Medjimorje

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Medjimorje (= izvorno-kajkavski; jugo-srb. "Međumurje", latin. Halicanum, adminstrativno Međimurska županija) je područje na krajnjem sjeveru Hrvatske, omedjeno rijekama Murom i Dravom. Zapadni dio uz slovensku granicu dotiče istočno podnožje Alpa dok su središnji i istočni dio ravnica na zapadu Panonske nizine. Pokrajina graniči s državama Magjarskom i Slovenijom, a vrlo blizu na sjeverozapadu je i treća zemlja Austrija, pa ima geostratešku važnost. Medjimorje je počašćeno povijesnim nadimkom Hortus Croatiae (Vrt Hrvatske). Neslužbeni grb kraja su ptica grlica i cvijet ljubičica (u hrvatskim dialektima poznat kao fijolica). U Medjimorju živi 118.426 stanovnika - uglavnom Hrvata kajkavaca. Administrativno središte i najveće naselje je grad Čakovec, a tu je i najsjevernije naselje u Hrvatskoj - Sv. Martin na Muri.

Abstract

Medjimorje County (regional Kaykavian: Megjimorje; new-Croatian: Međimurska županija, Hungarian: Muraköz megye, Slovene: Medžimurska županija, German: Murinsel, Prekmurian: Medmürska žüpanija) is a triangle-shaped county in the northernmost corner of Croatia, corresponding to the region of Megjimorje. Despite being the smallest Croatian county by size, it is the most densely populated one (except the City of Zagreb). The county seat is Čakovec, which is also the largest city of that county. The county borders Slovenia in the west and Hungary in the east, with about 30 kilometers of Slovenian territory separating it from Austria. The southeastern corner of the county is near the town of Legrad and the confluence of the Mura into the Drava. The closest cities include Varaždin, Koprivnica and Bjelovar in Croatia, Murska Sobota and Maribor in Slovenia, Nagykanizsa in Hungary and Graz in Austria. The Croatian capital of Zagreb is about 90 kilometers south-west of Čakovec. There are the Alpine foothills in the northwestern part of the county, making it suitable for vineyards. The southeastern part of the county enters the flat Pannonian Plain, being largely used for agriculture, which mostly includes fields of cereals, maize and potato, as well as orchards planted with apple trees. There are two major hydroelectric power plants along the southern border of the county, on the Drava River.

Zemljopis Medjimorja

Područje je aluvijalna ravnica izmedu rijeka Mure i Drave. Obje rijeke poplavljaju i često mijenjaju tijek. Zbog geoloških karakteristika i brojnih klizišta, Mura koja izvire u Austriji, pomiče svoje riječno korito prama sjeveru. Izvor Drave je u Italiji, a osim odjele od drugih država, ta rijeka razdvaja Međimorje od južne administrativne oblasti (Varaždinske županije) na jugu. Najviša je točka Medjimorja vrh Mohokos na 344m visine, dok je ostalo područje iznad 120-150m iznad razine mora. Kraj je povremeno pogodjen potresima iz Alpa. Potres značajne snage pogodio je ovo područje 1880., dok je onaj 1736. bio katastrofalan, uništivši Čakovec i još teže susjedni Šenkovec. Zbog najsjevernijeg položaja u Hrvatskoj je klima Medjimorja hladnija i oštro-kontinentalna tj. razmjerno slična Liki i Gorskom Kotaru, pa su tu zime povremeno vrlo oštre s apsolutnim minimumom iz 20. stoljeća čak do -37°C.

Od obradivih površina se 35.000 ha rabi za potrebe poljoprivrede. Korištene parcele su nažalost vrlo usitnjene na njih više od 21.000, bez velike mogućnosti ekonomske iskoristivosti. 2.759 ha su voćnjaci, a 1.100 ha vinogradi većinom na brdovitom zapadu u okolici mjesta Štrigova, Lopatinec i Zasadbreg. Pašnjaci zauzimaju oko 10.500 ha kao i plohe šuma od kojih je najveća Murščak izmedju sela Domašinec i Donji Hrašćan. Istočna je granica Medjimorja kod Legrada uz sutok Mure i Drave, gdje se prelazi u administrativnu jedinicu Podravsku županiju. Veći gradovi u okolici su Varaždin, Koprivnica, Bjelovar, Nagykanisza, Murska Sobota, Maribor i Graz. Klima je kontinentalna s vrućim ljetima često popraćenim olujama, a zbog najsjevernijeg položaja u Hrvatskoj i blizine Alpa su tu zime u pravilu vrlo oštre poput Like i Gorskog Kotara.

Rijeka Mura

Rijeka Mura (njem. Mur, magj.: Mura, kajk. Mora, prekmurski-slov. Müra) je najsjevernija hrvatska rijeka, kao sjeverna prirodna granica hrvatskog Medjimorja prama Sloveniji i Magjarskoj. Izvire u Austriji u južnim Alpama na gorju Visoke Ture s planinskim vrelom na visini 1.898m. Dužina Mure je 493 km, rosječni protjek je 207 m³/sec., a površina sliva Mure iznosi 13.800 km². Do Hrvatske protječe kroz Austriju, Sloveniju i Magjarsku kao pogranična rijeka. Mura je lijevi i najveći pritok Drave i te dvije rijeke tvore vrlo zanimljiv prirodni koridor u središtu Europe. U Dravu se ulijeva između Donje Dubrave u Međimorju i Legrada u Podravini, uz močvaru Veliki Pažut koja je zaštićena kao posebni zoološki rezervat.

Mura je jedna od posljednjih značajno očuvanih nizinskih rijeka Europe i to osobito u svomu donjem tijeku, jer je u Austriji većinom regulirana i pregradjena brojnim hidrocentralama. Slovenci i Hrvati sve više uvidjaju vrijednost te rijeke u smislu prirode i eko-turizma, pa se na njoj polako obnavljaju stari ploveći mlinovi, a skele tj. rječni brodovi na Muri tu voze skoro neprestano već duže od stoljeća. Uredbom Međimurske županije od 18. travnja 2001. godine je krajolik rijeke Mure u Medjimorju zaštićen kao značajan i taj se datum obilježava i kao "Međimurski dan rijeke Mure" u organizaciji udruge ZEO Nobilis. Tijekom 2006. godine je u Čakovcu osnovana Javna ustanova za upravljanje zaštićenim krajolikom rijeke Mure, koja se bavi prirodnim vrijednostima Mure, pa proširuje značenje te rijeke u javnosti i izvan Medjimorja. O Muri je kod nas objavljeno tek nekoliko prigodnih brošura i samo jedna posebna knjiga: "Rijeka Mura u 77 fotografija". Auktor je publicist Siniša Golub i knjiga je dvojezična hrvatski i engleski.

U našoj nacionalnoj percepciji se rubna i pogranična rijeka Mura ne doživljava kao veća i značajna, ali redovite godišnje poplave o kojima se izvještava ipak dokazuju da je riječ o velikoj rijeci prosječne širine 150-250 metara, velike vodnosti i utjecaja na okolni prostor. Dne 23. kolovoza 2005. godine je zabilježen najveći vodostaj rijeke Mure u proteklih 120 godina otkad se vrše sustavna mjerenja. Taj je visoki vodostaj iznosio 506 cm (5 metara), dok je dotad najveći izmjereni iznosio 480 cm iz 1989. godine. Ova se pojava zove "stogodišnja voda" jer uglavnom nailazi jednom u stoljeću. Sljedeće će desetljeće pokazati da li se tu radilo o "stogodišnjoj vodi" ili su posljedice klimatskih promjena vidljive već u ovom dijelu svijeta., Mura inače ima pluvialno-glacialni (kišno-ledenjački) režim, pa njezin vodostaj ovisi o 2 čimbenika: o ljetnom topljenju ledenjaka u Austriji i o količini kiše diljem sliva u 4 zemlje kroz koje prolazi.

Povijest Medjimorja

Prve ljudske naselbine u ovom području su iz mladjega kamenog doba, pred nekih 7.000 godina. Nije poznata etno-struktura predhistorijskih ljudi iz tih ranih perioda, pa o nalazištu Ferenčica iz neolitika pokraj Preloga postoji samo legenda, koja tu spominje "loše, nasilne ljude". U željezno doba se prapovjesna plemena tu mogu identificirati kao Kelti i Panoni, kasnije porobljeni od legija Rimljana. Prvi imenom zapisani stanovnici Medjimorja su bila keltska plemena: Serretes uz donju Muru i Serapilli uz Dravu oko ušća Mure, pa južnije uz Podravinu još pleme Iassi, a sjevernije u današnjem slovenskom Prekmurju keltsko pleme Boji. S prvim stoljećem nove ere Medjimorje spominje geograf Strabon kao Insula intra Dravam et Muram (otok između Drave i Mure). U antičko doba carskog Rima je na latinskom ovaj kraj poznat kao Halicanum (Medjimorje), pa okolne rijeke Murus (Mura) i Dravus (Drava). Današnji centar Čakovec je prvo spomenut pod imenom Aquama ("grad s puno vode") jer je to naselje bilo usred brojnih močvara i rječnih rukavaca. Zbog svoga rubnog položaja preko Drave na sjeveru carstva, tada kroz Medjimorje još nema javnih rimskih cesta osim tek lokalnih plemenskih putova. Taj antički Halicanum je još bio polupusto područje prostranih močvarnih šuma tj. razmjerno slabo naseljeno i tek zatim s doselidbom srednjovjekih Hrvata se ovdje razvija više suvislih naselja i prometnica.

Srednji vijek

Godine 1093. je utemeljena Nadbiskupija u Zagrebu. Od tog doba je ovo područje imalo prisne veze s novoosnovanim moćnim gradom i veze s njim su ostale do danas unatoč mnogobrojnim vanjskim pokušajima da se unište. Tijekom trinajstog stoljeća su nastale ine lokalne jezgre nekih naselja koje poznajemo do danas. Još god. 1254, ubrzo po invaziji Mongola 1242. godine je stvorena jezgra Preloga. Grad Čakovec je dobio ime po Dimitrije Čaku koji početku 13. st. podiže obrambene zidine koje su stanovnici 1328. godine prirodno imenovali kao Čakijeva utvrda. Dekretom kralja Roberta 1333. godine je ta utvrđena jezgra proglašena kao središte važnije od inih naselja. Grad je kasnije dobio na dar ban Stjepan I., član utjecajne obitelji Lacković. Brzi razvoj grada počinje sredinom 16.st. pod porodicom Zrinski dok je posebna bila godina 1579. kad je utvrđenje napučeno obrtnicima i trgovcima dobilo pravo trgovine, čime je pravno obznanjena gradska struktura pa je Čakijeva utvrda postala gradom. Međimorje je bilo pod vlašću različitih sila, zona s velikim vojnim značenjem izmedu Beča i Carigrada. Najznačajnije je doba pod vlašću Zrinskih u 16. i 17. stoljeću, vojskovođa i intelektualaca koji su kraju doprinjeli materialno i duhovno. Nikola Zrinski, (1620 - 1664), osobito uspješno se bori protiv Otomanskog Carstva i biva proglašen generalom Hrvatske. Kasnije Petar Zrinski, u sukobu s politikom Austrije bude zatvoren, osuđen za veleizdaju i ubijen u 1671. Katarina Zrinski, takoder bude zatvorena i umire 1673.

Novi vijek

Izim vojno-strateškog položaja, područje je bilo na raskršću putova, mjesto trgovine, izmjene roba, razvoja obrta i ideja. Golemu je štetu pričinio gradu potres god. 1738. Obitelj Altan koja je u to doba posjedovala grad je mnogo radila na njegovoj obnovi, no 1741. opet požar dodatno ranjava grad. Od tog doba dvorac počinje gubiti na važnosti, dok sam grad s ljudima i civilnim aktivnostima postaje značajniji. Godine 1849., ban Josip Jelačić je oslobodio kraj od Magjara koji su tu vladali od 1671. 1860. kraj dobiva prvu željezničku prugu pa 1889. i drugu prugu, a 1893. je uvedena gradska električna rasvjeta. Krajem 1. svj. rata 1918. izbija ustanak protiv magjarske vlasti i pljačkaju se ratni bogataši, državni uredi, trgovci i plemstvo. Magjarsko oružništvo uz pomoć vojske i mornara koji su se vraćali u Ugarsku brzo guši pobunu, pa počinje sa strijeljanjem kako pljačkaša tako i nedužnih ljudi, hrvatskih domoljuba. Kako srpska vojska nije htjela preći Dravu koja je bila službena linija razdvajanja, Narodno vijeće u Zagrebu je u dva navrata organiziralo protjeru Magjara iz Međimurja. Drugi pokušaj pod vodstvom Slavka Kvaternika je bio uspješan.

Pučanstvo Medjimorja

Međimorje je najgušće naseljeni dio Hrvatske. Na području veličine 729.5 km² (72.956 ha), često intimno zvanom Međimorje malo, u 126 naselja živi 126.500 ljudi što rezultira gustoćom pučanstva od 164,2 osobe/km². Gradovi su najveći Čakovec koji je centar za promet, naobrazbu, privredu, sudstvo, administraciju, pa još Prelog i Mursko Središče na sjeveru spram slovenskog Prekmurja, ter Kotoriba na iztoku prema Magjarskoj. Čakovec u užemu gradskom okviru ima 17.500 žitelja. Pučanstvo grada kao i cijele županije je etnički ogromnom većinom hrvatsko (96  %) sa samo 4 posto manjina a to su Magjari, Slovenci, Albanci i Romi.

Lokalna je demografija doživjela brzu promjenu izmedu 1950. i 1975. godine kad je dramatično pala veličina obitelji. Populacijski prirast je minimalan u nacionalnom okviru, pučanstvo ima tendenciju postupne selidbe prama području Istre i gradu Zagrebu. Sezonska radna snaga se giba u različitim smjerovima kao što su Zagreb, Rijeka i ostala obalna područja Hrvatske. Svako veće središte ima osnovnu školu dok su u Čakovcu na raspolaganju gimnazija, druge srednje škole kao i Pedagoška akademija za potrebe izobrazbe nastavničkog kadra.

Međimorje je stoljećima bilo pod velikim utjecajem, pa i sastavni dio Mađarske čija je kultura ostavila ogroman utjecaj u jeziku, glazbi i običajima. Mala hiža je mjesto gdje se može probati lokalna kuhinja, čuti lokalna pjesma i ples. Brojni su športski klubovi, (njih vise od 200), kao i klubovi na području planinarstva, lova, ribolova.

Gospodarstvo

Većina je industrijskih postrojenja nekoć bila bazirana na tekstilu i tvrtkama kao što su Međimurska trikotaža osnovana od židovske obitelji Graner, pa Modeks iz Murskog Središča. Međimurska je županija danas privredno oslonjena na mnoštvo industrijskih djelatnosti. Obuća se proizvodi u pogonima Jelen i Meiso. Metalno-preradivačka industrija je prisutna u pogonima Ferro-Preis, TMT, Tehnix, Komet, Ferokotao dok je građevinarstvo u pogonima Tegra, Beton. Kemijska je industrija u Meplast u i Muraplast. Zrinski je ugledna tiskarska i izdavačka kuća s temeljima još u 16om stoljeću. Kotoriba je poznata po nekadanjoj tvrtki koja se bavila košaraštvom (košare, pleteni namjestaj i dr.) pod imenom Maltar i Drugovi. Kompanija je kasnije preimenovana u Međimurjeplet, a imala značajan utjecaj u lokalnom gospodarstvu od 19.st. do danas. Promet, komunikacija i trgovina s tvrtkom Trgocentar su aktivnosti kojih će važnost u budućnosti rasti.

Poljoprivreda je uvijek bila važna, pa su danas tu Agromeđimurje, Čakovečki Mlinovi s proizvodnjom i obradom žitarica, te Vajda u području stočarstva i mesne industrije. Ratarstvo i stočarstvo su dodatni izvor prihoda za puno ljudi, a izravno i posredno je oko 12,7 % pučanstva vezano na zemlju. Ta statistika stavlja Medjimorje po agrarnim djelatnostima iznad nacionalnog prosjeka. Industrija je razvijenija u centralnom i istočnom dijelu gdje su veća naselja s potrebnom radnom snagom i lokalnim tržištem. Otprilike 22.000 ljudi radi, a od toga 60% u većim tvrtkama. Prosječna mjesečna nadnica je u godini 2006. bila 4.442 kune. S početkom kasnih 1960tih i ranih sedamdesetih godina je veliki dio radno sposobnog pučanstva tj. njih 17.000 zaposleno u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj. Ta je radna snaga bila i ostala nosilac napredka zbog novih iskustava, znanja i novca koji je doprinio razvitku kraja, pa se danas Međimorje u okvirima Hrvatske smatra jednim od najrazvijenijih i najbogatijih područja.

Promet i komunikacije

Međimorje je jaki trgovački i prometni centar koji povezuje države srednje Europe (Mađarska, Austrija, Poljska, Češka) s trgovačkim lukama i turističkim mjestima na Jadranu. Južnije smješteni su u nizu gradski centri kao Varaždin, Zagreb, Karlovac i Rijeka. Kotoriba se ponosi prvom zgradom željezničke postaje, a dio željezničke pruge smjerom Budimpešta - Trst izgraden je ovdje još god. 1860. Druga je pruga smjerom sjever-jug izgradjena 1889., povezujući Čakovec i Mursko Središče. Mostovi povezuju rijekama odvojena područja, dok su mjesta efikasno povezana gradskim i prigradskim prometom s centralnim Čakovcom. Suvremena autocesta povezuje granični prijelaz Goričan s Madarskom i Jadranom. Kao raskršće putova u svim smjerovima, Međimorje djeluje dinamično i otvoreno. Radiostanice, tisak, telefon i ine moderne komunikacije umogućuju efikasan prijenos informacija i razmjenu ideja sa ostalim svijetom.

Prirodna bogatstva

Hidroelektrične centrale na Dravi opskrbljuju lokalno i šire područje Hrvatske električnom energijom, pa omogućuju efikasnu kontrolu rječnog toka i navodnjavanje. Dvije brane su izgrađene 1982. i 1989. (161 MW). Lokalni geotermalni izvori oko mjesta Vučkovec i Sveti Martin na Muri su nedovoljne snage da bi bili iskorišteni u energetske svrhe, pa služe kao rekreacijski centri. Zlato je od pamtivjeka bilo nalaženo u pijesku obiju rijeka, no njegova se količina ispostavila nedovoljnom za eksploataciju, jer koncentracija najčešće nije veća od 2,5-14,4 mg/m3. Zemni plin i nafta su otkriveni u ovim krajevima od 1856. godine u mjestima Selnica i Peklenica. Ime zadnjeg ima korijen u riječi pekel (smola = čakav. pakla), koje je kajkavsko pučanstvo dalo tamnozelenoj tekućini čudnih svojstava, što je počela spontano izvirati na površini zemlje. Rezerve su bile procjenjene na oko 170.000 tona. Prvi puta u periodu od 1886. do 1889. i potom u početku 20. stoljeća se ta sirovina crpila i rabila za tadanje znane potrebe. S otkrićem velikih svjetskih nalazišta je taj lokalni energent postao nerentabilan, premda je bilo pokušaja da se crpljenje oživi. Danas samo moderni naftovod prelazi područjem Međimorja povezujući luku Omišalj na Kvarneru s rafinerijom Lendava u Sloveniji.

U okolici Murskog Središča (Peklenica i Lopatinec), pronađena su 1921. nalazišta ugljena. Eksploatirao se u okviru poduzeća Kraljić i Majhen Co. Po svršetku rata (1946.- 1972.) je ta proizvodnja bila nacionalizirana pod imenom Medimurski ugljenokopi. U to doba se iskopalo blizu 4.600.000 tona ili nešto više od 2% rezervi procijenjenih na 200.000.000t. Pad cijena derivata nafte i benzina rezultirao je u neekonomičnosti eksploatacije. Danas bi zbog geološke strukture nalazišta ruda, za obnavljanje aktivnosti bio potreban složeniji pristup, velike dodatne investicije i tržište. Ti problemi zasad ne upućuju na rentabilnost mogućg oživljavanja aktivnosti. U svrhu planiranja i podrške razvojnim procesima u Međimurju, osnovana je razvojna agencija REDEA, koja koordinira izradu strateških i planskih dokumenata, od kojih je najznačajniji ROP (regionalni operativni program). ROP se možete skinuti s adrese http://www.redea.hr/download/rop.doc .

Administrativna podjela

Medjimorje u cjelini obuhvaća Medjimurska županija, koja je podijeljena na 3 grada i 22 općine. Gradovi su: grad Čakovec, grad Prelog i grad Mursko Središče. Ine manje medjimorske općine jesu (abecedno): Belica, Dekanovec, Domašinec, Donja Dubrava, Donji Kraljevec, Donji Vidovec, Goričan, Gornji Mihaljevec, Kotoriba, Mala Subotica, Nedelišče, Orehovica, Podturen, Pribislavec, Selnica, Strahoninec, Sveta Marija, Sveti Juraj na Bregu (sjedište Lopatinec), Sveti Martin na Muri, Šenkovec, Štrigova, Vratišinec.

Grad Čakovec

Čakovec je najsjeverniji kajkavski grad u sjevernoj Hrvatskoj i sjedište Međimurske županije koja se nalazi između rijeka Mure i Drave. Čakovec je upravno, gospodarsko, prometno i kulturno središte Međimorja. Ima oko 17.000 gradjana, a približno još toliko progradskih stanocnika živi u okolnim naseljima (Ivanovec, Krištanovec, Kuršanec, Mačkovec, Mihovljan, Novo Selo na Dravi, Novo Selo Rok, Savska Ves, Slemenice, Šandorovec, Totovec, Žiškovec) koja također spadaju pod gradsku upravu. Bogatu povijest Čakovca i Medjimorja od zaborava čuva Muzej smješten u Starom gradu Zrinskih.

U neposrednoj blizini su ine ustanove značajne za kulturni život grada: Knjižnica i Centar za kulturu u kojem se održavaju filmske, glazbene, kazališne predstave i likovne izložbe. Nadaleko poznat po europskom duhu i gostoljubivosti, Čakovec se ponosi svojom šarolikom trgovačkom, ugostiteljskom i športsko-rekreativnom ponudom. Danas je Čakovec privredno najvažniji po svojoj tekstilnoj industriji, ali je za njegovu prepoznatljivost podjednako značajna građevinska, grafička i tiskarska djelatnost, metaloprerađivačka proizvodnja, strojogradnja i prehrambena industrija. Kako u industriji tako i u manjem biznisu, sve veće značenje dobiva prerada plastičnih masa, informatika i niz inih djelatnosti koje se razvijaju u skladu sa zahtjevima suvremenog tržišta.

Povijest grada

Po dosad poznatim podactima, prvo medjimorsko naselje na današnjem području Čakovca podigli su Rimljani pod nazivom Aquama, kao utvrdu za vojni tabor. Srednjovjeki Čakovec je dobio ime po grofu Dimitriju Csakyju (Čakiju), koji je početkom 13. st. podigao drvenu utvrdu koja je prozvana "Čakov turen". Prvi puta se Čakovec spominje 1333. godine kao utvrđeni grad u ispravi kralja Roberta. Kroz svoju burnu povijest je Čakovec kao i Međimurje, često mijenjao gospodare. Najznačajnije doba je 16. i 17. st. kada su iz Čakovca, od 1547. godine vladali hrvatski banovi i vojskovođe iz obitelji Zrinski. Kroz više naraštaja, počev od Nikole Šubića Zrinskog je obitelj Zrinski od čakovečke utvrde stvorila jedan od najraskošnijih hrvatskih i europskih dvoraca toga doba.

U to doba je grad bio ne samo oaza civilizacije i kulture na vječno nemirnoj turskoj granici, već i mjesto na kojem su donosile odluke od bitnog značaja kako za Hrvatsku, tako i za njeno srednjoeuropsko okružje. U Čakovcu su održane banske konferencije za Nikole Zrinskog-Čakovečkog (1620.-1664.). Poveljom Jurja IV. Zrinskog od 29. svibnja 1579. godine se stanovnicima podgrađa čakovečke utvrde daje status slobodnog trgovišta, čime je naselje dobilo glavne značajke grada. 1848. godine je Čakovec proglašen slobodnim kraljevskim gradom. Izabrano je gradsko vijeće od 30 članova, pa njegov izvršni organ - Savjet Grada Čakovca od 10 članova i prvi gradonačelnik. Snažan privredni i društveni polet Čakovec doživljava u drugoj polovici 19. st. izgradnjom željezničke pruge, jedne od prvih na ovim prostorima. Uspostavljanjem jedinica lokalne uprave i samouprave kojom je Republika Hrvatska podjeljena na županije, gradove i općine, Čakovec 1993. godine ponovno dobiva status grada.

Etnokultura Medjimorja

Međimorje zbog raznovrsnih utjecaja ima vrlo bogatu etnološku povijest i pučku baštinu. Jezično je za Medjimorje značajna podpuna prevlast kajkavskog dialekta, koji se tu govori kao posebni sjevernokajkavski ili medjimorski poddialekt, dijelom različit od južnije zagorske kajkavice. Tu štokavski govore tek malobrojni doseljenici i dio otudjene administracije. Ugledni etnomuzikolog Vinko Žganec iz mjesta Vratišinec je prikupio preko 15.000 medjimorskih pjesama. U dvorcu Zrinski se nalazi Muzej Međimurja sa 17.000 izložaka iz povijesti i etnologije. Tu je i izložba lokalnih slikara u galeriji Kralj. Selo Križovec je najvjerojatnije jedino mjesto na svijetu gdje se gromade ugljena izvlače iz dna rijeke Mure, dok je Donji Vidovec zlatarsko mjesto gdje se i dandanas može vidjeti kako se u prošlosti tragalo za zlatom u pijescima rijeke Drave. U Čakovcu je aktivna Škola animiranog filma (ŠAF), prisutna sa svojim animiranim filmovima na mnogobrojnim domaćim i svjetskim festivalima. Udruga za zaštitu prirodne i kulturne baštine ZEO Nobilis u Međimorju djeluje od 1994. godine.

Znamenitosti

  • Ignacije Szentmartony, isusovac iz Kotoribe je bio kraljevski matematičar i astronom u Lisabonu, te istrazivač Brazila pod krunom portugalskog kralja u 1754.
  • Pri ekspediciji u Afriku (Henry Morton Stanley) 1882, hrvatski istraživač Vladimir Lerman u državi Kongo na rijeci Kouilou otkriva vodopade pa ih naziva vodopadi Zrinski.
  • Nedelišće ima jednu od prvih tiskarskih preša u Hrvatskoj, instaliranu 1570. po odluci banova Zrinskih. Čakovec ima posebno dobre odnose s gradom Schrambergom u Njemačkoj gdje radi velik broj lokalnog pučansstva od početka 1970tih godina.
  • Od četvrtog stoljeća pr.Kr. se tu zna za vodene mlinove izgrađene na rijekama. Kasnije su ih koristili Slaveni pa Ugari. Mnogi su aktivni do prije 50tak godina a posljednji u Murskom Središću u ranim 1970tim godinama.
  • Barokne freske Ivana Rangera koje datiraju između 1776. i 1786. u kapeli Svete Jelene i crkvi Svetog Jeronima u Štrigovi su vrijedne vidjenja.
  • Njemačku himnu Das Lied der Deutschen je komponirao Joseph Haydn, koji je govorio hrvatski jezik, pa je izvedena iz pjesme poznate u Međimorju pod nazivom "Stal se jesem". Slično je pjesmu koja se smatra drugom himnom u Austriji, komponirao Franz von Suppe rodom iz Splita dok je tekst austrijske himne napisala unuka pjesnika Petra Preradovića, Paula von Preradović.
  • Prvi cjevovod u ovom dijelu Europe je izgrađen između Murskog Središća i Selnice godine 1901. Proizvodnja zemnog ulja u to doba je bila na godišnjoj razini ispod 7.000t.
  • Najmanje dvadesetak tisuća Medjimoraca (kao cijeli Čakovec) se u 20.st. odselilo u prekomorske zemlje, a njih polovica žive u gradu Perth u Australiji pa je to drugi najveći medjimorski grad nakon Čakovca: vidi Perth i Hrvati.

Ugledni Medjimorci

  • Rudolf Steiner: utemeljitelj Goetheovog instituta, osnivač antropozofije, nove pedagogije, filozof, književnik i umjetnik.
  • Ignacije Szentmartony: matematičar, astronom, istraživač Amerike
  • Zvonimir Bartolić: dialektolog i književnik
  • Ruža Pospiš-Baldani - operna pjevačica
  • Josip Štolcer-Slavenski - skladatelj
  • Vinko Žganec - folklorist
  • Franjo Deban - liječnik
  • Dragutin Feletar - geograf
  • Elizabeta Toplek - etno interpretatorica
  • Ladislav Kralj-Međimurec - slikar
  • Joža Horvat - pisac i putopisac
  • Tihomir Hunjak - matematičar
  • Lidija Bajuk - glazbenik
  • Lujo Bezeredy - kipar
  • Ivan Novak - povjesničar
  • Nikola Pavić - pjesnik
  • Ivan Ranger - slikar (freska)
  • Florijan Andrašec - pučki pjesnik
  • Franjo Punčec - tenisač
  • Robert Jarni - nogometaš
  • Dražen Ladić - nogometaš

Literatura

  • Zvonimir Bartolić, 1996: Ne Međumurje, niti Međimurje, nego Međimorje (prinos poznavanju toponima Međimurje). Hrvatski kajkavski kolendar 1996, Matica hrvatska, Čakovec, str. 210-213. ISSN 1332-2141

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Medjimorje&oldid=35632"