki, andjeo Gabriel je naviestio Mariji, kako je ona izabrana biti majkom Isusa, Sina Božjega. Tiekom stoljeća, ljudi su izčekivali obećanoga Spasitelja. Maria je pristala: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po rieči tvojoj (Lk 1,38)" i začela Isusa po Duhu Svetomu, bez ljudskoga udjela. Isus se utjelovio, kako bi ljude pomirio s Bogom. U jednoj osobi, spojio je ljudsko i božansko. Marijin zaručnik Josip, prama običajima toga vriemena, mogao je napustiti Mariu, nu nakon što je u snu spoznao Božji plan, odlučiše uzeti Mariu za svoju ženu. Za vrieme trudnoće, Maria je posjetila svoju rodjakinju Elizabetu, koja će ubrzo roditi Ivana Krstitelja.
Prama Novom zavjetu, Isus je rodjen u judejskom gradu Betlehemu u Palestini, za vladavine rimskog cara Augusta i judejskog kralja Heroda. Prama Luki, Josip i Maria su morali putovati iz svoga grada Nazareta u Betlehem radi popisa pučanstva. Djevica Maria rodila ga je u staji, jerbo u svratištima nije bilo mjesta. Tamo su ga pohodili pastiri koju su u onom kraju čuvali ovce. Prama Mateju, Josip i Maria su živjeli u Betlehemu kada se rodio Isus, kojeg su zatim pohodila Sveta tri kralja s iztoka i darovali mu tri dara: kad (kao Bogu), zlato (kao Kralju) i plemenitu mast, dragomast (kao čovjeku). Oni su predstavnici pravjernih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rodjenje Spasitelja.
Od godine Njegova rodjenja računa se kršćansko doba (po novijim proračunima, Isus je rodjen nekoliko godina prie). Kršćansko brojanje godina je uzpostavio pustinjak Dionizie Mali u 6. stoljeću. Nadnevak rodjenja nije poznat, ali se običajno uzima 25. prosinca (Božić).
Herod je odlučio pogubiti svu djecu u Betlehemu i okolici od dvie godine na niže jerbo se bojao kako mu Isus ne bi ugrozio priestolje, stoga su Josip, Maria i Isus morali pobjeći u Egipat. Bili su u Egiptu nekoliko godina do Herodove smrti. Tada se andjeo javio Josipu u snu i rekao: "Ustani, reče, uzmi diete i njegovu majku ter podji u zemlju izraelsku jerbo su umrli oni koji su djetetu o glavi radili (Mt 2, 20)". Vratili su se u Izrael, ali ne u Judeju jerbo je tamo vladao Herdovov nasljednik Arhelaj, nego u Nazaret u Galileju gdje su bili sigurni (Mt 2, 22). Kada su se vratili iz Egipta, izpunilo se starozavjetno proročanstvo: "Iz Egipta dozvah Sina svog (Hoš 1,11)."
Rani život
Odrastao je u židovskoj obitelji u Nazaretu, pa se u evangjeljima naziva Isusom iz Nazareta ili Isusom Nazarećaninom. O njegovom zanimanju postoji više predpostavki koje se uglavnom vežu za zanimanje njegovog poočima Josipa, oko kojega takodjer postoje dvojbe. Naime, grčka rieč techton, prievedena kao "tesar", znači "graditelj", ali nije jasno s kojim tvorivom. Shodno tomu, Josip je mogao biti i graditelj u kamenu, što je predpostavka koju zastupa dio predpostavljatelja [1]. Majka mu je bila Blažena Djevica Maria. Proveo je te godine u poslušnosti, radu i molitvi. Kada je imao četrdeset dana, prikazan je Bogu u jeruzalemskom hramu. Isusa je u naručje uzeo starac Šimun, kojemu je Bog obećao kako ne će umrieti dok ne vidi Spasitelja. Uz njega je bila je i starica Ana. Obrezan je kao znak pripadnosti židovskom narodu. S Josipom i Mariom je bježao je u Egipat sbog Herodova pokolja svih dječaka u dobi do dvie godine u Betlehemu i okolici. Već to je naviestilo kako će Kristov život biti u znaku progonstva. U Egiptu su živjeli do Herodove smrti, kada su se vratili u Nazaret. Povratak iz Egipta podsjeća na povratak izraelskog naroda iz robstva u Egiptu. Kada je Isus navršio dvanaist godina, po propisu zakona o blagdanu Pashe, s Mariom i Josipom je išao u jeruzalemski hram. Ostao je u hramu i nakon što su se Maria i Josip vratili kući. Nakon tri dana potrage, našli su Ga kako u hramu razpravlja s učiteljima i pismoznancima.
Isusova javna djelatba
Nakon krstitbe u rieki Jordanu i kušnje u pustinji, počinje njegova javna djelatba u Galileji, Judeji i Jeruzalemu. Povriemeno je zalazio i u pravjerske krajeve (Tir, Sidon, Dekapol, Cezareja Filipova). Tada mu je bilo 30. godina i to je vrieme 15. godine vladanja rimskog cara Tiberia. Ivan Krstitelj je krstio Isusa. On je naviestio njegov dolazak, propoviedajući u judejskoj pustinji. Prama Evangjelju po Marku, prilikom Isusove krstitbe, otvorilo se nebo i sišao je Duh Sveti u obliku goluba ter se čuo glas nebeskog Otca: "Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina (Mk 1, 11)". Četrdeset dana je proveo u pustinji, gdje nije ništo jeo. Sotona ga je tri puta izkušavao, ali ga je Isus svaki put odbio. Sotona ga je napastovao, kako bi izkušao njegovu poslušnost poslanju, koje mu je povjereno. Isus je imao skupinu učenika, koji su s njim putovali, od kojih je izabrao dvanaist apostola. Poslie toga, izabrao je inih 72 učenika i poslao ih po dvoje, pred sobom u svaki grad, kamo je namjeravao doći. Navieštao je svoje učenje, svima koji su ga dolazili slušati. Često je govorio u prispodobama, jednostavno i jasno, tako što su i obični ljudi mogli razumieti. Medju najpoznatijima je prispodoba o razmetnom sinu. Činio je brojna čuda kako bi potvrdio kako je Mesia. Prvo čudo je bilo na svadbi u Kani Galilejskoj, kada je vodu pretvorio u vino. Zauzimao se za obezpravljene ljude, koje su pripadnici viših slojeva, farizeji i saduceji, izbjegavali i prezirali. Liečio je bolestne, sliepe i gluhe, gubavce, padavičare, uzete, pomagao siromasima, grješnike je obratio, hodao je po vodi, iztjerivao zloduhe iz obsjednutih ljudi, a jednom je i oživio preminulog Lazara. Ozdravljao je samo neke ljude jerbo nije došao izkorieniti sva zla, nego osloboditi čovjekovu dušu od robstva grieha. Isus je pozvao sa sobom na goru Petra, Ivana i Jakova. Molio se i izgled mu se izmienio, pokazao se u slavi, s njim su bili Mojsije i Ilija. Preobrazio se pred učenicima, kako bi oni kasnie bolje razumieli Njegovu muku i uzkrsnuće. Isus više puta učenicima navješćuje svoju smrt, objašnjava im kako će puno trpjeti, biti ubijen i kako će nakon tri dana uzkrsnuti.
Uhitba, muka i smrt
Zadnje dane prie muke i smrti je proveo u Jeruzalemu. Pobjedonosno je ušao u grad u dane prie Pashe. Narod je dočekao Isusa, mašući palminim i maslinovim grančicama i razprostirući svoje haljine, putom kojim je Isus išao jašući na magarcu. Na Posljednjoj večeri je ustanovio Euharistiu i svećenički red. Blagovao je s apostolima vazmeno janje, a kasnie im je oprao noge. Prorokovao je kako će ga jedan od apostola izdati. Uzeo je u ruke kruh, blagoslovio ga i rekao: "Uzmite i jedite, ovo je moje tielo (Mt 26, 26)". Zatim je uzeo posvetnicu s vinom, blagoslovio ga i rekao: "Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za brojne prolieva na odpust grieha (Mt 26, 28)". Isus je na Maslinskoj gori molio kako bi ga zaobišla muka, ali neka bude volja Božja. Osjetio je smrtnu muku i oblio ga je krvav znoj. Došao je Juda s postrojbom vojnika po nalogu židovskih vjerskih poglavara ter izdao Isusa poljubcem. Židovski svećenički poglavari i veliki svećenik Kajfa su izpitivali Isusa i kada je potvrdio kako je on Krist, Sin Božji, odveli su ga u tamnicu. Obtužili su Isusa za kršitbu židovskih zakona, oskvrnuće hrama, a posebice za djelatbu protiv vjere u jednoga Boga proglašavajući sebe Sinom Božjim. Isus nije bio kriv ni za jednu od tih obtužbi, jerbo nije kršio židovski zakon, već ga je izpunio i dao mu konačno tumačenje. Hram je častio i u njemu podučavao, a nije djelovao ni protiv vjere u jednoga Boga. Isusova muka i smrt se prama Nostra Aetatei (izpravi s Drugog vatikanskog sabora iz 1965.) ne pripisuje Židovima, već svakom grješnom čovjeku.
Sljedeći dan, u petak predan je rimskom upravitelju Ponciu Pilatu. Izpitao ga je i nije našao nikakvu krivnju, ali je pod pritiskom naroda i svećenstva osudio Isusa na smrt razpećem na križ. Vojnici su ga bičevali, stavili mu trnovu krunu oko glave i rugali mu se. Do gore Kalvarie je nosio veliki težki križ, pod kojim je više puta padao na zemlju. Šimun Cirenac mu je pomogao nositi križ, a pobožne jeruzalemske žene su ga žalile i oplakivale. Veronika mu je pružila rubac kako bi obrisala krvavo lice. Na gori Kalvariji je okusio ocat pomiešan sa žuči kojeg su mu dali vojnici. Svukli su mu odjeću, razapeli ga na križ i pribili mu klinovima ruke i noge. Nad glavu su mu stavili nadpis "Isus Nazarećanin, kralj židovski". Razapeli su dva zločinca, jednog Isusu s desne strane, a drugog s lieve. Vojnici su razdielili medju sobom Isusovu odjeću. Pod križem je bilo množtvo ljudi, medju kojima i Maria, apostol Ivan i Maria Magdalena. Isus je rekao svojoj majki: "Ženo, evo ti sina! (Iv 19, 26)", a apostolu Ivanu: "Evo ti majke! (Iv 19, 26)". Oko podneva je nastala tama i trajala je do tri sata popodne. Isus je povikao: "Otče, u ruke Tvoje predajem duh svoj! (Lk 23, 46)". Priklonio je glavu i umro. Nastao je potres. Prie nego su mu skinuli tielo s križa, vojnik mu je probo kopljem srdce, iz kojeg je potekla krv i voda. Nakon smrti, Isus je sašao nad pakao, oslobodio pravednike i otvorio im vrata Neba. Predvečer su Josip iz Arimateje i još jedan čovjek dobili dopuštenje Poncia Pilata za ukopavanje Isusa. Skinuli su tielo, pomazali mirisnim uljima i položili u grob pod vlasničtvom Josipa iz Arimateje. Sutradan su vjerski poglavari zapečatili grob i postavili stražu.
Uzkrsnuće i uzašašće
Prama kršćanskom vjerovanju, uzkrsnuo je treći dan i slavno izašao iz groba. Pobožne žene su našle prazan grob i javile apostolima Petru i Ivanu, koji su odmah došli i vidjeli plahte i ubrus, koji je bio na Isusovoj glavi. Nekoliko dana nakon toga, dvojica učenika su išla u Emaus kraj Jeruzalema. Razgovarali su, a putom im se pridružio Isus. Nisu ga odmah prepoznali. Objasnio im je svoje uzkrsnuće. Prepoznali su ga tek za vrieme večere u Emausu. Uzkoro nakon toga, Isus se susreo s apostolima u kući u Jeruzalemu. Pokazao im je ruke i noge i blagovao s njima pečene ribe i med. Dahnuo je u apostole i rekao: "Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite griehe, oprostit će im se, a kojima zadržite, zadržat će se. (Iv 20, 22-23)". Uzpostavio je Crkvu, postavio je apostola Petra za prvog poglavara Crkve (papu), a apostolima je poručio neka navieštaju evangjelje svim narodima i neka ih krste u ime Otca, Sina i Duha Svetoga. Isusovo tielo nakon uzkrsnuća je ono koje je bilo razpeto, ali je i proslavljeno, pa je slobodan prikazivati se učenicima kako i gdje hoće u različitim obličjima. Nakon četrdeset dana, uzašao je na Nebo na Maslinskoj gori pred svojim učenicima, kao izčekivani Mesia ili Krist ter sjedi s desna Otcu: "Kad to reče, bi na njihove oči uzdignut u zrak, i oblak ga otme očima njihovim (Dj 1,9)".
Mišljenja o Isusu
Kršćanstvo
Kršćani vjeruju kako je Isus Krist Mesia i Sin Božji, rodjen u Bethlehemu, rodjen od Marie Djevice, poslan na Zemlju kako bi ljudima oprostio griehe, a time i omogućio pomirbu s Bogom. On je druga božanska osoba Svetoga Trojstva; tiekom Njegova zemaljskog života, Isus Krist je sebe nazivao Sinom Božjim, i sbog toga su farizeji od rimske svjetovne vlasti zahtievali Njegovo smaknuće razpećem.
Ime Isus znači "Bog je s nama" i kao takav je izpunitba Izaijinog proročanstva:[2]
Apostolsko vjerovanje
Muhamedanstvo (islam)
U islamu, gdje je poznat kao Isa, Isusa smatraju običnim čovjekom koji je poput drugih proroka izabran od Boga kako bi širio njegovu Rieč. Muslimani takodjer vjeruju kako je Isus prorekao dolazak Muhameda.
Nepriateljski stavovi
Talmudsko židovstvo huli Isusa Krista tvrdeći kako on nije bio Sin Božji ili Mesia; nemilosrdno napada Isusa, nazivajući Ga odvratnim i nastranim. Talmudsko židovstvo takodjer tvrdi kako se Isus "grije u paklu u vrućoj izlučini".[3] Jedan od odvratnih primjera židovskog izsmijavanja Isusa je izraelska bogohulna dječja TV emisia "Toffee VeHa-Gorillah", u kojoj židovski model Neama Natib[4] polugola razapinje svog plišanog gorilu koji joj je "dao do znanja kako se preobratio u kršćanstvo".
Poveznice
- Blagoviest
- Blažena Djevica Maria
- Božić
- Cvjetnica
- Dvanaist apostola
- Kršćanstvo
- Muhamedanstvo
- Novi zavjet
- Sviećnica
- Sveta obitelj
- Sveti Josip
- Vazam (Uzkrs)
- Veliki tjedan