Duh Asiza
„Duh Asiza” (također: Logika Asiza, pogrdno: Zloduh Asiza) globalno je međuvjersko pacifističko gibanje započeto molitvenim susretom svih svjetskih vjerskih (kršćanskih i nekršćanskih) predstavnika u talijanskom gradu Asizu 1986. godine, sazvanoga od pape Ivana Pavla II. sa svrhom zajedničke molitve za mir.
Sadržaj
Ideologija i svjetonazor
„Duh Asiza” zamišljen je kao globalno ekumensko-dijaloško gibanje pripadnika svih svjetskih vjera okupljenih radi zajedničke molitve „za izgradnju društva mira i dobra, s ciljem uspostave općega mira u u svijetu, ostvarenja pravednoga i čovječnoga poretka, očuvanja okoliša, društvene odgovornosti”, itd.[1] Idejna su polazišta gibanja zakonik Lumen gentium te proglasi Nostra aetate i Dignitatis humanae, odobreni i objavljeni odlukom Drugoga vatikanskog sabora.[2] Za središnju osobu i ideal samoga gibanja uzima se sv. Franjo Asiški (ponekad i sv. Klara Asiška), kojega se također smatra duhovnim začetnikom „Duha Asiza” na temelju njegova posjeta ajubidskomu muslimanskom sultanu Meleku El-Kamelu za vrijeme misijskoga putovanja.
Kritike
Kao popratna pojava Duha Sabora, „Duh Asiza” osporavan je i kritiziran zbog krivovjerskih stavova o odnosima Katoličke Crkve prema ostalim, nekatoličkim i nekršćanskim vjerama, sinkretizma, vjerske ravnodušnosti i popustljivosti, izražene političke podobnosti, subjektivizma, različitih osobnih tumačenja katoličkoga nauka i krivotvorbe povijesnih podataka.
Nauk Katoličke Crkve, Sveto pismo i Sveta tradicija katolicima izričito zabranjuju sudioništvo u vjerskim obredima zajedno s pripadnicima ostalih vjera, s upozorenjem na nespasenje izvan Katoličke Crkve, vjersko otpadništvo, te prihvaćanje prijevarnih vjera i njihova nauka. Međutim, pristaše „Duha Asiza” opravdavaju odnos prema ostalim vjerama s protuprozelitskim argumentima o navodnom postojanju „sjemena istine u svim vjerama” i navodnoj neodvojivosti međuvjerskoga dijaloga od Katoličke Crkve kao dijela njezina poslanja.[3]
Stvarni odnos sv. Franje Asiškoga prema ostalim vjerama
Premda je izabran kao središnja osoba i ideal gibanja, sv. Franjo Asiški, kao dosljedni katolik i duhovni obnovitelj Crkve, bio je protivnik krivovjerja i oštri kritičar neprihvatitelja katoličke Istine. Njegovo misijsko putovanje među muslimane u Egipat i posjet sultanu Meleku El-Kamelu poduzeti su radi propovijedanja Evanđelja i kršćanske Istine, kako bi preobratio muslimane na kršćanstvo.
U Prvoj opomeni O tijelu Gospodnjemu, sv. Franjo Asiški svojoj je redovničkoj braći, u svezi s neprihvatiteljima katoličke Istine, između ostaloga poručio: „Stoga su osuđeni svi koji su vidjeli Gospodina Isusa Krista kao čovjeka, a nisu ga gledali i vjerovali po duhu i božanstvu kao pravoga Sina Božjega. Isto su tako i sada osuđeni svi oni koji vide sakrament što se Gospodinovim riječima posvećuje po rukama svećenika na oltaru pod prilikama kruha i vina, a ne gledaju i ne vjeruju po duhu i božanstvu da je to uistinu presveto tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista, prema svjedočanstvu samoga Svevišnjega koji kaže: Ovo je tijelo moje i moja krv novoga Saveza koja se za mnoge prolijeva (Mk 14, 22-24) i: Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju ima život vječni (Iv 6, 54).”
Poveznice
Vanjske sveze
- Nacija: „Pravi duh Asiza” (pohranjeni prikaz)
Izvori
- ↑ Glas Koncila: „Duh Asiza živi i danas”
- ↑ Svjetlo riječi: „Danas je bez duha Asiza nemoguće biti kršćanin”
- ↑ VERITAS: „Nepoznavanje nauka i poslanja Katoličke crkve - ‚Demon Duha Asiza’”
