Srbi
| Srbi | ||
|---|---|---|
 2. red: Karađorđe Petrović · Vuk Stefanović Karadžić · Petar II. Petrović Njegoš · Petar I. Karađorđević | ||
| Vlastito narodno ime | ||
| Срби (srb. ćiril.) | ||
| Jezik | ||
| Materinski jezik | srbski jezik | |
| Brojnost i ozemlja naseljavanja | ||
| cca. 10.5 miliuna | ||
 Srbija
|
6.288.150 (2014.) | |
 ???
|
1.439.019 (2013.) | |
| Predložak:ZD+X/Nj | 650.000-750.000 (2014.) | |
 Austrija
|
350.000 (2012.) | |
 Sjedinjene Američke Države
|
314.080 (2014.) | |
| ???
|
186.633 (2011.) | |
 Švicarska
|
186.000 (2008.) | |
| ???
|
180.000 (2012.) | |
 Švedska
|
125.000 (2014.) | |
 Kanada
|
120.320 (2014.) | |
 Italija
|
106.498 (2010.) | |
 Australija
|
90.544 (2010.) | |
 Rusija
|
75.000 (2014.) | |
| ???
|
75.000 (2014.) | |
 Danska
|
64.000 (2008.) | |
 Francuska
|
46,385 (2011.) | |
 Slovenija
|
40.000 (2012.) | |
 Rumunjska
|
20.076 (2013.) | |
 Južna Afrika
|
20.000 (2013.) | |
| ???
|
7.210 (2014.) | |
| Povezane etničke skupine | ||
| Slaveni | ||
Srbi (srb. Срби) su narod iz grupe južnih Slavena nastanjen u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini (većinom u Republici Srpskoj), ter dijelovima Hrvatske i Kosova.
Sadržaj
Poviest
Tijekom velike migracije u Europi u 5. i 6. stoljeću, Srbi na Balkan dolaze iz više smjerova i prodiru na područja između Crnog, Egejskog, Jonskog i Jadranskog mora. Ovdje im se pripisuje stvaranja Raške. Od druge polovice 12. stoljeća Raška se počinje širiti preko Bizantskog teritorija. Srednjovjekovna Srpska država uspinje se pod vodstvom Nemanjićeve dinastije (1166. - 1371.). Godine 1217. Srbija postaje kraljevina, a 1346. carstvo. Srpska pravoslavna crkva stječe svoju neovisnost 1219. zahvaljujući Svetom Savi Nemanjiću (1175. - 1235.). Srednjovjekovna Srbija svoj najveći razvoj doživljava tijekom vladavine cara Dušana Nemanjića kada nakratko postaje najjača balkanska država. Tijekom tog vremena izgrađeni su manastiri Sopoćani, Mileševa i Studenica.
Invazijom Turaka krajem 14. stoljeća prekinut je razvoj srpskih zemalja. Srbi gube bitke s Turcima na rijeci Marici (1371.) i Kosovu (1389.) Okupacija počinje koncem 15. stoljeća a potrajat će slijedećih nekoliko stoljeća. Tijekom ovog razdoblja dolazi do drastičnih demografskih promjena na područjima gdje su do tada živjeli Srbi. Oni napuštaju Kosovo i Sandžak, ali naseljavaju Hrvatsku i Slavonsku Krajinu, zapadne dijelove današnje Bosne i Hercegovine, kao i teritorij današnje Vojvodine. Tijekom ovog razdoblja dolazi također do asimilacije pravoslavnih Vlaha u srpski narod.
Najveća pojedinačna od tih migracija je bila ona iz 1690., kada Srbi pod vodstvom patrijarha Crnojevića stižu u Panoniju (Austrijsko carstvo). Ponovno oživljavanje srpske države počinje Prvim srpskim ustankom protiv Turaka (1804. - 1813.) koji je poveo Karađorđe Petrović. Srbija polako jača. Godine 1815. ona postaje kneževina, a 1882. kraljevina pod vodstvom dinastije Obrenovića. Tijekom Karađorđeve dinastije (1903. - 1945.) Srbija se već sastoji od Stare Srbije, Kosova i Makedonije koju preotima Turskoj 1912. Nakon Ferdinandovog ubojstva (28. lipnja 1914.) u Sarajevu Austro-ugarsko carstvo - otkrivši da je atentat organiziran od zapovjednika Srbijanske tajne službe - objavljuje rat Kraljevini Srbiji, čime počinje Prvi svjetski rat.
Godine 1918. dolazi do ujedinjenja Kraljevine Srbije (koja je nekoliko dana ranije anektirala Kraljevinu Crnu Goru) s Državom Slovenaca, Hrvata i Srba. Novonastala država dobiva ime Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koje će 1929. biti promjenjeno u Kraljevina Jugoslavija. Ta multietnička i multiregionalna tvorevina predstavljala je ostvarenje srpske državne ideje političkog ujedinjenje srpskoga naroda i zemalja, što je bitni element u ideologiji kako Srba u Srbiji, tako i Srba iz Hrvatske. Početkom 1990-ih srpski političari, uz potporu većine naroda izraženu i na izborima, ne žele prihvatiti osamostaljenje bivših republika i raspad Jugoslavije, što je dovelo do rata u Sloveniji (1991.), rata u Hrvatskoj (1991. - 1995.) i rata u Bosni i Hercegovini (1992. - 1995.).
U eri Slobodana Miloševića dolazi u Srbiji do gospodarskog propadanja uslijed ratova, ekonomskih sankcija i općeg kriminaliteta u zemlji, a na koncu devedesetih došlo je do bombardiranja SR Jugoslavije od strane NATO-a zbog agresije i gušenja albanske većine na Kosovu. Od 2000. pa sve do današnjih dana Srbija prolazi kroz procese reintegracije u međunarodnu zajednicu i ekonomske tranzicije. 3. lipnja 2006. dolazi do mirnog razdvajanja Srbije i Crne Gore na dvije neovisne države, čime je broj Srba u okolnim državama izvan matične države dosegao trećinu ukupnog broja.
Populacija
Srbi su nastanjen najvećim dijelom u Srbiji, gdje s približno 6,21 milijun pripadnika čini 82,86% stanovništva (2002). Izvan Srbije žive još u Bosni i Hercegovini, u kojoj uz Muslimane i Hrvate čine konstitutivan narod (1,36 milijuna pripadnika ili 31,2% stanovništva, 1991), Hrvatskoj (186,633 pripadnika ili 4,36%, 2011), Crnoj Gori (198,414 pripadnika ili 31,99%, 2003), Sloveniji (38,964 pripadnika, 2002), Makedoniji (35,939 pripadnika, 2002), u pograničnim krajevima Madjarske i Rumunjske, a kao iseljenici u zemljama sjeverozapadne Europe, SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi, Australiji. Uglavnom su pravoslavci, pripadnici Srpske pravoslavne crkve.
Biogenetika Srba
Današnje slavenstvo Srba je tek novovjekog iskona, tj. uglavnom se temelji na naknadnomu jezično-kulturnom slaviziranju, dok bio-fizički ogromna većina današnjih Srba uglavnom nemaju veze niti genetske sličnosti s inima iztočnim i zapadnim Slavenima ter Slovencima (jedini pravi od tzv. Južnih "Slavena").
Ukratko, novije poredbene analize kromosoma kod Srba po medjunarodnim ekspertima, objavljene nakon god. 2.000 dosad uzastopno potvrdjuju da tim inima pravim Slavenima genski odgovara tek 1/6 ili oko 17% Srba i to više onih sjevernih u Vojvodini. Ostali većinski Srbi južnije su pretežno genski neslaveni tj. sličniji predslavensko-anatolskim populaciama jugoistočnog Balkana i osobito Male Azije.
Poznati Srbi
- Znanstvenici: Mihajlo Pupin, Milutin Milanković, Mileva Marić, Miloš Crnjanski
- Umjetnici i književnici: Miodrag Petrović-Čkalja, Davor Džalto, Miloš Crnjanski, Đura Jakšić
Jezik
Podrobniji članak o temi: Srbski jezik
Srbi govore srbskim jezikom. Kao i kod inih jezika, nužno je razlučiti pojam jezičnih sastava kojima se politički Srbi kao etnicitet svakodnevno i privatno služe od standardnoga javnog jezika, koji se rabi u državnim i kulturnim ustanovama. Strukturalna lingvistika (kao dominantan pravac u jezikoslovlju 20. st.) i standardologija razlikuju dijakronijski i sinkronijski pristup jeziku. Prvi opisuje jezičnu povijest, tj. kako su se vremenski mijenjale strukturalne značajke jezika, dok sinkronija daje deskripciju sadašnjega ustroja jezičnoga sustava. U ovome će tekstu biti kratko prikazan povijesni razvoj srpskoga jezika, dok je gramatički opis modernoga standardnoga jezika izostavljen.
Kultura
Vjerovanja
Srbi srednjeg vijeka poprimili su kršćanstvo i zadržali ga do danas. Računa se da je 95% Srba 1991. godine pripada istočnoj pravoslavnoj crkvi. U narodu su se ipak održala do naših dana stara poganska slavenska vjerovanja, kao kult predaka i vjerovanje u život poslije smrti. Zadušnice, dani kada se posjećuju grobovi i pale svijeće dušama pokojnih, i donosi im se hrana i piće, vjerovanje u urokljive oči, vampire, vještice i nečiste objekte očuvao se također još kod starije populacije. Rođenje, brak i smrt kod Srba su najznačajni događaji u ljudskom životu. Do nedavnih vremena vjerovalo se da su rodjenje i smrt, prelazak iz jednog svijeta u paralelni i nazad. Smrt znači rodjenje u drugom i vice versa.
Odjeća
Do kraja 19. stoljeća žene su same proizvodile materijal i izradjivale odjeću za sebe i svoje obitelji. Tek kasnije počela je uporaba industrijske tkanine, prvo po urbanim središtima pa tek onda po seoskim zajednicama. Obuća se izrađivala od štavljene goveđe kože ('opanci'). Čarape, ili polu-čarape (nazuvice) pletene su od vune. Hlače su oblika nikerbokerica (čakšire), uz njih muškoj odjeći treba pridodati nepromočivi bezrukavni kaputić 'zubun', krznenu kapu 'šubara' ili nacionalnu kapu 'šajkača'.
