Duh Asiza

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Duh Asiza (također: Logika Asiza, pogrdno: Zloduh Asiza) je globalno međuvjersko pacifističko gibanje započeto molitvenim susretom svih svjetskih vjerskih (kršćanskih i nekršćanskih) predstavnika u talijanskom gradu Asizu 1986. godine, sazvanog od pape Ivana Pavla II. sa svrhom zajedničke molitve za mir.

Ideologija i svjetonazor

„Duh Asiza” je zamišljen kao globalno ekumensko-dijaloško gibanje pripadnika svih svjetskih vjera okupljenih u svrhu zajedničke molitve „za izgradnju društva mira i dobra, s ciljom uspostave općeg mira u u svijetu, ostvarenja pravednog i čovječnog poretka, očuvanja okoliša, društvene odgovornosti”, itd.[1] Idejno polazište gibanja je zakonik Lumen gentium, te proglasi Nostra aetate i Dignitatis humanae, odobreni i objavljeni odlukom Drugog vatikanskog sabora.[2] Za središnju osobu i ideal samog gibanja se uzima sv. Franjo Asiški (ponekad i sv. Klara Asiška), kojega se također smatra duhovnim začetnikom „Duha Asiza” na temelju njegovog posjeta ajubidskom muslimanskom sultanu Meleku El-Kamelu tijekom misijskog putovanja.

Kritike

Duh Asiza je, i kao popratna pojava Duha Sabora, osporavan i kritiziran zbog krivovjerskih stavova o odnosima Katoličke Crkve prema inim, nekatoličkim i nekršćanskim vjerama, sinkretizma, vjerske ravnodušnosti i popustljivosti, izražene političke podobnosti, subjektivizma, različitih osobnih tumačenja katoličkog nauka i krivotvorbe povijesnih podataka.

Nauk Katoličke Crkve, Sveto pismo i Sveta tradicija katolicima izričito zabranjuju sudioništvo u vjerskim obredima zajedno s pripadnicima inih vjera, s upozorenjem na nespasenje izvan Katoličke Crkve, vjersko otpadništvo, te prihvaćanje prijevarnih vjera i njihovog nauka. Međutim, pristaše Duha Asiza opravdavaju odnos prema inim vjerama s protuprozelitskim argumentima o navodnom postojanju „sjemena istine u svim vjerama” i navodnoj neodvojivosti međuvjerskog dijaloga od Katoličke Crkve kao dijela njenog poslanja.[3]

Stvarni odnos sv. Franje Asiškog prema inim vjerama

Premda je izabran kao središnja osoba i ideal gibanja, sv. Franjo Asiški je, kao dosljedni katolik i duhovni obnovitelj Crkve, bio protivnik krivovjerja i oštri kritičar neprihvatitelja katoličke Istine. Njegovo misijsko putovanje među muslimane u Egipat i posjet sultanu Meleku El-Kamelu su poduzeti u svrhu propovijedanja Evanđelja i kršćanske Istine, kako bi preobratio muslimane na kršćanstvo.

U Prvoj opomeni O tijelu Gospodnjem, sv. Franjo Asiški je svojoj redovničkoj braći, među ostalim, u svezi s neprihvatiteljima katoličke Istine, poručio: „Stoga su osuđeni svi koji su vidjeli Gospodina Isusa Krista kao čovjeka, a nisu ga gledali i vjerovali po duhu i božanstvu kao pravog Sina Božjega. Isto su tako i sada osuđeni svi oni koji vide sakrament što se Gospodinovim riječima posvećuje po rukama svećenika na oltaru pod prilikama kruha i vina, a ne gledaju i ne vjeruju po duhu i božanstvu da je to uistinu presveto tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista, prema svjedočanstvu samoga Svevišnjega koji kaže: Ovo je tijelo moje i moja krv novoga Saveza koja se za mnoge prolijeva (Mk 14, 22-24) i: Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju ima život vječni (Iv 6, 54).”

Poveznice

Vanjske sveze