Bednjanska prakajkavica

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Baednjunska prakajkavica: To je osebujan kajkavski govor (subdialekt) sjeverozapadnog ruba Hrvatskog Zagorja uz slovensku granicu Štajerske, uglavnom u dolini gornje Bednje izmedju Strahinščice i Macelja, a rabi se u selima oko Bednje, Jesenja, Trakoščana i u okolnim zaselcima. Po svojoj arhajskoj fonetici, baednjunska prakajkavica je medju današnjim hrvatskim govorima razmjerno bliska češkomu i poljskom jeziku, pa je to vjerojatno najbliži ostatak našeg prajezika iz karpatske Bijele Hrvatske u ranom srednjovjekovlju.

ABSTRACT

Kaykavian of Bednja: This peculiar dialect is the most archaic one in northern Croatia, being rather similar to Czech and Polish language, probably as a relict of early medieval language of the former White Croatia in Carpathians. Now it is used at Bednja, Jesenje, Trakošćan, and in adjacent hamlets. Recently this peculiar sub-dialect of Bednja was preserved as a cultural monument by Croatian Ministry of culture.

Područje i osobitost

Bednjanskim govorom govore stanovnici općine Bednja u koju osim same Bednje spadaju još sela Pleš, Šaša, Vrbno, Trakoščan, Benkovec, Rinkovec, Prebukovje itd. Govor je na cijelom tom području uglavnom isti, samo se govor Rinkovčana, koji graniči s lepoglavskim, razlikuje u akcentu. Umjesto "keküoš, nuogo, vûodo" Rinkovčani će reći "käkeš, nägo, vädo". Bednjanski govor nije potpuno osamljen; njegove se glavne osobine nalaze i u susjednim krajevima: u Lepoglavi, Kamenici, Cvetlinu i najviše u 'Jesenju'. Baednjunski govor pripada srednjezagorskomu kajkavskomu dijalektu. Njime se govori u 16 susjednih sela oko Bednje, koja su od šire okolice prometno izdvojena gorskim masivima Strahinščice, Macelja i Ravne gore. Od inih kajkavskih govora se najviše izdvaja osobitim vokalizmom i brojnim dvoglasima, pa zato i ima status posebnoga bednjanskog poddialekta unutar kajkavice.

Glavne značajke

Bednjanski se govor ubraja medju najinteresantnije i najkompliciranije govore kajkavskog narječja zbog bogatstva vokala, diftonga, zanimljivih glasovnih promjena, osobitih naglasaka i inih osobitosti. Svoju je posebnost bednjanski govor sačuvao kroz stoljeća zbog zatvorenosti i prometne izdvojenosti bednjanskoga kraja, što je uzrokovalo slabe migracije i neznatnu doselidbu iz okolnih govornih područja. Očuvanju te posebnosti pridonesla je i što su skoro svi bednjanski govornici prije bili kmetovi ili seljaci tj. većinom nepismeni i na njih je utjecaj književnog jezika bio skoro zanemariv. Tome pridonosi i posebna struktura toga govora koja svojim brojnim vokalnim niansama uzrokuje da svaka nova riječ, bez obzira iz kojeg jezika, odmah dobije bednjanski oblik i naglasak. Upravo je prilagodljivost bednjanskoga govora da svaku novu riječ "udomaći" i učini svojom, pridonesla velikom leksičkom utjecaju sa strane: u doba Austro-Ugarske najveći je bio utjecaj njemačkoga i madžarskog, a danas je najprimjetniji leksički utjecaj štokavskoga književnog standarda.

U znanstvenim je krugovima neobični bednjanski govor ranije bio zanemarivan i dosad još nema posebnoga pripadnog rječnika. Zato je najvažniji rad profesora i dialektologa Josipa Jedvaja, rodjenog u Šaši, koji je u Hrvatskom dijalektološkom zborniku (str. 279-330) objavio dosad najprecizniju i najopširniju studiju o bednjanskom govoru što se ubraja medju najbolje opise jednoga našega organskoga govora. Zato se njegovim imenom danas naziva škola Vrbno i ulica u Bednji. U novije doba je Kajkavsko spravišče 1997. posvetilo bednjanskom govoru svezak XXX (5-6) časopisa "Kaj" sa 4 rada o govoru Bednje (auktori J. Lončarić, V. Zečević, J. Lisac i M. Rac).

Novije promjene

Današnji se bednjanski govor od prijašnjega, koji se govorio prije 50 ili 100 godina, najviše razlikuje upravo po leksiku, tj. riječničkom blagu. Opis leksičkih razlika izmedju današnjega i povijesnog bednjanskog govora bilo bi zanimljiv predmet proučavanja. Promjeni leksika pridonesla je promjena načina života i prelazak od bavljenja isključivo poljodjelstvom na rad u obrtu, industriji, uslužnim i intelektualnim djelatnostima. To je s jedne strane uvjetovalo nestanak mnogih riječi i izraza vezanih uz poljodjelstvo, stočarstvo, domaćinstvo itd., a s druge strane pojavu potpuno novih iz područja tehnike, znanosti i dr. U novije je vrijeme osobito u mladjem naraštaju nazočan trend da umjesto izvornih bednjanskih riječi, koje još nikako ne bi trebalo smatrati zastarjelima, rabe riječi iz književnog jezika tako da ih samo preoblikuju na bednjanski akcent. Svi sadanji i budući govornici bednjanskoga trebaju paziti da se odupru opasnosti svodjenja bednjanskoga govora na puko prilagođavanje književnih izraza bednjanskom naglasku, lišavajući ga izvornih leksičkih sadržaja.

Zaštita i očuvanje

Od god. 2007, hrvatsko Ministarstvo kulture je bednjanski govor proglasilo hrvatskim kulturnim dobrom i predvidjeno je da se uči u područnim školama. Na prijedlog Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu i Uprave za zaštitu kulturne baštine Konzervatorskog odjela u Varaždinu takvu je odluku donijelo povjerenstvo za nematerijalnu kulturnu baštinu pri resornom ministarstvu te ujedno odredilo mjere zaštite i očuvanja bednjanskoga govora. U općini Bednja s velikim je zadovoljstvom dočekano rješenje Ministarstva kulture o proglašenju bednjanskoga govora hrvatskim kulturnim dobrom te o njegovu upisu na Listu zaštićenih dobara. U cijelom nizu nabrojenih mjera posebno se ističe potreba izrade zavičajnog rječnika i gramatike, senzibiliziranje javnosti kako bi se izbjegla opasnost nestajanja ili komercijalizacije tog dobra. Bednjanci su pozvani da svoj govor nasljednicima prenosi putem raznih oblika formalnog i neformalnog obrazovanja. Stoga su već pokrenute aktivnosti da se materinski govor uvrsti u nastavne programe osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. Općina Bednja spremna je program financijski podržati, kako bi se u uvjetima snažne izloženosti utjecaju javnih medija i obveze općeg obrazovanja na hrvatskom književnom jeziku, maksimalno očuvala njegova izvornost te posebno akcentuacija i vokalizam.

Govorni primjeri

Primjeri su uzeli iz studije Bednjanski govor pokojnog akademika prof. Josipa Jedvaja, prve i dosad glavne dijalektološke studije toga govora, pokazuju da ga je Ministarstvo s razlogom proglasilo kulturnim dobrom, jer ga njegovi diftongi, zanimljive glasovne promjene, akcenti i druge osobine čine jednim od najsloženijih i najmuzikalnijih kajkavskih govora. Vidi se to i na sljedećim primjerima:

  • Edešel je sieč kylja zo gericu (Otišao je sjeći kolce za vinograd).
  • Sniehu sym pyeslol etaovu syšeit (Snahu sam poslao sušiti otavu).
  • Židyer ja ze semi suseđi posvaojen. Do mu je čei koj valjalo, na bi bilo sleyžba pretiruno.

(Izidor je posvađen sa svim susjedima. Da mu je kći nešto valjala, ne bi je potjerali s posla).

  • To ja njivo bilo debre pegujeno, glibeke zeruno i nu nje keruzo rune posiejuno, po je liepe vredilo.

(Ta je njiva bila dobro pognojena i na njoj kukuruz rano zasijan, pa je lijepo urodila).

Literatura

  • J. Jedvaj: Bednjanski govor. Hrvatski dijalektološki zbornik 1: 279-330. JAZU, Zagreb 1956.
  • M. Lončarić: Bednjanski govor u kajkavštini. Kaj 30/5-6: 15-20, Kajkavsko spravišče Zagreb 1997.
  • J. Lisac: Sličnosti i razlike bednjanskog govora i štajerskih dijalekatnih idioma. Kaj 30/5-6: 31-40, Zagreb 1997.
  • A.Ž. Lovrić i M. Rac: Arhaično prirodoslovno nazivlje na baednjunskom govoru sjevernog Zagorja. Kaj 30/5-6: 41-54, Zagreb 1997.
  • V. Zečević: Bednjanski govor u tipološkoj klasifikaciji kajkavskih govora. Kaj 30/5-5: 21-30, Zagreb 1997.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Condensed compilation by GNU-licence, from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Bednjanska_prakajkavica&oldid=41095"