Bednja i Baednjoki
Bednja i Baednjóki (domaće-kajk. Baednjo, klas.latin. Bathinus) je dvojno ime rijeke i pripadnog naselja na njezinom gornjem tijeku u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, na sjevernom rubu Hrvatskog Zagorja uz slovensku granicu Štajerske.
Sadržaj
Rieka Bednja (Baednjo)
Rijeka Bednja (domaće-kajk. Baednjo, klas.latin. Bathinus): - Nakon najveće sjeverne / lieve Mure, Bednja je drugi veći desni pritok rieke Drave i ujedno je to treći veći vodotok u sjevernomu hrvatskom medjurječju nakon same Drave i južnije rubne Save. Bednja teče kroz sjeverozapadnu Hrvatsku kao desni tj. južni pritok rijeke Drave.
Bednja čini sjevernu prirodnu granicu i odvaja gorje Kalnik od zapadnijeg Topličkog gorja i iztočno od Podravine. Ona izvire na sjeverozapadu Hrvatskog Zagorja blizu Trakošćana, iz Maceljskog gorja kod sela Štok na 524m visine. Teče uz gradiće Bednja, Lepoglava, Ivanec, Novi Marof i Varaždinske Toplice, pa se ulijeva u Dravu kod Malog Bukovca blizu Ludbrega. Dužina tijeka Bednje je 133 km, a površina njezinog sliva 966 kv.km.
U rieku Bednju utječe ukupno desetak pritoka tj. rječica i većih potoka: Crnoglavec, Trnovčica, Drenovec, Rakovec, Ljuba potok, Korunščak, Bistrica, Marinšek, Voča, Žarovnica. Bednja teče kroz kajkavska naselja: Bednja, Beletinec, Novi Marof i Varaždinske Toplice, Ludbreg, a ulieva se u Dravu kod Malog Bukovca blizu Ludbrega.
Naselje i općina Bednja
Bednja (štokavski naziv: domaće-kajkavski Baednjo): - Bednja je naselje i općina u sjevernoj Hrvatskoj, na gornjem toku rijeke Bednje. Naselje ima položaj: z. širina = 46.23, z. dužina = 15.98. Površina općine je 75,58 kv.km i ima 4.765 stanovnika (popis 2001).
Područje općine Bednja ili bednjanski kraj nalazi se na sjeverozapadu Hrvatskog zagorja, odnosno na krajnjem sjeverozapadu Republike Hrvatske, na području Županije Varaždinske. Taj prostor je sa svih strana okružen i zatvoren gorama: Ivančicom (1061m), Strahinjčicom (847 m), Maceljskom gorom (715 m) i Ravnom gorom.
Spojen je cestovnim pravcima prema istoku s Lepoglavom i Varaždinom, prema jugozapadu preko Jesenja s Krapinom, a prema sjeverozapadu s graničnim prijelazom Macelj na cesti E59, pa preko njega dalje prema Ptuju i Mariboru u susjednoj Republici Sloveniji. Takodjer postoji sporedni cestovni pravac prema Ptuju preko graničnog prijelaza Cvetlin na sjeveru općine.
Zemljopis
U našoj meteorologiji, bednjansko je područje poznato kao izrazito hladan kraj koji zimi ima slične niske temperature kao gorski krajevi jugozapadne Hrvatske npr. Lika i Gorski kotar. Površina općine Bednja iznosi 75,58 km2. Kako je područje općine smješteno na izrazito brežuljkastom terenu, nadmorska visina varira od oko 230m na području najnižeg Rinkovca uz rijeku Bednju, pa sve do vrha Ravne gore na 686m.
Po popisu pučanstva iz 2001, općina Bednja je imala 4.765 stanovnika. No većina naselja je smještena na brežuljcima visokim do 350m. Udaljenosti Bednje od okolnih gradova su slijedeće: Lepoglava 6 km, Ivanec 14 km, Krapina 14 km, Varaždin 37 km, Zagreb 65 km, Ptuj 35 km, Maribor 60 km, itd.
Na području ove općine se nalaze slijedeća naselja: Bednja, Benkovec, Brezova Gora, Cvetlin, Jamno, Jazbina Cvetlinska, Ježovec, Mali Gorenec, Meljan, Osonjak, Pašnik, Pleš, Podgorje Bednjansko, Prebukovje, Purga Bednjanska, Rinkovec, Sveti Josip, Šaša, Šinkovica Bednjanska, Šinkovica Šaška, Trakošćan, Veliki Gorenec, Vranojelje, Vrbno i Vrhovec Bednjanski.
Bilježi se značajan pad broja stanovnika u zadnjih 40 godina tj. ukupno za 50% (po popisu pučanstva u 1961. je bilo 9.320 stanovnika), zbog odselidbe pučanstva najviše uvjetovanog gospodarskim razlozima. No zadnjih godina počinje stagnacia u padu broja stanovnika, što se pripisuje sve boljim prometnim i inim komunikaciama. Iz Bednje se više nije potrebno preseliti i da bi se radilo u okolnim gradovima može se svakodnevno putovati. Upravo zato se čini kako općina Bednja ima svoju perspektivu u budućnosti.
Povijest Bednje
Tragovi civilizacije na području općine Bednja sežu već u razdoblje neolita (mladje kameno doba) kad je bednjanski kraj već bio naseljen o čemu svjedoče ostatci kamenih sjekira iz Brezove Gore, Cvetlina i Jazbine. Kultura brončanog doba takodjer je nazočna, npr. na brdu Želimor je postojalo dobro zaštićeno naselje s još danas vidljivim ostatcima, gdje je pronadjena keramika, fragmenti brončane sjekire i keltski fragmenti ručnog rotacijskog žrvnja. Takodjer postoje nalazi brončanih sjekira iz Bednje i Jamnog. Iz rimskog doba na području naselja Bednje od 2. stoljeća datira nalaz novca.
Srednji vijek
Predpostavlja se da je sadanja riječ Bednja nastala od kajkavske riječi "bedenj" koja znači kaca, drvena posuda. Druga je predpostavka da je to slavizirani oblik antičkog imena Bathinus, latinskog naziva za rijeku Bednju. Sam naziv hidronima Bednja kao imena rijeke spominje se prvi puta 1321, dok se tek od 1440. prvi put spominje župa pod imenom Bednja.
Spominjanje toponima Bednje te godine svjedoči kako je ranije naselje vjerojatno imalo drugačiji naziv. U starijim se izpravama izmjenjuju imena odnosno odredjenje župe kao trakošćanske odnosno bednjanske, pa se predpostavlja da se današnje naselje Bednja u doba srednjeg vijeka nazivalo Trakoščan. Potom bi postupno ovo naselje dobilo ime po rijeci Bednji.
Područje današnje općine Bednja bilo je dio trakošćanskog vlastelinstva, koje se prvi puta spominje sredinom 14. stoljeća. U 15. st. kaštel Kamenica je razoren, pa se taj posjed pripaja trakoščanskom vlastelinstvu, a oba posjeda su u sastavu Zagorske grofovije koja se u 16 st. razpada na samostalna vlastelinstva.
Novi vijek
Po očuvanom popisu poreza iz 15. i 16. st. je trakoščansko vlastelinstvo bilo medju najvećim posjedima u sadanjoj Hrvatskoj. Prvi opširniji podatci o gospodarskim prilikama datiraju iz 1487, u kojima je zabilježen podatak da na posjedima Trakošćan i Kamenica ima oko 380 domaćinstva, ali je velik broj seljačkih posjeda napušten i opustošen.
Uzroci toga nisu podpuno jasni, no treba ih tražiti u prvim turskim provalama, ali i u masovnom bježanju seljaka u druge krajeve. Tijekom 16. i 17. st. opet dolazi do naseljavanja područja trakošćanskog vlastelinstva, a šume i šikare se krče zbog formiranja seljačkih posjeda. Takodjer se spominju u 15. st. dva gradska naselja - trgovišta (oppida) kojih su stanovnici bili gradjani, no oni tijekom 16. st. nestaju.
Plemićka obitelj Draškovića 1569. postaje vlasnikom trakoščanskog vlastelinstva. Njihovo stalno višestoljetno gospodarenje ostavilo je snažan trag u bednjanskom kraju. Ta je obitelj značajan pokretač ugleda i moći bednjanskog kraja, ali ujedno i kočnica razvoju mnogim gospodarima susjednih vlastelinstava. Osim regalnih prava, Draškovići su imali i patronatsko pravo nad svim crkvama na vlastelinstvu prama kojima su se brižno odnosili. Važnu gospodarsku ulogu imalo je vinogradarstvo čijem su razvitku pogodovali povoljni prirodni uvjeti tj. postojanje mnogobrojnih brda (gorica) pogodnih za uzgoj vinove loze. Skoro svaki seljak je imao vinograd, pa su čak u 16. st. najveća davanja bila u vinu.
Ukidanjem kmetstva 1848. kmetovi su oslobodjeni tlake. Počinju otkupljivati svoja selišta, a agrarna reforma je plemićki posjed razdijelila seljacima i državnim posjedima. Krajem 19. i početkom 20. st. bednjanski kraj bio je prenapučen. Opet je zavladalo opće siromaštvo, pa su skoro cijelo 20. st. obilježila odeljavanja pučanstva. Najveće se zbilo nakon 2. svjetskog rata, kada je donesen Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji. Tada su mnogobrojne ciele obitelji napustile svoja ognjišta i otišle dalje u Podravinu, Slavoniju i Baranju.
Bednjanski kraj sada više nije izrazito poljodjelsko-stočarski kraj. Žitelji su izkoristili raznolike mogućnosti privredjivanja i zapošljavanja, pa su podigli svoj osobni, a time i društveni standard. Bednja je danas općinsko središte koje poprima obilježja modernog urbanog naselja.
Pučanstvo: Baednjóki
Kajkavski stanovnici ovog područja se na vlastitomu starokajkavskom dialektu nazivaju Baednjoki. Po zadnjem popisu iz 2001. godine, općina Bednja imala je 4.765 stanovnika, razporedjenih u 25 naselja (abecedno): Bednja - 772, Benkovec - 303, Brezova Gora - 91, Cvetlin - 348, Jamno - 128, Jazbina Cvetlinska - 374, Ježovec - 341, Mali Gorenec - 150, Meljan - 208, Osonjak - 60, Pašnik - 95, Pleš - 301, Podgorje Bednjansko - 27, Prebukovje - 160, Purga Bednjanska - 108, Rinkovec - 318, Sveti Josip (Bednjanski) - 5, Šaša - 140, Šinkovica Bednjanska - 129, Šinkovica Šaška - 145, Trakošćan - 21, Veliki Gorenec - 51, Vranojelje - 156, Vrbno - 301 i Vrhovec Bednjanski - 33.
Unatoč blizini slovenske i magjarske granice, bednjansko područje spada medju etnički najčišća područja Hrvatske. Nacionalni sastav općine bio je god. 2001: Hrvati - 4.736 (99,39%), Slovenci - 12 (0,25), neopredijeljeni - 7 (0,15), Srbi - 6 (0,13), Ukrajinci - 2, Nijemci - 1, nepoznato - 1.
Baegnjúnska prakajkavica
Bednjanski (baegnjúnski) je osebujan starokajkavski govor (subdialekt) na sjeverozapadnom rubu Hrvatskog Zagorja uz slovensku granicu Štajerske, uglavnom u dolini gornje Bednje izmedju Strahinščice i Macelja, a rabi se u selima oko Bednje, Jesenja, Trakoščana i u okolnim zaselcima.
Po svojoj arhajskoj fonetici, baegnjunska prakajkavica je medju današnjim hrvatskim govorima još razmjerno bliska češkomu i poljskom jeziku, pa je to vjerojatno najbliži ostatak našeg prajezika iz karpatske Bijele Hrvatske u ranom srednjovjekovlju. O inim osobitostima toga arhaičnog bednjanskog pradialekta, vidi još pobliže posebni članak: Bednjanska prakajkavica.
Poznati Baednjóki
- Franjo Sert (8. kolovoza 1863. - 14. prosinca 1936.): učitelj, metodičar, suradnik u pedagoškim časopisima, učitelj naroda (Škola nosi njegovo ime).
- Izidor Poljak (7. svibnja 1883. - 21. kolovoza 1924.): pjesnik
- Ladislav Žimbrek (21. siječnja 1901. - 9. travnja 1972.): pjesnik, esejist, književnik, kazališni kritičar, prevoditelj
- Slavko Šprem - (1937. - 1991.): pjesnik
- Josip Jedvaj: jezikoslovac, član JAZU, dobio Republičku nagradu "B. Adžija" za životno djelo.
Abstract
Bednja (Yugoslav term; original domestic name: Baednjo), is a river 133 km long in northern Croatia, and also a related municipality in northwestern Croatia, in the Varaždin county westwards of Lepoglava at Slovenian border. According to the 2001 census, there are 4,765 inhabitants, absolute majority which (99 %) are Croats. In this area the inhabitants Baednjoki speak an archaic dialect of early Croats, originating from medieval Carpathians.
Vanjske sveze
Poveznice
Reference
Adapted and elaborated by GNU-license from the related articles in Wikinfo and WikiSlavia.
